RUSKI LIDER UKAZAO DA EUROPSKA UNIJA NEMA NIKAKVU SAMOSTALNOST U VANJSKOJ POLITICI

“Od naših partnera iz Europe ne očekujemo da odustanu od svoje euroatlantske orijentacije, ali smatramo da bi bilo dobro da bar sudjeluju u donošenju odluka koje ih se tiču. A ne da svaki put samo salutiraju kada dobiju naloge odnekud iza oceana”- rekao je Vladimir Putin u dokumentatnom filmu “Svjetski poredak”.

Ruski lider je ovome dodao: “Problem Europe je što ne vodi samostalnu vanjsku politiku. Nikakvu. Normalno je kada članovi nekog vojno-političkog bloka dio suvereniteta prenesu na nadnacionalne organe. Ali, u ovom slučaju nije toliko predat NATO već čelniku tog bloka – Sjedinjenim Državama”.

Putin je za primjer naveo ulazak američkih trupa u Irak. Tada su Njemačka i Francuska bile protiv, a Washington i ostali su im govorili da nisu u pravu:

“Ispostavilo se obrnuto. Odnosno: da je bivši francuski predsjednik Jacques Chirac – koji je čovjek enciklopedijskih znanja i sa dobrim vezama sa bliskoistočnim sunitima – predvidio do čega će ta invazija dovesti. Danas imamo razorenu državnost zemalja u regiji, terorizam cvijeta, a udari se već nanose i po Parizu. Pokazalo se da je Chirac bio u pravu, kao i bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, uostalom”- naglasio je Putin.

Dodao je da se u interesu stabilnosti u svijetu moraju uzimati u obzir interesi Njemačke.

“Ne mogu sve generacije Nijemaca se osjećati poraženim u pravima zbog onoga što su počinili nacisti. Nijemci su imali i veliki antifašistički pokret u kojem je bilo i kršćana i komunista. Imam pravo da ovako razmišljam i kao predsjednik Rusije i kao član obitelji u kojoj je, i sa majčine i sa očeve strane, u Drugom svjetskom ratu bilo više mrtvih nego što je ostalo živih”- dodao je Putin.

Istovremeno je ukazao da na Zapadu – kao i ranije – smatraju da Rusiju treba malo pritisnuti da bi mu oni negdje i u ponečemu popustila”:

“Nije naše da negdje nadiremo ili da na nečemu inzistiramo. Mi polazimo samo od jednog: ne možemo dozvoliti ukrajinskim nacionalistima da “pojedu” ljude koji žive na jugoistoku Ukrajine. Riječ je o cjelokupnom ruskojezičnom stanovništvu Donbasa koje se orijentira na Rusiju”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Europi je satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tiska o islamskom svijetu

“EUROPA riskira da doživi pad kao Bizantska imperija. Mi već živimo u državi dimitjuda (“dimitjud” - termin koji je uvela Bat Ye’or, a označava potčinjenost ne-muslimana zahtjevima islama, kao i servilnost prema njemu), a povijest se ponavlja “.

Povjeničarka Bat Ye’or nema nedoumica u svezi opasnosti koja se nadnela nad našom kulturom. Spisateljica i proučavalac islama, Bat Ye’or, prognana je iz Egipta 1957. zbog židovskog porijekla i živi u Švicarskoj. Njeno ime poznato je, pored ostalog, i po njezinim knjigama u koje je uvela termine kao što su “EUrabija” i “dimitjud”, odnosno, potčinjenost islamu u cilju obrane i tolerancije. Nekada su ove knjige nadahnjivale Orianu Fallaci.

U svojoj posljednjoj knjizi “Razumjeti Eurabiju” (Lindau, 2015.) ona naglašeno govori o islamizaciji Europe, o rizicima kojima smo izloženi, opisuje antikršćansku, antisemitsku, antizapadnu Europu i tu politiku povezuje sa krajem 60-ih godina.

“Upravo je Francuska krenula tim putem, za njom se uputila Njemačka, mada je nastojala da na sebe ne skreće pozornost. Cilj je bio u tome da se sklopi savez sa arapskim svijetom, a tu igru ​​vodili su oni koji su surađivali sa nacizmom i zato nisu voljeli Židove i Izrael. To potvrđuju njihove izjave prilikom susreta i konferencija u arapskim zemljama, koje sam uspjela naći u publikacijama Lige arapskih država, ali koje nikada nisu dospijevali u zapadnu tisak”.

• Što je potaknulo zapadne lidere da krenu tim putem?

“Oni su nastojali da se poslije kolonizacije pomire s arapskim svijetom, a osim toga, bila im je potrebna stabilnost i sigurnost da bi dobili energetske resurse. Tako su političari i inteligencija utjecali na europski tečaj prihvaćajući uvjete Arapske Lige: priznavanje Organizacije oslobođenja Palestine (OOP), a samim tim, legitimnosti palestinskog terorizma i džihada protiv Izraela “.

• Antisemitizam, maskiran kritikom upućenom Izraelu sasvim je u redu. Mnogi Židovi nedavno su napustili Francusku ne samo zbog terorističkog napada u Parizu, nego i u vezi s atmosferom netrpeljivosti koja danas dominira u mnogim gradovima. Je li toliko uzdizana i očekivana integracija doživjela krah?

“Da, integracija nije uspjela, nemoguće je integrirati milijune ljudi. Osim toga, migranti-muslimani željeli su da očuvaju svoje korijene i tradiciju, odbacujući kulturu zemalja koje su ih prihvatile. Oni koji su se željeli integrirati – oni su to i učinili, ali je takvih neznatna manjina”.

• Mogu li se muslimani integrirati u društvo ne-muslimanske zemlje?

“Oni koji se žele integrirati mogu to učiniti i već su učinili, ali Kuran to jasno zabranjuje, integraciju. U islamu postoji neprijateljstvo i odbojnost u odnosu na druge religije, čega nema u budizmu, kršćanstvu, hinduizmu, judaizmu … Na Zapadu čovjek stvara institucije i zakone, a za muslimane izvor prava je u šerijatu, jer ga je odredio sam Alah. Zbog toga su vlade europskih zemalja učinile izbor u korist multikulturalizma: one će omogućiti da se živi u državama Europe ne zahtijevajući integraciju “.

• Krenuli smo od OOP prema Al-Kaidi i na kraju došli do Islamske države. Četrdeset godina islamskog terorizma nisu izmijenile odnos Europe. Da li ona nije primjećivala opasnosti ili se pretvarala da ne primjećuje?

“Svi oni su sve shvaćali, oni su sve to znali bolje od nas, upravo zbog toga su oni izabrali dimitjud i suradnju sa ekstremnim muslimanskim pokretima umjesto saveza s njihovim umjerenim predstavnicima.Europa je odlučila podržati “integralizam” počinjući od palestinskih terorista i završavajući svim ostalim, računajući da će dobiti zaštitu. Zbog toga mi nismo pomogli muslimanskim reformatorima i tako smo učinili ozbiljnu pogrešku, moglo bi se reći – zločin”.

Italiji su ljevičari stvarali mitove o Arafatovim partizanima. I tako je uvijek bilo. Od palestinskog terorizma poginula su 83 čovjeka 227 ljudi je ranjeno, ali u znak sjećanja na njih ne postoje nikakve službene manifestacije, kao što postoje u znak sjećanja na žrtve mafije, crvenog ili crnog terora.

“Oni skrivaju čak i masovno ubojstvo u Bolonji”.

• Palestinski teroristi koji su djelovali na teritoriju Italije koristili su nekakav imunitet pod nazivom “lodo Moro”. Prošlo je 40 godina a Italija još uvijek nije postala žrtva islamskog terorizma. Da li je to kontinuitet te iste politike?

“Politika se nije promijenila, to se tiče čitave Europe. Europa ne priznaje palestinski terorizam zato što je u prijateljstvu s njim. Zato mora staviti na istu razinu i žrtve i teroriste”. Parlament Italije odredio je za 2017. dan sjećanja na žrtve terorizma, vlada je pripremila knjigu u koju su upisana imena svih ljudi poginulih od ruku terorista. Međutim, u njoj se nisu našla imena žrtava palestinskog terorizma. ”Takva politika vođena je ne samo u Italiji, nego u svim zemljama Europske unije”.

• Nastajanje Kalifata predstavlja prijetnju ne samo za Zapad, nego izaziva neslaganja i unutar islamskog svijeta.

“Šiiti i suniti uvijek su ratovali i ubijali jedni druge i taj rat još uvijek traje. Ali, osim toga, između muslimanskih grupacija postoje ratovi za mjesto pod suncem, za vlast u regiji. Ti narodi nikada nisu stvarali nacije u našem poimanju. Svi oni potječu iz plemena Arabije i Jemena s kojima su sačuvali veze. Tek poslije Drugog svjetskog rata Europa je podijelila te regije i stvorila umjetne nacije da bi religijsku svijest ume (islamska vjerska zajednica) i čitavog muslimanskog svijeta zamijenila svjetovnom i nacionalističkom ideologijom. Međutim, to nije funkcioniralo zato što je u suprotnosti sa duhom islama koji razlikuje samo dvije grupacije: svoje i nevjernike. Državljanstvo tu ne igra nikakvu ulogu “.

• Podrška “arapskom proljeću” od strane Zapada mnogo je doprinijela današnjoj destabilizaciji na Mediteranu. Ta nerazumna ideja izvoza demokracije, da li nam se vratila kao bumerang?

“Amerika i Europa htjele su poduprijeti pokret Muslimanske braće. Vjerovale su da će – kada njih dovedu na vlast – ih moći kontrolirati i izbjeći džihadizam. Obama je računao da će steći nove prijatelje, ali je pogriješio “.

• Inozemni borci i usamljeni teroristi. Mladi muslimani koji su odrasli i obrazovali se u Europi čine težak izbor.  Mnogi analitičari tvrde da je to problem identiteta.

“Naravno, oni su obavezni priznati muslimanski identitet koji muslimanu zabranjuje da se integrira u kulturu nevjernika. Na njih preko Interneta utječu ekstremisti, primoravaju ih da se osjećaju krivim zato što se ne ponašaju kao dobri muslimani i žive u zemljama koje ratuju sa muslimanima, kao u Afganistanu”.

• Rusija je odbacila sva kolebanja i istupila protiv “Islamske države”. Zašto Obama ne želi surađivati ​​s Moskvom u borbi protiv Kalifata i nastavlja se oslanja na tako sumnjive saveznike kao što su Saudijska Arabija i Turska?

“Obama se oslanja na sumnjive saveznike zato što je odobrio politiku Muslimanske braće i okružen je savjetnicima koji podržavaju takvu politiku. On se školovao u islamskim školama i ima percepciju ne kršćanina, nego prije muslimana. Islamski svijet nastoji obnoviti borba između Rusije i Zapada.Postoje dokumenti u kojima se prepoznaje ta ideja: Hladni rat bio je zlatna epoha za razvijanje islamizma. Zapad ga je ohrabrivao pravdajući se borbom protiv komunističkog ateizma i za razliku od SSSR-a podržavao te vjerske pokrete. Poslije pada Berlinskog zida islamski svijet je doprinosio i nastavlja doprinosi podijeljenosti dva bloka “.

• Vi tvrdite da je u Europi bila satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Kako su u tome uspjeli?

Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tisak o islamskom svijetu. Fond “Anna Lindh” – je prava mreža. Svi koji govore o džihadu nađu se u izolaciji, riskiraju da izgube funkcije, izloženi su prijetnjama i drže ih u strahu. Kulturi je za razvoj neophodna sloboda, a za razmišljanje i pisanje ne postoji puna sloboda. Neprijatelji džihada i prijatelji Izraela imali su dovoljno hrabrosti da se suprotstavljaju bez obzira na sva poniženja, lišavanja i pritisak od strane europske politike “.

• Europa više neće izdržati …

“Kao što se desilo sa Bizantskim ccarstvom koje je bilo islamizirano iznutra i izvana. Sa jedne strane konstantni napadi na kršćanska sela, pljačke i ubojstva – to je slika terorizma koji je stvorio opće osjećanje nesigurnosti i primorao Konstantinopol platiti danak otomanskim sultanima da bi izbjegao džihad. S druge strane, korumpiranost bizantske elite koja je doprinosila prodiranju islamizma u imperiju i neprijateljstvo između bizantskih kneževa koji su tražili podršku od Turaka u borbi sa svojim unutarnjim neprijateljima, a kasnije bili primorani da im za to plate “.

• Ipak, u čemu je smisao za ne-muslimana da se predaje muslimanu?

“Oni su pristali na dimitjud zato što su postali zimi (zimi - ne-muslimani koji žive u muslimanskim zemljama i podčinjavaju se zakonima islama), jer se nisu željeli sukobljavati s džihadizmom. Oni su znali što je to džihadizam i nisu se htjeli boriti s njim, željeli su pod svaku cijenu postići primirje s islamskim svijetom. Upravo zbog toga oni nisu htjeli uključiti u europski Ustav judejsko-kršćanske osnove predviđajući daljnji razvoj događaja. Jacques Chirac, je govorio da je Europa – u istoj mjeri kršćanska i muslimanska. To je simptom našeg pada, prijetnja opstanku naše civilizacije “.

Rikardo Peličeti (“Il Giornale”, Italien)
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Smanjenje resursa i količine hrane, uz povećanje jaza između najbogatije i najsiromašnije petine svjetskog stanovništva na 100:1, moglo bi izazvati bunt građana.

Problem je još veći zbog činjenice da nitko nema namjeru da se oslobodi stečenog – bogataši smatraju da zaslužuju da budu još bogatiji. Zato je moguć rat koji nitko nije predviđao: totalni rat “svih protiv svih”.

“Tog rata ne bi došlo zbog mogućnosti da svi ljudi međusobno mrežno komuniciraju, kako je predviđao Nikola Tesla, niti zbog narasle moći suprotstavljenih velikih sila, nego zbog gladi proizašle iz pohlepe kvantitativne civilizacije. Uostalom, svaki skup na relaciji Sjever-Jug završen je neuspjehom i odlukama da se smanje davanja siromašnim zemljama.

Naravno, kreatori “novog svjetskog poretka” predvidjeli su mogućnost pobune gladnih. Stoga neprestano vježbaju uporabu najsuvremenijih “neubojnih oružja” na demonstrantima koji se suprotstavljaju globalizmu. Internacionalne policije, kojih će biti sve više, sve dok se policajci ne prisjete da su dio sirotinje, a ne bogataša, već koriste sredstva za blokiranje, omamljivanje, zasljepljivanje i svakovrsno onesposobljavanje demonstranata.

Ritch Garcia, predstavnik laboratorija u zrakoplovnoj bazi Kirtland u Novom Meksiku, i George P. Fenton, direktor projekta oružja zasnovanog na elektromagnetskoj energiji, najavili su novo neubojno oružje “koje ne ubija, nego samo izaziva snažan bol”. “Humano oružje za buduće akcije” stvara buku koja dezorijentira, zvukove jakog intenziteta koji izazivaju bolove, neugodne mirise i iritaciju kože. Riječ je o “strob” svjetlima, oružju koje izaziva mučninu, električnim pištoljima, pištoljima punjenim ljepilom, pjenastim bombama, mrežama za hvatanje ljudi itd.. Već su upotrebljavana tzv. neubojita elektromagnetna oružja (mikrovalno u Iraku i radio-frekventno u Kuvajtu), a sustav HAARP sa Aljaske stalno prijeti ljudskom rodu jer može raznim oblicima energije obuhvatiti planetu.

I pored uspostavljene kontrole, propale ili oslabljene države mogu izazvati nestabilnost, unutarnji sukob i humanitarne krize unutar regije gdje Sjedinjene Države imaju vitalne ili važne interese. Tako piše u čuvenom četvorogodišnjem izvještaju (Quadrennial Defense Review – QDR) pročitanom u svibnju 1997. u Pentagonu.

Jedan citat iz tog izvještaja je neizravno zanimljiv i građanima Balkana: “Kao što smo vidjeli u Somaliji i prethodnoj Jugoslaviji, te kako vidimo danas u zemljama od Albanije do Zaira, neke vlade će izgubiti sposobnost da održavaju javni red i osiguravaju potrebe svog naroda, što će stvoriti uvjete za građanske nemire, glad, masovne migracije preko međunarodnih granica, za agresivna djelovanja susjednih država ili čak masovno ubijanje “.

Osim gladi, postoje i drugi izazovi i prijetnje koji će utjecati na budućnost svijeta. Već sada se zna da se prirodni izvori (zrak, voda i zemlja) troše 20% posto brže nego što se mogu obnoviti i da će na kraju petog desetljeća ovog stoljeća njihova potrošnja dostići čak 220% posto. Najrazvijenije države najmanje poštuju Zemlju i, što je još opasnije, najviše zloupotrebljavaju klimu u ratne svrhe. Na summitu Ujedinjenih naroda o planeti Zemlji, održanom 27. lipnja 1997, Sjedinjene Države su proglašene za najvećeg zagađivača na planeti. (iako danas 2014. filantropi poput Bill Gatesa, izjavljuju da su najsiromašnije zemlje zapravo najveći zagađivači)

Osim SAD, na listi najvećih krivaca za 60% posto svih onečišćenja su: Njemačka, Rusija, Japan, Brazil, Južnoafrička unija, Indija, Indonezija i Kina. Na primjer, SAD je najveći zagađivač atmosfere, a odbijaju, za razliku od europskih zemalja, potpisati međunarodni sporazum o smanjivanju ispuštanja ugljičnog dioksida, čije se postojanje i nastajanje smatra glavnim izazivačem ekoloških drama (prema podacima od 20. prosinca 1997. SAD ispušta najviše ugljičnog dioksida u svijetu – 5.228 milijuna tona, Kina 3.006, Rusija 1.547 …).

Zato je Galus Kadon, šef švicarske ekološke zaklade “Greina”, izjavio za “Financial Times” da je licemjerno da se rezultati ljudskih nedjela i sakaćenje prirodnih izvora egzistencije i dalje nazivaju “prirodnim nepogodama”.

“Zapadna društva se više ne vide jasno u ogledalu budućnosti; ona izgledaju opsjednuta nezaposlednošću, oboljela od neizvjesnosti, zastrašena šokom novih tehnologija, zbunjena mondijalizacija gospodarstva, zaokupljena propadanjem okoline i vrlo obeshrabrena ubrzanom korupcijom. Štoviše, bujanje ‘etničkih ratova’ širi nad tim društvima zadah grižnje savjesti i osjećaj mučnine. “

Peta rasa i kozmičko smeće

O tome kako će izgledati svijet ubuduće može se saznati od Aldous Huxley-a, jednog od gurua “New Age”, poznatog zagovornika Osnovnog programa, koji je nastao u klinici Tavistock. Naime, on se 1961. godine, na predavanju koje je sponzorirao “Glas Amerike”, javno glasilo američkog State Departmenta, u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu obratio skupini liječnika, psihijatara i vladinih administrativaca riječima:

“U sljedećoj generaciji ili tu otprilike, farmakološki će se uređivati ​​da ljudi vole svoje robovanje i proizvoditi, tako reći, diktature bez suza.

Proizaći će neka vrsta bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima u stvari biti oduzeta njihova sloboda, ali će rado uživati ​​u tome, jer će biti odvraćeni od bilo kakve želje za pobunom – i to sve uz pomoć propagande, ‘ispiranjem mozga’ i idiotizacije pojačane farmakološkim sredstvima. I to će izgleda biti krajnja revolucija”.

Slično je pisao Trevor Revenscroft. Tvrdio je da je francuski odvjetnik Morris Jolie, posvećenik drevnog reda rozenkrojcera, uskrsnuo ideje Makijavelija i da je predviđajući masovne komunikacije i nove tehnologije za skoro trenutnu kontrolu nad političkim i ekonomskim životom upozorio čovječanstvo da “nastaje novi tip cezarizma”:

“Govorit ćemo sa ljudima po ulicama i trgovima i učiti ih da preuzmu onaj pogled na politička pitanja koji nam je u tom trenutku potreban. Jer ono što vladar kaže širi se kroz zemlju poput nekontroliranog požara, glas naroda to nosi na sva četiri vjetra. Mi ćemo izazivati ​​nemire, sukobe i mržnju u čitavoj Europi i prema tome po drugim kontinentima. U svakom trenutku biti ćemo u položaju da stvorimo nove nerede kako nam se prohtije, ili da uspostavimo stari poredak. Nepopustljivo ćemo trovati odnose između naroda i država u svim krajevima. Zavišću i mržnjom, sukobima i ratom, čak i širenjem gladi, oskudice i zaraza, dotjerat ćemo ljude u takav tjesnac da će im jedini izlaz biti u totalnoj predaji našoj vlasti.”

Ipak, čini se da je najopasnije shvaćanje teozofa Jelena Rerih u vezi s dominantnom rasom na planeti – “petom rasom”, koju je nazvala “kozmičko smeće”. Ona je posebno naglasila: “Vi pitate da li mi još treba da se borimo s ljudima? “Da li su svi ljudi naši neprijatelji? Odgovoriti ću, da, mi se trebamo uvijek boriti protiv zla u svim njegovim pojavnim oblicima. Pa, pošto je sada na Zemlji većina ljudi nositelj zla, to znači da imamo i mnogo protivnika”.

Nazire se i optimistička varijanta izvjesnije budućnosti. Nobelovac Richard Smoley sa Sveučilišta Rice i Geil Pergamit i Chris Peterson iz Instituta Forsythe (SAD) tvrde: “Nanotehnologije će popraviti sve štete industrijske revolucije. Prednosti nanotehnologije: samosklapanje proizvoda široke potrošnje, izrada računala milijardama puta bržih od sadašnjih, neobični izumi, sigurna i svima dostupna putovanja u svemir, iskorjenjivanje bolesti i starosti, iščeznuće svih vrsta zagađenja čišćenjem uprljane okoline, stvaranje molekularne hrane koja će istisnuti glad, oživljavanje izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, pripremanje uvjeta za život na drugim planetima itd…”

Upravljačka elita

Nakon svega što se dogodilo od 1905. godine kada je Sergei Nilus objavio najkontroverzniju, najznačajniju, najopasniju i najproblematičniju knjigu 20. stoljeća, pod naslovom “Protokoli sionskih mudraca”, mnogi ljudi, čak i stručnjaci za stratešku analitiku, ne uspijevaju proniknuti u sferu “vladanja iz sjene”. Ispostavilo se da je to izuzetno važno. Nedostatak informacija o religijama, masoneriji i pogubnosti kvantitativnog pristupa životu izazvao je sveopće mistificiranje, a najtajanstveniji su kreatori “novog svjetskog poretka” i njihov perfidni mehanizam za uređivanje.

Sve navedeno liči na “gospodarenje iz sjene”, a tzv. novi svjetski poredak je djelo moćnih instrumenata odabranih u kuloarima “svjetske elite”. Instrumenti, po svemu sudeći, mogu biti pojedinci, grupe, organizacije i države. Zato su priče o papinstvu i masonima toliko mistificirane da se ljudi s vremena na vrijeme pitaju da li masoni uopće postoje i kako bi papa mogao biti zao. Čini se da su niske strasti i ljudska pakost motivirali nekog da izmisli nekakve protokole ne bi li se još više zamutile političke, religijske i informacijske vode. S druge strane, zanimljivo je da se mnogo toga događa u skladu s “Protokolima”.

Na primjer, na značajne društvene položaje, prema stavovima iz Protokola, postavljaju se dvije vrste ljudi: nepošteni, a pametni, i pošteni, a glupi.

Prvi uvijek upravljaju drugima. Prvima upravljaju “vladari iz sjene” i mijenjaju ih kad im se prohtije, a oni nemaju oslonac za zaštitu od smjenjivanja i ne bune se, budući da su s “maslacem na glavi”. Sa najznačajnijih skupova nema zapisa, ni tragova za povijest. Dokumenti su nedorečeni, besmisleni i polupismeni: pišu ih probrani prema kriteriju poslušnosti.

Pošto se masonima pripisuje značajna uloga u kreiranju tzv. novog svjetskog poretka, sve što se događa može promatrati i kroz prizmu temelju informacijama o nadnacionalistima. Povod može biti i posjeta Sarajevu Otta von Habsburga, potomka austrijske krune. On je 4. travnja 1997. došao u glavni grad Bosne i Hercegovine kao član izaslanstva Europskog parlamenta da bi razgovarao o želji stanovnika da se uključe u Europsku uniju. Na temelju pisanja Michael Baigenta, Richarda Leea i Henry Lincolna, Oto fon Habsburg je bio titularni Vojvoda od Lorene i kralj Jeruzalema.

Globalna naredba

O planetarnoj vladi, koja očito upravlja svjetskim trendovima, među prvima je pisao Richard Gadner za Foreign Affairs još travnja 1974. godine:

“Ako odmah ne stvorimo Svjetsku vladu, ne izvršimo reviziju Povelje UN i ne opunomoćimo Svjetski sud da ima najveću vlast, neće biti napretka … Neophodno je proširiti domenu djelovanja oružanih snaga UN, na sve sektore svjetskih sukobišta, u kojima će takve snage imati zadatak patroliranja internacionalnim graničnim i ostalim demarkacijskim linijama, uz nadzor slobodnih demokratskih izbora u svim zemljama i uz verifikaciju provođenja politike oružanog nemiješanja”.

Mada mnogi događaji potvrđuju Gardnerove riječi, nije lako razumjeti politička zbivanja budući da između razine na kojima rade Carlos Westendorp, Jacques Klein, Wolfgang Petritsch, Michael Steiner i Bernard Kouchner i glavnih kreatora svjetskih zbivanja, ima najmanje pet hijerarhijskih razina kojima suvereno i samouvjereno vladaju kraljica Elizabeta druga, obitelji Rothschild, Rockefeller, Ford, Carnegie i Agnelli, zatim Henry Kissinger, Zbigniew Brzezinski, Cyrus Vance, Richard Holbrooke, Richard Gardner, Vojvoda od Kenta, Andrew Viloubaj, Ninijan Berti …

Naravno, postaje logično da neko izdaje naloge Kraljici Elizabeti, papi, Rothschildima i Rokfelerima i da o njemu ili njima nitko nikad neće saznati neku informaciju. Sve češće se objavljuju podaci o društvima i institucijama velike moći, poput ovih: “Trilateralna komisija”, Grupa “Bilderberg”, “Iluminati”, Red “Lubanja i kosti”, “Društvo hodočasnika”, “Krug”, “Krug iniciranih”, “Bohemijanski klub”, “1001 klub”, “Red podvezice”, “Guverner Feda”, čiji pripadnici tvrde da nisu u tajnim, već u javnim društvima koja “samo imaju svoje tajne”.

Inače, Henry Kissinger je na sastanku “Bilderberga” u Avianu (Francuska) 1991. godine, izjavio:

“Ono čega se svi ljudi, bez izuzetka, plaše je nepoznato. Svi se plaše nepoznatog. Kada se budu suočili s ovakvom vrstom opasnosti ljudi će se nerado, ali ipak dobrovoljno, odricati svojih građanskih prava u korist zaštite, koju će im ponuditi Svjetska vlada”. Zar nije suštinski iste riječi izgovorio Aldous Huxley u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu 1961. godine?

Analitičari smatraju da je svjetska financijska kriza, izazvana 2008. godine, inicirana s namjerom da kao logičan ishod proizađe želja svih Zemljana za formiranjem “svjetske vlade”, budući da će svijet poslije krize izgledati beznadno. S druge strane, sve što se događa nameće zaključak da je “novi svjetski poredak”, institucionalno, u potpunosti oblikovan. Najbolja potvrda za to su riječi Zbigniew Brzezinskog, bivšeg visokog državnog dužnosnika SAD, upućene novinarima 2002. godine: “Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti “.

Mnogi politički konci su nevidljivi, ali su, na temelju informacija i njihovog značaja, poznati centri (London, New York, Washington, Bruxelles, Berlin …) iz kojih se povlače. Zar ne pokazuje dovoljno vijest od 2. srpnja 1997: “Na zahtjev Sjedinjenih Država Svjetska banka nije dala zajam Hrvatskoj”. Mnogi su pomislili: Svjetska banka nije samo američka. Možda je bolji primjer informacija da “Boeing”, na temelju odobrenja Federalne trgovinske komisije (FTC), kupuje McDonnell Douglas. Važno je znati da “Boeing” radi za Pentagon i Nasu, a da je već otkupio avionske tvrtke “Continental”, “American” i “Delta”.

Sve to liči na obični biznis, ali nije. U osvajanju jednog od tržišta arbitriraju, javno ili tajno, gotovo je izvjesno, mnogi iz navedenog “kreativnog tima”, mada navodno na suprotstavljenim stranama sjede George Bush, Tony Blair, Jacques Chirac, Gerhard Schroeder …

Scenariji multinacionalnih korporacija vrlo često ovise od interesa na nekim drugim razinama. Iako mnogi, poput Olega Platonova, smatraju da masoni vladaju svijetom, mora se priznati da to je i nije tako …

Uostalom, britanska parlamentarna komisija predložila je da se 349.213 članova iz 8.650 britanskih loža upiše u službeni registar dostupan javnosti. Ti i takvi ne vladaju svijetom, ali su njihove veze dovoljne za tajnu povezanost i napredovanje, što doprinosi svjetskom (ne) redu – onom što lord David Owen smatra da je red. Naime, sredinom srpnja 1994. poznati lord je za “Sunday Times” izjavio:

“Ako se novi savez Istoka i Zapada održi, naše krhke nade u novi svjetski poredak, koji se uzdiže iz pepela hladnog rata, mogle bi ipak biti ostvarene”. 

U borbi za prevlast u novom poretku svijeta ovog puta se biraju sredstva. To su, uglavnom, legalne i legitimne međunarodne institucije čijim se sastavom također pokazuje “tko je tko u svijetu”. Nikad se u povijesti nisu tako često sastajali državnici SAD, Rusije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Na primjer, Boris Jeljcin se susreo s Helmut Kohl-om sedam puta tijekom pet godina svoje vladavine Rusijom, s Bill Clinton-om – šest puta, s predsjednicima Francuske Francois Miteran-om i Jacquesom Chirac-om – tri puta, i sa britanskim premijerom Johnom Mayer-om – tri puta.

Novina su i relativno česti telefonski razgovori i prepiska iz Moskve s Washingtonom (devet puta), Bonom (pet puta), Parizom (tri puta) i Londonom (dva puta). Još češći su bili susreti diplomata Velike Britanije, SAD, Njemačke i Francuske, s povremenim izletima do Tokija.

“Grupa -7″, zatim “G -7 +1″ a sada “G -8″ sastajala se najmanje jedanput godišnje. Prvi sastanak skupine održan je u Rambouilletu (Francuska) 15-17. studenog 1975. godine. Uslijedio je niz sastanaka do “jugoslavenske krize” na kojima je raspravljano i o sudbini SFR Jugoslavije. Sastanci su održani u San Juanu, Londonu, Bonnu, Tokiju, Veneciji …

Svake godine po jedan u zemljama članicama “Grupe 8“. Za Jugoslavene su sastanci Grupe su postajali sve važniji kako se približavala 1989. godina, koja je označila početak fizičkog stvaranja “novog svjetskog poretka”. Ništa manje značajne nisu bile godine između 1979 kada je papa Ivan Pavao Drugi dao signal za početak pripreme “novog svjetskog poretka”, i 1989, kada je podignuta “željezna zavjesa”, a potom srušen “Berlinski zid” i nestao Varšavski ugovor.

Najvažniji sastanci vezani za Jugoslavensku i za svjetsku sudbinu održani su u Parizu (1989), Houstonu (1990), Londonu (1991), Münchenu (1992), Tokiju (1993), Napulju (1994), Halifaxu (1995), Lilu i Moskvi (1996), Denver (1997), Londonu (1998), Kölnu (1999), Nagoya na Okinawi (2000), Genovi (2001), kanadskom odmaralištu Kananaskis (2002), francuskoj banji Evian (2003), Morskom otoku u državi Georgiji, u Sjedinjenim Državama (2004), Hotelu “Glinigls” u Škotskoj (2005), Sankt Peterburgu (2006), Hajligendamu u Njemačkoj (2007), u mjestu Tojako kraj Kuala Lumpura, u Maleziji (2008), Aquili u Italiji (2009), Huntsvilleu u blizini Toronta, u Kanadi (2010), i Deauvilleu u Francuskoj (2011).

Mnogi smatraju da je “G-8″ svjetska vlada, ali sastav grupe (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Kanada, Italija, Japan i Rusija) i način odlučivanja ne razlikuju se, osim po češćim summitima, od Vijeća sigurnosti (stalne članice: SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina), NATO-a (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Kanada, Italija, …, i Francuska, u civilnoj komponenti) i / ili ad hoc formiranih kontakt-grupa (SAD, Velika Britanija , Njemačka, Francuska i Rusija) …

ZAKLJUČAK

“Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti”

(Zbigniew Brzezinski)