Po peti put u povijesti, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila globalno zdravstveno hitno stanje, ovaj put kao odgovor na epidemiju ebole koja nastavlja uništavati Demokratsku Republiku Kongo

Prema službenim podacima, oko 2.500 ljudi već je zaraženo samo ovaj put – a neke od ovih zaraženih osoba možda su ušle u Sjedinjene Države, budući da vlada uvozi “izbjeglice” iz Konga kroz San Antonio i Teksas i distribuira ih preko zemlje.

Poznati poligon za eksperimentiranje biološkim oružjem, Afrika je mjesto gdje epidemije ebole često počinju.

Ali te epidemije obično ostaju unutar Afrike, zbog čega zdravstveni djelatnici sada počinju paničariti zbog izgleda da bi mogla nastati globalna pandemija.

Unatoč proglašenju epidemije ebole globalnom krizom, generalni direktor WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus ju je prestao klasificirati kao “međunarodnu” hitnu zdravstvenu krizu – što znači da će bolest ostati u Kongu, unatoč tome što i dalje predstavlja prijetnju za ostatak svijeta.

Međutim, gdje se ebola širi, još uvijek se može pretpostaviti, budući da kongoanski migranti nastavljaju ulaziti u Sjedinjene Države preko Teksasa, prijeteći životima i slobodi američkih građana koji nikada nisu ni glasali za takvu invaziju.

Ono što znamo jest da je najmanje 1700 ljudi umrlo do sada zbog posljednje epidemije ebole, koja je nedavno otkrivena u gradu Gomi, u kojem živi oko dva milijuna ljudi.

“To je još uvijek regionalna kriza i ni na koji način nije globalna prijetnja” – ističe predsjedavajući WHO-a za hitne slučajeve na Sveučilištu u Zurichu u Švicarskoj.

Nemojte se zavaravati: Izbijanje epidemije u Africi su praktični napori za stvaranje globalne pandemije

Ostale četiri globalne zdravstvene krize koje je proglasila Svjetska zdravstvena organizacija uključuju onu u 2016. vezanu za epidemiju virusa Zika, drugu u 2014. vezanu za ebolu u zapadnoj Africi, te još jednu te iste godine za ponovno izbijanje epidemije dječje paralize u nekolicini zemalja i naravno, zloglasne epidemije gripe iz 2009. godine.

Ova najnovija deklaracija dolazi otprilike godinu dana nakon što je Ebola prvi put pogodila Kongo i počela se brzo širiti, unatoč naporima da se to zaustavi.

Ghebreyesus kaže kako je to najgora moguća bolest koja utječe na jedno od najopasnijih područja na svijetu i da bi se mogla nastaviti i do 2020. godine.

Trenutno traje druga po redu najveća epidemija ebole u povijesti u usporedbi s onom iz 2014.-2015. godine, za koju se kaže da je zarazila gotovo 29.000 ljudi, što je rezultiralo sa više od 11.000 smrtnih slučajeva.

Ono što je zanimljivo u svezi s tim epidemijama je da se često pojavljuju zajedno s pozivima “elite” za bolju “kontrolu stanovništva”, što je upravo ono što se dogodilo prije nekoliko godina kada je epidemija kuge započela nedugo nakon što je princ William javno izjavio da se provode “hitni” napori za depopulaciju koji “su neophodni za spas svijeta”.

Globalisti zapravo stvaraju, a zatim pretvaraju u oružje te smrtonosne bolesti kao čin medicinskog genocida protiv svjetskih “beskorisnih ljudi koji samo žderu”, što očito uključuje crnce u Africi.

Vidite, “elita” zapravo ne misli da su crnački važni, a budući da crnci u Africi ne mogu glasovati na izborima gdje “elita” ima vlast, oni su lake mete za eliminaciju.

“Program prikrivene depopulacije vodi Svjetska zdravstvena organizacija koja protiv Afrikanaca usmjerava radnje s ciljem istrebljenja putem kemikalija za neplodnost koje se primjenjuju pod krinkom “cjepiva”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kanadska liječnica je kažnjena zbog sudjelovanja u slobodnom govoru na internetu, jer odbor koji upravlja njezinim područjem prakse osjeća kao da su stajališta koja je izrazila “dovela profesiju kiropraktike na loš glas”

Prema izvješćima, dr. Dena Churchill će sada biti prisiljena plaćati 10.000 dolara godišnje tijekom 10 godina, jednostavno zato što je počinila “misaoni zločin” navodeći na društvenim medijima da bi cijepljenje moglo biti štetno za neke ljude.

Iako deklaracija koju proizvođači stavljaju u pakiranja cjepiva upozoravaju da bi se cijepljene osobe mogle razboljeti ili umrijeti od cjepiva, dr. Churchill se optužuje za “profesionalno loše ponašanje” zbog dijeljenja tih činjenica sa svojim sljedbenicima – nešto što je nacionalna državna Udruga kiropraktičara rekla da je to “nečuveno kršenje” njihovih smjernica.

Lokalni mediji u Kanadi izvijestili su, da bi kiropraktičar ostao u dobrom odnosu prema smjernicama udruge, on ili ona ne smiju “raspravljati o cjepivima u bilo kojem svojstvu”.

„Dr. Churchill je bila odgovorna za objave na društvenim medijima izvan njezina opsega prakse koje su bile štetne za javnost“ – izjavilo je povjerenstvo koje je procijenilo postupke dr. Churchill koji su objavljeni nakon istrage, dodajući svoje mišljenje da je dr. Churchill “prkosila regulatoru” u odbijanju brisanja svojih objava na društvenim mrežama i njezine poruke o cjepivima.

„Dr. Churchill je zadržala značajnu društvenu medijsku aktivnost koja je izvan opsega prakse kiropraktike u Novoj Škotskoj unatoč izravnim uputama da se zaustavi. To je nečuveno ponašanje“ – nastavio je odbor.

Ako su cjepiva tako inherentno divna, zašto onda ne mogu izdržati kritiku ili skepticizam?

Odbor je očekivao da će dr. Churchill jednostavno pristati na njihove zahtjeve da cenzurira svoje stavove na internetu, što ona nije htjela učiniti.

Slijedom toga, Odbor ju je nastavio zlostavljati, koristeći državnu medicinsku policiju u Kanadi kao podršku, zahtijevajući od nje da plati zbog njezinih “zločinačkih misli”.

“Čitava stvar se mogla izbjeći da je dr. Churchill izbrisala uvredljive poruke sa računa društvenih medija” – priznao je odbor, ukazujući na retoriku nalik na romanu “1984.” da sloboda govora više nije dopuštena, barem u Kanadi.

„Dr. Churchill je proglašena krivim za optužbe koje su podnesene protiv nje” – dodala je komisija.

Odgovarajući na ovaj progon nad njom, dr. Churchill se udvostručila svoje objave na društvenim medijima, navodeći da nema „kajanja“ zbog toga što ih je objavila, i „učinit će to sve ponovno, ako bi imala priliku“.

“Iskreno se nadam da će moj primjer probuditi više javnosti zbog kontrole i manipulacije medicinskog industrijskog kompleksa” – dodala je, zahvalivši CBC-u na tome što je osvijetlila ovu situaciju.

Dr. Churchill stoji uz njezine tvrdnju da su cjepiva opasna i da bi sve više ljudi to moralo znati ako bi samo provodili više vremena čitajući dokumentaciju u pakiranjima za cjepivo i samostalno provodili istraživanja.

Ali to je upravo ono što medicinski industrijski kompleks ne želi da ljudi rade, jer bi onda shvatili da cjepiva nisu ni sigurna ni učinkovita.

Da jesu, industrija cjepiva ne bi morala trošiti toliko vremena, energije i novca pokušavajući cenzurirati ljude poput dr. Churchilla koji su dovoljno hrabri da kažu istinu o njima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kineska vlada je priznala da su stotine tisuća doza cjepiva za djecu – neispravna, i da ukupan broj tih cjepiva doseže gotovo milijun doza

Državno vijeće Kine priopćilo je da se druga šarža cjepiva za difteriju, pertusis i tetanus (DPT) koju je proizvela tvrtka Changchun Changsheng Biotechnology – “ispod standarda”.

Većina doza je prodana u pokrajini Shandong u sjeveroistočnom dijelu Kine, a neke su već dane djeci, piše Breitbart.

Najnovija šarža od 247.200 doza cjepiva spojena je sa 253.338 doza neispravnog DPT cjepiva iz iste tvrtke koja su otkrivena prošlog studenog, zajedno s više od 400.000 različitih doza proizvedenih od različitih kompanija.

Prema dnevniku South China Morning Post, 76 posto djece koja su primila cjepivo iz prve šarže su već bila liječena od strane liječnika, a sada postoje planovi za liječenje onih koji su primili cjepivo iz druge šarže.

Iako je kineska vlada učinila sve kako bi spriječila ljude da pričaju o ovoj krizi, kineski društveni mediji i dalje su puna razgovora na ovu temu. Također su izvijestili da je kompanija za proizvodnju cjepiva koristila sastojke sa isteklim rokom trajanja i izmijenila zapise o testiranju.

Prošlog mjeseca, tisuće bijesnih roditelja je izrazilo ljutnju i razočaranje jer ih je Vlada razočarala u svezi njihovog postupanja s cjepivima. Kineski predsjednik obećao je brzu akciju i brzu istragu, ali problem se nastavlja.

Kritičari su optužili vladu da se više brine o spašavanju obraza nego da ispravi stvari s djecom koja su bila podvrgnuta neispravnim cjepivima.

Novine Nikkei Asian Review navode:

“Dužnosnici su navodno ograničili širenje ove vijesti u medijima, a cenzori su brzo obrisali podijeljene eseje i postove koji kritiziraju vladu ili šire loše vijesti. Čak i vijesti o publikacijama u državnom vlasništvu, kao što je istraga o nedostatnim cjepivima Wuhan Instituta od strane novinara Economic Observera.

Peking je prozvan od strane građana na poboljšanje sigurnosti cjepiva te da razotkriju prekršitelje. Rečeno je da zviždače treba gledati kao na heroje, a ne kao probleme.

Neki zaposlenici farmaceustske kompanije Changsheng Biotechnology su već uhićeni u svezi sa ovim skandalom.

Predsjednica kompanije Gao Junfang, poznata i kao “kraljica cjepiva” i jedna od najbogatijih žena u Kini, među 18 je osoba koje su do sada uhićene. Gradonačelnik grada Changchuna u kojoj se nalazi kompanija, također je uhićen, zajedno s zamjenikom guvernera pokrajine Jilin gdje se nalazi tvrtka i zamjenikom ravnatelja nacionalne regulatorne agencije za lijekove.

Nije samo kineska vlada ta koja je pokušavala zataškati skandal; mnogi američki mainstream mediji su također zanemarivali situaciju ili održali svoju pokrivenost vijestima na minimumu, što nije iznenađujuće s obzirom na njihovu opću nevoljkost da izvještavaju o svemu što bi moglo prikazati industriju cjepiva u negativnom svjetlu.

Ne postoje vijesti o posljedicama uzrokovanim cjepivom, ali cjepiva su zaplijenjena i proizvodnja je suspendirana. Također su povučena i cjepiva koja su došla sa inozemnih tržišta, no detalja o tome uopće nema u medijima.

Kineski roditelji već su izgubili veliki stupanj povjerenja u vladu nakon skandala prije nekoliko godina u kojima su djeca bila oštećena pa čak i ubijena kroz cjepiva koja su bila uništena nakon što su ih nepropisno prevozili i čuvali. Ovaj najnoviji incident neće učiniti mnogo za vraćanje vjere građanima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U jutarnjoj gužvi u helsinškoj podzemnoj željeznici vlada tišina, svi zure u svoje pametne telefone, čitaju vijesti, provjeravaju e-mailove ili gledaju video isječke

Finska, nekoć zahvaljujući Nokiji vodeća zemlja svijeta u mobilnoj telefoniji, klasa je za sebe kad je u pitanju surfanje internetom smartfonima i tabletima.

Finci su u prvom dijelu 2016. imali dvostruko veći internetski promet na svojim mobilnim uređajima od drugoplasiranih Južnokorejaca, pokazalo je istraživanje švedske tvrtke Tefficient u 32 europske i azijske zemlje.

Čak su se i vlasti zabrinule zbog toga pa je helsinški ured za javno zdravstvo pokrenuo kampanju s porukom roditeljima da ne zanemaruju djecu.

U kontroverznom oglasu koji je razljutio mnoge, posebno žene, crni se gavran spušta na plažu i odnosi djevojčicu dok joj je majka zagledana u smartfon. Video završava porukom ‘zanemarivanje je nasilje modernoga doba’.

Uvrijeđeni stanovnici glavnoga grada zasuli su vlasti prigovorima, ali je ured za zdravstvo ostao pri tome da se neke majke više igraju s pametnim telefonom nego s djecom i da su mnogi očevi odsutni iz života vlastite djece.

Najveći finski telekomunikacijski operater Elisa kaže da su roditelji krenuli stopama svoje tinejdžerske djece, koja su prošlih godina pokrenula trend surfanja internetom mobilnim uređajima.

‘Najbrže raste količina prometa gledanjem video materijala’, rekao je Matias Castren, šef Elisina odjela za pretplate.

Najveće opterećenje je navečer kad su mnogi Finci, od djece do umirovljenika, prikovani za smartfone i tablete te gledaju filmove, emisije ili videoisječke koji kruže društvenim mrežama, umjesto da gledaju televiziju kao nekada.

Nekoliko je čimbenika koji mogu objasniti finsku ljubav prema pametnim telefonima.

Od zlatnih dana Nokije, nekoć krunskog dragulja finskog gospodarstva, Finci su naviknuti na prihvaćanje novih tehnologija.

Oštre zime zahtijevaju dobru infrastukturu pa je Finska rano razvila nacionalnu mobilnu mrežu i odličnu pokrivenost signalom. Finaca ima 5,5 milijuna, ali posjeduju 10,9 milijuna mobitela, gotovo dva po glavi stanovnika.

Finci se općenito smatraju rezerviranim i introvertiranim ljudima i mnogi priznaju da im je lakše biti u kontaktu s prijateljima i obitelji putem interneta nego telefonskim pozivom.

Ali ključni faktor je ipak cijena. Studija Tefficienta pokazala je da finski teleoperateri internetski promet naplaćuju 14 puta manje od, primjerice, nizozemskih.

‘Finsko tržište drugačije je od ostalih jer imamo mnogo paketa s neograničenim prometom’, rekao je Kalle Muhonen, menadžer u telekomunikacijskoj kompaniji Sonera.
 
(jutarnji.hr)

Moja iskustva s privatnicima su dobra. Nažalost imao sam priliku naobilaziti ih se i doista su uvijek bili vrlo susretljivi i profesionalni. Sasvim druga priča u odnosu na javno zdravstvo. Čini mi se da strahove koje je u naše kosti utjeralo javno zdravsvto tek reflektiramo na privatno

Zašto su moja iskustva s privatnicima dobra? Kao osoba relativno dobro upućena u ekonomsku teoriju i prakseologiju evo adekvatnog objašnjenja: Kako bi privatnik mogao naplatiti svoju uslugu on mora učiniti mjerljivo dobro za pacijenta koji mu pokuca na vrata.

Vrlo rašireno uvjerenje koje kaže kako je privatnicima važan samo novac, a ne da pacijentu pruže kvalitetnu uslugu, je potpuno promašeno. Ono što privatnike tjera da budu korektni i profesionalni prema pacijentu jest činjenica da na tržištu (kakvom-takvom) postoji konkurencija privatnih liječnika.

Dakle ako nisi korektan, profesionalan i istovremeno jeftin, pacijent će pokucati na vrata tvojem konkurentu, a ti ćeš svojom nekorektnošću, neprofesionalnošću i skupoćom sam sebe eliminirati s tržišta. Vi svakodnevno, kako u slučaju privatnih zdravstvenih usluga tako i u svakom drugom slučaju imate priliku testirati kvalitetu te svojim odabirom ili ne odabirom odlučivati o uspjehu dobrih i neuspjehu loših. Tako to ide u teoriji, ali i u praksi.

Liječenje ovisi o vezama, mitu i korupciji

U javnom zdravstvu sve je suprotno. Dok sam svoje probleme rješavao po privatnim ordinacijama, tijekom 2013. godine, istovremeno sam bio prisiljen platiti gotovo istu cijenu za javno zdravstvo bez da sam koristio ikakvu uslugu u okviru istog osim konzultacija s doktoricom obiteljske medicine.

U tom smislu jedna napomena; kada bismo imali otvoreno tržište zdravstvenih usluga umjesto javnog monopola ja bih ponovno odabrao svoju doktoricu obiteljske medicine za svojeg osobnog doktora i prvu crtu obrane od bolesti. Jer je odlična. Da nastavim.

Ugrubo, za financiranje javnog zdravstva država mi je tijekom 2013. s plaće skinula više od 30.000 HRK, što je iznos koji sam u istom periodu dodatno izdvojio za privatne preglede i liječenje. Šteta, ako se mene pita, da novac koji mi je država beskompromisno otimala iz mjeseca u mjesec na plaći nisam mogao koristiti kada mi je zatrebalo (opća inercija u sustavu, liste čekanja itd.) i da, sretan sam da sam si mogao priuštiti još jednom tu cifru za privatne usluge jer u suprotnom ne znam bismo li danas ovdje ovako razgovarali. Oni koji si ne mogu priuštiti dodatan trošak na privatno liječenje taoci su javnog zdravstvenog monopola. Hoće li se uspjeti izliječiti ovisi o brojnim netržišnim faktorima poput veza, mita i korupcije, prijetnji iz očaja itd.

Dodatna dimenzija problema je cijena specijalističkih pregleda. Ona je nažalost određena političkim metodama te Hrvatska liječnička komora (HLK), kao nadležna institucija (u praktičnom smislu ona djeluje poput ceha), propisuje cjenik. Taj cjenik je nametnut i privatnicima kojima se na taj način brani da zdravstvenu uslugu pruže pacijentu po cijeni ispod propisane. Propisana minimalna cijena većine specijalističkih pregleda je oko 275 HRK s PDV-om.

U praksi se može uočiti kako je većina privatnika svoje cijene usluga spustila do razine minimalnih dozvoljenih cijena. To se desilo zbog činjenice da postoji kakva-takva konkurencija među privatnicima koji se bore za pacijente. U trenutku kada su njihove cijene dostigle propisani minimum one su prestale biti dominantan faktor.

Pacijente se danas pridobija isključivo zahvaljujući profesionalizmu i smanjenjem nelagode za pacijenta na najmanju moguću mjeru. Ovdje i sam mogu potvrditi da su me u svakoj od privatnih ordinacija nosili na dlanu kao pahulju snijega, od prijema do pregleda te u konačnici detaljnog tumačenja zdravstvenog stanja i opcija.

Da minimalne cijene zdravstvenih usluga nisu propisane cjenikom HLK one bi bile još niže. Ponovno zbog činjenice da postoji konkurencija. No pitate se zašto su minimalne cijene zdravstvenih usluga uopće propisane? Pa razlog je vrlo jednostavan – cijene su propisane zbog interesa javnog monopola u zdravstu. Ne zbog zdravlja građana, već zbog interesa monopola kao organizacije.

Prema HLK-ovom cjeniku planira se budžet monopolista. Njegov budžet je “nabrijan do daske”, rekli bismo. Interesne skupine koje sjede za kormilom javnog monopola na taj način su se izborile za povlaštenu cijenu, cijenu u svakom pogledu bitno višu od tržišne, što se dokazuje kroz promatranje njegovog outputa:
1. zbog iluzije “besplatnosti” stvoren je enorman pritisak na njegove kapacitete,
2. zbog previsoke jedinične cijene usluge njihova količina je ograničena
3. posljedično imamo goleme liste čekanja
4. paradoksalno medicinske kapacitete koji velik dio vremena stoje neiskorišteni
5. gomilu nezaposlenog liječničkog kadra kojem se brani ulazak na tržište rada jer sindikati štite već zaposlene i njihove dohotke.

Već kada bi HLK cjenikom odredio nižu cijenu od trenutne vidjeli bismo momentalno povećanje iskorištenosti postojećih kapaciteta i smanjenje listi čekanja na preglede. Ali to se neće desiti. Prva linija obrane je sama organizacija sustava, koji je monopol, a druga linija su sindikati radnika u zdravstvu čiji je interes, pokazalo se u praksi, da zadrže visoku cijenu svojih usluga te istovremeno rade manje.

Zašto bi pobogu radili više za manje novca? Međutim takvu ideju oni mogu ostvariti jedino u okviru “javnog” monopola koji se financira prisilnim ustezanjem doprinosa sa plaća malobrojnih radnika. “Javnog” sam namjerno stavio u navodnike. Nadam se da shvaćate poantu. Što bi se desilo na tržištu? Tržište bi ih prisililo da snize cijenu i da rade više – za dobrobit pacijenata. No u praksi, iz navedenih motiva, vidimo da je interes pacijenata javnom monopolu tek sporedna stvar, te se sustav održava zbog vlastitog sebe.

Liječnici u javnom zdravstvu su dobri i ne trebaju se bojati tržišta

Da ovu kritiku ne biste shvatili površno, primjerice prigovorili mi da govoreći ovo što govorim zapravo tvrdim da liječnici u javnom sustavu nisu dobri (a imamo gomilu primjera koji dokazuju suprotno, npr. vrhunske transplantacijske kirurge, kardiologe, neurologe itd.), prisjetite se što sam rekao za svoju doktoricu obiteljske medicine. Na tržištu se dobar doktor nema čega bojati.

Štoviše, njegova stručnost bila bi nagrađena znatno bolje nego u okviru javnog monopola gdje je sindikalnom politikom određeno kako takvome pripada plaća usporediva sa nekime tko nema niti približne kvalitete. Dobrim doktorima u izravnom je interesu da djeluju izvan okvira javnog monopola, a isto je u interesu i pacijentima koji za novac koji izdvajaju u zdravstveno osiguranje (HZZO također ne mora biti monopol, no to bi se trebalo obraditi kao zasebna tema, iako usko povezana) zaslužuju dobiti profesionalnu uslugu i time veće šanse za vlastito ozdravljenje.

Ovim tekstom nisam dotaknuo brojne druge aspekte zdravstva gdje bi mnogi također mogli dati konkretne prigovore. Primjerice, pitanje zdravstvene zaštite onih koji nemaju novca da plate zdravstveno osiguranje. Tek kratko ću odgovoriti, iako bi i na to mogao odgovoriti opsežno u zasebnom tekstu, socijalna komponenta zdravstva je pitanje solidarnosti između građana na koje se ne mora odgovarati monopolizacijom.

Solidarnost podrazumijeva empatiju, a kako evidentno postoji gomila ljudi koja zagovara solidarnost i empatiju (prije svega oni koji tržište kritiziraju iz tog kuta) mogu zaključiti kako bi upravo ta komponenta postala jak tržišni faktor u okviru privatnih zdravstvenih osiguranja koja bi djelovala pod konkurencijom. Što to znači?

Svi vi koji se želite solidarizirati, te ponavljam zaključujem da vas je većina takvih u populaciji, dobili biste mogućnost u okviru vlastite police zdravstvenog osiguranja (koju biste izabrali između više privatnih ponuđača) platiti dodatnu premiju kojom bi se pokrivalo troškove liječenja onih koji si ne mogu sami priuštiti policu zdravstvenog osiguranja i liječenje.

Recimo ako bi polica koštala 500 HRK mjesečno osiguravatelj bi vam ponudio dodatnu premiju za solidarnost u određenom iznosu koji bi se slijevao u poseban fond osiguranja iz kojega bi se podmirivali troškovi liječenja socijalno ugroženih članova društva. Ja bih također plaćao tu dodatnu premiju za solidarnost. Postoje i mnogi drugi načini solidarnog pomaganja, poput karitativnog ili volonterskog, te je svaki superioran u odnosu na organizaciju istog pitanja u okviru javnog monopola.

U izravnom je interesu svima, liječnicima, bolesnima i siromašnima da se javni monopol u zdravstvu čim prije ukine. Nažalost, reforme koje se predlažu nisu na tragu tog prijedloga, a kritike koje su u tom smislu upućene su najblaže rečeno promašene.
 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)