Nekako u pozadini i ‘ispod žita’ tijekom velikih ideoloških obračuna i sastavljanja Vlade prošla je vijest kako je veliki američki korporatistički igrač ‘Morgan Stanley’ došao u Hrvatsku

Svaki put kada neka strana banka dođe u Hrvatsku, građani nakon toga sigurno neće bolje živjeti i to je realnost.

Ova investicijska banka i njezin fond za nekretnine ‘Morgan Stanley Real Estate Fund VIII Global’ došli su u Zagreb i počeli kupovati komercijalne nekretnine.

Prvi potez bio je tako kupovina postotaka u tvrtkama koje upravljaju trgovačkim centrima ‘City Center One East’ i ‘City Center One West’.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja potvrdila je primanje namjere provedbe koncentracije poduzetnika prije nepuna dva tjedna.

Korporacija koju su svojedobno otvorili nasljednici J.P. Morgana i Harolda Stanleya jedna je od rijetkih koja ne samo da je preživjela financijski hipotekarni kolaps 2008. već je kroz situaciju podigla vrijednost (nevjerojatni porast od 96%) i eliminirala konkurenciju (Lehman Brothers i Bear Stearns Cos.).

Sada je došla u Hrvatsku netom nakon postavljanja novog premijera Oreškovića i kupila ulog u firmama ‘Gradski centar d.o.o’ i ‘Manta’ nizozemskih i austrijskih vlasnika.

MS se odlučio i na ulazak u hotelijersku industriju. ‘Agencija poziva sve poduzetnike koji djeluju na navedenom mjerodavnom tržištu na području Grada Zagreba, kao i sve poduzetnike koji djeluju na drugim tržištima na kojima bi navedena koncentracija mogla imati učinke (uzlazna, silazna, susjedna tržišta), strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača te ostale osobe koje nisu stranke u predmetnom postupku, odnosno konkurenti sudionika predmetne koncentracije, ali za koje se može razumno pretpostaviti da imaju saznanja o odnosima na navedenim mjerodavnim tržištima, na dostavu svojih primjedaba, stavova i mišljenja o mogućim konkretnim značajnim učincima koncentracije’, agencijski je zaključak čitave priče.

Zbog čega se Morgan Stanley odlučio na ulazak u Hrvatsku i što će to doista značiti vidjet ćemo kroz naredne potencijalne investicije.
 
(nexsus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Pitanje koje danas gotovo ideološki i dogmatski razdvaja sve koji vjerno prate globalna previranja i geopolitiku je – je li Putin doista nezavisni igrač ili je sve već viđena šarada?

‘Slijedi Rothschilde’

Najslavnija fraza istraživačkog novinarstva ‘Follow the Money’ (‘slijedi tok novca’) izvedenica je američkog scenarista Williama Goldmana u kultnom filmu ‘Svi predsjednikovi ljudi’, a iako nikada nije upotrebljena u stvarnosti, dobar je pokazatelj kako društveni inženjering može biti upraćen. Kada pričamo o poveznicama Zapada i Istoka, onda bi bolji termin vjerojatno bio ‘Follow the Rothschild’. David Rockefeller je u svojoj knjizi ‘Memoari’ eksplicitno je naznačio: ‘Neki vjeruju kako predstavljamo tajnu kliku koja radi protiv interesa SAD-a, nazivajući moju obitelj i mene ‘internacionalistima’ koji urotnički grade integriranu globalnu političku i ekonomsku svjetsku Vladu. Ako su to optužbe, kriv sam i ponosim se time’.

Da bismo uopće počeli istraživati tu novčanu spregu, moramo definirati njezine tri osnove stavke – tvrtke Rusnano, Rosneft i Rusal. Rusnano je bivša ‘Ruska nanotehnološka korporacija’ koja kao što joj i samo ime kaže razvija komercijalne primjene nanotehnoloških dostignuća. Povelika ulaganja i velika vizija zaslužne su za današnju vrijednost od 29 milijardi dolara i mogući uspon prema najvećim globalnim korporacijama u budućnosti. Rosneft je pak ušao u direktan sraz s Gazpromom i Lukoilom za najjaču državnu naftnu kompaniju dok je Rusal druga najveća globalna tvrtka za aluminij s udjelom od gotovo 10% svjetskog tržišta. I sada polako možemo povezivati ključne ljude s međunarodnim kartelom.

Carnegie i Trenin kao trojanski konji

Bivši bankar i financijski savjetnik, pokojni Norman Dodd još je davnih osamdesetih ukazivao na spregu neoporezivih ‘trustova mozgova’ poput Zaklade Ford, Rockefeller Zaklade i ključne treće stavke – Carnegieja, udruge koja bi po svom statutu trebala osigurati i lobirati za globalni mir. Njihova ključna zadaća još od Prvog svjetskog rata bila je velika pomirba SAD-a i Rusije, koja je vrhunac dosegnula okončavanjem Hladnog rata i otvaranjem ureda u Moskvi 1993. godine. Kako to obično biva, centar je u početku vodila Rose Gottemoeller koja je kasnije u prvom mandatu Obamine administracije bila pomoćnica državnog tajnika za međunarodne odnose i naoružanje. Paralelno je radila i u ministarstvu energetike. Upravo su njezine djelatnosti istaknute kao ključ globalnog rata – konstantna prijetnja nuklearnog rata i sukobi oko energenata.

Carnegie je kao i svaki ‘think tank’ vrlo brzo odlučio vrbovati brojne ruske biznismene i političare u svoje redove. Inače, osnivač ove zaklade Andrew Carnegie dio je velike petorke, tzv. ‘Graditelja Amerike’ uz Cornelius Vanderbilta, Johna D. Rockefellera, J. P. Morgana i Henry Forda čija agenda o jednom globalnom tržištu nikada nije zaživjela pa je Rothschildov koncept konstantnih previranja koja podižu cijene energenata, te nadzora čitavog sustava s konstantnim win-win stanjem izborio prevlast. Carnegie je ipak uspio ono što prethodnici nisu – uspio je penetrirati u rusku vrhušku i umjesto dotadašnjeg vrbovanja već etabliranih imena postavili su svoje ljude. Najočitiji primjer je dr. Dmitri Trenin, predsjednik Carnegieja i bivši pukovnik ruske vojske. U Rusiji je poznat kao politički i vojni analitičar dok je na Zapadu prepoznat kao dio NATO-ovog osoblja za obuke, autor većeg broja publikacija i učestao komentator ‘mainstream’ medija poput BBC-a, CNN-a, The Economista i brojnih drugih. Naoko čudna biografija za visoko osoblje iz ‘neprijateljske države’, no samo za neinformirane.

Anatoly Chubais – Omiljeni Bilderberg Jeljcina i Putina

Američka veza je pak William Joseph Burns, bivši američki veleposlanik u Rusiji, a danas – pogađate – predsjednik svjetskog Carnegieja. Krasi ga nadimak ‘tajno diplomatsko oružje’ pošto je jedan od svega par ljudi u visokoj politici koji tečno pričaju engleski, ruski i arapski. Osvajao je nagrade za najboljeg svjetskog diplomata i analitičari ga smatraju ‘arhetipom’ onoga što bi Bushev koncept Novog Svjetskog Poretka trebao predstavljati. I tu se možemo vratiti na tri navedene korporativne stavke. Kada povežete diplomatske veze Rusije i SAD-a s korporatistima, jedno ime se kristalizira – Anatoly Chubais.

Ovaj bjeloruski židov legendarni je ruski ekonomski disident, a prema Zapadu ga veže odabir za glavno lice provedbe privatizacije, i to po demokratskim i kapitalističkim postulatima Zapada koje je gajio i ranije. Jeljcin ga na poticaj zapadnjačkih ‘trustova mozgova’ gura na visoku poziciju zamjenika ministra ekonomije, te za ruskog predstavnika Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i agencije za ulaganja (MIGA). Vodio je Jeljcinovu izbornu kampanju, osnovao Zakladu za civilno društvo (blisku Soroševim idealima), a nakon političkih previranja ne samo da ne gubi raniju moć nego je dodatno i pojačava.

Putin ga instalira na poziciju generalnog direktora ruskog ‘HEP-a’ RAO UES-a na puno desetljeće, najveća američka banka JP Morgan Chase uzima ga u Savjetničko vijeće dok Rockefellerov kartel ‘Vijeće za međunarodne odnose’ ne samo da ga ne ignorira, već mu daje izuzetno bitnu poziciju u kontroverznoj ‘globalnoj Vladi u sjeni’ – međunarodnoj CFR upravi. Pitate se kako Putin gleda na ključnu Rockefellerovu figuru u Rusiji? Postavlja ga na čelo ranije spomenute Rusnano korporacije pod direktnom ingerencijom vlade gdje će kroz naredne godine voditi rusku preobrazbu u giganta za futurističke globalne tehnologije.

Prvi Chubaisovi potezi bili su osnivanje podružnice u SAD-u i Izraelu gdje blisko surađuje cionistima obitelji Rockefeller i Rothschild koje su ga u početku i postavile na ključne pozicije. Chubais nikada nije želio pričati o svojim eventualnim poveznicama s cionističkim pokretom još od po njegovim navodima ‘antisemitske karikature iz 1997. u kojoj je pokazan kao reptil s Davidovom zvijezdom omotan oko Jeljcina’. Član je i Bilderberg skupine dok su ga mnogi povezivali s CIA-om tijekom implementacije i izuzetno sumnjive provedbe pretvorbe i privatizacije koja je stvorila rusku oligarhiju.

Peter Mandelson – ‘Izgubljena karika’ Putina, Rothschilda i britanske krune

Kako smo spomenuli Bilderberg grupu, nakon Burnsa i Chubaisa možemo navesti i treću bitnu kariku u sustavu. Riječ je o poznatom britanskom barunu i političaru Peter Mandelsonu koji je u javnosti percipiran po kontroverzama, ‘kabinetima u sjeni’, ministarstvima bez portfelja, te instalaciji Tony Blaira na mjesto premijera. Konstantno je optuživan za sumnjive veze i partnerstva – s najvećim svjetskim korporatistima poput suosnivača Microsofta Paula Allena i brojnim lobistima, trgovcima i oligarsima. Jedan od njih je Chubais, kolega iz Bilderberg skupine, a drugi je najbolji Putinov prijatelj Oleg Deripaska.

Zanimljivo, Mandelson je 2008. ukinuo aluminijske tarife s pozicije EU komesara za trgovinu što je ‘nevjerojatnom slučajnošću’ Deripaskovu tvrtku Rusal proguralo na vrh svjetskih proizvođača aluminija. Kako je snimljen u njegovom društvu na jahti u Grčkoj – europska javnost ga je žestoko kritizirala, no protekciju ima od samog vrha britanske i europske politike. Kao ‘najmočnijeg čovjeka u Britaniji’ i ‘premijera u sjeni’ apostrofira ga Hannah Mary Rothschild u dokumentarnom obolu njegovom životu. Ako vam njezino prezime daje određene asocijacije, u pravu ste – riječ je o kćeri Jacoba Rothschilda.

Prijateljstvo s britanskom krunom i Sir Evelynom Robertom de Rothschildom guraju ga na glavnu poziciju i ‘sivu eminenciju’ Sisteme, ruskog vojnog konglomerata zaduženog za naoružanje. Mandelson je tako preko Deripaske praktički postao ‘skriveni direktor’ te ruske tvrtke koja je zbog opasnosti od javne osude takvog poslovanja došla u privatne ruke oligarha Vladimira Yevtushenkova. Djelatnost im je proširena i na bankarstvo, telekomunikacije i dr., a mreža im se širi prema Indiji i Dalekom istoku.

Britanski barun službeno je u ulozi strateškog savjetnika od strane partnera ‘Global Counsel’, a po istoj liniji savjetnik je i predsjednika Putina, kao i zapadnjačkih naftnih korporacija poput BP-a (svoje veze tretira kao ‘poslovnu tajnu’) dok je ranije spomenuti Chubais u sličnoj ulozi prema Chevronu i ExxonMobileu. Podsjetimo se – upravo navedene korporacije ‘ratuju’ s ruskim naftnim gigantima i često stoje iza oružanih sukoba podrivanjem Vlada, poput Libije i Sirije. S druge strane, čelni Putinovi ljudi rade kao njihovi savjetnici.

Rothschildova hobotnica obgrlila Rusiju

A ako je Deripaska vezan uz ruskog predsjednika, onda je najbolji Mandelsonov definitivno Nat Rothschild. Zajedno drže i udjele u gotovo svim poslovima. Ukoliko je za vjerovati britanskom ‘The Guardianu’, novac nije jedini ključ identifikacije rusko-američko-britanske poveznice. To su i sirovine. Cionistički konglomerat za iskopavanja i trgovinu rudama Glencore dodatna je veza BP-a (Mandelson) putem ravnatelja Tonyja Haywarda i židovskog triptiha, pokojnog Marca Richa, sadašnjeg CEO-a Ivana Glasenberga i njihovog bliskog prijatelja, maloprije navedenog Nata Rothschilda. Kakve to veze ima s Putinom i Rusijom?

Mandelson je zauzvrat one usluge od Deripaske dobio poguranac – Glasenberg je ušao u upravu Rusala, a Rothschild postaje najveći investitor u tu rusku kompaniju putem Glencorea. Paralelno, ‘Rothschild Capital Partners’ kupuju 37% udjela u menadžmentu Rockefeller obitelji čime postaju savjetnici savjetnika ruske Vlade. Da bi dodatno produbio te odnose, Nat Rothschild osniva ‘Globalno financijsko savjetništvo Rothschild’ usred Moskve i službeno postaje glavni savjetnik Rusala. Ponovimo, CEO Rusala je Deripaska, Putinov najbolji prijatelj i sigurno nije slučajno došao na tu poziciju s obzirom na ruske političke relacije.

Zajednički poslovi nisu čak niti neka pretjerana tajna. Jednostavnim uvidom u poslovanje putem interneta možete pronaći da su najpoznatija međunarodna tvrtka u vlasništvu obitelji Rothschild ‘Rio Tinto Group’ (metali i rude) i Rusal u višestrukim poslovnim odnosima, unatoč tobožnjim ‘sankcijama’. Da ne bismo slučajno zaboravili navesti, blisko prijateljstvo Deripaska ne djeli samo s Putinom već i s poznatim vlasnikom nogometnog kluba ‘Chelsea’ Romanom Abramovićem.

On pak osim nogometnih peripetija ima visoke vlasničke udjele u Gazpromu, Aeoroloftu i, pogađate, Rusalu. APEC iliti Azijsko-pacifička ekonomska suradnja izuzetno su bitna točka u ovoj Rothschildskoj hobotnici i vrlo transparentan dokaz suradnje SAD-a i Rusije, bez obzira na medijski prezentirane sukobe. Sporazum ne samo da eskivira sankcije nego nadilazi i zakonodavstva pojedinih država pa znatno olakšava sumnjive transakcije i rudnu trgovinu iz ratom pogođenih zemalja. Djelatnosti Rio Tinta i Glencorea najviše ovise upravo o ovakvim sporazumima. Ruski predstavnik u savjetničkom vijeću je – Oleg Deripaska.

Obavještajno-korporativni kartel Rusal-Rosneft-Rusnano

I da bismo na kraju zaokružili priču, moramo u one tri ključne korporacije uz Rusal i Rusnano ubaciti i Rosneft, naftnu korporaciju. Njezin ključni čovjek je Igor Sechin, Putinova desna ruka i druga najmoćnija persona Ruske Federacije – lider grupacije ‘Silovik’, ruske udruge koja pod zajedničkim kišobranom okuplja bivše špijune KGB-a, GRU-a, FSB-a i SVR-a, i po mnogima ruske ‘Vlade u sjeni’. To bi bio similar službene udruge bivših Udbaša i KOS-ovaca koja bi u tom hipotetskom sustavu služila kao glavno savjetništvo hrvatskog premijera.

Zapad ga optužuje za širenje interesne mreže po svijetu, ukrajinski sukob, upravljanje svim ruskim naftnim aplikacijama, no isto tako – to nikoga ne spriječava da ga se postavi u upravu ‘Međunarodne brodograditeljske korporacije’ i da preko ‘svojih’ korporacija pregovara poslove s obiteljima poput Rothschilda, Rockefellera ili međunarodnih kartela. Posebno zanimljivo zvuči činjenica da je zbog prijateljskih odnosa čak i nakon naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu stao iza tadašnjeg ključnog čovjeka BP-a.

A taj čovjek je trenutni ravnatelj spomenutog Glencorea i Rothschildov čovjek Tony Hayward. Menadžeri Rosnefta koje je instalirao su isto tako zanimljiva priča. Prvi je John J. Mack, CEO ‘Morgan Stanley’ investicijske kuće i prijatelj odgovornog čovjeka za globalnu ekonomsku krizu Bena Bernankea. Mack je upravo na njegov savjet svoju tvrtku prodao JP Morganu stvorivši najveću američku banku u povijesti. Tada je Chubaisa ubacio Savjetničko vijeće.

Drugi menadžer je Matthias Warnig, bivši STASI-jevac, član kartela ‘Silovik’ i najbliži suradnik bivšeg KGB-ovog agenta u Istočnoj Njemačkoj, s kojim je radio na vrbovanju i logistici za suradnike i agente KGB-a u Zapadnoj Njemačkoj. O kojem se agentu radilo? Začarani krug zatvara se na način kojim smo ga i otvorili. Riječ je o Vladimiru Putinu. Mnogi će nakon svega i dalje uzimati u obzir da se Putin možda tek odnedavno oteo iz stiska Rothschildove interesne klike, no s obzirom na svu isprepletenost ključnih osoba i poslovanja – vrlo je moguće da je i on samo jedna od marioneta ove drevne obitelji – tzv. ‘kontrolirana oporba’. Ima li u tome istine, vrijeme će pokazati.

KOMENTAR:

Ne vjerujem da je Putin kontrolirana oporba, inače ne bi cionisti bili toliko nabrijani protiv njega, Jeljcin je krajem 90-ih osobno odredio Putina za svog nasljednika. Putin je dugo godina bio pouzdani saveznik SAD.-a i Zapada, odnosno korisni hidiot kao i Jeljcin.

Ali je onda jednog dana uvidio da SAD i Zapad ne žele dobro Rusiji, već je samo žele opljačkati i iskoristiti. I onda više nije htio biti poslušan globalnoj lihvarskoj eliti i okrenuo se protiv nje. Naivni alkoholičar Jeljcin je 90-ih godina američkim lihvarima omoguićio neograničenu pljačku Rusije. U Rusiji je dugo vladala naivno uvjerenje, da SAD i tzv. Zapad želI pomoći ekonomskom razvoju Rusije i da će Rusija tako jednog dana postati razvijena i bogata kao i Zapad.

Kada je Putin konačno uvidio da to nije tako, zaustavio pljačku i udario oligarhe po prstima, kada je dao uhititi Hodorkovoskoga i druge, onda su cionisti započeli rat protiv njega, Kampanja protiv Putina u glavnim zapadnim medijima ( pod kontrolom Bilderberga i globalne elite), započela je davno prije rata u Ukrajini, Ta kampanja je započela baš onda, kada je Putin prestao da bude korisni idiot SAD-a i američkih lihvara i kada se okrenuo protiv ruskih oligarha, koji su većinom bili židovi.

To je bio razlog za početak specijalnog rata protiv Putina, koji traje i danas. Soros i njegov cionistički frend, Bernard Henry-Levy, lani su u više navrata u vodećim zapadnim medijima otvoreno pozivali da EU ide u rat protiv Rusije. Nekadašnji djelatnik u Reaganovoj vladi, danas veliki kritičar SAD-a, Paul Craig Roberts, koji inače podržava politiku Putina i Rusije, ipak još uvijek pomalo sumnja u stvarne namjere Putina. Roberts se u svojim analizama uvijek pita, zašto Putin još uvijek, želi biti partner Zapada?

I nakon svega što se desilo, I nakon insceniranog ukrajinskog puča i rata, i nakon sankcija prema Rusiji i nakon podlo insceniranog rušenja malezijskog aviona MH17 za koje se htjelo optužiti Rusiju.. Roberts se pita- hoće li se Rusija i Kina žešće suprostvaiti SAD-u i zapadnoj globalnoj eliti koja želi stvoriti NWO, ili će se na kraju i Rusija i Kina prikloniti toj eliti? Roberts kaže, da i u Rusiji i u Kini, još mnogi ne shvataju, da SAD odnosno takozvani “neokonzervatvici” žele uništiti i Rusiju i Kinu.

Roberts je predlagao da Rusija i Kina vode ofenzivniju politiku protiv SAD i da idu u otvorenu konfrotaciju sa SAD-om. Roberts je predlagao da Rusija i Kina preplave američko tržište dionicama, i da tako sruše dolar i tako unište lihvarski centar FED. Roberts je predlagao i da Putin bez dvoumljena sa vojskom zaposjedne pola Ukrajine. Međutim, Putin do sada vodi suzdržanu politiku i ne želi potpouni prekid odmosa sa SAD-om i takozvanim Zapadom, a Kina se drži manje-više poptuno suzdržano i dosada uopće ne želi ići u otvorenu konfrotaciju sa SAD, iako Kina, kao najveći vlasnik američkih dionica drži ključeve i zapravo bi mogla uištoiti američko tržište i glavni izvor zla: FED.

Iako SAD uz pomoć vehabija iz S. Arabije odavno kopka po Kini, i podstiče islamističke fundamentaliste u kineskoj muslimanskoj manjini Ujgura, podstiče ih da destabiliziraju Kinu. Putin je očito realist, to kaže i Aleksandar Dugin, koji isto kao i PC Roberts misli, da je Putin previše mlak. Putin ne želi eskalirati situaciju, strpljivom politikom pokušva pridobiti što više država iz EU i tako polako razbiti EU, koja je zapravo od početka Rockefellerova tvorevina. Putin zna, da u svom susjedstvu ima baltičke države i Poljsku, koju su jako antiruski nastrojene, tako da ih američka elita lako koristi kao predziđe za borbu protiv Rusije.

I da bi ofenzivnija politika Rusije, još više povećala antirusko raspoloženje, ne samo u ove 4 države, već i u ostalim državam bivšeg Varšavskog pakta. Jer Mađarska, Slovačka, Češka, a odnedavno i Poljska pokzauju sve više nepovjerenja prema Briselu i Washingtonu, što koristi Putinu Ako bi Putin išao u ofenzivu i otvorerni sukob sa FED-om, oligarsima i maherima NWO, kako predlaže PC Roberts, Putina bi zapadna propagandna mašinerija odmah optužila za antisemitizam.

Putin još uvijek ima taj kredit, on održava onaj sovjetski antifašizam, Rusija, odnosno SSSR je bila pobjednica nad fašizmom, crvena armija je oslobodila Auschwitz itd…međutim ako bi Putin išao u otvoreni sukob, ništa mu to ne bi više koristilo, optužili bi ga za antisemitizam i fašizam. Pa mnogi zapadni medji, već su ga optuživali da on u Rusiji tolerira desničare i antisemitske skupine.

Paul Roberts i William Engdahl kažu – ključna stvar za Rusiju je da se Ruska nacionalna banka konačno potpuno oslobodi od ovisnosti dolara, ovisnosti FED-a i BIS-a. (Banke za platno izjednačavanje, pod kontrolom FED-a sa sjedištem u Baselu). Ruska nacionalna banka je još uvijek članica BIS-a, kao i hrvatska HNB i srbijanska nacionalna banka i nacionalne banke ostalih država “regije”.

Putin je krajem prošle godine zabranio NED (National Endowment for Democracy) i Soroševu zakladu Otvoreno društvo. Koje su glavni organizatori pobuna, pučeva, i obojenih revolucija širom svijeta i koje su organizirale i mnoge prosvjede protiv Putina u Rusiji. Ali Putin bi isti tako morao zabraniti i Carnegiejevu zakladu, koja ima svoju podružnicu u Moskvi.

Carnegie zaklada za međunarodni mir, najstariji think tank lihvarske elite, osnovan 1910. godine. U knjizi “Mjesečari” australijskog povjesničara Christophera Clarka, koja opisuje uzroke izbijanja 1. svjetskoga rata i posvećuje puno pažnje tadašnjoj situaciji na Balkanu, Spominje se činjenica, da su se Carnegijevi ljudi iz njegove zaklade, motali BITI po BiH i Srbiji, 1913. godine u predvečerje izbijanja 1. sv. rata. Zašto dakle netko putuje 8000 km iz SAD-a u divlju balkansku vukohebinu 1913. godine? , to sigurno nije bilo tek tako i slučajno.

Carnegie Endowment for International Peace (Carnegie zaklada za međunarodni mir) je jedan od 4 glavna američka think tanka, koji predstavajaju političko krilo američke i globalne oligarhijske elite iz FED-a i sklupine Bilderberg.

Ostala 3 su Rockefellerov Council on foreign relations (CFR-Vijeće za međunarodne odnose), Brookings Institution, i britanski sestrinski think tank CFR-a, Chatham House (koji se do 2007. zvao Royal Institute for International Affairs, kratica RIIA).

Ova 4 think tanka ponajviše vuku konce u organizaciji godišnjih skupova skupine Bilderberg. Andrew Carnegie, rođen u Škotskoj, bio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pored Rockefellera, J. P. Morgana i Henryja Forda, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u SAD.

Bio je otvoreni mason kao i Ford. Ove obitelji plus obitelj Rotschild, odnosno njihovi nasljednici i do danas drmaju ne samo sa SAD-om već i sa cijelim takozvanim zapadnim svijetom i EU. Oni kontroliraju vladu SAD-a, EU, NATO, UN, MMF, Svjetsku banku, WHO, itd. A njima su se danas pridružili oni nešto mlađi oligarsi, kao Soros, i Warren Buffet, i oni još mlađi kao Bill Gates.

Ti ljudi sa svojim zakladama i tisućama NGO-ova svugdje po svijetu podupiru i podstiču prosvjede i obojene revolucije protiv onih vlada koje se opiru SAD-u i NWO, oni izazivaju rat i kaos na Bliskom istoku, oni također podstiču i financiraju rodnu ideologiju, gay ideologiju, gay brakove, pobačaj, sterilizaciju i cjepljenje stanovništva u siromašnim državama 3. svijeta, itd.

Vidimo najnoviji slučaj u Poljskoj. Nova desno-konzervativna vlada stranke započela je sa samostalnom politikom i ne sluša Brisel i Washington. Kaczinski želi ići stopama Orbana. To je odmah bio razlog za uzbunu kod globalne elite. Koja se očito uplašila da bi Poljska., koja je dosada bila jedan od najpouzdanijih saveznika Brisela i Washingtona mogla skrenuti sa zadanog puta.

Brojne Soroseve udruge u Poljskoj, ljevičari i ostali, te lijevo-liberalne novine “Gazeta Wybroscza” (čiji je glavni urednik poljski cionist i teški antiputinovac, Adam Michnik), inscenirali su prosvjede protiv nove vlade u više gradova. Cilj je rušenje nove desno-konzervativne vlade, koja ima absolutnu većinu. Lihvari uz pomoć Soroševih udruga na taj način već 5 godina pokušavaju izazvati prosvjede protiv Orbana u Mađaraskoj i srušiti ga. ali bezuspješno.
 
(http://blog.vecernji.hr/uredio:NSP)

Američki bogataši – John J. Astor IV, Isidor Straus i Benjamin Guggenheim bili su protiv osnivanja Federalnih rezervi. Svi su poginuli na Titanicu. Osnovani FED smatra se početkom Novog svjetskog poretka

Što je to FED? FED (Federal Reserve District) ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Utemeljen je 1913. godine Zakonom o FED-u. Isprva nije bio dobro prihvaćen jer je smatran oblikom centralizirane vlasti. U to vrijeme SAD-om su vladali bankovni bankroti, gubitci deponenata, a 1907. bili su toliko izraženi da je potreba za stvaranjem središnje banke bila neminovna.

U vrijeme kad je osnovan FED, većina zemalja već je imala emisijsku banku (Engleska i Švedska od 17. stoljeća), ali su te banke bile različitog porijekla od FED-a. Te su banke bile privatne i bavile su se financiranjem problema kraljeva, da bi se tijekom vremena razvile u moderne emisijske banke, te postale javne institucije. FED je konstituiran u emisijsku banku koja vodi monetarnu politiku SAD-a decentralizirano koliko god je to moguće.

Titanic

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. travnja 1912., i stoljeće kasnije ne prestaje fascinirati ljude. U posljednjih 400 godina zabilježeno je oko 65.000 pomorskih katastrofa i to nekih i puno većih (u ljudskim gubicima), ali samo se o ovoj uvijek i iznova priča. O Titanicu je snimljeno više od 500 dokumentaraca i igranih filmova, a napisano je valjda tisuću knjiga. Zašto?

Vjerojatno po jednoj od najvećih teorija zavjere. Naime, ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prijevara s osiguranjem kojeg je na koncu ‘ubrala’ tvornica White Star Line, u čijem vlasništvu je bio Titanic. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismay-u, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama.

Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali posljednjih godina sve se više spominje jedna koja ide bok uz bok s onom o Novom svjetskom poretku. Srž ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuveniji pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi, od kojih je jedan bio John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, odnosno zemljišta na kojem je izgrađen neboder. Druga dvojica bila su Isidor Straus, vlasnik lanca robnih kuća Macy ‘s, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Bankarski kartel i osnivanje FED-a

Vodeći bankari tog vremena – obitelji Rothschild, Rockefeller i J.P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustas Malins u svojoj knjizi “Tajne Federalnih rezervi” (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Na sastanku su bili Nelson W. Aldrih i Frank Vanderlip kao predstavnici financijskog carstva Rockefellera, zatim Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Paul Warburg koji je došao ispred europske bankarske obitelji Rothschild. Koliko su ove tri obitelji bile bliske i poslovno povezane opisao je g. Edward Griffin u svojoj knjizi “Stvorenje s otoka Jekyll” (The Creature from Jekyll Island, 1994.):

Obitelj Morgan je bila u prijateljskom nadmetanju s Rothschildima i postali su društveno bliski. Morganovu londonsku tvrtku je 1857. od financijske propasti spasila Bank of England, koja je bila pod utjecajem Rothschilda. Nakon toga Morgan je služio Rotschildu kao financijski agent (…) Rockefellerov ulazak u bankarski sektor Morgan nije dobro primio. Postali su žestoki suparnici. Na kraju su odlučili smanjiti međusobnu konkurenciju zajedničkim ulaganjem. Na koncu su radili na tome da osnuju nacionalni bankarski kartel pod nazivom Sustav federalnih rezervi.

I zaista, na otoku Jekyll je osnovan bankarski kartel koji je imao za cilj ostvariti monopol u izdavanju potvrda za deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Takva potvrda vrijedila je kao novac i s njom se mogla vršiti robna razmjena. Izdavanjem potvrda bavile su se mnoge privatne banke u Americi, a ‘papirnati dolari’ zvali su se zlatni i srebrni dolari.

Zakon o zlatnom standardu iz 1900. obvezao je banke da za svaku izdanu potvrdu (obveznicu) moraju imati stvarno pokriće u zlatu ili srebru. Puno takvih obveznica potonulo je s Titanikom pa za njih nikad nije isplaćeno deponirano zlato, već je ono ostalo u državnom trezoru ili u privatnim bankama.

Bio je to odličan argument za “Družinu s otoka Jekyll” da 1913, godinu dana nakon pomorske tragedije, ukažu američkim kongresmenima da bi se izdavanje novčanih certifikata trebalo koncentrirati samo na jednom mjestu – u Sustavu federalnih rezervi koji bi bio službena američka središnja banka.

Glavni cilj FED-a

Dakle, glavni cilj bankarskog kartela bila je – “elastična monetarna politika”, odnosno izdavanje (ispis) dolara bez pokrića u zlatu. To bi značilo da bankari mogu kreditiraju špekulativnim novcem koji nema nikakvu stvarnu vrijednost!

Takav sustav već je bio proveden u Engleskoj 1694. osnivanjem Bank of England (osnovao ju je škot William Paterson, ali kasnije je kontrolu nad bankom preuzeo Natan Rothschild). U osnivačkoj povelji stoji: “Banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara iz ničeg” (The bank hath benefit on the interest on all monies which it creates out of nothing).

Tako je Engleska kao država počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama, a u Bank of England je sve registrirala kao nacionalni dug. Taj dug zapravo su otplaćivali građani kroz poreze, a kada bi otplata državnog kredita kasnila država bi morala povećavati porez.

Isti sustav pokušao je zaživiti i u Americi u dva navrata. Prvu je privatnu središnju banku osnovao Aleksander Hamilton 1789, ali ukinuta je 1811. kada je Kongres odbio obnovi Zakon o bankama. Predsjednik James Madison je predložio drugu po redu privatnu središnju banku Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1816. godine.

Zatvorio ju je predsjednik Andrew Jackson 1836. koji se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: “Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti”. Jackson je naglo umro iz nepoznatih razloga.

Mnogi biznismeni koji su stekli veliko bogatstvo i utjecaj u SAD-u nisu htjeli da država na taj način bude opljačkana. Protivili su se osnivanju FED-a, a u tom protivljenju najviše su se isticali Astor, Straus i Guggenheim. Osim toga, vjeruje se da bi spomenuta trojka svojim utjecajem spriječila i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat. Astor se žestoko zalagao za izolacionističku politiku po načelu “America first” bez miješanja u “tuđe poslove”, a pogotovo europske. Upravo su se zagovornici te politike najviše protivili odluci Woodrow Wilson da 1917. uvede Ameriku u Prvi svjetski rat.

Dakle, ‘trojka’ je smetala bankarskom kartelu u njihovom naumu i problem je trebao biti riješen. Ideja za savršeni zločin mogla se roditi iz romana objavljenog 1898. godine …

Zločin opisan 14 godina ranije u knjizi

Puno prije nego što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). U svojoj knjizi, napisanoj 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji “nepotopivi” brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord.

Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje – sve se to sablasno podudara s još, tada, neizgrađenim Titanicom!

Da podudarnost bude veća, Robertsonov fiktivni brod zvao se – Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja sa svojom novelom. Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati. Trebalo je samo sagraditi brod, namamiti žrtve na prvo putovanje i izrežirati nesreću pomoću svojih ljudi. Ništa od toga nije bio problem jer je J.P. Morgan bio vlasnik tvrtke White Star Line, koja je 1909. u Belfastu počela graditi najveći i najmoderniji brod svog vremena – Titanik.

Veza s Jezuitima

Društvo Isusovo (Isusovci ili Jezuiti) osnovao je 1540. godine Ignacije Loyola unutar Rimokatoličke crkve. Prema nekim teorijama Rothschildi su stoljećima glavni bankari Katoličke crkve i najzaslužniji su za ogromno bogatstvo koje je Crkva akumulirala dobrim investicijama i burzovnim špekulacijama. Dakle, njihove veze bile su čvrste i preko tih veza odabran je kapetan koji će povesti Titanik u smrt.

Bio je to Edward John Smith, najiskusniji i najplaćeniji kapetan White Star Linea koji je ujedno bio i Isusovac. Smithu je prva plovidba Titanica trebala biti posljednje putovanje prije mirovine, nakon 46 godina službe. U službenoj verziji o tragediji navodi se kako je Smith dobio čak osam upozorenja da smanji brzinu i bude oprezan zbog santa leda u moru. Do danas ostaje neodgovoreno pitanje kako je čovjek s 46 godina iskustva, koji je tko zna koliko puta plovio istom rutom, ignorirao sva ta upozorenja!

Najpoznatija ekranizacija Titanica

Osim Smitha, na brodu je bio još jedan Isusovac – irski svećenik Fransis Braun. U dokumentarnom filmu National Geographica “Tajne Titanika” (The Secrets of the Titanic) navodi se kako je Brown bio najutjecajniji Isusovac u cijeloj Irskoj te se ukrcao na Titanic kako bi kapetanu Smithu dao posljednja upute.

Prema službenoj verziji, Brown je putovao od Sauthemptona do Queenstowna kod svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj. Na putu je upoznao bogati bračni par koji ga je zamolio da im se pridruži na putovanju do New York-a, sve na njihov trošak. Brown je navodno s Titanica poslao telegram u Dublin u kojem je tražio dozvolu da nastavi put. Odgovor je stigao u Queenstown, a glasio je: “Silazi s tog broda”.

Žrtve namamili putem medija

Zavjernici (suprotno od teoretičara zavjere) su tako imali brod i kapetana, trebalo je samo namamiti žrtve što je bio najlakši dio posla. Zbog velike medijske pompe, svi koji su mislili da nešto znače u društvu morali su biti na brodu. I sam Morgan najavljivao je kako će putovati Titanikom do New Yorka. Astor se vraćao s mladom suprugom s putovanja u Egiptu, Guggenheim je bio Parizu, a Straus je bio sa suprugom u Europi.

Svi su trebali doći do Amerike, a prvo putovanje Titanikom nije se smjelo propustiti. Zanimljivo je spomenuti kako je Morgan otkazao putovanje zadnji dan i to zbog bolesti. Poslije je pronađen u dobrom zdravstvenom stanju s ljubavnicom, kad mu je obznanjena vijest o tragediji.

Početak Novog svjetskog poretka

Nakon potonuća Titanica, kompaniji White Star Line otišla je odšteta od milijun funti (danas oko 100 milijuna eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio je Morgan spremio u džep.

To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Line u povijesti ovog koncerna. U prosincu 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući Wilsonu koji ga je pogurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.

Amerika je 1917. ušla u Prvi svjetski rat koji je financiran preko FED-a što je značilo ogromno zaduživanje. Od tada do 2000. godine američki dolar i britanska funta izgubili su oko 98% posto svoje vrijednosti zbog inflacije. Danas je preko 95% posto dolara u opticaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte. FED je jedna od najmoćnijih institucija u svijetu, a datum njenog osnutka smatra se početkom Novog svjetskog poretka.
 

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Umro je sam i siromašan u 87. godini u hotelskoj sobi na 33. katu njujorškog hotela New Yorker u kojemu je boravio posljednje desetljeće života. Bilo je to 7. siječnja 1943. godine, prije 70 godina.

Iako je bio veliki izumitelj, bez čijih otkrića današnji svijet ne bi bio isti, Nikoli Tesli tek su nakon smrti priznali svu njegovu genijalnost i zasluženo ga nazvali jednim od najvećih umova 20. stoljeća.

Čim su saznali za njegovu smrt, hotel i sobu u kojoj je živio okupirali su agenti FBI-a.

Naredbu  im je osobno dao direktor J. Edgar Hoover. Agenti su imali samo jedan cilj – zaplijeniti svu Teslinu imovinu. Kofere prepune nacrta odvezli su u nepoznato i do danas se ne zna što je u njima pisalo. Sobu su zapečatili.

Iako se pričalo da je lički genijalac umro prirodnom smrću, teoretičari zavjere uvjereni su da su ga ubili.

Po jednoj od luđih teorija zadavio ga je Otto Skorzeny, Hitlerov komandos. On je, predstavljajući se kao američki tajni agent, od Tesle tražio da mu priča o tajnim oružjima na kojima je radio. Nakon ubojstva Skorzeny je dio dokumenata odnio Hitleru, da bi ih nakon II. svjetskog rata Amerikanci vratili. FBI nikada nije pokrenuo istragu o Teslinoj smrti.

Teslina soba s pogledom na njujorški Manhattan danas se iznajmljuje za 200 dolara na noć, a na recepciji s ponosom ističu da je genijalac bio njihov dugogodišnji gost.

Dok je boravio u hotelu, na raspolaganju je imao dvije sobe uređene u art deco stilu na 33. katu. Spojio je sobe 3327 i 3328 i pretvorio ih je u svoj dom, a u njoj su nastali nacrti i izumi koje je, smatra se, nakon njegove smrti američka vojska iskoristila u unapređivanju i razvijanju novih oružja.

- Deset Nobelovih nagrada dobili su ljudi za nešto što je on otkrio. Bio je prvi u svijetu po promašenim nagradama i to ga je vjerojatno frustriralo – kazao je fizičar Vladimir Paar o Nikoli Tesli.

Smatra da su ga europski znanstvenici onoga vremena podcjenjivali jer unatoč golemom talentu i brojnim izumima Tesla nije imao formalno obrazovanje i diplomu.

- Tesla je bio živopisna ličnost, pomalo čudak, no u svakom slučaju genijalac. Njemu je napravljeno najviše nepravdi koje se mogu zamisliti – kazao je Paar.

Nizom izuma na području električne energije zadužio je čovječanstvo, a poznati fizičar tvrdi i da su ga više puta pokrali. 

- Tesla je tvrdio da je vidio elektron i 1891. objavio je rad o njemu. Britanski fizičar J. J. Thomson ga je tad napao da su to gluposti, a nekoliko godina poslije toga on je dobio Nobelovu nagradu za otkriće elektrona – kazao je Paar i dodao da takvih primjera ima previše.

Paar tvrdi kako je Nikola Tesla doista bio vrstan fizičar. Sa samo četiri centa, nekoliko pjesama i nacrtom za leteći stroj Tesla se zaputio u Ameriku kako bi izgradio karijeru. Izumio je radar i ponudio ga Američkoj vojsci. Odbili su ga jer su smatrali da to neće funkcionirati. Tesla je godinu dana prije Röntgena otkrio X-zrake i njihovu medicinsku primjenu, a čak 30 godina prije ostalih fizičara Tesla je napravio ubrzivač čestica kakvima se koriste u eksperimentima u fizici elementarnih čestica.

Kozmičke zrake, otkriće lasera čak 60 godina prije službenog otkrića 1957. godine, svaki put kad upalimo kompjutor, možemo zahvaliti Nikoli Tesli, genijalcu iz Smiljana.

- Čipovi, odnosno mikroelektronika, rade na tri osnovna principa logičnih sklopova, a temeljni je otkrio upravo Tesla – ističe akademik Vladimir Paar.

Dok su neki zarađivali na svojim izumima i patentima, Tesla nije. Službeno su prijavljena samo 272 patenta koja nose Teslin potpis, a neslužbeno se nagađa da ih je moglo biti još barem 800. Upravo bi dokumenti iz Tesline njujorške hotelske sobe mogli otkriti što je sve gospodar munja, kako su ga nazivali, imao još u pripremi, odnosno što su njegovi nasljednici uspjeli izumiti zahvaljujući njegovim nacrtima.

Tijekom II. svjetskog rata Tesla je s ostalim znanstvenicima, poput Alberta Einsteina, radio na tajnim eksperimentima za američku vojsku, odnosno na izumu tajnih oružja. Upravo zbog toga moguće je da je bio meta Hitlerovih špijuna.

Imao je malo prijatelja. Družio se piscima Robertom Underwoodom Johnsonom, Markom Twainom i Francisom Marionom Crawfordom. Koliko je bio velik genijalac i učenjak, o financijama nije znao puno. Odnosno, novac mu je doslovno klizio iz ruke. Bio je nespretan, ekscentričan i kompulzivan. I kolege znanstvenici i javnost nazivali su ga samotnjakom. Teška narav i ćud sprečavali su da ga ljudi slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih izuma.

Zadnje godine života proveo je hraneći golubove i životario je od godišnjih honorara. No nakon njegove smrti savjest znanstvene zajednice ipak je proradila.

- Europski znanstvenici pate od grižnje savjesti i Nikola Tesla dobio je veliku čast. Čast koju nema niti jedan drugi znanstvenik 20. stoljeća. Po njemu je nazvana fizikalna jedinica za magnetsko polje, ali i krater na mjesecu – ističe Paar.

Znao je da će njegov projekt zloupotrijebiti

Mnogi Teslini projekti i danas spadaju u sferu znanstvene fantastike, no Eksperiment Philadelphia sigurno je jedan od najtajanstvenijih. Koristeći jedan od Teslinih eksperimenata, Amerikanci su navodno uspjeli učiniti razarač USS Eldridge nevidljivim. Kasnije su sve demantirali, a dokumentaciju uništili.

U jeku Drugog svjetskog rata, 12. kolovoza 1943. godine u mornaričkom brodogradilištu u Philadelphiji stometarski brod s posadom na nekoliko trenutaka je potpuno nestao pred očima okupljenih. Obavijen zavojnicama i pretrpan žicama, brod je prvo obavila sumaglica da bi potom postao nevidljiv, a posada je navodno poginula. Voditelj eksperimenta bio je John von Neumann, kojeg je Nikola Tesla nekoliko puta upozoravao o mogućim katastrofalnim posljedicama korištenja te tehnologije. Tesla je projekt napustio kad je shvatio o čemu se radi, a poklonici teorija zavjere vjeruju da je ubijen u siječnju 1943. godine jer je znao previše.

Tehnologija korištena u famoznom eksperimentu koristi se danas u kontroverznom projektu HAARP američke vojske. Amerikanci tvrde da njime žele poboljšati komunikaciju i veze na planetu, no prema nekim teorijama njime mogu kontrolirati atmosferske prilike te izazivati prirodne katastrofe poput tsunamija ili potresa.

Točno u ponoć: Munje i gromovi najavili rođenje Gospodara munja

Rodio se u ponoć 9. 7. 1856. u Smiljanu kraj Gospića. Prema legendi, kad je prvi put zaplakao, u blizini njegove rodne kuće udario je grom. Znanstvenik kojega su poslije prozvali gospodarom munja pohađao je njemačku osnovnu školu, a poslije Visoku realnu gimnaziju u Karlovcu.

Nesuđeni svećenik umjesto vjere izabrao je znanost

Nakon srednje škole mladi Tesla uzeo je dvije godine “slobodno”. Njegov otac, pravoslavni svećenik, nije želio da mu sin dangubi pa mu je predložio da se zaredi. No Tesla je odbio pa je upisao studij tehničkih znanosti u Grazu.

Edisonov laboratorij: Mali prostor za dva genijalca     

Lutajući Europom, Tesla je kratko radio u Telefonskom društvu u Francuskoj, a nakon toga se 1884. zaputio u SAD. Zaposlio se u laboratoriju Thomasa Edisona. Početna suradnja i uvažavanje uskoro su se pretvorili u rivalstvo.

Sanjao je o otkrićima koje će ljudi koristiti besplatno

Teslin transformator koristio je za pokuse za bežični prijenos energije i informacija na daljinu. Između dvije zavojnice transformatora se stvara jako električno polje. Ako se stavi lampa unutar tog polja, ona će se upaliti.

Teslin toranj namijenjen je bio za bežičnu telefoniju

Gradnja Wardenclyffova tornja na Long Islandu započela je 1901. Toranj je trebao besplatno dijeliti struju i omogućiti interplanetarnu komunikaciju. No, financijer J.P. Morgan htio je zaraditi pa je nakon sukoba s Teslom srušio toranj.

Rat struja – Teslina borba za izmjeničnu struju

Tvrdio je da se izmjenične struje mogu učinkovito prenositi na vrlo velike udaljenosti. Kao posljedicu protjecanja struje nastajali su elektromagnetski valovi, što je primijenio za prijenos energije bez žica.

Otkrio je X-zrake prije Röntgena

Godinu prije Röntgena Nikola Tesla proizveo ih je djelovanjem električnog polja visoke frekvencije. Zbog požara koji je uništio njegov laboratorij nije publicirao svoje otkriće i zasluge su pripale drugome.

Teslu je pokrao i Marconi   

Iako se izum radija često pripisuje Marconiju, Tesla je tužbom Ustavnom sudu u SAD-u promijenio tijek povijesti. Dokazao je da je Marconi koristio njegove patente i prepisao si zasluge izuma radija. Marconi je za to dobio Nobela.

Postavio je standard za sve buduće elektrane

Tesla je uspio 1895. ukrotiti Niagarine slapove. U hidroelektranu je ugradio dva Tesla-Westinghouse generatora koji su radili u višefaznom sustavu izmjeničnih struja.
 
 
(24sata.hr/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12304"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kako je američki kongres izglasao povijesnu legislativu HR459, koja je poznata pod nazivom “Revizija FED-a”, suradnik me zapitao ovo pitanje… “Kako će sve to utjecati na moj život?” To je dobro pitanje , ali najprije moramo razumijeti šta je to FED i šta je to Banka Federalnih Rezervi poznata pod nazivom FED koja je nastala 1913. aktom američkog kongresa.

Ali stvarno, da li je Kongresu dozvoljeno stvoriti Banku Federalnih Rezervi, ali akt FED-a, je povučen u veliku tajnost, ali ne od strane Kongresa već od strane veoma utjecajnih i moćnih ljudi na sastanku koji se desio u mjestu Jekyll Island. Čovjek koji je zastupao taj sastanak je bio J.P.Morgan, W.Rockefeller i bankarska obitelj Rothschild. Bogatstvo tih pet obitelji koje je predstavljeno na tom sastanku je u ono vrijeme predstavljalo 1/4 (četvrtinu) svjetskog bogatstva.

Ako niste čitali knjigu “Čudovište sa otoka Jekyll”, trebali bi. Ona objašnjava puno detalja kako je nastao FED, to je jako čudna priča.

Krične značajke ciljeva FED-a kroz desetljeća:

1. Zaustaviti konkurenciju u novim bankama, pogotovo sa zapadne strane SAD-a
2. Pridobiti ovlasti i franšizu za stvaranje novca iz NIČEGA u svrhu posuđivanja
3. Pridobiti kontrolu nad svim rezervama ostalih banaka, tako da te nemarne banke ne mogu biti pregažene ili preuzete
4. Premjestiti gubitke sa banaka na porezne obveznike – građane
5. Uvjeriti Kongres da je smisao svega, ZAŠTITITI JAVNOST

Tako to funkcionira. Ako slučajno Vlada želi novca, SAD riznica ga printa, ali ga treba poslati u javnost, i tada FED nastupa.
FED će uzeti taj novoprintani novac koji je stvoren iz NIČEGA, i dati će drugim bankama, banke posuđuju novac vama, i mi plaćamo kamate, a te kamate koje plaćamo idu nazad u banke i u SAD riznicu.
I gdje leži problem?

FED nije odgovoran nikome, ni Kongresu, ni Predsjedniku, i najvažnije…. nije odgovoran prema građanima.

U 2011. GAO je proveo istraživanje prakse posuđivanja novaca FED-a.

Prvo istraživanje ikada o FED-ovoj praksi posuđivanja novaca nakonkrize 2008. godine, i prema kongresmenu Vermonta, Bernie Sanders-u, “Kao rezultat ovog istraživanja, sada znamo da je FED omogućio preko16 biliona dolara ($ 1.000.000.000.000) totalne financijske pomoći nekim od najvećih financijskih institucija i korporacija u Americi i diljem svijeta.

Istraživanjem je isto tako pronađeno da nema procesa kojim bi FED spriječio sukob interesa, npr. William Dudley, CEO banke J.P.Morgan je služio u Upravnom odboru FED-a u New York-u u isto vrijeme u kojem je njegova banka primila financijsku pomoć od 398 milijarde dolara. 19. rujna 2008.,  koji je trenutno predsjednik FED-a u New York-u, odobrio je odricanje kojim je održao investirnje u firme AIG i General Electric u isto vrijeme kad istima dana sredstva financijskog spašavanja.
 

 
izvor: youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10002"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]