Ideja o miješanju sode bikarbone sa javorovim sirupom ili medom čini se bizarnom, jer se vjeruje da se stanice raka hrane šećerom

Međutim, znanstvenici su nakon 60 godina zablude shvatili da su sva istraživanja bazirali na pogrešnoj pretpostavci.

A sve i da su bili u pravu, u ovom slučaju šećer djeluje drugačije.

Naime, stanice raka ne uspijevaju iskoristiti šećer za rast, jer ih soda bikarbona odmah ubija.

Javorov sirup ide prema stanicama raka, za koje se vjeruje da troše 15 puta više glukoze u odnosu na zdrave stanice, a uz pomoć sirupa soda ulazi u maligne stanice.

Priprema: Pomiješajte sodu bikarbonu i javorov sirup ili med u odnosu 1: 3, zagrijte i miješajte na vrlo laganoj vatri deset minuta.

Uzimajte tri žličice dnevno tijekom mjesec dana, najviše dva mjeseca.

Tijekom ove terapije potrebno je izbjegavati meso, šećer i bijelo brašno.
 
(kurir.rs)

Većina stručnjaka savjetuje izbjegavanje slatkiša i zaslađene hrane, ali to u potpunosti nije realistično za mnoge ljude

Srećom, postoji nekoliko prirodnih zamjena za šećer koje čine zadovoljavanje vaših slatkih potreba ukusnom mogućnošću- uz to, mnogi od njih, uz dodatak svom slatkom okusu, imaju i zdravstvene prednosti.

Pokušajte uključiti jedan ili dva od ovih zaslađivača u vašu dijetu i uživajte u prednostima prirodnije zamjene za šećer.

Med

Poklon od pčela i cvijeća, med je dostupan u mnogo različitih sorti, od kojih svaka sorta ima jedinstven okus temeljen na izvoru nektara. Med, osobito tamnija vrsta, sadrži antioksidanse koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala koji oštećuju stanice, kao i jaka antibakterijska svojstva.

Budući da ga tijelo može lako iskoristiti, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje meda može poboljšati sportsku aktivnost u odnosu na ostale izvore ugljikohidrata.

Kokosov šećer

Proizveden od soka kokosovog cvijeta, kokosov šećer stekao je mnogo pažnje proteklih godina zahvaljujući rezultatima početnih istraživanja koji pokazuju da bi mogao imati manji glikemijski indeks u odnosu na rafinirani šećer, tako sprječavajući odstupanja u razini šećera u krvi koja mogu ugroziti svladavanje dijabetesa i igrati ključnu ulogu u kontroli težine.

Za dobivanje šećera, od soka kokosovog cvijeta napravi se gusti sirup, koji se potom osuši i melje u prah koji ima okus sličan karameli. Dobiveni šećer sadrži mnoge zdravstvene prednosti kokosa, uključujući nutrijente kao što su željezo, cink, kalcij i kalij.

Šećer od datulja

Dok kokosov šećer dobivamo iz soka, šećer od datulje dolazi iz samog ploda. Ovaj šećer ustvari je plod koji je prvo osušen, a zatim i sameljen. To bi značilo da ima jednaku količinu vlakana kao i samo voće, uključujući i nutrijente kao što su vitamin B6, željezo i magnezij.

Budući da je to ustvari fino usitnjeno voće, ne otapa se dobro u tekućinama kao što su kava ili čaj, ali je odličan kao dodatak drugoj hrani i može biti zamjena smeđem šećeru u odnosu 1:1 u svim receptima koji zahtijevaju korištenje smeđeg šećera.

Melasa

Melasa je nusprodukt pri proizvodnji šećera. Sadrži sve nutrijente koji su uklonjeni prilikom rafiniranja šećerne trske, uključujući visoke razine željeza, kalcija, kalija, magnezija i selena kao i mnogo vitamina B.

Zbog toga, melasa bi se mogla svrstati u broj jedan prirodni zaslađivač koji je bogat nutrijentima. Melasa se godinama koristila primarno kao izvor stočne hrane, ali danas, sve više pažnje se predaje njezinoj uporabi u ljudskoj prehrani. Postoji više vrsta ali šećerna melasa sadrži najviše nutricionističkih kvaliteta.

Javorov sirup

Napravljen od soka javorova stabla koji se svede na gustu, žućkastu tekućinu koja nije samo slatka već je puna kalcija, kalija, mangana, fosfora, magnezija i željeza te vitaminima B2, B5, B6, niacinom, biotinom i folnom kiselinom. Javorov sirup čini 70% šećera i sadrži oko 50 kalorija po žlici – manje od kukuruznog sirupa (HFCS) koji sadrži 60 kalorija po žlici.

Za duže svoj unos vitamina i nutrijenata, odlučite se za tamniju vrstu tipa B, prije nego za laganiju A vrstu koja se pretežno koristi kao preljev za palačinke. Možete kupiti i javorov šećer koji se formira kada tekućina u javorovom sirupu ispari.

Agavin sirup

Agavin sirup je prirodni zaslađivač koji se dobiva iz Južno-američkog kaktusa. Često ga zovu “medena vodica”, jer ima blagi okus i svjetlu boju. Rjeđi je od meda, ali je slađi, pa ga kod kuhanja treba još manje nego meda.

Agava sirup ima neobično niski glikemični indeks i praktički ne utječe na razinu šećera u krvi. Zbog toga je idealan za dijabetičare i preosjetljive na šećer.

Stevija – ekstrakt lišća biljke obitelji Stevia

Stevija je najvjerojatnije najbolja alternativa šećeru. Dokazano je da stevija poboljšava rad štitnjače i cijelog organizma. Stevija ima lagano gorki okus, zbog čega ju neki ne vole. Kod kuhanja, potrebna je vrlo mala količina stevije – od ¼ do 1/32 od količine šećera (ovisi o vrste stevije koju koristite). Stevija je glavni neprijatelj karijesa i ima skoro 0 kalorija.

Goji bobice

Crveni dijamanti Himalaje sadrže složeni šećer, koji prema kliničkim istraživanjima uništava tumorske stanice, poboljšava vid, bori se sa slobodnim radikalima u tijelu, jača jetru i gušteraču.

Polisaharidi, koje sadrže goji bobice djelotvorni su kod mršavljenja, jačaju metabolizam i daju prirodnu slatkoću, koja savršeno zamjenjuje šećer.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews/uredio i preveo: nsp)

Da li nešto jednostavno poput sode bikarbone može izliječiti rak? Jedan čovjek, Vernon Johnston, uspio se izliječiti od raka prostate u 4. stadiju, koji je čak metastazirao u njegovu koštanu srž, koristeći samo sodu bikarbonu i melasu

Ipak, liječnici vam nikad neće reći da je to moguće, piše naturalsociety.

Loša vijest, kaže Vernon, je da su ljudi padaju kao muhe u cijelom svijetu od eskalacije raka zbog povećanja toksina u (trovanje živom, onečišćenja zraka, vode i hrane za primjer je i dalje u porastu, a sada žele cijepiti svijet sa živom koje uz to sadrži i virus svinjske gripe i virusno cjepivo) ima više urana u zraku zbog uporabe oružja sa osiromašenim uranom od strane američke vojske.

Naravno, kvaliteta vode koju većina ljudi piju i razine stresa seže sve do čudnih bolesti začaranog korporativnog kapitalističkog sustava koji ne pomaže ničijem imunološkom sustavu.

Savjet njegovog brata

Kada je Vernon dijagnosticiran rak, njegov brat Larry mu je rekao da pokuša povećati pH vrijednost u svom organizmu, pošto rak ne može napredovati u alkalnoj sredini. Larry je Vernonu naručio cezij-klorid, kako bi se pH vrijednost u njegovom organizmu povećala.

Vernon nije išao ni na kakve posebne tretmane. On je optimistično naručio cezij-klorid, ali se ta tvar zagubila u pošti. Obzirom na to da nema puno vremena, Vernon je potražio nešto drugo pomoću čega može podići pH vrijednost.

On je zatim otkrio lijek koji se pravi od sode bikarbone i javorovog sirupa.

Pošto nije imao javorov sirup u kuhinji, odlučio je iskoristiti melasu. Bio je odlučan u tome da ubije rak prije nego što on ubije njega.

Vernonovi čudesni rezultati

Vernon je zapisivao svoj tretman u dnevnik. On je tamo ovjekovječio svoju borbu s rakom, zapisujući protokol koji je koristio, a koji je podrazumijevao prehranu koja potiče alkalitet, minerale, vitaminske suplemente i puno sunčeve svjetlosti.

Natrij bikarbonat (soda-bikarbona) je najjeftiniji, najsigurniji i možda najučinkovitiji lijek koji postoji za rak. Kod sode bikarbone nećete ništa izgubiti, a sve ćete dobiti kod tretmana za rak.- Rich Man’s Poor Man’s Cancer Treatment

Vernon je također prakticirao vježbe disanja kako bi pripomogao u procesu povećane oksidacije izazvanom iznenadnim povećanjem pH. Kisik ubija anaerobne stanice raka.

Stanice raka se hrane fermentirajućim šećerom, a ne kisikom. Javorov sirup se ponaša kao trojanski konj koji omogućuje sodi bikarboni uđe u stanice raka, da ih šokira alkalnošću i oksidira do uništenja.

Vernonu je poslužila i melasa, čak mu je i dala bolju mineralnu osnovu kao nutritivnu potporu. Inače, većina alternativnih terapija protiv raka uključuje potpuno uzdržavanje od šećera, koji hrani razvoj raka.

Vernon je podsjetio da izvorni zagovaratelj ovakvog tretmana, Dr. Simoncini nije podržava uporabu oralnog bikarbonata, no to se odnosi samo na određene vrste raka.

Ja stvarno ne razumijem što se događa s dr Simoncinijem i njegovim sljedbenicima. Pokušao sam se prijaviti na yahoo grupu posvećene mojem problemu protokolu i oni odbacili moju prijavu.

Dr. Simoncini je u pravu, no izgleda da je zapeo u svojoj Candida teoriji i anti gljivičnim svojstvima sode bikarbone i jednostavno stvarno ne želi ulaziti previše duboko u bikarbonatni medicinski profili, koji uključuje više kisika u tijelo koje idu do stanica raka i koje mora priskrbiti disanjem, pa sve do radikalnih pH pomaka i povećane razine CO2. Soda bikarbona puno šire djeluje od samo teorije dr. Simoncinija.

Nakon nekoliko tjedana, Vernon je otišao na medicinski pregled i potvrđeno je da je on u potpunosti ozdravio od raka prostate i koštane srži. On i dan-danas prepričava svoju priču.

Sve članke o Sodi-bikarboni i liječenju raka pročitajte OVDJE (link)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(medicaldaily.com,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Smjernice za reguliranje isteka roka trajnosti hrane su malobrojne i proizvoljne, te su također dobrovoljne. One potiču još iz 1970-tih godina kada su počele pružati daleko više informacija potrošačima.

Dekaracije koje su jedino zakonski obavezne, a na kojima piše do kada je proizvod najbolje koristiti su za majčino mlijeko i dječju hrana, ostali zakoni vezani uz mliječne proizvode se razlikuju od države do države.

Postoji vrijeme prije, tijekom i poslije nego hrana postane otpad nakon boravka na policama trgovina. Sada, više nego ikada, kada bacamo hranu za koju nismo sigurni, osjećate se kao da bacate u smeće vreće novca – a većina toga je potpuno nepotrebno. Ali nitko ne želi čitati još jedan članak koji prigovara o tome. Dakle …

Sada kada znamo da nam deklaracije o vremenu isteka proizvoda ne govore ništa – što dalje? Što možemo jesti s povjerenjem?

Prvo, moramo definirati neke pojmove vezane uz datume ispisane na prehrambenim proizvodima:

Datum isteka (Rok uporabe) – to je procijenjeni datum iza kojeg se očekuje da će se proizvod pokvariti i od potrošača se očekuje se će nastaviti konzumirati proizvod s oprezom. Ipak, iznenađujuće velika količina proizvoda se može konzumirati nakon ovog daruma.

Najbolje prodati do – to je oznaka za prodavača, a ne za vas. Riječ je o vrhuncu kvalitete, kao npr. okusom. To je podatak za pohranu, no mnogo hrane se zbog ovog baca – što je izazvalo revoluciju “ronjenja po kontejnerima”. Zar ne bi bilo lijepo da se ta hrana složi da se normalno uzme, tako da ljudi ne morate tjerati u kontejner za smeće kako bi dobili ovu savršeno dobru hranu?

Upotrijebiti do – opet, to se odnosi na kvalitetu, a ne sigurnost.

Datum pakiranja ili Proizvodnje – Ovo je samo datum proizvodnje proizvođača – koji se često nalazi na konzerviranoj hrani ili pivi u limenci.

Zajamčena svježina – ovo je uglavnom način na koji vas pekari obaviještavaju koliko dugo možete uživati ​​u dobro pečenim proizvodima prije nego što eventualno postanu ustajale, bljutave, bez okusa. To ne znači da su namirnice štetne, no one bi mogle biti ustajale. Namirnice iz domaće proizvodnja imaju drugačiji rok trajanja i svojstva.

Jogurt i delikatesno meso može trajati tjedan do 10 dana više od datuma “Najbolje prodati do”. Salama, dva do tri tjedna. Većinu svježeg mesa, pogotovo peradi i morskih plodova, treba skuhati i pojesti u roku nekoliko dana. Jaja, možete konzumirati nevjerojatnih pet tjedana nakon isteka “Datum isteka (krajnji rok uporabe)”. Kada ste u nedoumici, nježno stavite jaja u veliku zdjelu s hladnom vodom, napunjenu do vrha. Ako jaja plutaju, bacite ih. Ako “stoje” to samo znači da nisu svježa, ali su još uvijek u redu za jelo.

Zapakirana hrana može trajati dugo vremena nakon isteka, ali nakon nekoliko mjeseci možda ćete primijetiti ustajalost i voštanu okus koji bi mogao biti od užeglog ulja. Pakirana i konzervirana hrana općenito može trajati godinu dana ili više nakon Datum isteka (krajnji rok uporabe).

Preppersi, slobodno se požalite na konzumaciju konzervirane hrane iza roka, jer znamo da oni slijede dobre smjernice za pohranu hrane i prakse rotacije (rotiranje konzervirane hrane nakon Datuma isteka trajanja). Konzervirani proizvodi koji imaju u sebi jake kiseline, kao što su rajčice ne traju tako dugo kao nisko-kisela konzerivrana hrana kao što je zeleni grah.

Ključ za najduže čuvanje i skladištenje hrane je hladan, suh i hermetičan prostor – idealno, nikada iznad 21 stupnjeva celzijusa. Konzervirana hrana je isto tako u ovo uključena. Ako vidite ispupčene limenke – ne otvarajte ih! Rijetkost su napuhane i ispupčene konzerve, ali to bi mogao biti botulizam. Kad jednom pojedete takvu konzervu, sjećate je se čitav život.

Ovdje vam nudimo popis nekih proizvoda i “pravi” istek roka trajanja, kod kojih neki traju još godinama, ali opet, to treba uzeti s rezervom. Baciti otvoreni sok nakon tjedan dana u frižideru? Nema šanse! Naravno, ako radite svoj vlastiti sok, u idealnom slučaju, njega treba konzumirati odmah zbog nutrijenata. Prirodni proizvodi od cjelovite – prirodne hrane i pića općenito ne traju tako dugo dok tvornički proizvedena traje više – ali to vi već znate jako dobro! Na primjer, kada sam kupio domaći kruh, znam ga zamrznuti, inače se pojavi plijesan kao pokazatelj sam čekao jedan dan predugo. Lekcija naučena. Sirovi med može trajati zauvijek, kao i pasterizirani med i smeđi šećer – na neodređeno vrijeme.

Sir može imati dugi rok trajanja u frižideru.

Da li je stvarno sjajna ideja da se jede stara hrana? Ovo pitanje je sklono raspravama. Neko voće poput banane može imati dodatne pogodnosti, tijekom starenja. Istočna načela odbijanja konzumacije stare ili trule hrane zbog nedostatka nutrijenata i učinka na tijelesne bio-ritmove (osim za proizvode koji su bolji za konzumaciju tijekom vremena ili fermentirani proizvodi).

Ali, vidio sam ljude rođene u Velikoj depresiji (30-tih godina), danas u svojim 80-tim godinama, nakon što su živjeli skroman život, jedući trulo voće, hranu kojoj je istekao rok trajnosti i koji su čuvali hranu za frižider daleko iznad predložene temperature. (Gdje ja mogu dobiti takav imunološki sustav kao što oni imaju!)

Poanta je da je istek roka trajnosti percepcija kroz koju slijedimo svoj nos i trbuh. Ako se nešto smrdi ili ima čudan okus, nemojte riskirati! Zdrav razum i intuicija su dobri prijatelji i srećom mnogo manje je vjerojatno da ćemo se razboljeti u čistom domu nego od hrane iz restorana. Ako mislite da ste se otrovali hranom, odmah uzmite homeopatski Arsenicum albuma 30C i aktivni ugljen.

Ovdje vam nudimo popis nekih proizvoda i “pravo” vrijeme do kada traju namirnice, kod kojih neke traju još godinama, ali opet, to treba uzeti s rezervom:

UPOZORENJE: Vrijeme konzumacije nakon isteka roka trajanja hrane koja se mora čuvati u frižideru, vrijedi samo ako se čuvaju u frižideru

Pivo
Neotvoreno: 4 mjeseca.

Smeđi šećer
Neodređeni rok trajanja, pohranjene u nepropusnoj ambalaži na suhom i hladnom mjestu.

Čokolada
1 godina od datuma proizvodnje

Kava, konzervirana tlo
Neotvoreno:: 2 godine
Otvoreno: jedan mjesec u hladnjaku

Kava, u limenci mljevena
Zrno: 3 tjedna u papirnatoj vrećici, duže u vakuumirnoj ambalaži (nakon tog vremena, boja ili okus se može promjeniti, ali proizvod je još uvijek uglavnom siguran za konzumiranje)

Kava, instant
Neotvoreno: Do 2 godine
Otvoreno: Do ​​1 mjeseca

Gazirana pića (i bezalkoholnih pića u plastičnim bocama)
Neotvoreno:: 3 mjeseca od “Najbolje konzumirati do” datuma.
Otvoreno: Ne kvari se, ali okus se mijenja.

Sušena tjestenina
12 mjeseci

Smrznuta večera
Neotvoreno: 12 do 18 mjeseci

Smrznuto povrće
Neotvoreno: 18 do 24 mjeseci
Otvoreno: 1 mjesec

Med
Neodređeni rok trajanja

Juice – iscjeđeni sok u bocama (jabuke i brusnice)
Neotvoreno: 8 mjeseci od datuma proizvodnje
Otvoreno: 7 – 10 dana

Kečap
Neotvoreno: 1 godina (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Otvoreno ili korišteno: 4-6 mjesec (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Javorov sirup, stvarni ili imitacija
1 godina

Maraschino višnje
Neotvoreno: 3 – 4 godina
Otvoreno: 2 tjedna na sobnoj temperaturi, 6 mjeseci u hladnjaku

Marshmallows
Neotvoreno: 40 tjedna
Otvoreno: 3 mjeseca

Majoneza
Neotvoreno: neodređeno
Otvoreo: 2 do 3 mjeseca od datuma “najbolje konzumirati do” (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Senf
2 godine (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Masline, staklenka (zelena)
Neotvoreno: 3 godine
Otvoreno: 3 mjeseca

Maslinovo ulje
2 godine od datuma proizvodnje (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Kikiriki
Neotvoreno: 1 do 2 godine, osim ako je smrznut ili u hladnjaku
Otvoreno: 1 do 2 tjedna u hermetičnoj posudi

Kikiriki maslac, prirodni
9 mjeseci

Maslac od kikirikija, obrađen
Neotvoreno: 2 godine
Otvoreno: 6 mjeseci, u frižideru nakon 3 mjeseca

Kiseli krastavci
Neotvoreno: 18 mjeseci
Otvoreno: Nema konačnih podataka. Bacite ako je sluzav ili jako mekan.

Proteinske pločice (PowerBars)
Neotvoreno: 10 do 12 mjeseci. Provjerite “Upotrijebiti do” datuma na ambalaži.

Riža, bijela
2 godine od datuma na kutiji ili datuma kupnje

Dressing za salatu, u bocama
Neotvoreno: 12 mjeseci nakon “Upotrijebiti do” datuma na ambalaži.
Otvoreno: 9 mjeseci u hladnjaku

Soda, redovito
Neotvorena: U limenki ili staklenoj boci, 9 mjeseci od “Upotrijebiti do” datuma na ambalaži.
Otvoreno: Ne kvari, ali okus je utjecalo

Umak za odrezak
33 mjeseci (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Tabasco
5 godina, pohranjeni na hladnom i suhom mjestu

Vrećice čaja (Lipton)
Koristite u roku od 2 godine od otvaranja paketa

Tuna, konzervirana
Neotvoreno: 1 godina od datuma kupnje
Otvoreno: 3 – 4 dan, ne pohranjena u limenci

Umak od soje, u bocama
Neotvoreno: 2 godine
Otvoreno: 3 mjeseca (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)

Ocat
42 mjeseci

Vino (crvena, bijela)
Neotvoreno: 3 godine od datuma starosti, 20 do 100 godina za fina vina
Otvoreno: 1 tjedna u hladnjaku i zapušeno

Worcestershire umak
Neotvoreno: 5-10 godina (nakon tog vremena, boja ili okus mogu se promjeniti, ali proizvod je i dalje općenito siguran za konzumiranje)
Otvoreno: 2 godine

Koje ste proizvode primijetili da možete jesti nakon isteka roka trajnosti?
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)