Devedesetogodišnji znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade, James Watson, lišen je počasnih titula od strane vodeće američke istraživačke institucije, nakon što je iznova ponovio svoje kontroverzne zaključke koji povezuju rasu i inteligenciju

Unatoč gotovo pola stoljeća rada u laboratoriju Cold Spring Harbour Laboratory (CSHL), svjetski poznati genetičar James Watson, izgubio je sve svoje počasne titule, jer je odbio povući svoje znanstvene zaključke.

Watson je 2007. suspendiran sa svih svojih položaja u laboratoriju u New Yorku nakon skandala oko njegove tvrdnje o “inherentno mračnoj” budućnosti afričkog kontinenta.

“Sve naše socijalne politike temelje se na činjenici da je njihova inteligencija ista kao i naša – dok svi testovi kažu da i nije baš tako” – rekao je tada novinama The Times.

Iako se u početku javno ispričao za svoje komentare, dopustili su mu u to vrijeme da zadrži svoje počasne titule na CSHL-u.

Ali na pitanje, u dokumentarnom filmu više od deset godina kasnije, da li su se promijenila njegova stajališta o rasi i inteligenciji, rekao je da nisu.

“Nikako. Želio bih da su se promijenila, da postoje nova saznanja koja govore da je vaš odgoj manje važniji od prirode” – rekao je znanstvenik u nedavnm dokumentarcu PBS-a pod nazivom “American Masters: Decoding Watson.

“U prosjeku postoji razlika između crnaca i bijelaca na IQ testovima. Rekao bih da je razlika genetska.” – rekao je Watson.

Laboratorij CSHL misli da su Watsonovi nedavno izrečeni komentar za “osudu” i potpuno nepodržani od strane znanosti. Nakon što je “nedvosmisleno” odbacio Watsonova “neutemeljena i nepromišljena” mišljenja, Laboratorij je skinuo titule 90-godišnjem znanstveniku, ističući da institucija “osuđuje zloporabu znanosti kako bi opravdala predrasude.”

Watson je postao svjetski poznat 1953. godine, nakon što je otkrio strukturu dvostruke DNA zavojnice s kolegama genetičarima Mauriceom Wilkinsom i Francisom Crickom.

Godine 1962., tim je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju „za svoje otkriće u svezi molekularne strukture nukleinskih kiselina i njen značaj za prijenos informacija u živi materijal”.

Godine 1968. Watson je počeo služiti kao direktor laboratorija Cold Spring Harbor Laboratory, potom je postao i predsjednik, prije nego je otišao u mirovinu iz istraživačkog laboratorija 2007. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rosalind Franklin nije bila osobito omiljena među znanstvenicima. Muške kolege su je nazivali “Mračnom lady”

…navodno zato što je bila odbojna i nepristupačna, ali je danas teško reći da li je ovakav opis zaista odgovarao njenom karakteru, ili je bio posljedica patrijarhalnih predrasuda. Jedno je, međutim, sigurno: živjela je u sjeni tih muškaraca.

Rođena u Londonu 1920. godine, Rosalind je pohađala Žensku školu Svetog Pavla (St. Paul ‘s Girls School) – jednu od malobrojnih obrazovnih ustanova u zemlji u kojima su ženska djeca učila kemiju i fiziku.

Rosalind Franklin (1920. – 1958.) rođena je kao jedno od petero djece u obitelji bogatih i uglednih londonskih Židova. Devet godina mlađa Jenifer svoje se sestre sjeća kao vrlo inteligentne djevojčice koja je umjesto lutki, preferirala čitanje, fotografiranje, crtanje i izradu predmeta. Poslije je taj talent koristila u izradi vlastitih molekularnih modela i opreme.

U 15. godini odlučila je postati znanstvenicom, no kada je 1938. položila prijamni ispit na Cambridgeu, došlo je do obiteljske svađe. Njezin otac Elis, u javnosti poznat kao veliki dobrotvor, nije bio poklonik ženske emancipacije te je u prvi tren odbio kćeri platiti školarinu.

No, Rosalind se nije predala te je 1941. godine diplomirala, a zatim 1945. doktorirala fizikalnu kemiju. Tada se počela baviti rendgenskom kristalografijom velikih bioloških molekula, a 1947. godine otišla je u Pariz, grad koji se neraskidivo veže i uz drugu znanstvenu heroinu, Mariju Sklodowsku-Curie. Tri pariške godine bile su sretno razdoblje u životu i radu Rosalind Franklin koja je čak razmišljala o tome da ostane živjeti u Francuskoj.

No, poslušavši profesionalni savjet kolegice, kasnije nobelovke Dorothy Hodgkin, o znanstvenim perspektivama u Engleskoj, koje su bile bolje nego u Francuskoj, ali i pod pritiskom obitelji, Rosalind Franklin se 1950. godine vratila u London. Pridružila se skupini znanstvenika na King’s Collegeu, koji su se bavili istraživanjem velikih molekula.

Postigla je izvanredan uspjeh u tim predmetima i već sa 15 godina je znala da želi postati znanstvenica.

Otac ju je pokušavao odvratiti od toga, znajući da joj, kao ženi, neće biti lako. Međutim, Rosalind nije dozvolila da je bilo tko pokoleba. Godine 1938. primljena je na Sveučilište Cambridge, gdje je studirala kemiju.

Nakon što je diplomirala, počela je raditi u Britanskom udruženju za istraživanje eksploatacije ugljena. U tom trenutku Drugi svjetski rat je bio u punom zamahu i ona je po svaku cijenu željela pridonijeti ratnim naporima.

Njezina istraživanja fizičke strukture ugljena bila su neophodni za razvoj gas-maski, koje su podijeljene britanskim vojnicima i donijela su joj titulu doktora kemije.

Godine 1946, Rosalind se preselila u Pariz, gdje je radila za Jaques Meringa – kristalografiju koji je putem rendgenske strukturne analize utvrđivao raspored atoma u tvarima. Ovdje je naučila mnoge tehnike koje će joj koristiti u kasnijim otkrićima.

Rosalind Franklin je prva napravila fotografije vlakana DNK

Pet godina kasnije, ponuđeno joj je mjesto znanstvenog suradnika na Odjelu za biofiziku Kings koledža u Londonu, gdje je zamjenjivala Morrisa Volkinsa. Kada se vratio, on je mislio da je primljena kao njegov asistent. Bio je to loš početak vrlo teškog odnosa.

Unatoč zategnutoj atmosferi u laboratoriju, Rosalind je nadmašila očekivanja. Zajedno s Raymondom Goslingom napravila je fotografije vlakana DNK. Struktura DNA je bila misterija, koju su Morris i dvojica njegovih kolega – Frensis Krik i James Watson – godinama pokušavali riješiti. Rosalind i Raymondu je za to bila dovoljna samo jedna fotografija, jednostavnog naziva “Foto 51″.

Rak maternice

Kako je za Franklin atmosfera na King’s Collegeu postala neizdrživa, ona je u ožujku 1953. godine odlučila otići. “Naša crna dama odlazi idući tjedan”, poručio je Wilkins u pismu Cricku, izrugujući se kolegici. Rosalind Franklin zatim je prešla na Birkbeck College gdje je istraživala virus mozaika duhana.

Tijekom 1956. godine putovala je diljem SAD-a gdje se zaljubila u jednog znanstvenika. No, veza nije dugo potrajala jer je Franklin već tada osjećala rane simptome raka jajnika zbog čega se vratila u Veliku Britaniju.

Umrla je 1958. godine, a obiteljski novac koji je naslijedila oporučno je ostavila u dobrotvorne svrhe.

Tragična priča o Rosalind Franklin dobila je nastavak nakon njezine smrti. Najprije su 1962. godine Watson, Crick i Wilkins dobili Nobelovu nagradu za medicinu, a kako se priznanje ne dodjeljuje posthumno, Franklin je izostavljena. No, skandal je izbio 1968. godine kada je James Watson objavio knjigu “Dvostruka uzvojnica” u kojoj je posprdno pisao o Rosalind Franklin nazivajući je Rosy, iako je tako nisu zvali ni najbolji prijatelji.

Ništa manje podrugljiv nije bio ni prema svom kolegi Francisu Cricku kojega je u knjizi predstavio kao sporednu osobu i pričljivog hvalisavca. Ta je knjiga zauvijek zahladila odnose između Cricka i Watsona koji od toga vremena nosi i stigmu muškog šovinista.

“‘Dvostruka uzvojnica’ je jedna od najčitanijih popularno-znanstvenih knjiga ikad napisanih. No, ta knjiga donosi uvredljiv portret moje sestre Rosalind. To je izazvalo veliki gnjev u našoj obitelji i čak postalo upozorenje mladim djevojkama koje su razmišljale o znanstvenoj karijeri s kakvim će se problemima susretati” piše Jenifer Glynn.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(blic.rs/uredio:NSP)

Da li će u budućnosti tijela biti sahranjena ili eksploatirana od strane industrijskih koncerna zato što sadrže mnogo korisnih tvari?

Sjetimo se Čaplinovih “Modernih vremena”. Čovjek je postavljen pred pokretnu traku sa zadatkom da izvodi mehaničke pokrete ne sagledavši izgled finalnog proizvoda.

Ova scena podsjeća na vrijeme uznapredovale tehnologije: na pokretnoj traci rade usko specijalizirani znanstveni timovi, angažirani u industriji planetarnog inženjeringa, opslužujući financijere, bankare i burzovne špekulante, bez tereta savjesti i odgovornosti. Zadaci su sve kompliciraniji, traka se pokreće sve brže i više nitko ne zna što je konačni cilj, ni kome služi finalni proizvod.

I tako se nađosmo pred sintetičkom biologijom: kombinacijom robotike i nanotehnologije s umjetnom inteligencijom, a blagodeti će osjetiti oni sretnici koji prežive holokaust – zlatna milijarda.

OPASNOST VEĆA OD NUKLEARNOG ORUŽJA

Austrijski biokemičar Erwin Chargaff (1905 – 2002) otac genetičkog inženjeringa i jedan od rijetkih znanstvenika “opterećenih” savješću i odgovornošću, osjetio je potrebu da u posljednjem obraćanju javnosti upozori na posljedice svih bahatijeg poigravanja s genima, izrazivši kajanje što je davne 1950. pridonio otvaranju Pandorine kutije novog znanstvenog područja.

Chargaff je akademsku karijeru započeo na Berlinskom sveučilištu 1930. godine, da bi ubrzo postao žrtva Hitlerove politike “rasne” diferencijacije, započete isključivanjem Židova sa sveučilišta. To ga je nagnalo da 1940. napusti Njemačku, ali američki konzul (simpatizer nacista) njegovoj majci je uskratio vizu. Završila je u paklu Treblinke.

“Nikad se nisam osjećao kao Židov, bio sam njemački građanin, ateist i kosmopolit – Hitler je od mene napravio Židova”. Postao je žrtva genetičkog inženjeringa duše. Iskustvo sa eugenikom učinilo ga je posebno osjetljivim na zlouporabe ove “znanstvene discipline”, s obzirom na potpuni izostanak kontrole nad naručiteljima, donatorima i menadžerima uključenim u poslijeratne znanstvene projekte, povjerene dr. Mengeleu i njegovim šegrtima.

Chargaff je 1950. pronašao ključ za određivanje strukture DNK, što je označilo prekretnicu u znanosti o genima, a Chargaffova pravila su predstavljala temelj nove znanosti. Svoja otkrića je besplatno ustupio mlađim kolegama, James Watsonu i Fransis Cricku, nadajući se da će razvoj ove tehnologije donijeti blagodati čovječanstvu.

Kada je shvatio kako sustav funkcionira, oglasio se u javnosti upozorenjem: “Razvoj tehnologije genetičkog inženjeringa predstavlja veću opasnost od razvitka nuklearnog oružja.” Uvođenje etike u znanost ga je diskvalificiralo za dobivanje Nobelove nagrade – dobili su je Watson i Crick – prisvojivši njegova otkrića.

MANIPULACIJA GENIMA

Utemeljitelj znanosti o genetičkom inženjeringu je, kao i Nikola Tesla, prekasno shvatio da ljudi nisu dorasli otkrićima vezanim za gene. Kada je primijetio da su počeli da se ponašaju kao zločinci, uzviknuo je: “Zaustavite ih. Manipulirajući genima, oni pripremaju novi Auschwitz”.

Iako mu je napad na znanstvenike donio samo probleme, kritički se osvrnuo i na liječnike: “Američki liječnici su se pretvorili u sluge kozmetičke industrije. Kad ženama naprave novo lice i grudi, slijedi umjetni produžetak ovulacije, ako je moguće do stote. Najstrašnije je što će, nakon dekodiranja genoma, pokušati stvoriti novi život. Oni su vremenom, odlažući starenje, i samu smrt pretvorili u bolest i sramotu. Zapadni čovjek je izgubio dostojanstvo i umjetnost umiranja; buduće generacije će nas zbog ovog zločina proklinjati … “

Chargaff je najveću opasnost vidio u činjenici da seriju eksperimenata izvode timovi, umjesto jednog mozga koji bi u odsudnom trenutku zastao i zapitao se: “Gdje to vodi?”

Nakon Hiroshime počinje shvaćati da je znanost neraskidivo povezana s ubijanjem. Svjestan izgona etike iz znanosti, on upozorava na posljedice neodgovornog ponašanja znanstvenika, nesposobnih kontrolirati proces i predvidjeti posljedice, a pritom su uvjereni da su bolji od Boga.

On im uzvraća braneći život:

“Sve genetičke manipulacije uvođenja gena u genom i sve intervencije s genetičkim materijalom živih organizama ili s hranom predstavljaju veću opasnost od eksperimenata sa cijepanjem jezgre atoma. Jednom pušteni u prirodu, ne mogu se više vratiti.”

SLOGAN O VJEČNOJ MLADOSTI

U plejadi šarlatana, “talibana modernosti”, našao se i kradljivac James Watson. Užasnut Watsonovom opsjednutošću genima, Chargaff skreće pozornost na njegovu izjavu: “Nekada smo vjerovali da je naša sudbina zapisana u zvijezdama, sad znamo da je u genima.”

Među hitlerjugend znanstvenicima istakao se i njemački biolog Hubert Markl, poznat po izjavi “Došlo je vrijeme da se ljudsko biće razvije preko svojih granica da bi bilo u potpunosti čovjek. Ono će osvojiti svoje dostojanstvo samo kad se oslobodi sudbine ograničenja prirodom”.

Za razliku od fanatika modernosti u znanosti, Chargaffu nikad nije padalo na pamet da “popravlja” prirodu: “Smatram da je maksimalna dopuštena intervencija čovjeka u pokušaju da se obrani od prirode – otkriće kišobrana. A danas, istraživački instituti dobivaju milijarde dolara da ukinu kišu. Gubitak poštovanja prema prirodi surovo će nam se osvetiti.

“Pred kraj života Chargaff je čitao Montenjeve “Eseje”, nastale u razdoblju 1580.-1588., i ostao zapanjen činjenicom da se, u međuvremenu, u ljudskoj prirodi ništa nije promijenilo. “Umjesto da prihvate starost, bolest i smrt kao prirodne pratioce života, ljudi vjeruju marketinškim sloganima o vječitoj mladosti. Ljudska sudbina ne može biti poražena od strane liječnika, uz pomoć skalpela i lijekova.”

Moja žena je umrla od Parkinsonove bolesti, ali ja nikad ne bih dozvolio da je netko liječi uz pomoć matičnih stanica nekog preminulog bolesnika. A oni to rade, zaboravljajući da je svaka euforična, medijski popraćena pobjeda nad prirodom kupljena porazom na drugoj strani. Nakon, “uspješnog” liječenja, javnosti je nedostupna informacija što se kasnije dogodilo s pacijentom da bi se utvrdilo tko je pobijedio”.

Ovaj znanstvenik je u jednakoj mjeri skeptičan prema “uspjesima” vezanim za genetički inženjering. “Napravljeno je previše buke ni oko čega: zagrebena je samo površina … budućnost će otkriti zablude entuzijasta uvjerenih da su geni jedini alat kojim se priroda služi da održi život a gene, kroz nekoliko godina, nitko više neće spominjati.”

MORAL NA KREDIT

Promatrajući kako se proroci iz genetičkog kružoka nadmeću u dovitljivosti i proriču čak i sudbinu nerođenih beba, Chargaff uspoređuje njihova predviđanja s Pitijinim proročanstvima iz Delfa, samo što su proroci, astrolozi i šamani jeftiniji. Zabrinut zbog trenda na američkim sveučilištima da se na temelju proročkih sposobnosti genetičara onemogućava upis studentima sa “lošim” genima, on zaključuje da nam je “novac postao sudbina”.

Za ovog znanstvenika je pitanje patenata na gene i ljudski život ključno pitanje opstanka naše civilizacije. On se pita što bi se danas dogodilo s brojnim otkrićima vezanim za osnovne zakone fizike i astronomije i da li bi Newton, da je danas među nama, tražio da mu plaćamo patentno pravo za to što hodamo uspravno?”, Napredak ‘je praćen moralom na kredit …

Takvih tipova nije bilo ranije u znanosti. “On upozorava da iza znanstvenih talibana stoje političari profila Gerharda Schroedera, promotora” progresa “; Schroeder je izjavio da je promocija genetičkog inženjeringa njegova “moralna obveza”.

“Taj put vodi u molekularni Auschwitz”, uzvikuje Chargaff, potresen buđenjem nacističkih fiks-ideja u znanosti i bezrezervnim učestvovanjem znanstvenika spremnih na pakt s vragom: “Oni će uskoro ukinuti oplođivanje i rađanje. Internet roditelji će dobivati ​​djecu preko interneta, a znanstvenici će im izmiksati gene kao koktel – ali to više neće biti ljudi.

Duša ne može se klonira … Živimo u vremenu nasilja znanosti nad životom, uz zloupotrebu jezika, prirodnih znanosti, nade … Doći ćemo u fazu kad tijela više neće biti sahranjivana, već eksploatirana od strane industrijskih koncerna, zato što sadrže mnogo korisnih tvari. Čovječanstvu je došao kraj! “

Pa ipak, Chargaff nam je nakon zabrinjavajuće dijagnoze za svijet u kojem živimo, dao i malo nade, dozvolivši mogućnost da iz toga izađemo: “Današnja znanost, osobito biologija, pokazuje sve simptome propasti Zapada. Siguran sam da će se jednog dana pojaviti genije sa spasonosnim rješenjem, ali za njega moramo stvoriti uvjete i razviti mehanizme za prepoznavanje. Taj genije sigurno neće gledati TV, ni biti ovisnik od mobitela, a s njim će biti otpuhani i svi ti lažni autoriteti. Njihov sramni naum o stvaranju i multipliciranju će ljudi u budućnosti odbaciti kao barbarizam XX stoljeća. “
 

 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)