Baterija u Oksfordskom električnom zvonu jedan je od najstarijih aktivnih eksperimenata

Zvono se nalazi u laboratoriji Clarendon na Oksfordskom univerzitetu, a zvoni neprestano već 178 godina. Ipak, voltaža je toliko niska, da ljudsko uho ne može registrirati ovaj zvuk.

Napaja ga jedna jedina baterija, postavljena 1840. godine.

Istraživači ne znaju od čega je točno napravljena, a zvono ne otvaraju iz straha da bi mogli upropasteiti eksperiment koji bi trebalo utvrditi koliko dugo baterija može trajati.

Umjesto toga, moguće je samo vidjeti kako klatno oscilira s jedne na drugu stranu.

Sat je do sada odzvonio oko 10 milijardi puta, navodi Univerzitet.

Baterija pripada vrsti „suhi stup“, koju je pronašao Giuseppe Zamboni početkom 19. stoljeća. Ovakve vrste baterija sastojale su se od diskova srebra, cinka, sumpora i drugih vrsta materija koji proizvode slabu električnu struju.

„Nismo sigurni od čega je napravljena, ali je jasno da se vanjski sloj sastoji od sumpora“, izjavio je Jay Croft, bivši istraživač laboratorija Clarenton, koji je 1984. godine opisao zvono u Europskom magazinu fizike.

„Zambonijeve baterije sastojale su se od oko 2.000 parova diskova tanke folije, zaljepljenih za papir koji je impregniran cink-sulfatom i prekriven na drugoj strani mangan-dioksidom“ – dodao je.

Baterija je ušla u Guinnissovu knjigu rekorda kao „najizdržljivija na svijetu“.

Ranija istraživanja su pokazala da bi mogla poticati čak iz 1925. godine.

Zanimljivo je da zvono prvobitno nije bilo namjenjeno eksperimentu. Proizvela ga je kompanija „Watkins and Hill“, a kupio ga je jedan istraživač, koji ga je ostavio da zvoni.

Nitko ne zna kada će stati.
 

 

 
(SputnikNews)

Znanstvenici su razvili bateriju na bazi vode koja može pohraniti energiju proizvedenu vjetrom i sunčevom energijom

Baterija bi mogla riješiti probleme sa pohranjivanjem obnovljivih izvora energije, smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima, i biti će vrlo jeftina.

Znanstvenici sa sveučilišta Stanford predstavili su mangan-vodikovu bateriju u istraživačkom radu objavljenom u časopisu Nature u ponedjeljak.

Baterija ima sposobnost pohranjivanja energije vjetra i sunčeve energije kada god to bude potrebno.

Prototip baterije je dugačak 5 centimetra i generira 20 miliwatt-sati struje. Iako je izlaz struje trenutno skroman, istraživači su sigurni da mogu primijeniti prototip na industrijsku razinu koja bi omogućila punjenje baterije do 10.000 puta. To bi baterijama omogućilo životni vijek od deset godina.

“Vjerujemo da će ovaj prototip tehnologije moći zadovoljiti ciljeve Odjeljenja za energiju (DOE) za praktično korištenje skladištenja električne energije” – objasnio je Yi Cui, profesor znanosti o materijalima na Stanfordu.

Baterija koristi reverzibilnu reakciju zamjene elektrona za pohranu energije, koristeći jeftin mangan sulfat ili industrijsku sol. Sol se otopi u vodi i reagira sa elektronima koji dolaze u bateriju.

“Ono što smo učinili je da smo stavili posebnu sol u vodu, instalirali elektrodu i stvorili reverzibilnu kemijsku reakciju koja pohranjuje elektrone u obliku vodikovog plina” – rekao je Cui.

Cui se nada patentiranju ove baterije jer tim radi na tome da se smanji trošak baterije.

“Utvrdili smo katalizatore koji bi nas mogli dovesti do cilja istraživanja u kojem se planirano da cijena koštanja baterije bude 100 američkih dolara po kilovat satu” – kazao je .

Razvoj ove baterije bi koštao skoro pola troškova današnje litij-ionske baterije koja trenutno ima cijenu od oko 209 dolara po kilovat satu.
 

New, manganese-hydrogen #battery splits water to store #renewable energy cheaply. Researcher sees cost below 1 cent/kWh. Potential missing piece in fight against #climate. @Stanford: https://t.co/nVYjINtnAP #hydrogen pic.twitter.com/mayGxHmVKS

— Stanford Energy (@StanfordEnergy) May 1, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti

Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni.

Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke.

Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije.

Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost.

Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana?

Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine.

Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava:

“Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”.

Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje.

Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies.

Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica.

Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu.

“Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.”

Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio?

Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sustav isparavanja goriva kojeg je izumio Thomas Ogle je bio testiran na vozilima u 1977. godini, a vozila su mogla prijeći 100 kilometara za samo 2 litre benzina – bez velike emisije plinova

Dok neki ljudi vjeruju da je priča o američkom izumitelju Thomas Ogleu mit ili urbana legenda, realnost je da je Ogle osmislio i implementirao „karburator pare” koji je omogućavao da vozilo prijeđe 100 kilometara za samo 2 litre benzina – bez emisije ugljika.

Nažalost, Ogleov izum nikada neće ugledati svjetlo dana.

Nakon što je preživio pokušaj atentata, Olge je naknadno umro pod sumnjivim okolnostima samo nekoliko mjeseci kasnije.

„Bojiš li naftnih kompanija ili Arapa koji će vas posjetiti?”, pitao je dalekovidni novinar Ron Laytner u 1978., samo tri godine prije njegove smrti.

“Ne. Ne više. Ja sam imao previše publiciteta. Da sam zadržao moj izum tajnim, mogao bi se tada brinuti. Ali ne trebam se za više ništa brinuti„ – rekao je Ogle.

Priča je počela 30. travnja 1977. godine, kako je Ogle predstavio svoj izum svijetu u testu potrošnje kojeg je primijenio na automobil Ford Galaxie iz 1970. godine, koji je tvornički prelazio oko oko 5.5 kilometara za 1 litru benzina (18 litara/100km).

Test kojeg je proveo Ogle je vozio novinara 300 kilometara za samo 6 litara benzina uz potrošnju od samo 2 litre na 100 kilometara.

Rezultati njegovih cestovnih ispitivanja su bili toliko spektakularni da je automobil pregledan da nema skrivene spremnike goriva, koji nisu bili pronađeni, a oni koji su se vozili sa Ogleom su potvrdili da on nije u vrijeme testa stao na benzinskoj postaji.

Nakon toga je ova nevjerojatna tehnologija objavljena u časopisu El Paso Times, Argosy Magazineu, The Philadelphia Enquireru, i mnogim drugim publikacijama, koja je dala veliku slavu Ogleu.

Modificirani automobil je opsežno testiran i inženjeri nisu našli dokaze o prijevari, iako su tada kritičari naglašavali da ne postoji znanstveno valjano ispitivanje uređaja koje bi potvrdilo da izum ima te navodne sposobnosti.

Ogle je patentirao svoj izum pod brojem US Patent # 4.177.779, a taj ekonomični sustav potrošnje goriva je trebao revolucionarizirati auto industriju.

Jedan stručnjak i zagovornik Ogleovog izuma je bio profesor Gerald Hawkins sa sveučilišta Texas A&M University, inženjer strojarstva sa iskustvom u dinamici plinova i zrakoplovnim istraživanjima.

„Ovo nije prijevara”, rekao je dr Hawkins, „Ogle je eliminirao karburator i postigao ono što bi benzinski motor sa unutarnjim izgaranjem trebao raditi čitavo vrijeme – izgarati sve pare i imati maksimalnu iskoristivost.”

Izumitelj je imao ponude međunarodnih financijera, naftnih tvrtki i proizvođača automobila – i gotovo svi su mu predviđali budućnost ispunjenu slavom i bogatstvom.

Ogle je kontaktirao „internacionalnog financijera” C.F. Ramseyja koji je htio kupiti uređaja i marketinška prava, prema novinaru Ron Laytneru.

Ramsey je konačno potpisao ugovor sa Ogleom u kojem mu je dozvoljeno bilo raditi na svom uređaju uz financijsku potporu od strane Ramseyja – koji će, po dogovoru, preuzeti prava na patente, distribuciju i razvoja automobila Oglemobilea.

Ramsey je rekao Laytneru putem telefona,

„Potpisali smo preliminarni sporazum sa Tom Ogleom već sljedećeg dana nakon što smo vidjeli izum. Svi poznati ljudi i kompanije su tada bili u gradu, J.C. Penny, Transamerica, General Motors, Ford i drugi. Naime, Shell Oil je ponudio Tomu 25 milijuna dolara. Svi su htjeli taj izum.”

U lipnju 1978. godine, nekoliko mjeseci nakon Laytnerovog prvog intervjua sa Ogleom, C.F. Ramsey je prodao tvrtku Advance fuel Systems Inc., a kasnije je utvrđeno ta je to bilo isplanirano, bez znanja Ogle.

Prema Novinaru Ron Laytneru, Tom je bio pomalo nervozan u njihovim kasnijim telefonskim pozivima, ali sve se činilo da je dobro. On će i dalje primati 5.000 dolara mjesečno i sredstva za istraživanje i razvoj. Također je trebao dobiti 6 posto tantijema kada uređaj dođe na tržište.

Još uvijek vrlo ambiciozan, Tom Ogle je otvorio prvi od planiranih 1.000 dijagnostičkih auto centara na nacionalnoj razini.

No, prvi i jedini auto centar kojeg je Ogle otvorio je ubrzo zatvoren i njegova mjesečna financijska potpora je zaustavljena.

Dana 14. travnja 1981. godine, Oglea je ustrijelio nepoznati napadač u onome što mnogi smatraju pokušaju-atentata, a strijelac nikada nije bio uhićen.

Nakon toga, 18. kolovoza, Ogle je otišao do prijateljeve kuće, nakon što su popili par pića u kafiću The Smugglers Inn i stušio se. Odveden je u bolnicu El Paso, u kojoj je bio proglašen mrtvim.

Njegova smrt je na kraju presuđena slučajnom ili samoubojstvom, za koju je bila kriva kombinacija tableta protiv bolova i alkoholom.

Nema sumnje da je Ogle bio maltretiran od strane moćnih gladnih naftnih tvrtki, koje su mogle izgubiti milijarde dolara, koje su radile marljivo da prekinu njegova istraživanja i uguše napredak visoko-učinkovite tehnologije.

Ogleova smrti 1981. godine je bila vrlo vjerojatno povezana sa moćnim energetskim interesima u svezi tehnologije koja nikada nije vidla svjetlo dana. (izvor)
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

NAVODNO NE TROŠI NIKAKVO GORIVO – PROTURJEČI NEWTONOVIM ZAKONIMA FIZIKE

Kinezi su uzburkali znanstvene krugove širom svijeta.

Oni su objavili “eksperimentalne dokaze” da njihov EmDrive elektromagnetski motor “stvarno radi”.

Ako je istina, uzbuđenje nije slučajno. U ovom slučaju je EmDrive – prvi motor koji ne koristi gorivo i prvi koji će moći raditi u potpunom vakuumu.

Kinezi su najavili da će testirati svoje motorno čudo na orbitalnoj postaji “Tjangun-2″.

Međutim, neki u svijetu još uvijek ne vjeruju da je EmDrive pravi i epohalni nalaz. Neki čak tvrde da je to “obični šarlatanizam”.

Koncepciju elektromagnetskog motora prvi je 2002. godine objavio jedan britanski istraživač zaposlen u tvrtki Satellite Propulsion Research koju je osnovao aerosvemirski inženjer Roger Scheuer.

Zatim je prototip E-motora predstavljen znanstvenoj javnosti. Britanci su ostali na tome. Koliko se zna.

Kinezi, međutim, tvrde da je njihov EmDrive izazov svim zakonima fizike.
 

 
Kako otkrivaju, on funkcionira na bazi magnetrona – koji generira mikrovalove, i rezonatora – metalne zamke za mikrovalove u vidu hermetičnog konusa.

Magnetroni također omogućuju rad kućnih mikrovalnih pećnica, a Kinezi su se svoj povezanli sa rezonatorom visokoferkventne linije napajanja. Naglašavaju da se njihovi elektromagnetski valovi izlaze na obje strane rezonatora istom faznom brzinom.

Kad se nađu u zatvorenom području rezonatora, počinju se odbijati iz njegovih stijenki i vršiti veći pritisak na širju stranu rezonata više nego na usku.

Većina fizičara smatra da takav elektromagnetski motor nije moguć jer je njegovo djelovanje u suprotnosti s Newtonovim Trećim zakonom.

Za Scheuerov prototip, NASA je bila zainteresirana 2013. godine, što nije slučajno.

Prototip je testiran u Eagleworks Laboratoryju u Johnson Space Centru. Pod vodstvom Harolda Whitea.

Rezultat je bio anomalija – potisak je bio oko 0.0001 N.

White je iznio mišljenje da bi rezonator mogao raditi uz pomoć virtualnog plazma-toroida koji potisak proizvodi pomoću magnetske hidrodinamike pri kvantnim kolebanjima vakuuma.

Da bi se aparat održao na orbiti potreban je potisak od 100mN do 1N, a postojeća konstrukcija navodno ne omogućuje da se iz motora izvuče takva snaga.

U NASA-i su uvjereni da bi s potiskom od 1,2mN aparat mogao stići do kraja Sunčevog sustava za svega nekoliko mjeseci.

A to bi značilo da će kolonizacija Marsa prestati biti san.

U skoroj budućnosti, čovječanstvo bi moglo osvojiti planete koje su najbliži Zemlji, kao i najveće asteroide.
 

 
(fakti.org)

Mnogi od najvećih svjetskih inspirativnih poduzetnika i izumitelja nikada nisu napravili značajni trag na ovom svijetu bez standardnog obrazovanja, ali ovaj čovjek je to napravio

Mansukhbhai R. Prajapati iz Indije je jedna takva osoba, pa iako on nikada nije završio srednju školu, on je izgradio vrlo uspješnu i naprijednu po razmišljanju tvrtku koja pruža potrebna radnih mjesta prodajući svoje proizvode u zajednici koja mijenja svijet na bolje.

Mansukhbhai R. Prajapati je odrastao više zainteresiran za sport i zabavu nego za učenje, ali nakon rada u industriji gline neko vrijeme kao lončar, započeo jesvoju tvrtku i prvi proveo revolucionirni način na koji se proizvode glineni crjepovi.

“Tijekom djetinjstva gledao je zemljani tave i grijaće ploče kako se proizvode ručno. Koristeći takvu tehnologiju, jedna osoba može napraviti samo oko 100 jedinica dnevno. Vidio je način na koji se crijep proizvodi u velikim količinama i dao na raspolaganju novinarima, te se zapitao zašto se ne mogu zemljane tave proizvoditi na isti način?

Godine 1988, on je napustio posao i uzeo kredit od lihvara, te pokrenuo vlastitu tvornicu u kojoj je proizvodio zemljane ploča proizvodnje. On je kupio mali komad zemlje za tvornice, boje i preše, stroj za miješanje tla, električne kotače za lončare i druge popratne objekte. Zatim je modificirao izradu crijepa i razvio tisak stroja koji je tada imao kapacitet za proizvodnju od 700 zemljanih posuda po danu.”

Njegova domišljatost ga je dovela da razvije liniju proizvoda koja je još revolucionarna. Mitti Cool, kako se njegova tvrtka zove, proizvodi cijelu liniju kuhinjskih proizvoda od gline.

“On je razvio cijelu paletu zemljanih proizvoda za svakodnevnu uporabu u kuhinji. Ovi proizvodi filtere za vodu, hladnjake, ploče za kuhanje, kuhala i druge takve predmete svakodnevnu upotrebu.”

No ono čime je on zadivio svjetsku javnost je njegov izum – hladnjak koji hladi bez električne energije.

Hladnjak je dizajniran na znanosti o isparavanju vode koja održava hranu na niskim temperaturama u malom zemljanom hladnjaku koji ne koristi struju, a već se prodaje u nekoliko zemalja.

Njegova ideja je krenula i izvan njegove zemlje, globalno, a tvrtka Mitti Cool je dobila mnogo međunarodne pozornosti, toliko da se Mansukhbhai čak susreo s važnim javnim osobama, i gostovao je u televizijskim razgovorima u kojima je objašnjavao svoje “zelene proizvode” koji štede energiju i koji mijenjaju živote mnogih siromašnih naroda.

Uzmite vremena i pogledajte Mansukhbhaia koji predstavlja svoje ideje u prezentaciji pod nazivom “Making the World Look Cool.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

NoviSvjetskiPoredak.com

Inspiriran genijem Nikole Tesle, tinejdžer Max Loughan voli izmišljati stvari, zapravo on kaže da je poznat po tome da cijeli svoj ​​kratki život ima za cilj promijeniti svijet svojim izumima. A on je to možda sad i učinio

“Otrcano zvuči, od prvog dana, na ovoj planeti sam znao da sam ovdje s razlogom”, rekao je Max . “I to je razlog i potreba za izumima, da ih donesemo u javnost.”

Noseći laboratorijski ogrtač dok je govorio u televizijskom intervjuu za KTVN Channel 2 u, Max objašnjava uređaj na slobodnu energiju koji je napravljen u roditeljskoj kućnoj kotlovnici koju je pretvorio u laboratorij.

Njegov izum pomalo podsjeća na Tesline zavojnice, i radi na nekim istim principima opisanim od strane ovog električnog vizionara.

Uređaj je vrlo jednostavan, on prikuplja elektromagnetsku energiju iz atmosfere, a zatim ju pretvara u istosmjernu struju koja se može koristiti za napajanje električnih uređaja.

Što je još više fascinantno je da je Max svoj uređaj slobodne energije napravio iz materijala koje je kupio za manje od 15 dolara. Tako, za cijenu prosječnog ručka, čini se da svatko može imati pristup besplatnoj energiji.

“On je stvorio elektro magnetsko prikupljač energije iz limenke kave, žice, dvije zavojnice i žlice.”

U demonstraciji na televiziji KTVN, Max je koristio struju stvorenu od svojeg stroja da bi napajao niz LED svjetala koje je omotao oko svojeg brata blizanca, te zapanjio svoju obitelj i gostujuću TV ekipu prikazujući svoj eskperiment..

Uređaj prikukplja radio valove, termalnu i statičku energiju i pretvara je u električnu energiju. “Ova žica uzima energiju iz zraka.” I unutar konzerve za kavu, “Mi tu struju možemo pretvoriti iz izmjenične u istosmjernu.”

Maxovovo postignuće je impresivano, u najmanju ruku, kao i činjenica da djela Nikole Tesle sada nadahnjuju slijedeće generacije izumitelja, iako se mali izumitelj čudi zašto je nekim Teslinim idejama trebalo 75 godina da dođu u mainstream medije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovaj NEVJEROJATAJ video prikazuje dječaka koji otkriva svoju kristalnu rešetku koja prikuplja tamnu energiju

“Priča se da su današnja djeca daleko više svjesno upućena od njihovih prethodnih generacija.

Ako je to istina to može biti dio pratećeg dokaza ovog videa u kojem 8-godišnji Adam predstavlja svoju novu kristalnu rešetku, koju naziva “mrežna” rešetka.

“Ona vuče u tamnu energiju i preobražava ju u svjetlo”, kaže Adam

Prema opisu videa:

Adamu je trebalo oko 10 minuta za izgradnju ove mreže koja je puna raznih kristala – ametista, apopfilita, nebeski dimnog kvarca, čistog kvarca, vogelsovog kristala, te nekoliko kristala lemurijskog kvarca.

Adam nije našao shemu uzorka rešetke u knjigama ili istraživao na internetu.

Umjesto toga, on je odlučio poslušati vodstvom samih kamenja.

Pogledajte Adama u akciji:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili…

Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“.

Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray.

Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta.

Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju.

Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova.

Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija

Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama.

Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život.

Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta.

Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik.

Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu.

Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju.

Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove.

Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike

Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda.

Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute.

Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima.

Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja.

Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”.

Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja.

Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu

No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu.

Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja.

S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum.

Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije.

Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke

Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih.

U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana.

1938. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci.

Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata

Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine.

John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden.

Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”.

Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet.

1976. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe.

Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti?

S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe.

Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije.

Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

Pokus na terenu bez strujnih vodova

Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju.

Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila.

»Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Nikola Tesla se smatra jednim od najinovativnijih i najmisterioznijih ljudi koji su ikada živjeli

Da Tesla nije došao do brojnih otkrića u svom životu, naša tehnologija bi danas bila prilično nerazvijena. Ali je li Tesla otkrio još neke stvari za koje ne znamo?

Da li je stvarno bio u kontaktu s izvanzemaljcima kao što je javno tvrdio? On je jedan od najnevjerojatnijih izumitelja naše civilizacije, a njegovo znanje i ideje sežu daleko izvan njegovog vremena, piše Apparentlyapparel.

Nikoli Tesli se pripisuje veći dio tehnologije koju danas koristimo. Bez njegovih izuma ne bi bilo radija, televizije, izmjenične struje, fluorescentnog osvjetljenja, Teslinog svitka, neonskog osvjetljenja, robotike, radara, mikrovalne pećnice i mnogih drugih izuma koji olakšavaju naš život.

Međutim, smatra se da je Tesla bio upućen i u tajne antigravitacije, zbog čega je registrirao patent broj 1.655.144 za leteću mašinu 1928. godine, koja liči na kombinaciju helikoptera i zrakoplova. Prije svoje smrti, Tesla je razvio planove za pogonski sustav ove letjelice. Nazvao ju je “svemirski pogon” ili pogonski sustav antielektromagnetnog polja.

Zanimljivo je napomenuti da je William R. Lyne u svojoj knjizi “Okultna eterična fizika” naveo da je Tesla za konferenciju iz 1938. godine pripremao predavanje o dinamičkoj teoriji gravitacije.

Lyne je dalje istraživao i analizirao Tesline tvrdnje i tekstove, pronašavši neke tekstove koji imaju veze s tim, ali su izvori vrlo ograničeni pošto se Teslini dokumenti čuvaju u trezorima vlasti zbog nacionalne sigurnosti.

Kada je Lyne zatražio ove dokumente u Centru za istraživanje nacionalne sigurnosti 1979. godine, odbijen mu je pristup uz obrazloženje da su dokumenti povjerljivi.

Tesla je imao velike ideje i imao je velikog uspjeha sa svojim teorijama. On je 1938. godine govorio o dva svoja nevjerojatna otkrića:

• Dinamička teorija gravitacije – Prema ovoj teoriji, pretpostavlja se da postoji polje sile koje utječe na kretanje tijela u svemiru, a koje emitira energiju u kvantima.

• Energija okoliša – Otkriće nove fizičke istine: nema energija u materiji koja se ne potječe od okoline. Ova tvrdnja proturječi Ajnštajnovoj teoriji relativnosti (E = mc 2 ).

Tesla je naveo da eter ispunjava svemir, da se on kreće brzinom bliskom brzini svjetlosti, da materija prelazi u eter kada nestanu sila i kretanje i da čovjek može iskoristiti ove procese kako bi:

1. Stvorio materiju iz etera
2. Stvorio što god želi pomoću materije i energije
3. Promijenio veličinu Zemlje
4. Kontrolirao godišnja doba (vremenske prilike)
5. Vodio Zemlju kroz svemir poput svemirskog broda
6. Stvarao nova sunca, zvijezde, toplinu i svjetlost sudaranjem planeta
7. Razvio život

Tesla je zapravo govorio o neograničenoj energiji , besplatnoj energiji koja bi došla izravno iz okoline. Sva njegova nevjerojatna otkrića vezana za besplatnu energiju su misteriozno završila u posjedu vlasti, koja je onemogućila da ti dokumenti dospiju u javnost.

Vratimo se na antigravitaciju i Teslinu letjelicu. Tesla je otkrio da će se elektrostatička emisija površine vodiča uvijek koncentrirati tamo gdje je površina zakrivljena ili gdje nailazi na rub. Što je krivina strmija, veća će biti koncentracija emisije elektrona. Tesla je također napomenuo da će elektrostatski naboj prije ići preko površine vodiča nego kroz nju. Ova pojava je kasnije nazvana Faradayev efekt, pošto ju je otkrio Michael Faraday.

Ta pojava predstavlja princip po kojem funkcionira Faradejev kavez, koji se koristi u laboratorijima za istraživanje visokih napona kako bi se ljudi zaštitili od električne opreme.

Prema izvještajima, unutrašnjost Teslinih letjelica se sastoji od kružnih kanala ili kolona koje prolaze kroz centar letjelice. Oni služe kao kostur objekta i nalaze se pod visokim naponom. Vjeruje se da upravo rezonantni transformator omogućuje elektrostatičko i elektromagnetsko punjenje, kao i polarnost letjelice. Kalem koji se nalazi unutar letjelice jeste ono što danas znamo kao Teslin svitak, a izmislio ga je Nikola Tesla 1891. godine.

Vjeruje se da atmosferski tlak može putovati kroz cijev kada se vakuum stvori u jednoj hemisferi letjelice, pokrećući neku vrstu električnog generatora. Navodi se da vanzemaljci koriste ovaj sustav da bi stvorili električnu energiju na svojim planetima.

Inače, mnogi znanstvenici se danas muče proizvesti struju potencijala od 5.000.000 volti, dok je Tesla prije 40 godina uspio proizvesti struju potencijala od 135 milijuna volti.

Tesla je ipak bio genij.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com