Nakon nedavnog terorističkog napada u Francuskoj, viši francuski političar najavio je svoju želju da se ponovno uvedu javna pogubljenja sa giljotinama

Kada zemlja tuguje za smrti više od 80 ljudi koji su izgubili svoje živote nakon napada u Nici, Jean-Marie Le Pen je izjavio na konferenciji za novinare da Francuska zemlja “mora vratiti smrtnu kaznu za teroriste – odrubljivanjem glave”.

U redu, možda on nije koristio riječ “giljotina”, ali koja druga metoda obezglavljivanja je postojala u zemlji? Najčešće povezivana sa sudbinom Marie Antoinette i drugih osuđenih pripadnika aristokracije 18. stoljeća, Charles Dickens ju je opisao ciničnom ironijom u “Priča o dva grada”:

“To je bila popularna tema za šalu; ona je bila najbolji lijek za glavobolju, ona je nepogrešivo spriječavala rast sijede kose, što je pružilo neobičnu povlasticu za ten, ona je bila nacionalna britva koja brije jeko dobro. Onaj tko poljubi La Giljotinu pogleda kroz mali prozor i kihne u vreću.”

Ovaj strašam uređaj je službeno povučen iz javnosti 1977. godine, nakon izvršenja smrtne kazne osuđenog ubojice po imenu Hamida Djandoubi. Četiri godine kasnije, zemlja je izbacila u potpunosti smrtnu kaznu.

Od tada, francuski stav protiv smrtne kazne je ukorijenjen u tkivo sustava vrijednosti zemlje. Svake godine, narod sudjeluje u godišnjem “Svjetskom danu protiv smrtne kazne”, a izjava na službenim stranicama francuske vlade glasi: “Francuska je pokazala stalnu odlučnu posvećenost univerzalnom ukidanju smrtne kazne. Ovo je jedan od glavnih prioriteta ljudskih prava na međunarodnoj razini.”

Dakle, možemo lako odbaciti komentare Le Pena kao ekstremističku samohvalu, no lokalni biznismen u jugoistočnoj regiji Var je objavio sličnu izjavu putem velikog jumbo panoa pokraj autoceste. “Gospodin Predsjednik”, piše na panou. “Idemo promijeniti zakon. Smrt za teroriste i njihove suradnike.”

“Kada teroristi pobiju 500 ljudi na terasi caffea, da, želimo vikati da je potrebno prilagoditi naše zakone,” rekao je Michel-Ange Flori, čovjek koji stoji iza kontroverzne reklame na autoputu, rekla je TV mreža France 3.

Francuska organizacija koja se zalaže protiv smrtne kazne tvrdi da bi vraćanje smrtne kazne biti beskorisno za sprečavanje sličnih napada, dodajući da je većina Francuza podržava pogled organizacije.

“Većina javnosti shvaća da su ti ljudi spremni umrijeti, i oni su spremni ići do samog kraja”, rekao je Raphaël Chenuil-Hazan, direktor Paris-basedEnsemble Contre la Peine de Mort, za The Daily Beast, ističući da se većina terorista ubije u napadu ili su ubijeni od strane sigurnosnih snaga ubrzo nakon toga.

“Ideja da će smrtna kazna odvratiti od terorizma je smiješna, jer teroristi se ne boje umrijeti. Smrt je dio njihove ideologije.”

Francuska je potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima, a pod tim ugovorom smrtna kazna je zabranjena za sva domaća kaznena djela.

Unatoč Le Penu koji jasno želi drugi način, čini se da giljotina neće biti dovedena iz prošlosti u sadašnjost još dugo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Žao mi je, ja nisam Charlie”, izjavio je utemeljitelj francuske Nacionalne fronte Jean Marie Le Pen, aludirajući na slogan, koji je nastao na napad u sjedištu francuskoga satiričnog lista u Parizu kruži društvenim mrežama i medijima

“Danas posvuda možemo vidjeti: svi smo mi Charlie, ja sam Charlie. E pa žao mi je, ja nisam Charlie. Jako mi je žao zbog pogibije dvanaestero francuskih sugrađana, ali ja ne namjeravam sudjelovati u obrani Charlijeva duha, a riječ je o anarhističko-trockističkom duhu koji rastače političku moralnost”, rekao je u video snimci objavljenoj na svojim internetskim stranicama, podsjetivši da se tjednik zalagao za raspuštanje Nacionalne fronte.

Mnoge druge europske stranke krajnje desnice smatraju da krvavi napad na francuski satirični časopis Charlie Hebdo dokazuje kako one imaju pravo držeći se svojih antiimigracijskih i protumuslimanskih stajališta.

INTERVJU s Jean Marie Le Penom, istaknutim europskim političarem i osnivačem stranke Nacionalnog fronta u Francuskoj

Osnivač stranke Nacionalnog fronta i član europskog parlamenta, Jean-Marie Le Pen (86) jeste političar koji je postao legenda Francuske. On je kao tinejdžer sudjelovao u pokretu otpora i borio se s francuskom vojskom u Indokini i Alžiru. Pozdravio je novinarku udelivši joj kompliment i tu je započeo njihov razgovor.

Gospodine Le Pen, vi ste prvi rekli “Ja nisam Charlie”. Zašto?

Jean Marie Le Pen: Ja nisam Charlie Hebdo. Te anarhističke novine su direktan neprijatelj partije Nacionalnog fronta, obzirom da su prije par godina njihovi novinari skupljali potpise za peticiju povodom zatvaranja naše partije. Svi ti političari koji su došli na demonstracije, ni oni nisu Charlie nego “šarlote” (charlots – francuski klaunovi). Oni mogu organizirati veliki spektakl uz podršku medija i slogan “Ja sam Charlie”, privremeno mobilizirajući naciju, ali oni ne mogu zaštititi državu od priljeva imigranata s juga. Ja bih više volio da sam Charles Martel, brilijantni francuski vojnik koji je 732. godine zaustavio arapsku invaziju kod Poitiers.

Ali sada je 2015. godina, a ne 732.!?

JMLP: Tako je, ali živimo u Francuskoj s između 15 i 20 milijuna muslimana. Sve francuske vlasti, ljevičarske ili desničarske, omogućavale su, pa čak i ohrabrivale imigraciju. Svake godine dođe još 300.000 ljudi koji ne traže posao. Oko 6-8 milijuna ljudi u Francuskoj živi od društvene koristi, zbog koje ovi imigranti i dolaze. To je sve rezultat kršćanske i europske dekadencije. Europa je uklonila granice u EU i zato sada na južnoj granici, koju nitko ne štiti, na stotine tisuća ljudi dolazi u Francusku. U pitanju je jedna intraevropska izdaja.

Ali Francuska je dijelom odgovorna za to. Ljudi bježe od rata i kaosa. Na kraju krajeva, Francuska je sravnila Libiju sa zemljom!

JMLP: Bilo je suludo ući u rat protiv Libije. Francuski avioni su bombardirali Gadafijeve tenkove u vrijeme kada se on spremao da preuzme Bengazi, glavno utočište vehabista. Danas u Libiji vlada potpuna anarhija. Odatle se vojska širi preko sjeverne Afrike, a francuski lideri poput Sarkozyja su izravno odgovorni za to.

Što mislite o ukrajinskoj krizi i podjeli između Europe i Rusije?

JMLP: Sve je izazvao NATO, pokušavajući se približiti ruskoj granici. Stav naše partije je sljedeći: konflikt između Rusije i Ukrajine je obiteljska svađa. Na kraju krajeva, Rusija je rođena u Kijevu. Zato ni Europljani ni Amerikanci ne bi trebali se miješati u ovu obiteljsku dramu. Rusi i Ukrajinci bi se trebali međusobno sporazumjeti. Ipak, nema sumnje da će SAD nastaviti potresati rusku vladu konfliktima u Gruziji i Ukrajini.

Vi ste član Europskog parlamenta i upućeni ste u situaciju s oborenim malezijskim avionom. Što mislite o tome?

JMLP: Iznenađujuća činjenica je da se sve istrage provode u najvećoj tajnosti. Ja nisam stručnjak, ali mi je jasno da ovakav vid napada zahtjeva vojne profesionalce na najvišoj razini i visoko precizna oružja koja narodna vojska nikako ne može posjedovati, a kamoli upotrijebiti. Očigledno pitanje koje se nameće jest: zašto je civilni zrakoplov letio iznad ratne zone? Tko je dozvolio da se to dogodi?

Ove godine će biti potpisano transatlantsko partnerstvo između SAD i Europske unije. Kakve koristi Europa ima od toga?

JMLP: To će biti potpuna katastrofa. Postali smo američka ekonomska kolonija. EU se kreće u pogrešnom smjeru, ka Zapadu, umjesto da se okrene ka Istoku i Rusiji. Potrebna nam je ujedinjena Europa – od Atlantika do Pacifika, ali i Europa sa suverenim nacijama. Rusija ima demografskih problema i vrlo joj je teško zadržati Sibir. Međutim, Sibir je geostrateška lokacija koja je neophodna za opstanak čitave Europe. Potreban je jak savez između Europe i njezine visoke tehnologije i Rusije i njezinih prirodnih resursa. Ako se to ne učini, naš kontinent će nestati i u kulturnom i u ekonomskom smislu.

Pogledajte samo Njemačku: to je pozlaćeni kovčeg pun leševa. Nijemci su nacija koja izumire. Koliko se djece rodi u Europi? U prosjeku 1,3 djeteta po jednoj ženi. Održavanje prethodnog razine stanovništva zahtjeva bar 2,5. Sada vidite svijet oko nas. Muslimanske države, Indija, da ne spominjem Kinu. Ako bi Kina ukinula politiku jednog djeteta, dogodila bi se takva eksplozija stanovništva koja bi utjecala na čitavu planetu. Europa se mora spašavati pojedinačno, neovisno od birokracije u Bruxellesu. Francuska bi trebala se povuči iz EU kako bi ograničila useljavanje i riješila gospodarske probleme na svoj način. Francuzi moraju shvatiti da njihov spas leži u nacionalnom suverenitetu.

Ali vaša partija Nacionalnog fronta nije čak ni pozvana na demonstracije protiv terorizma!

JMLP: To je zato što mi branimo nacionalnu ideju. Mi moramo biti na čelu, jer je upravo naša partija govorila o problemu imigracije godinama, ali i o mogućnosti islamskog fundamentalizma i terorizma!

Ipak, u aferi Charlie Hebdo postoje mnogo neodgovorenih pitanja?

JMLP: Slažem se. Osobne iskaznice u automobilu me uvelike podsjećaju na 11. rujna kada je pronađen gotovo netaknut putovnicu, iako je predgrađe New Yorka izgorjelo. Pucnjava u Charlie Hebdo ima sva obilježja operacije tajne službe, ali ne postoje dokazi. Ne mislim da su francuske vlasti organizirale ovaj zločin, ali su omogućile da se on dogodi.

Zašto je časopis Charlie Hebdo stalno vrijeđao muslimane i kršćane, dok Židovi uopće nisu spominjani?

JMLP: Zato što se Židovi znaju braniti. Obratite pažnju na organizaciju Femen. One mogu istrče gole pred papom ili u katedrali Notre Dame, što nikada ne bi mogle uraditi u sinagogi.

Europa oplakuje mrtve karikaturiste, ali ne spominje smrti ruskih novinara u Donbasu.

JMLP: Zato što su to pravi novinari, a ne ovi trockisti i anarhisti iz Charlie Hebdo. Da sam ja ubio njihove kolege u drugim francuskim medijima, osoblje Charlie Hebdo bi se sa zadovoljstvom “podsmijavalo” njihovoj smrti.

Kakve su šanse da vaša kćer Marin Le Pen bude uspješna na sljedećim predsjedničkim izborima?

JMLP: Može ona pobijediti, ali se bojim da će naslijediti ruiniranu državu. Francuska neizbježno tone u ekonomski ambis.

Nacionalni front je desničarska partija u Francuskoj. Osnovao ju je Jean Marie Le Pen 1972. godine. Ova partija se godinama borila protiv imigracije iz neeuropskih država, borila se za tradicionalne vrijednosti i neovisnu politiku Pariza. Trenutno se čvrsto protivi antiruskih sankcija.

Jean Marie Le Pen je 2002. godine osvojio drugo mjesto na predsjedničkim izborima s gotovo 18% glasova, ali je izgubio od Jacquesa Chiraca.

Partiju je 2011. godine preuzela njegova kćer Marin Le Pen, koja je godinu dana kasnije na predsjedničkim izborima osvojila skoro 20% glasova. Nacionalni front ima zastupnike u donjem parlamentu. Najveći uspjeh partija je osvojila na izborima Europskog parlamenta 2014. godine, kada je Nacionalni front osvojio 22 mjesta u odnosu na prethodna treći

Nedavna anketa pokazuje da Marin Le Pen ima velike šanse da pobijedi na predsjedničkim izborima 2017. godine.

Intervju s Le Penom pokazuje da postoje francuski političari koji su svjesni što se događa iza kulisa. Hoće li Francuzi možda uhapsiti Le Pena zato što ističe očito? Moguće je. Već su uhitili desetak ljudi zbog zalaganja za “slobodu govora” nakon napada na Charlie Hebdo. Le Pen je rekao dosta pametnih stvari, ali po pitanju islamofobije griješi. Da je zaista bio iskren, umjesto što je prodavao svoju rasističku antiimigracijsku politiku, ne bi nazvao islamski terorizam muslimanskim fenomenom, već fenomenom CIA-e, Mossada i MI6-a.
 
 
(webtribune,index/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19764"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]