Prema novim prognozama hrvatski gradovi uz more za koje desetljeće bit će nemogući za život

Nedavni UN-ov izvještaj o stopi zagađenja Zemljine atmosfere naveo je da je prošle godine čovječanstvo, ne samo što je povećalo razine CO2 na najviše u ljudskoj povijesti, nego je to činilo brže nego ikada.

Uz takve trendove i lobiranje naftnih, plinskih i kompanija koje zarađuju na ugljenu, pri čemu ulažu milijarde eura i dolara u promoviranje daljnjeg korištenja fosilnih goriva, svijet je sve dalje od toga da se u ovom stoljeću spasi od globalnog zagrijavanja goreg od 2°C koliko su nacije svijeta dogovorile Pariškim klimatskim sporazumom.

Kamoli da se zaustavi na 1,5°C, što je predloženo kao posebno ambiciozan cilj. Kako sada stvari stoje i prema čak i optimističnim predviđanjima, svijet će do 2100. ovakvim tempom biti topliji za 3°C.

Najnoviji članak objavljen na ovu temu u Proceedings of the National Academy of Sciences of the U.S.A. navodi da će po takvim scenarijima razina mora diljem svijeta do kraja stoljeća porasti za između 4,3 i 9,9 metara u odnosu na prosjeke prije nego drastičnih promjena diljem Zemlje uslijed klimatskih promjena.

Samo pet godina otkako se u službenim predviđanjima čak i rast mora od 1,5 metara smatralo ekstremnim prognozama, odjednom ispada da su i umjerena predviđanja nekoliko puta gora od toga.

Što se Hrvatske tiče, na sljedećim ilustracijama pogledajte će se dogoditi s jadranskom obalom u slučaju rasta mora od 9 metara, što je u skladu s izvještajem PNAS-a.

Split i Kaštelanski zaljev

Već i uz rast razine mora od samo jedan ili dva metra, sve rive na Jadranu su poplavljene. U slučaju rasta od 4 metra, po Jadranu je poplavljena i skoro svaka stara gradska jezgra. A u slučaju 9 metara…

Trogir je odavno atrakcija još samo za ronioce, kao i pola Solina, Kaštela, Poljuda u Splitu, Dioklecijanove palače, Lore, luke, kolodvora. Južnije, more je prodrlo desecima kilometara u Cetinu, ne postoji više ni Omiš, ni pola Makarske.

Dolina Neretve

Ovo je u Hrvatskoj na klimatske promjene najranjivije područje. U slučaju već i 4 metra, nestaju Opuzen, Metković i Ploče, Čapljina dobiva svoju rivijeru.

No, more se tu ne zaustavlja i potopljena biva i Čapljina, more zapravo prodire do pola puta do Mostara, poljoprivreda je odavno nemoguća. Stradali su i Ston, najnaseljeniji dijelovi svih hrvatskih otoka.

Dubrovnik

Stari Grad je najvećim dijelom pod vodom, odavno je potopljena gradska luka. Stradali su Cavtat i Kupari.

Zadar

Uz 9 metara ovaj grad skoro da prestaje postojati. Ono što još nije potopljeno, redovito je devastirano žestokim olujama siline uraganskih.

Usput su nestali i Nin, Bibinje, veći dio Šibenika, Skradin. Ušća jadranskih rijeka su se pretvorila u mrtve zaljeve.

Rijeka

Trsatska gradina sada se izdiže sa same morske obale, a sve niže od toga odavno je pod vodom. Pod morem je veći dio bolničkog kompleksa i praktično svaka pojedina znamenitost ovog grada kojim su se nekoć ljudi javljali jedni drugima na razglednicama.

Pula

Slično je i s ovim gradom, s tim što zbog konfiguracije terena more uz razine od +9 metara prodire iz nekoliko smjerova, odsijeca pojedine dijelove grada i pretvara ga u nekoliko otočića. Arena se sada izdiže iz plićaka.

Kad je bonaca, potopljeno je pola grada. Kad krene jugo i već normalne uraganske oluje, pod morem je praktično sve. Istra je uopće jezivo stradala.

Raša više nije rijeka, nego duboki morski zaljev, nestali su Poreč, Vrsar, Novigrad i Rovinj, Motovun je grad na moru, a Savudrijska vala/ Piranski zaljev potopio je čak i granične prijelaze Plovaniju i Kaštel.

U Italiji su nestali Venecija još odavno, ali usto i Padova, Treviso je na moru kao i Bologna, dolina rijeke Po jedva da uopće još postoji, tamo je sad otvoreno more…

Prvo, globalna tura preko New Yorka, Buenos Airesa, Osake, Antwerpena, Hamburga, Durbana, Melbourna, Londona, Hong Konga, Dubaija, Rija, Tokija…
 

 
(express.hr)

Vijest o stravičnim požarima u regiji stigla je i do Amerike, točnije do “Washington Posta”, koji je pisao o izvanrednoj situaciji u Crnoj Gori i Hrvatskoj

Trenutno su diljem svijeta požari aktivni i u Italiji, Kaliforniji, Crnoj Gori, Francuskoj, situacija nigdje nije bezazlena.

IAKO je premijer Andrej Plenković u više navrata rekao da je sustav funkcionirao izvrsno i da se vatra nije širila stihijski, strani mediji o požaru pišu kao o apokalipsi.

Tako je The Washington Post napisao cijeli članak o tome kako gori jadranska obala i kako to “izgleda kao pakao na Zemlji”.

“Fotografije jadranske obale ovog tjedna izgledaju kao pakao na Zemlji, ne kao pitoreskna destinacija za odmor koja je tako dobro poznata putnicima”, piše u uvodu teksta o požarima u Hrvatskoj i Crnoj Gori na vrhuncu turističke sezone.

“Ostala sam bez riječi”, prenosi The Washington Post opis autorice fotografija prvotno objavljenih na njenom Facebook profilu.

O požaru su posljednjih dana pisale i svjetske agencije kao primjerice Reuters.
 

 
(index.hr)

Kapitalizam je ideologija slobode, ali bez bratstva i jednakosti

* Kapitalizam je ideologija slobode, ali bez bratstva i jednakosti

* Kapitalizam se u usporedbi s totalitarnim sustavima nije održavao primarno silom, nego više i uspješnije manipulacijom, zbog čega je on suptilnije, a ne manje zlo od totalitarizma

* Nebitno je da li desničari nekoga žele linčovati, „lustrirati“ ili „humano preseliti“, bitno je da su javno zastrašivanje, proizvodnja neprijatelja i vježbanje opsadnog stanja karakteristike fašizma

* Papa Franjo je popravio papinski imidž, ponaša se kao običan čovjek i razlikuje se od Benedikta XVI koji liči na galaksijskog imperatora iz filmova Star Wars

Vlada li danas svijetom antiislamizam?

Da, djelomice zbog površnosti, neznanja i stereotipa o muslimanima na Zapadu, a djelomice je dirigiran od strane država i politika kojima je diskreditiranje muslimana u nacionalnom interesu. Naravno, odgovorni su i radikalni islamistički pokreti i korumpirani muslimanski režimi. Oni diskreditiraju cijelu islamsku civilizaciju danas, kao što su ranije režimi poput staljinizma, maoizma ili Crvenih Kmera učinili da antikomunizam demonizira cijeli svjetski socijalistički i radnički pokret.

Kako se prema Vašoj ocjeni Islamska zajednica BiH “držala” od 1990., do danas?

U usporedbi s dvije velike susjedne joj kršćanske crkve razlikuje se dosta jer do početka rata nije pokazivala netrpeljivost prema ideji višekonfesionalne države. Zatim, u ratu nije bila agresor na susjedne narode, branila je na svojoj zemlji svoj narod, dok su mu susjedi kršćani uz blagoslove svojih vladika i vojnih dušobrižnika rušili džamije. Također, islam ima po svojoj prirodi slabiji nacionalizam. Ipak, IZ bi htjela biti državna religija, ali to ne može biti u BiH takvoj kakva je.

Dakle, slabija je od crkava u komšiluku onoliko koliko je BiH slabija kao država, zatim onoliko koliko je u islamu slabiji nacionalizam i utoliko što BiH nije muslimanska država, nego se sastoji od tri etnokonfesionalne paradržave, s nekom vrstom tri državne religije.

S tim u vezi, uvijek me je kod poratne IZ BiH najviše zanimalo – ne ono što su mediji napuhavali, nekakve vehabijske, selafijske i druge ekstremne grupe – nego koliko je u IZ ulemi i među muslimanskim intelektualcima uticajna ideja da podjela BiH za muslimane može biti korisna i da se time na jednom manjem, ali homogenom muslimanskom teritoriju formira nekakav evropski mini-Pakistan, što naravno SAD i EU ne bi dopustili, pa se zato prave da im je stalo do jedinstvene BiH.

Ali, znatiželjan sam koliko najutjecajnijih ljudi u IZ možda tako misli, to Aliji Izetbegoviću nije bilo mrsko, naprotiv, mislim da je za baš takvu varijantu molio Boga. U odnosu na ideju državne religije, IZ u BiH ima takve tendencije i obilježja iako je, bez obzira na medijske priče o megalomanskim novim džamijama, u slabijem statusu od nacionalnog pravoslavlja u Srbiji i RS, te nacional-katolicizma u Hrvatskoj.

Na ovim prostorima najveću količinu vlasti, moći, državnih privilegija i društvenoga utjecaja prigrabila je Katolička crkva u Hrvatskoj. Mislim da joj Srpska pravoslavna crkva i bosanska IZ zavide. Kad se vladike ili muftije nađu na kavi, zacijelo se pitaju kako je to tim hrvatskim biskupima i kardinalima uspjelo, pa kažu: pogledaj im nove monumentalne crkve tamo gdje uopće nema vjernika, popovske vile, mercedese i ministarske plaće, šta to mi pobogu radimo krivo, braćo moja mila?

Jednom ste izjavili da je kapitalizam najveće zlo modernog vremena – je li?

Moderno je doba počelo pod geslom: sloboda, jednakost, bratstvo. Kapitalizam je ideologija slobode, ali bez bratstva i jednakosti.

On u usporedbi s totalitarnim sustavima nije se održavao primarno silom, nego više i uspješnije manipulacijom, zbog čega je on suptilnije a ne manje zlo od totalitarizma. Primjer: kad te s posla izbace na ulicu, to se fino zove downsizing ili outsourcing, skoro da čovjek poželi da ga te blagodati snađu. I sam naziv neoliberalni kapitalizam je marketinški trik.

To mu dođe kao nešto jako suptilno i progresivno. Ali pravo ime tom sistemu, ako ćemo govoriti istinu, moralo bi biti ekonomski ekstremizam, ekonomski fundamentalizam ili ekonomski terorizam. Neoliberalni kapitalizam je teror nad ljudima koji pokušavaju pošteno i ljudski živjeti od svog rada.

U njemu su prečesto gubitnici oni koji igraju po pravilima i vjeruju da se uspjeh postiže teškim radom, kako voli kazati Noam Chomsky. Taj sistem je dizajniran u korist jednog malog broja najbogatijih koji posjeduju ogroman dio svjetskog bogatstva i sve su bogatiji a svakim danom se povećavaju mase najsiromašnijih. Nedvojbeno je da taj sistem treba korjenito promijeniti, tu je ključno etičko pitanje koja su sredstva dozvoljena da ga se promjeni.

Je li papa Franjo drugačiji papa?

Da ništa nije napravio osim ove nove enciklike o zaštiti okoliša, dobar je. Osim toga, popravio je papinski imidž, ponaša se kao običan čovjek i dobrohotno se smješka čime se razlikuje od Benedikta XVI koji sliči na galaksijskog imperatora iz filmova Star Wars.

Općenito govoreći, institucija papinstva se svodi na ritual bez neke naročite duhovne suštine. Suvremeni katolicizam je svjetski show, a vjernici su površni ili u nekim zemljama poput Irske, Poljske i Hrvatske, katolici su primarno zbog toga što su nacionalisti, a Crkva je simbol nacije.

Međutim, papinska institucija je važna jer povezuje vrlo heterogen svjetski katolicizam, zadovoljava neke ljudske potrebe, jer čovjek 21. vijeka voli tradiciju, spektakle i ne želi biti izoliran nego imati osjećaj pripadnosti međunarodnoj zajednici. Konačno, papa ima određeni autoritet i utjecaj koji se ponekad koristi za promicanje ljudskih prava i diplomatsko posredovanje u međunarodnim krizama.

Od nedavnih ozbiljnijih izazova, recimo, papa Franjo još nije uspio utjecati na konzervativne katolike u SAD, a to su većina biskupa, da smekšaju rigidne stavove o abortusu i kontracepciji zbog povijesne šanse za pedeset milijuna američkih siromaha da dođu do zdravstvenog osiguranja.

Čini se da bi kršćanima trebalo, barem u teoriji, biti važnije što je Obamacare omogućio milijunima najsiromašnijih i radničkoj klasi da se prvi put u povijesti dokopaju opće zdravstvene zaštite nego održavanje najrigidnijih konzervativnih pristupa abortusu i kontracepciji. Zato će biti zanimljivo vidjeti rezultate predstojeće papine posjete SAD-u u rujnu.

Svojevremeno se Vaše ime našlo na spisku nepodobnih Hrvata u “Slobodnom tjedniku”, a nalazi se opet u zadnje vrijeme crnim listama domovinskih neprijatelja. Zašto ste nepodobni?

Koliko se sjećam, na početku rata sam bio naveden u tom tabloidu kao agent udbe, a po nekim nedavnim navodima na desničarskim portalima pripadam urotnicima protiv hrvatske države koji rade na obnovi SFRJ. Nebitno je da li ti desničari nekoga žele linčovati, „lustrirati“ ili „humano preseliti“ zbog ideologije, vjere nacije, ove ili one orjentacije, bitno je da su javno zastrašivanje, proizvodnja neprijatelja i vježbanje opsadnog stanja karakteristike fašizma.

Baš kao i marševi ratnih veterana i ratnih vojnih invalida, apoteoza rata, spaljivanje nepodobnih knjiga, pokušaji državnih udara, ulično nasilje nad političkim protivnicima, obožavanje kulta države, supstitucija zbilje mitovima, komemoracija žrtava iz vlastitog etnosa uz naslađivanje nad patnjama drugih, itd. To su scene iz suvremene hrvatske povijesti.

Podsjećaju na scene iz poznatog filma „Dvadeseti vijek“ (Novecento) Bernarda Bertoluccija koji daje slike uspona talijanskog fašizma dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Tu su crnokošuljaši koji mlate neuvjerljive patriote i političke protivnike, ratni veterani u invalidskim kolicima s odličjima i fašističkim insignijama predvode fašističke mimohode, a ovi vode nasilju na ulicama, državnim udarima i diktaturi.

Šta je tema Vaše nove knjige “Pax Americana na Jadranu i Balkanu: mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj historiografiji, popularnoj kulturi i kulturi sjećanja, 1919. – 2014.”?

Da bi se razumjela uloga SAD na Balkanu 1990-ih treba američke intervencije sagledati u širem povijesnom kontekstu i kroz perspektivu dugog trajanja. SAD je bio vojno prisutan više od dvije godine na Jadranu u krizi oko zapadnih granica nove jugoslavenske države nastale poslije 1. svjetskog rata. Zatim u Trstu i oko njega devet godina opet oko jugoslavensko-talijanskog razgraničenja poslije Drugog svjetskog rata.

Zatim dolaze balkanske avanture Amerikanca devedesetih i njihova odluka da tu uspostave trajnu vojnu bazu. Kroz tih stotinu godina pratim ove američke intervencije koje su bile uglavnom mirovno-posredničkog karaktera. Međutim, diplomaciju i politiku stavio sam u sjenu onog što je, inače, sporedno kod takvih studija, a to je globalno širenje utjecaja američke popularne kulture i njen utjecaj na lokalne i nacionalne identitete, te kako su oni kroz te uvezene žanrove percipirali Ameriku i Amerikance.

Tako da je ova knjiga jedna kulturna povijest prije nego politička. To znači, važnije mi je od Wilsona, Clintona, Holbrooka i Kissingera, analizirati što ima o Amerikancima i medjunarodnom vježbanju mira po Balkanu kazati Tijardovićeva opereta, mjuzikl Jalta, Jalta, jugoslavenski rock, Bijelo Dugme, Azra i Laibach, postjugoslavenski film, Edo Maajka, Dubioza kolektiv, TBF i balkanski hip hop.
 
(bnn.ba/uredio:nsp)

NATO je organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se još i Sjevernoatlantski savez, poznata po kratici NATO. To je međunarodna organizacija vojno-politčkog karaktera osnovana je 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora (Washingtonski ugovor) između dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka. Političko središte Organizacije i trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća je u Bruxellesu (Belgija)

Odredba u Sjevernoatlantskog ugovora glasi:

„Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih“

Ugovor ˝priznaje i podržava˝ pojedinačna prava članica, kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda koja obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom.

Dakle, NATO predstavlja organizaciju ujedinjanih oružanih snaga, koja pridonosi kreiranju najveće prevare za ljudski rod.

NATO predstavlja vojsku armagedona, policajce Novog Svjetkog Poretka koji će na sudnji dan pokoriti čovječanstvo i natjerati nas da pokleknemo pred licem velikog brata s tim da onaj tko ostane stajati, biti će pokošen rafalnom paljbom.

Glavna lukavština ove organizacije jest u samom ustroju njezina zakona i ugovora koje ono samo diktira. Naime, NATO ima puno pravo djelovati preventivno i to otvara vrata za apsolutnu, totalitaraističku okupaciju manjih i slabijih zemalja.

Kako ona funkcionira kao produžena ruka sadašnje ´neformalne Svjetske vlade´(Novog Svjetskog Poretka) zapanjuće je koliko je narod, čovječanstvo dozvolilo razvoj ove sotonističke prevare.

Naime, svaka zemlja u koja se pridruži NATO-u je prisiljena ispoštovani sljedeća pravila;

Sve članice NATO saveza obvezne su svo naoružanje kupovati od NATO-a. Što će naravno, donijeti golemi profit. To je obvezno nakon učlanjenja zbog ´prilagodbe suvremenim NATO standardima´ i svo ostalo naoružanje koje nije po standardima otpada.

NATO inzistira da država nema svoje zračne snage. Jer nam ne trebaju! oni će nas štititi!!!
Slovenci su od toga odustali nakon sto su nakon godinu dana “zračne zaštite” za koju je bila ovlaštena Turska (dok je zapovjedništvo bilo u Litvi!) dobili račun od 20 milijuna eura.

Kako svaka država prije ulaska u NATO svojim građanima priopćava kako se ne moraju brinuti za to da će NATO izgrađivati svoje vojne baze uokolo, to se vrlo brzo prikaže kao imbecilnom laži. No to ljudi i dalje ne registriraju jer su tako izdresirani putem medija.

Tako ni u lijepoj našoj nikoga nije briga što su naši sotonistički političari iste stvari govorili a NATO je učinio drugačije. Baš kao što ni prosječan hrvat nije brinuo oko toga dali njega netko pita dali želi NATO nit je inzistirao referendum. Bitnije je znati što se događa u red carpetu ili tko će pobjediti u Zvijezde pijevaju.

Tako NATO obično inzistira na najmanje 3 vojne baze.

U Hrvatskoj se već nalaze 3: Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana što je posebno povoljno za zračne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole Jadrana. Treća je lokacija vojni poligon u Slunju.

Valja napomenuti da će ondje Amerikanci,imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopće neće biti pod hrvatskom jurisdikcijom). Ne treba ni govoriti kakav će učinak sve te baze imati na hrvatski turizam i okoliš. NE postoji zemlja članica NATO-a koja nema NATO bazu. Uz to, sve navedene baze mogu poslužiti kao lansirne rampe za buduće balkanske ratove koji će se voditi. Jer, kako sam već navodio, balkan je najplodnije tlo za sukobe i ogroman profit trgovine naoružanjima.

Zemlja koja nije članica NATO saveza ima pravo naplačivati korištenje svog vlastitog zračnog prostora NATO-vim zračnim snagama. No u trenutku kada postaje članica NATO-a, to pravo gubi, te sav zračni prostor predaje nemilosrdnim NATO vojnim snagama koje će, kada god žele, neometano demonstrirati svoju razornu moć iznad gradova. Zato će te ponekad čuti upozorenja na radiju od moguće velike buke i eksplozije na nebu zbog probijanja zvučnog zida uslijed NATO vojnih vježbi. To se dogodilo u Osijeku i događa se diljem Hrvatske.

Koga vraga oni imaju raditi ikakve vježbe nad glavama civilnog stanovništva? Iz proste prikrivene funkcije; usađivanja osjećaja njihove prisutnosti, vojnog nadzora i strahopoštovanja nad njihovom razornom moći.

Uz to, istog trena pri ulasku države u NATO se na nebu zamjećuju tragovi chametrailsa ( mnogi tragači za istinom tvrde da je to suvremeni biološki otrov s ciljem uništavanja imunološkog sustava, što je u neku ruku i dokazano analizom dotičnih oblaka.

Hrvatska ce, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za početak, gdje će im zapovijedati Amerikanci) i 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Fala bogu da je naša propaganda vojne akademije u punoj radnoj snazi i da ima dovoljno putenih i naivnih brain washed mladića koji sa smješkom idu na vojnu akademiju, kupljeni s visokim sipendijama.

Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, što uključuje i međunarodne misije, imaju velikih problema s privlačenjem mladih ljudi da popune kvotu.

Svaka država pri ulasku u NATO odriče se svog suvereniteta. NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na području Hrvatske bez dopuštenja hrvatskih vlasti. Tako je u svakoj državi. Jer kada se dogodi armagedon, bitno je da ima što manje otpora.

Godišnja članarina: Hrvatska u NATO-vu blagajnu uplaćuje 3 milijuna eura godisnje. Time financira naoružanja vojske koja vrši teror u Afganistanu.

Tu su i globalne i pervezne laži koje NATO servira svojim potencijalnim članovima, a to je sigurnost.

Sigurnost je ono što svaka država gubi poput nevinosti, čim NATO uđe u nju (najslokovitije rečeno).

Svi neprijatelji NATO-a su tog trena neprijatelji te države. Ukoliko dođe do globalnog zaračenja NATO-a i Rusije, bombarderima neće značiti ništa država i civili u kojoj se NATO baza nalazi. To se dokazalo činjenicom mnogo puta. A da ne govorimo o Arapskim snagama koje prijete svakoj budućoj članici.

Ujedinjeni narodi ili skraćeno UN, je međunarodna je organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka.

UN ima 192 članice. Gotovo sve međunarodno priznate države su članice. Sjedište Ujedinjenih Naroda je u New Yorku.

Glavni organi UN su: Generalna skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo na čelu kojeg je Glavni tajnik UN-a. U sastavu UN-a djeluje 18 organa, fondova i programa kao npr. UNICEF, UNHCR, FAO i UNESCO.

Bitno je naglasiti da su glavni ljudi za upravljačkom konzolama svih gore navedenih organa UN-a, poput Dr. Ali-a Abdussalama Treki-a (predsjednik generalne skupštine), Hamidona Ali-a (predsjednik ekonomskog i socijalnog vijeća), te predsjednik međunarodnog sida itd., itd., svi odreda članovi zavjereničkog tajnog društva Bildenberg, Trilateralne komisije te Komiteta 300 – osnovne strukture vrha elitne piramide visokih inicijata Bratstva.

To tako mora biti te samo članovi zavjereničkih društava mogu biti nad konzolom. Oni drže uzde i upravljaju sustavom. Pod krinkom blagostanja i miroljubivosti vrše tereor na ovoj planeti.

Grb grpupe Bildenberg i Iluminata

Ista društva godišnje organiziraju sastanke na raznim lokacijama (što je opširno dokumentirao Alex Jones u svojim dokumentarnim filmovima ENDGAME, OBAMA DECEPITION, itd), i olučuju u kojoj državi treba začeti sukobe koji će donijeti rat, recesiju, glad, odnijeti tisuće ljudskih života i stvoriti golemi profit od trgovine oružijem.

Nakon toga kao riješenje nude mirovne snage UN-a i NATO-a koje će se potom infiltrirati u sistem i potiho sprovoditi svoj totalitarizam dok nedođe dan D. problem – reakcija – riješenje.

Prilikom uspostavljanja Nove svjetske vlade (NWO-a) uspostavit će se, do tada već formirana univerzalna ujedinjena svjetska vojska (sadašnji NATO) koji će učinkovito intervenirati na svaku oružanu pobunu. Jer ćemo im prije toga dozvoliti pristup u naše dvorišteotonistički simbolizam;

Ista tajna društva koja su od Babilona opsjednuta svojom paganskom religijom i okultizmom, istim simbolizmom i potpisuju svoje tvorevine (NATO, UN, itd.) za što ima neviđeno mnogo dokaza. Samo trebate pogledati.

NATO dolazi od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation, dok francuski naziv, koji je nadjenut od strane Salijskih Franakla, utemeljitelja Francuske, jest Organisation du Traité de l’Atlantique Nord – OTAN (obrnut, sukladno s sotonističkim principima obrnutosti),

NATO grb predstavlja drevni simbol sunca s kojim su opčinjena babilonska bratstva.

Ovdje vidimo usporedbu drevnog zodijačkog simbola, unutar kojeg se nalazi simbol sunca, te keltski križ i potom logo NATO-a.

Grb UN-a je masonske plave boje, prikazuje krug unutar kojega su 33 sekcije u skladu s 33. stupnjem masonskog škotskog reda, te predstavlja najvišlji inicijat. Unutar kruga je i križ, te podjela na polutke kao u drevnim prikazima zodijačkih znakova. Ostatak grba je preuzet doslovno s osnovnog vijenca grba masonerije.

Hrvatska ponovo ulazi u rat?

Pojednostavljeno, ukoliko dođe do napada na članicu NATO-a, NATO ulazi u rat. Posljedično, Hrvatska, kao članica Saveza, ulazi u rat.

Na pitanje o hipotetskom ulasku Hrvatske u rat, isključivo u sklopu i funkciji kolektivne obrane Saveza, iz MORH-a poručuju kako je “Hrvatska članica NATO-a i potpisnica Washingtonskog ugovora te je u tom smislu kao i svi ostali saveznici u potpunosti privržena obvezi očuvanja kolektivne sigurnosti”.

“Među ostalim, to znači da je privržena i obvezama koje proizlaze iz članka 5. spomenutog Ugovora”, napominju iz MORH-a.

Podsjetimo, članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji je za vrijeme Hladnog rata osiguravao zemlje Saveza od sovjetskog napada, aktiviran je samo jednom u povijesti – nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. godine.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(2012-transformacijasvijesti, youtube.com/uredio: nsp)

Poslije Staljinove smrti, u njegovoj blagajni je pronađena cedulja na kojoj mu je Tito napisao da su ga Staljinovi agenti pokušali ukloniti: ​​vatrenim oružjem, otrovom i bodežom. Sa upozorenjem: “Ja ću poslati samo jednog, a taj neće pogriješiti”.

Kako svjedoče dokumenti iz arhive CIA u Washingtonu, Staljin je 1947. godine preko maršala Tolbuhina tražio za svoju mornaricu četiri jugoslovenske luke na Jadranu. Tito je bio svjestan da će to biti kraj njegove neovisnosti, ako bi prihvatio prisutnost sovjetskih baza na istarskoj, dalmatinskoj i crnogorskoj obali i stoga je odgovorio “njet”.

“Tito i drugovi” dvotomna studija uglednog slovenskog povjesničara Jože Pirjeveca je do sada najkompletnija studija o Titu nastala na temelju višedesetljetnog istraživanja dosad neotvorenih arhiva.

Pirjevec je rođen u Trstu 1940., gdje je diplomirao povijest. Potom je pohađao Diplomatsku akademiju u Beču. Doktorirao je (1976) na Sveučilištu u Ljubljani. Predavao je (od 1971) povijest Istočne Europe, odnosno slovenskih naroda, na sveučilištima u Pisi, Trstu i Padovi, gdje je izabran za redovitog profesora.

Sada predaje suvremenu povijest na Fakultetu za humanističke znanosti u Kopru. Redovni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Jedan je od osnivača nove stranke “Solidarnost”, koja je protiv ekonomske, političke i moralne krize u slovenskom društvu. Živi u Trstu …

‘TITO IN TOVARIŠI’

U svojoj knjizi ‘Tito in tovariši’ slovenski povjesničar specijaliziran za diplomaciju zapadnog Balkana Jože Pirjevec iznio je tvrdnju da je Tito dao otrovati Staljina i to na sličan način na koji je, vjeruje se, Staljin dao otrovati Lenjina.

Iako ova tvrdnja zvuči kao zaplet kakvog špijunskog filma, činjenica je da se Tito i Staljin nisu podnosili još od kraja Drugog svjetskog rata i da je Staljin bezuspješno pokušao ubiti Tita čak 22 puta. Jedan od kreativnijih pokušaja bio je nervnim plinom iz poklonjene kutijice za nakit.

Staljin je Lenjina navodno dao otrovati kalijevim cijanidom. Lenjin je umro od posljedica moždanog udara, a liječnici smatraju da je do njega moglo dovesti upravo trovanje cijanidom. Pirjevec sugerira da je upravo na taj način i Tito dao ubiti Staljina.

28. veljače 1953. Staljin se nakon radnog dana povukao u svoju daču u blizini Moskve. Tamo je sazvao sastanak najbližih suradnika, na kojem je bio i Nikita Hruščov. Povjesničari su utvrdili da je taj sastanak trajao do 4 sata ujutro, nakon čega se Staljin povukao na spavanje. Nitko od prisutnih nije primijetio da se Staljin eventualno loše osjeća. Iako je obično ustajao u 6:30 i tog se jutra nije pojavio u uobičajeno vrijeme, nitko nije ulazio u njegovu sobu sve do oko 10 sati, jer je prije spavanja Staljin naredio da ga se ne budi dok sam ne ustane.

Kad su ga našli, ležao je na podu nepokretan i bez moći govora, no još je uvijek bio živ. Smatra se da su njegovi suradnici namjerno odugovlačili s pozivanjem liječnika, pod izgovorom da za to nemaju ovlasti. Liječnik je pozvan tek nakon što su prethodno nazvani ministar državne sigunosti i šef tajne policije. Staljin je na koncu umro 5. ožujka, od gušenja i nakon višednevne agonije, a medicinski nalazi potvrdili su da je 28. veljače preživio teški moždani udar.

Na dan Staljinove smrti u njegovom kabinetu je pronađeno Titovo pismo upozorenja, što Pirjavec uzima kao jedan od dokaza da je upravo Tito izdao kobno naređenje. U tom je pismu Tito upozorio Staljina da mu prestane slati ubojice, jer su ih već ulovili pet i da će njemu biti dovoljno da Staljinu pošalje samo jednog.

Tijekom svog posjeta Beogradu 1955. Hruščov se čak ispričao Titu zbog svih Staljinovih pokušaja ubojstva te mu odao svojevrsno priznanje na činjenici da je uspio osujetiti sve Staljinove pokušaje.

Pirjevčeva teorija o Titovoj odgovornosti za Staljinovu smrt uvrštena je i u Wikipedijin unos u bivšem sovjetskom vođi.

INTERVJU sa Jože Pirjevecom:

Na kojim se sve dokumentima i istraživanjima temelji vaša knjiga “Tito i drugovi”?

Na Titovoj Jugoslaviji počeo sam raditi još 1979. godine. Tada je već bilo prošlo trideset godina od isključenja KPJ iz Informbiroa, što znači da su postale dostupne zapadne arhive za 1948. godinu. Pošto me je tema rascjepa između Tita i Staljina zanimala, prvo sam otišao do Ureda javnih zapisa u Londonu (sada je to Nacionalni arhiv), gdje sam pregledao izvještaje iz Beograda koje je britanskom Ministarstvu vanjskih poslova poslao veleposlanik sir Charles Pik. Nastavio sam studije u rimskom Ministarstvu vanjskih poslova i u Washingtonu, uz stipendiju Woodrow Wilson centra. U gradić lndependence u blizini Kansas Cityja preselio sam se, gdje je arhiva predsjednika Trumana.

… Proširio sam opseg svog rada na ruske, jugoslavenske, češke i njemačke arhive, bio sam nekoliko mjeseci u Oslu kao “suradnik” lokalnog Nobelovog instituta, istraživao u Kenedijevom arhivu u Bostonu, itd..

Ali najviše od svega moram biti zahvalan Vladimiru Dedijeru koga sam osobno poznavao i koji je, kao što znate o Titu prikupio ogromnu arhivu. Taj materijal, koji obuhvaća oko 200 jedinica (kutija) čuva se u Ljubljani i ja sam ga pored Dedijerevih knjiga o Titu, detaljno proučavao.

Nedavno sam slučajno našao u Veneciji, na otoku San Servolo još jedan dio Dedijera arhive, koja je također dragocjena.

“Tito i drugovi” nije knjiga samo o Titu već i o njegovim najbližim suradnicima i o tome kako su se vremenom njihovi odnosi mijenjali. Što nam otkrivaju ta Titova prijateljstva?

Prije svega, htio sam da napišem knjigu o Edvard Kardelju, koga smatram posljednjim europskim utopijskim socijalistom. Kada sam počeo raditi na ovoj temi, shvatio sam da je Kardelja nemoguće promatrati bez Tita. Tako je nastala ideja o vrsti grupnog portreta, u kome je trebalo da budu prikazani Titovi ostali najbliži suradnici … Život s Titom i kod Tita nije bio lak zbog njegove požude za vlašću, jer nije podnosio nikakve potpuno neovisne ličnosti pored sebe. Najdalje je istrajao pored njega Edvard Kardelj, ali i on je umro u nemilosti.

U nekom smislu bavili ste se i Titovim fizičkim izgledom, posebno očima. Što nam otkriva njegov izgled?

Tito je bio lijep čovjek. Kipar Augustinčić o njemu je rekao da mu je glava kao stvorena za prikazivanje u zlatnim kovanicama. Fizička privlačnost je nesumnjivo bila dio njegovog šarma, koji mu je bilo teško osporiti. U brojnim svjedočanstvima o susretima s njim, koje sam vidio u arhivama, strani diplomati često ističu upravo to. Iz tog razloga, izgledalo je neophodnim da u moju knjigu ubacim opis njegovih očiju, koje su primijetili brojni suvremenici. Većina je, iako ne uvijek, bila očarana.

Staljin je 1947. godine tražio od Tita da neke luke na Jadranu (Pula, Šibenik, Bokokotorski zaljev …) budu pod izravnom kontrolom sovjetske mornarice. A godinu dana potom došlo je do rezolucije Informbiroa. Ima li uzročno posledničkih veza između ova dva događaja?

Hvala vam na ovom pitanju, jer mi se čini da je od ključnog značaja za pravilno razumijevanje sukoba između Tita i Staljina. Kako svjedoči dokument koji sam našao u arhivi CIA u Washingtonu, Staljin je prethodne godine preko maršala Tolbuhina tražio za svoju mornaricu četiri jugoslovenske luke na Jadranu. Tito je bio svjestan da će to biti kraj njegove neovisnosti, ako bi prihvatio prisutnost sovjetskih baza na istarskoj, dalmatinskoj i crnogorskoj obali i stoga je odgovorio “njet”.

Na taj način, on je izazvao mržnju moskovskog “hazjaina”.

Nakon Staljinove smrti u njegovoj blagajni je pronađena cedulja na kojoj mu je Tito napisao da su ga Staljinovi agenti pokušali ukloniti: ​​vatrenim oružjem, otrovom i bodežom. Tito mu je napisao: “Ja ću poslati samo jednog, a taj neće pogriješiti”.

Da li ta Titova prijetnja ima veze sa Staljinovim infarktom nakon koga je uslijedila i njegova smrt? To je, naravno, samo hipoteza koja vjerojatno nikada neće biti dokazana.

Tito je bio jedini komunistički predsjednik koji je išao u apostolsku palaču, u Vatikan. Dobre odnose je imao s Papom Pavlom VI. Što je uvjetovalo ove njihove dobre odnose?

Nedavno objavljeni memoari Zdenka Roterja, partizana, udbaša i sveučilišnog profesora koji se, prije svega, bavio odnosima između države i katoličke crkve, potvrđuju da je Tito bio u prepisci s Pavlom VI, vjerojatno najliberalnijim papom prošlog stoljeća. Mislim da među njima nisu postojali tajni sporazumi, već su bili vezani srodnim procjenama suvremenih političkih situacija.

U poglavlju o Titovim ženama “Jovanka i ostale” navodite činjenicu da su navodno 1942. godine Tito i Davorjanka Paunović dobili dijete koje je dano na posvojenje. Jesu li to glasine ili …?

Ove informacije sam dobio u Dedijerovu arhivu. U svakom slučaju, čini mi se značajno da je odmah na početku 1942, kada je trebalo da ima dijete, Zdenka postala agresivnija i zahtijevala da vrhovno zapovjedništvo postupa s njom kao s Titovom suprugom. Kao što je poznato, između Tita i “drugova” došlo je do ozbiljne napetosti, jer koliko je puno on bio zaljubljen u Zdenku, drugi su je mrzili zbog nemogućeg karaktera.

Kako objašnjavate današnju Titovu popularnost? Postoji jugo-nostalgija, spominje se socijalizam s ljudskim likom, dobar obrazovni sustav, zdravstvena zaštita, sindikati koji su štitili zaposlenike. A to nam nedostaje. Je li po vama Jugoslavija bila umjetna tvorevina i da li se morala raspasti, i to na krvav način?

Ljudi su razočarani onim što je donijela “demokracija”. Čak i u Sloveniji, gdje nam ide najbolje, stanje je razočaravajuće, jer elite na vlasti posljednjih dvadeset godina nisu stale iza svojih zadataka.

Akritično su usvojile vrijednosti neoliberalizma, koji je trijumfirao na Zapadu i odbacile one elemente ljudske solidarnosti iz Titovog režima, koji su postojali unatoč brojnim smetnjama.

“Rezultat je raširena korupcija, tajkunstvo, oholost političara koji vladaju, sve veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju. Ova procjena ne znači da bi željeli povratak Titovog režima. Ta priča se zauvijek završila, jer od samog početka nije bila obećavajuća zbog prevelikih razlika i interesa između jugoslovenskih naroda.”
 

 
(jutarnji.hr, vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)