John Pemberton postao je ovisnik o morfinu nakon što je bio ranjen u Građanskom ratu

John Pemberton rođen je u Georgiji 8. srpnja 1831. godine. Pohađao je reformistički medicinski koledž, a 1850. dobio je farmaceutsku licenciju. Dvije godine kasnije oženio se za Ann Eliza Clifford Lewis, pa im se rodio i sin.

Kad je izbio američki Građanski rat, pristupio je državnoj gardi Georgie koja se borila na strani Konfederacije. Nakon što je bio ranjen u bitci za Columbus, počeo je protiv bolova uzimati morfin i postao o njemu ovisan.

Da bi se riješio ovisnosti, Pemberton je počeo eksperimentirati s kokom – biljkom iz koje se derivira kokain. Pokušavao je s nekoliko kombinacija i različitim sastojcima. Tako je kombinirao i ekstrakt koke s orahom kole – stabla koje obično raste u tropskim šumama Afrike.

Plodovi sadrže kofein i od tada, pa sve do danas, koristi se kao dodatak bezalkoholnim napitcima. Tako je Pemberton vjerojatno stvorio i sirup koji je poslužio kao osnova za najpoznatiji napitak. Kad je kušao svoj novi recept, Pemberton je bio siguran da je stvorio nešto što će imati veliki uspjeh. Ljudi, kojima je dao da kuša napitak odmah su se oduševili okusom i djelovanjem.

Pemberton je pomiješao sirup i gaziranu vodu, a onda je počeo raditi s Willisom E. Venableom, vlasnikom trgovine kako bi poboljšao proizvod i testirao recept. Najprije su ga nazvali ‘tonik za mozak’ kako bi dobio ‘medicinsku vrijednost’. Ali kad je stigao na tržište po cijeni od 5 centi za čašu, odmah je postao obični napitak od sode.

Oglašivački stručnjak Frank Mason Robinson smislio je i novo ime. Ono se sastojalo od kombinacije dva osnovna sastojka i tako je nastao brend Coca-Cola. Tako je utemeljena i tvornica.

Iako je napitak preko noći postao hit, zapravo nije postigao ono što je bila prvotna Pembertonova zamisao. Nije se, uz pomoć svog izuma, uspio riješiti ovisnosti o morfinu, što ga je koštalo i mnogo novaca, pa se jednog dana našao pred bankrotom.

Da bi prehranio obitelj i da bi zadovoljio svoje potrebe za morfinom, Pemberton je počeo prodavati prava za svoju formulu za napitak, kao i dionice svoje kompanije.

I dalje je vjerovao da je njegov izum genijalan i da će jednog dana postati omiljeno nacionalno piće, pa je ipak zadržao nešto suvlasništva u tvrtki, koje je namjeravao ostaviti svom sinu Charleyu Pembertonu.

Pemberton je mislio da, ako druge kompanije imaju pravo na formulu, ali nemaju pravo na ime Coca-Cola. No, Charleyju se žurilo da što prije dođe do novca, pa je 1888., neposredno pred očevu smrt, prodao ime tadašnjem velikom tajkunu Asa Chandleru.

U kolovozu 1888. John, koji je bio bolestan već nekoliko godina, umro je od raka želuca. U trenutku njegove smrti, ostao je bez ijednog novčića, ali i dalje ovisan o morfinu.

Prema Marku Pendergrastu, autoru knjige ‘For boga, državu i Coca-Colu’ i Charley Pemberton postao je ovisan o drogama. Odao se i alkoholu i gotovo sigurno je bio i redovni konzument opijuma. Umro je šest godina nakon oca.

U međuvremenu, pod vodstvom Asa Candlera, kompanija Coca-cola transformirala se u korporaciju.

(express.hr)

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti

Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni.

Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke.

Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije.

Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost.

Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana?

Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine.

Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava:

“Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”.

Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje.

Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies.

Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica.

Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu.

“Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.”

Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio?

Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tajanstveni čovjek poznat kao Satoshi Nakamoto, koji je vjerovao izumitelj Bitcoina, mogao bi postati najbogatija osoba na svijetu, ispred svih milijardera na listi Forbes na čelu sa Bill Gatesom i Jeff Bezosom

Sa eksplozijom cijene ove kriptovalute, bogatstvo Nakamotoa koji navodno iznosi 17 milijardi dolara bi ga moglo pretvoriti u prvog svjetskog bilijunaša.

Cijena na svijetu najvrednije digitalne valute Bitcoina je rasla 1800 posto samo u ovoj godini.

Prošli tjedan, ona je lansirana po prvi put na cijenu iznad 19.000 dolara. Uz tržišnu vrijednost od više od 288 milijarde dolara ova kriptovaluta nastavlja rasti prema astronomskim cijenama.

Za Nakamota se vjeruje da posjeduje gotovo milijun Bitcoina, i on nikada nije potrošio niti jedan Bitcoin, izvijestili su mediji.

Identitet Satoshi Nakamotoa, pseudonima autora znanstvenog rada koji je izmislio Bitcoin prije oko devet godina, je još uvijek misterija. Do danas, nitko ne zna tko je Nakamoto. Ime se pojavljuje na izvornom dokumentu koji je izmislio peer-to-peer elektronički novčani sustav.

Postoje najmanje četiri osobe koje su imenovane ili se zovu Satoshi Nakamoto. Prije tri godine, Newsweek je pisao da 64-godišnji japansko-američki građanin živi u Kaliforniji i zove se Dorian Satoshi Nakamoto, koji bi mogao biti stvoritelj Bitcoina. Ta ista osoba je negirala izvješća u medijima.

U 2016. godini, australski poduzetnik Craig Wright je tvrdio da je stvoritelj, ali to također nije potkrijepljeno činjenicama i pozvalo je na sumnju.

Prošli mjesec je milijarder Elon Musk demantirao glasine da je on misteriozni izumitelj Bitcoina. Bivši stažist u kompaniji SpaceX Elon Muska je sugerirao da je „Satoshi vjerojatno Elon” zbog njegovog dubokog razumijevanja ekonomije i kriptografije, poznavanje naprednog jezika kodiranja, kao i činjenice da je „polimatematičar”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili…

Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“.

Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray.

Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta.

Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju.

Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova.

Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija

Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama.

Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život.

Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta.

Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik.

Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu.

Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju.

Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove.

Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike

Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda.

Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute.

Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima.

Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja.

Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”.

Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja.

Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu

No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu.

Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja.

S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum.

Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije.

Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke

Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih.

U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana.

1938. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci.

Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata

Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine.

John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden.

Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”.

Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet.

1976. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe.

Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti?

S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe.

Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije.

Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

Pokus na terenu bez strujnih vodova

Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju.

Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila.

»Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Prije nekoliko dana pojedini mediji objavili su vijest da su ruski stručnjaci izradili novo superoružje za osobno osiguranje Vladimira Putina i da se radi o pištolju pod nazivom “Samopuneći pištolj Serdjukova” (SPS). Ovo drugo je točno, prvo nije

Naime, ruski konstruktor Petar Serdjukov je izumio taj pištolj još početkom devedesetih, ali od tada se ovo oružje stalno usavršava.

Slavni ruski konstruktor je rođen 1945. godine, od kraja 60-ih radi u Centralnom znanstveno-istraživačkom institutu za preciznu strojogradnju (CNIITOČMAŠ) u gradu Klimovsk, u Podmoskovlju.

U intervjuu za Sputnjik dobitnik državne nagrade Ruske Federacije Petar Serdjukov kaže da nikada nije želio biti popularan.

“Imam posao koji volim i nije bitno hoće li mediji napisati nešto o meni. Tim prije što smo ranije uglavnom radili na projektima s oznakom ‘državna tajna’, tako da nikakvi intervjui nisu dolazili u obzir”, objašnjava on.

Oni koji su testirali SPS, kažu da je pištolj siguran, siguran i lagan za korištenje.

Za SPS je napravljen metak kalibra 9×21 mm, koji na udaljenosti od 100 metara probija pancir sa dvije titanske ploče debljine 1,4 milimetara i 30 slojeva kevlara, kao i čelične limove debljine do 4 milimetra.

Osim toga, nakon zamjene određenih detalja, SPS možete puniti i zrnima kalibra 9 milimetara (pištolj “Makarov”) i čak zrnima kalibra 7,62 milimetra (pištolj TT).

Osim toga, za razliku od većine “kolega”, taj pištolj izgleda elegantno i neprimjetno, iako ima mnogo veću jačinu pucnja od, recimo, američkog “Colta”, u kojem se koriste meci mnogo većeg kalibra. Tako se može reći da je Serdjukov postigao nemoguće.

“Glavna uprava za suradnju i suradnju (organizacija koja je kasnije postala dio onog što se sada zove ‘Rosoboroneksport’), naložila je da izradimo takav pištolj i naručila je oko 50 primjeraka. Tako da su unatoč teškoj ekonomskoj situaciji početkom 90-ih, sredstva ipak bila izdvojena. Naravno da sam koristio prethodna iskustva konstruktora, ništa se ne radi ‘od nule’”, priznaje Serdjukov.

Trenutno pištolj SPS koristi MUP, Federalna služba sigurnosti, kao i Federalna služba zaštite, koja je zadužena za sigurnost ruskog državnog vrha.

Konstruktor kaže da je točno da su 1997. godine ruski stručnjaci pokazali američkim kolegama primjerke novog naoružanja, između ostalog i pištolj “Serdjukov”.

Prema pisanjima medija, američki specijalci su zamolili Ruse da testiraju njihovu zaštitu, pa je pištolj SPS probio američke pancirke.

“Ne znam da li bili oduševljeni ili šokirani pištoljem, to bi trebalo pitati njih.

Ali, rekli su da funkcionira dobro. Što se tiče navoda da je Federalnoj službi zaštite zabranjeno unositi ove pištolje u SAD, nisam čuo za tako nešto”, objašnjava naš sugovornik.

Serdjukov je autor i vodeći konstruktor tihe snajperske puške “Vintorez”, tihe automatske puške “Val”, bavio se izradom podvodnog oružja, ali napominje da nema projekt za koji bi mogao reći da je kruna njegovog rada.

“Što je bilo, bilo je”, dodaje on.

“Pištolj je samo mehanizam koji omogućuje korištenje metaka, izumio sam pištolj SPS, a za zrna su bili zaduženi drugi dečki”, objašnjava Serdjukov, i na taj način ponovo implicitno ističe da nije raspoložen da preuveličava svoju ulogu, kao i ulogu konstruktora uopće.

Iako ima 70 godina, i dalje radi u Institutu, i na pitanje da li bi mogao postati poznat kao konstruktor automatske puške “Kalašnjikov”, odgovara:

“U ta vremena (sovjetska) bile su potrebne velike količine oružja. Isto tako i automatska puška ‘kalašnjikov’ nije bila napravljena samo zahvaljujući njemu. U radu su sudjelovali različite institucije, poduzeća i znanstveni centri, između ostalog i naš institut. Dobili smo zadatak – i država ga je ispunila.”
 

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Njemačka odlučila sahraniti dominaciju naftonosnih gospodara. Ovoga puta, izumitelja automobila koji ne koristi benzin ili naftu, još nije netragom nestao ili poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima, kao i svi prije njega. Ovog puta je on svoj izum iznio javnosti

Još od početka 20. stoljeća, naftni karteli, koje kontroliraju revizori, maltretiraju i ušutkavaju izumitelje alternativne energije koji predstavljaju prijetnju po naftne kartele. Jedan od najvećih izumitelja alternativne energije koji je ušutkan bio je Nikola Tesla, piše gizmag.com

Za razliku od tradicionalnih automobila koje pokreće benzin, Quant e-Sportlimousine radi pomoću sustava protočnih baterija koji je osmislio NanoFlowcell i koji može doseći nevjerojatnih 920 konjskih snaga (680 kilovata).

Električni automobil Quant e-Sportlimousine koji je prvi puta predstavljen na ovogodišnjem salonu automobila u Ženevi ovih je dana dobio odobrenje za testiranje na cestama Europe!

Ovo futurističko sportsko vozilo dolazi iz Lihtenštajna, a njegova posebnost je što radi na gorive ćelije pogonjene gorivom od morske vode, a od sada se može u potpunosti legalno voziti na cestama u Njemačkoj.

Prema tvrtki Nanoflowcell, proizvođaču automobila, brzina od 100 km/h dostiže se već za 2.8 sekundi, dok je ukupni domet vozila zapanjujućih 600 kilometara, a najveća brzina kojom može kretati je 350 km/h. Quant e-Sportlimousine napravila je njemačka tvrtka Quant.

Kao što smo ranije spomenuli Quant e-Sportlimousine prvi puta je predstavljen u Ženevi kada je dočekan sa velikim skepticizmom, no nedavnim odobrenjem za vožnju na javnim cestama, ponovno se probudio interes za vozila na morsku vodu.

KAKO RADI?

Sigurno se pitate kako sve to radi? Elektrokemijska reakcija nastala spajanjem dvaju tekućina i metalnih soli koje imaju funkciju elektrolita šalje se u gorivu ćeliju gdje se počinje stvarati električna energija koja se pohranjuje u superkondenzatore i šalje u četiri električna motora ove jurilice.

Tehnologija protočne baterije postoji već desetljećima, ali su izvjesni proizvođači automobila tek nedavno dobili dozvolu da počnu s pravljenjem automobila koji koriste tu tehnologiju.

Ovaj tip alternativne energetske tehnologije će na kraju prevladati automobile koji idu na benzin, zato što je tehnologija protočne baterije mnogo učinkovitija i čistija od benzina.

Učinkovitost ovog sustava dostiže skoro 80%, za razliku od benzinskog motora koja je oko 25% (wikipedia), pošto automobil jedva da posjeduje pokretne dijelove, a proizvedeni gubici topline su beznačajni u odnosu na automobile koje pokreću litij-ionske baterije “.

Ove nove vrste alternativne energetske tehnologije ublažit “energetsku krizu” i povesti nas u novo doba u kojem možemo živjeti bez razmišljanja o tome da li nam je dostupna jeftina i čista energija.

The Mind Unleashed je napisao:

“Auto pokreće sustav protočne baterije, koji predstavlja dio NanoFlowcell tehnologije. Sustav radi na sličan način kao hidrogenska baterija, osim što se za čuvanje struje koristi slana voda.

Nunzio La Vecchia iz Nanoflowcella javlja: “Pretvaranje prototipa u vozilo za masovnu proizvodnju veliki je izazov. Sigurni smo da ćemo uspjeti u ovoj misiji sa već potvrđenim i budućim partnerima. Iznimno smo ponosni na činjenicu da je ovako mala tvrtka razvila vizionarsku tehnologiju koju može primijeniti u praksi. No ovo je samo početak našeg putovanja”.

Iz Nanoflowcella su javili kako su ušli u partnerstvo sa Bosch Engineeringom s kojim će zajednički raditi na razvoju tehnologije te najavljuju predstavljanje barem četiri nova prototipa u bliskoj budućnosti.
 

 

 
(croenergo.eu,webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Besplatna energija mogla bi promijeniti svijet više nego svojevremeno parni stroj. Goriva koja ne zagađuju planet, a dostupna su svima, dovela bi do stvaranja prave utopije, vjeruju mnogi

Upravo zbog toga ne čudi što se već cijelo stoljeće mogu čuti priče o automobilima na vodu, avionima na torij, hladnoj fuziji, ali i tome da velike naftne kompanije, auto-industrija i države čine sve kako bi spriječile pojavu tih izuma na tržištu.

Moćnici su, vjeruju teoretičari zavjera, spremni blokirati inovativne patente i otkupljuju ih ne bi li ih sakrili od očiju javnosti, ali i da uništavaju živote naprednih izumitelja.

Teslini pokušaji

Službena znanost ne priznaje postojanje besplatne energije i tvrdi da je ona u suprotnosti s prvim zakonom termodinamike, prema kojem postojanje perpetuuma mobile nije moguće.

Naravno, pošto se granice u znanosti stalno pomiču, i među znanstvenicima ima onih koji vjeruju da je moguće da energija bude jeftina i svima dostupna. A kad god se govori o tome, svi se sjete Nikole Tesle.

Najčuveniji hrvatski znanstvenik srpskog porijekla, najpoznatiji je po tome što je smislio sustav prijenosa izmjenične električne energije i tako, kažu, pokrenuo 20. stoljeće. Ipak, nakon mnogobrojnih izuma on se u velikoj mjeri posvetio razvoju bežičnog prijenosa struje. Međutim, tvrde mnogi, tvrtke koje su razvile sustav za žični prijenos energije nisu željele ni čuti za to, a njegov glavni financijer J. P. Morgan prestao mu je davati novac i razmontirao toranj za prijenos energije na kom je Tesla radio.

Nevjerojatno je to da je nakon Tesline smrti 6. siječnja 1943. FBI naredio zapljenu svih njegovih patenata i stvari, koje je zatim analizirao profesor John J. Trump. On je pokušavao otkriti da li među njima ima opasnih izuma poput mnogo spominjanih “zraka smrti”.

Tesla je posljednjih 15 godina bio više okrenut spekulacijama i filozofiji, često razmišljajući o bežičnom prijenosu energije, ali na tom polju nije bilo pravih rezultata – napisao je.

Revolucija

Naravno, Tesla nije jedini znanstvenik koji se spominje kada je u pitanju sprječavanje besplatne energije. Jedan od najčešće spominjanih izumitelja je Amerikanac Stanley Alen Meyer, koji je početkom devedesetih godina izašao s tvrdnjom da je napravio automobil koji kao gorivo koristi vodu. I to ne previše vode.

On je tvrdio da njegov “buggy” može prijeći udaljenost od Los Angelesa do New Yorka, što je oko 6.000 kilometara, sa svega 83 litre vode. Naravno, većina znanstvenika je njegove tvrdnje napala kao pseudonauku, a sud u Ohiju je čak njegov patent proglasio lažnim 1996.

Ipak, priče o Meyerovom automobilu na vodu ne prestaju, posebno zato što je preminuo pod misterioznim okolnostima. Naime, 20. ožujka 1998. on je izašao na večeru s dvojicom belgijskih investitora. U jednom trenutku je istrčao iz restorana, viknuo: “Otrovali su me”, a zatim umro.

Autopsija je pokazala da je stradao od aneurizme, ali njegovi sljedbenici vjeruju da su ga ubile velike tvrtke, koje bi pojava automobila na vodu na tržištu dovela do prosjačkog štapa.

Misteriozno ubojstvo

Među teoretičarima zavjera vrlo je popularna i priča o Eugene Franklin Mallove, znanstveniku i publicistu koji je 1989. objavio knjigu “Vatra iz leda”. U njoj je opisao potragu za hladnom fuzijom, hipotetičkim tipom nuklearne reakcije koja bi omogućila dobivanje jeftine energije.

On je tvrdio da su znanstvenici Stanley Pons i Martin Fleischmann sa Sveučilišta u Utahu uspjeli izvesti hladnu fuziju, ali da su u dobro osmišljenoj i organiziranoj kampanji ismijani i uništeni. Mallove je ubijen 2004, a njegovi sljedbenici vjeruju da iza toga stoje velike tvrtke.

Jedinstvena teorija znanstvenik bio žrtva Hitlerovih suradnika
TESLU U NEW YORKU UBILI NACISTI?

Poznato je da je Nikola Tesla preminuo 6. siječnja 1943. u hotelu “NewYorker” u New Yorku. Ipak, postoje teorije da 86-godišnji znanstvenik nije umro prirodnom smrću, kako se to najčešće govori, već da je bio žrtva nacističkog režima.

Izvjesni Erick Bermen tvrdi da je svojevremeno otkrio da je jedna njegova djevojka u stvari kćer nacističkog zapovjednika Oto Skorcenija, koji je poslije rata s tajnim identitetom živio u SAD. Kako kaže, ostarjeli nacist je pred kraj života ispovjedio mnoge svoje grijehe, a između ostalog mu je priznao da je upravo on 1943. ubio Teslu, i to uz pomoć svog suradnika Reinharda Gelena.

Oni su, uz podršku Teslinog asistenta Nijemca Georga Serfa (za koga postoje teorije da je u stvari uzeo identitet Samuel Busha, oca i djeda dvojice američkih predsjednika), posjetili Teslu, ugušili ga, a zatim pokupili sve njegove najtajnije patente. Među njima su i oni koji se odnose upravo na besplatnu energiju.

Izumitelj iz Moldavije tvrdi
OSMISLIO GENERATOR NA VODU

Moldavski znanstvenik dr Juri S. Potapov devedesetih je tvrdio da je smislio elektrotermalni generator koji radi na vodu.

On je čak i osnovao tvrtku “Jusmar” da bi promovirao svoj uređaj. Ipak, kada je testiran pred znanstvenicima, uređaj nije dao rezultate koji su reklamirani. On je tvrdio da su za to krivi čelnici velikih kompanija.

Otis T. Carr
LETJELICE KOJE LIČE NA NLO

Američki izumitelj Otis T. Carr pedesetih godina je osnovao tvrtku “OTC enterprises”. Ona je promovirala tehnologiju koju je razvijao Nikola Tesla. Carr je napravio letjelice koje su ličile na NLO iz tog razdoblja i stroj koji koristi besplatnu energiju. Ipak, nije uspio dokazati da njegovi uređaji rade, pa je osuđen na zatvorsku kaznu od čak 14 godina.
 

 
(kurir.rs)

Povijest se mijenja izumima koji omogućavaju da se nešto radi brže, bolje, korisnije ili zdravije. Kako na ovoj planeti puno toga ne radi kako treba, tako i neki izumi ne mogu ugledati svjetlo dana i masovnu upotrebu jer nekima smetaju.

Te „neke“ teorije zavjere će imenovati na razne načine, od Iluminata preko masona, reptila, tajnih društava ili potpuno prizemnih lobija tipa farmaceutskog, duvanskog, naftnog …  Kako god se oni zvali, zaustavili su napredak čovječanstva, pa vredi podsjetiti na deset izuma koji bi sigurno potpuno promenili sliku današnjeg svijeta da im je dozvoljeno da uspiju …

10. EV1 - prvi električni automobil u masovnoj proizvodnji koji je General Motors najednom prestao prodavati, uništio sve primerke i … eto, nema ga. Trajao je samo tri godine, od 1996. do 1999.

9. Project XA ili Tame – proizvodnja cigareta koje neće izazivati rak. Naravno, uspešno je proizvedena, projekt još uspešnije uništen nakon toga … ?

8. Hladna fuzija - proizvodnja ogromnih količina nuklearne energije pri sobnoj temperaturi? Aha, svakako, a naša zarada? Teorija zavjere u neograničenim količinama …

Hladna fuzija i priča o njoj započela je na konferenciji za tisak u ožujku 1989. Stanley Pons i Martin Fleischmann, obojica elektrokemičari, tada na sveučilištu u Utahu u Salt Lake Cityju, izvijestili su da su otkrili nuklearnu fuziju pomoću akumulatora spojenog na elektrode od paladija, uronjene u vodenu kupelj, u kojoj je vodik bio zamijenjen njegovim izotopom deuterijem. Uz tu tvrdnju došlo se do pretpostavke da se fuzijom na stolu može proizvoditi, više ili manje ograničena, jeftina, čista energija.

7. Kronovizor - naočare poput Google Glass-a s kojima se, kažu, može gledati prošlost i budućnost. U sumanutom raspletu stvari završile su u Vatikanu? Izumitelj ovog uređaja je navodno bio Benediktinac Pellegrino Ernetti koji je također bio najpoznatiji egzorcist u području Venecije.

Nikad nije dokazano postojanje kronovizora, ali priča se da je Crkva skrila sličan uređaj u Vatikanu. Ernetti je bio ugledan čovjek i zato je priča o kronovizoru toliko raširena, naime, zašto bi učen i ugledan čovjek izmislio takvo nešto. Navodno su mu u izgradnji uređaja pomogli Enrico Fermi i Wernher von Braun, oboje su bili ugledni znastvenici.

6. Rife zraci - kad naučnik napravi zrake koji jednostavno i brzo ubijaju stanice raka, naravno da će ga proglasiti ludim i projekt spremiti duboko na kraj nekog beskrajnog skladišta … to se dogodilo naučniku koji se zvao Royal Raymond Rife prije pola stoljeća.

5. Vodene gorive ćelije - Stanley Meyer doživeo je još goru sudbinu od gore spomenutog Rifea, kao i njegov pogon na običnu, domaću vodu iz slavine …

4. Orgonska energija - osim što je proglašen potpunim luđakom, nacistom i seksualnim predatorom, Wilhelm Reich je završio u zatvoru, šest tona njegovih knjiga je javno spaljeno, a on je umro pod nerazjašnjenim okolnostima.

3. Implozijski generator - Viktor Schauberger bar nije ubijen … ali njegov generator je…

2. Teslin toranj - samo jedan od izuma genijalca iz Smiljana koji je možda našao svoju primjenu kod vojske i vlada, ali ne i kod ljudi. Nema besplatne energije za sve, naravno …

1. Antigravitacija - Ako napraviš nešto što stvarno radi, kao što je to uspjelo Thomasu Townsendu Brownu, Vlada ti uzme stvar i proglasi je državnom tajnom …
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Umro je sam i siromašan u 87. godini u hotelskoj sobi na 33. katu njujorškog hotela New Yorker u kojemu je boravio posljednje desetljeće života. Bilo je to 7. siječnja 1943. godine, prije 70 godina.

Iako je bio veliki izumitelj, bez čijih otkrića današnji svijet ne bi bio isti, Nikoli Tesli tek su nakon smrti priznali svu njegovu genijalnost i zasluženo ga nazvali jednim od najvećih umova 20. stoljeća.

Čim su saznali za njegovu smrt, hotel i sobu u kojoj je živio okupirali su agenti FBI-a.

Naredbu  im je osobno dao direktor J. Edgar Hoover. Agenti su imali samo jedan cilj – zaplijeniti svu Teslinu imovinu. Kofere prepune nacrta odvezli su u nepoznato i do danas se ne zna što je u njima pisalo. Sobu su zapečatili.

Iako se pričalo da je lički genijalac umro prirodnom smrću, teoretičari zavjere uvjereni su da su ga ubili.

Po jednoj od luđih teorija zadavio ga je Otto Skorzeny, Hitlerov komandos. On je, predstavljajući se kao američki tajni agent, od Tesle tražio da mu priča o tajnim oružjima na kojima je radio. Nakon ubojstva Skorzeny je dio dokumenata odnio Hitleru, da bi ih nakon II. svjetskog rata Amerikanci vratili. FBI nikada nije pokrenuo istragu o Teslinoj smrti.

Teslina soba s pogledom na njujorški Manhattan danas se iznajmljuje za 200 dolara na noć, a na recepciji s ponosom ističu da je genijalac bio njihov dugogodišnji gost.

Dok je boravio u hotelu, na raspolaganju je imao dvije sobe uređene u art deco stilu na 33. katu. Spojio je sobe 3327 i 3328 i pretvorio ih je u svoj dom, a u njoj su nastali nacrti i izumi koje je, smatra se, nakon njegove smrti američka vojska iskoristila u unapređivanju i razvijanju novih oružja.

- Deset Nobelovih nagrada dobili su ljudi za nešto što je on otkrio. Bio je prvi u svijetu po promašenim nagradama i to ga je vjerojatno frustriralo – kazao je fizičar Vladimir Paar o Nikoli Tesli.

Smatra da su ga europski znanstvenici onoga vremena podcjenjivali jer unatoč golemom talentu i brojnim izumima Tesla nije imao formalno obrazovanje i diplomu.

- Tesla je bio živopisna ličnost, pomalo čudak, no u svakom slučaju genijalac. Njemu je napravljeno najviše nepravdi koje se mogu zamisliti – kazao je Paar.

Nizom izuma na području električne energije zadužio je čovječanstvo, a poznati fizičar tvrdi i da su ga više puta pokrali. 

- Tesla je tvrdio da je vidio elektron i 1891. objavio je rad o njemu. Britanski fizičar J. J. Thomson ga je tad napao da su to gluposti, a nekoliko godina poslije toga on je dobio Nobelovu nagradu za otkriće elektrona – kazao je Paar i dodao da takvih primjera ima previše.

Paar tvrdi kako je Nikola Tesla doista bio vrstan fizičar. Sa samo četiri centa, nekoliko pjesama i nacrtom za leteći stroj Tesla se zaputio u Ameriku kako bi izgradio karijeru. Izumio je radar i ponudio ga Američkoj vojsci. Odbili su ga jer su smatrali da to neće funkcionirati. Tesla je godinu dana prije Röntgena otkrio X-zrake i njihovu medicinsku primjenu, a čak 30 godina prije ostalih fizičara Tesla je napravio ubrzivač čestica kakvima se koriste u eksperimentima u fizici elementarnih čestica.

Kozmičke zrake, otkriće lasera čak 60 godina prije službenog otkrića 1957. godine, svaki put kad upalimo kompjutor, možemo zahvaliti Nikoli Tesli, genijalcu iz Smiljana.

- Čipovi, odnosno mikroelektronika, rade na tri osnovna principa logičnih sklopova, a temeljni je otkrio upravo Tesla – ističe akademik Vladimir Paar.

Dok su neki zarađivali na svojim izumima i patentima, Tesla nije. Službeno su prijavljena samo 272 patenta koja nose Teslin potpis, a neslužbeno se nagađa da ih je moglo biti još barem 800. Upravo bi dokumenti iz Tesline njujorške hotelske sobe mogli otkriti što je sve gospodar munja, kako su ga nazivali, imao još u pripremi, odnosno što su njegovi nasljednici uspjeli izumiti zahvaljujući njegovim nacrtima.

Tijekom II. svjetskog rata Tesla je s ostalim znanstvenicima, poput Alberta Einsteina, radio na tajnim eksperimentima za američku vojsku, odnosno na izumu tajnih oružja. Upravo zbog toga moguće je da je bio meta Hitlerovih špijuna.

Imao je malo prijatelja. Družio se piscima Robertom Underwoodom Johnsonom, Markom Twainom i Francisom Marionom Crawfordom. Koliko je bio velik genijalac i učenjak, o financijama nije znao puno. Odnosno, novac mu je doslovno klizio iz ruke. Bio je nespretan, ekscentričan i kompulzivan. I kolege znanstvenici i javnost nazivali su ga samotnjakom. Teška narav i ćud sprečavali su da ga ljudi slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih izuma.

Zadnje godine života proveo je hraneći golubove i životario je od godišnjih honorara. No nakon njegove smrti savjest znanstvene zajednice ipak je proradila.

- Europski znanstvenici pate od grižnje savjesti i Nikola Tesla dobio je veliku čast. Čast koju nema niti jedan drugi znanstvenik 20. stoljeća. Po njemu je nazvana fizikalna jedinica za magnetsko polje, ali i krater na mjesecu – ističe Paar.

Znao je da će njegov projekt zloupotrijebiti

Mnogi Teslini projekti i danas spadaju u sferu znanstvene fantastike, no Eksperiment Philadelphia sigurno je jedan od najtajanstvenijih. Koristeći jedan od Teslinih eksperimenata, Amerikanci su navodno uspjeli učiniti razarač USS Eldridge nevidljivim. Kasnije su sve demantirali, a dokumentaciju uništili.

U jeku Drugog svjetskog rata, 12. kolovoza 1943. godine u mornaričkom brodogradilištu u Philadelphiji stometarski brod s posadom na nekoliko trenutaka je potpuno nestao pred očima okupljenih. Obavijen zavojnicama i pretrpan žicama, brod je prvo obavila sumaglica da bi potom postao nevidljiv, a posada je navodno poginula. Voditelj eksperimenta bio je John von Neumann, kojeg je Nikola Tesla nekoliko puta upozoravao o mogućim katastrofalnim posljedicama korištenja te tehnologije. Tesla je projekt napustio kad je shvatio o čemu se radi, a poklonici teorija zavjere vjeruju da je ubijen u siječnju 1943. godine jer je znao previše.

Tehnologija korištena u famoznom eksperimentu koristi se danas u kontroverznom projektu HAARP američke vojske. Amerikanci tvrde da njime žele poboljšati komunikaciju i veze na planetu, no prema nekim teorijama njime mogu kontrolirati atmosferske prilike te izazivati prirodne katastrofe poput tsunamija ili potresa.

Točno u ponoć: Munje i gromovi najavili rođenje Gospodara munja

Rodio se u ponoć 9. 7. 1856. u Smiljanu kraj Gospića. Prema legendi, kad je prvi put zaplakao, u blizini njegove rodne kuće udario je grom. Znanstvenik kojega su poslije prozvali gospodarom munja pohađao je njemačku osnovnu školu, a poslije Visoku realnu gimnaziju u Karlovcu.

Nesuđeni svećenik umjesto vjere izabrao je znanost

Nakon srednje škole mladi Tesla uzeo je dvije godine “slobodno”. Njegov otac, pravoslavni svećenik, nije želio da mu sin dangubi pa mu je predložio da se zaredi. No Tesla je odbio pa je upisao studij tehničkih znanosti u Grazu.

Edisonov laboratorij: Mali prostor za dva genijalca     

Lutajući Europom, Tesla je kratko radio u Telefonskom društvu u Francuskoj, a nakon toga se 1884. zaputio u SAD. Zaposlio se u laboratoriju Thomasa Edisona. Početna suradnja i uvažavanje uskoro su se pretvorili u rivalstvo.

Sanjao je o otkrićima koje će ljudi koristiti besplatno

Teslin transformator koristio je za pokuse za bežični prijenos energije i informacija na daljinu. Između dvije zavojnice transformatora se stvara jako električno polje. Ako se stavi lampa unutar tog polja, ona će se upaliti.

Teslin toranj namijenjen je bio za bežičnu telefoniju

Gradnja Wardenclyffova tornja na Long Islandu započela je 1901. Toranj je trebao besplatno dijeliti struju i omogućiti interplanetarnu komunikaciju. No, financijer J.P. Morgan htio je zaraditi pa je nakon sukoba s Teslom srušio toranj.

Rat struja – Teslina borba za izmjeničnu struju

Tvrdio je da se izmjenične struje mogu učinkovito prenositi na vrlo velike udaljenosti. Kao posljedicu protjecanja struje nastajali su elektromagnetski valovi, što je primijenio za prijenos energije bez žica.

Otkrio je X-zrake prije Röntgena

Godinu prije Röntgena Nikola Tesla proizveo ih je djelovanjem električnog polja visoke frekvencije. Zbog požara koji je uništio njegov laboratorij nije publicirao svoje otkriće i zasluge su pripale drugome.

Teslu je pokrao i Marconi   

Iako se izum radija često pripisuje Marconiju, Tesla je tužbom Ustavnom sudu u SAD-u promijenio tijek povijesti. Dokazao je da je Marconi koristio njegove patente i prepisao si zasluge izuma radija. Marconi je za to dobio Nobela.

Postavio je standard za sve buduće elektrane

Tesla je uspio 1895. ukrotiti Niagarine slapove. U hidroelektranu je ugradio dva Tesla-Westinghouse generatora koji su radili u višefaznom sustavu izmjeničnih struja.
 
 
(24sata.hr/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12304"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Tim Berners-Lee, britanski izumitelj World Wide Web-a (WWW), nedavno je upozorio vlade koje pokušavaju blokirati internet da su osuđene na neuspjeh zbog svoje raspršene strukture.

Govoreći, pokazao je koje zemlje koriste web najučinkovitije, Berners-Lee je još dodao da nedostatak globalnog Internet “off-prekidača” znači da autoritarni režimi ne mogu zaustaviti priljev digitalnih podataka.

“Način na koji je Internet osmišljen je kao decentralizirani sustav”, objasnio je on u Londonu.

“U ovom trenutku, zato jer su zemlje povezane međusobno u mnogo različitih načina, ne postoji nikakav prekidač, ne postoji središnje mjesto gdje ga možete isključiti.

“Da bi se mogli isključiti cijelu stvar ili stvarno blokirati, tada bi zemlje i vlade morale zajedno složiti, koordinirati i pretvoriti ga iz decentraliziranog sustava u centraliziran sustav.

“A ako se to ne dogodi, stvarno je važno da se svatko bori protiv te namjere.”

Švedska je izašla na vrhu globalne lige tablice, koja je izračunata u World Wide Web Foundation-u pomoću indikatora poput političkog, gospodarskog i društvenog utjecaja na web, povezivanje i korištenje.

SAD je došao u drugi, ispred Velike Britanije, Kanade i Finske. Francuska je došla na 14. mjestu. Jemen  je rangiran na dnu, usko slijede Zimbabve, Burkina Faso i Benin.

Berners-Lee, koji je nagrađen za vrijeme svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Londonu , pokrenuo je prvu web stranicu na Božić 1990. godine.

On je zaslužan za stvaranje World Wide Web-a, koja omogućuje korisnicima pohranu i pristup informacijama putem Interneta.

Kina na vrhu po korištenju interneta

Kina tvrdi da je trijumfirala nad SAD u borbi kao najveći svjetski korisnik interneta.

Kina je zauzela razinu sa SAD-om, kao najveći svjetski internet korisnik među populacijom.

Broj korisnika interneta u Kini je  bio 210 milijuna krajem prošle godine, samo 5 milliona manje od SAD-a, prema Kineskom Internet Mrežnom Informcijskom Centru.

No, unatoč sustizanju, kineski internet analitičari i dalje su nezadovoljni postavljajući svoj slijedeći cilj.

Kinesko Ministarstvo informacija  je reklo: “Unatoč brzo povećanju internet populacije, udio korisnika interneta među ukupnom populacijom je još uvijek niži od prosječne globalne razine.”

Udio  je bio 16% posto na kraju 2007., u usporedbi s globalnim prosjekom od 19,1% posto.

“Iako bi Kina mogla prestići Sjedinjene Američke Države u ukupnom stanovništvu, još uvijek zaostaje u veličini svoje internetske industrije, i tamo će biti puno više mogućnosti.”

Internet cenzura je uobičajena u Kini, gdje vlada zapošljava razrađen sustav filtera i na desetke tisuća ljudskih monitora da anketiraju navike surfanja, te da kirurški odstranjuju osjetljiv sadržaj.

Popularne web stranice kao što su BBC, YouTube i Blogger su ponekad dostupne kineskim korisnicima, ali u drugim vremenima su blokirane.

Kineske vlasti su rekle da su otpuštene neke od ograničenja prema stranim web stranicama, omogućujući ljudima da čitaju zapadna izvješća o tibetanskim prosvjedima i prenose ih u medijske napise.
 
(rawstory.com,metro.co.uk/uredio:NSP)