Greg Hunter sa portala USAwatchdog.com upravo je objavio bombastični intervju sa bivšim časnikom CIA-e Kevinom Shippom, koji detaljno opisuje državni udar “duboke države” koji je upravo sada u tijeku i pokušava uništiti Ameriku i ishod predsjedničkih izbora 2016. godine

Ovo je, bez sumnje, Hunterov najvažniji intervju do sada ove godine, i vi apsolutno morate poslušati ovaj intervju i naučiti kako “glumci u sjeni” planiraju urotu kako bi porobili američku vladu.

U ovom intervjuu saznat ćete kako je James Comey bio “cjeloživotni pomagač” Hillary Clinton, a njegovo sudjelovanje u bankarskom pranju novca narko kartela je razotkrio nitko drugi nego Robert Mueller.

Svi oni su dio kriminalne “mafioso” bande: James Comey, Loretta Lynch, Robert Mueller, James Clapper, Hillary Clinton, Barack Obama, John Brennan, Andrew McCabe, Peter Strzok, Lisa Page i još mnogi.

Ti ljudi su kriminalni izdajnici Amerike i predstavljaju “jasnu i prisutnu” opasnost održivosti naše ustavne republike.

Domoljubi “duboke države” će krenuti u bitku sa silama tame i obmanama

Kevin Shipp, bivši časnik CIA-e, autor je i knjige “From the Company of Shadows”. On je također član Zajedničke radne skupine za ponovno uspostavljanje velike Amerike, koja se opisuje kao skupina “domoljuba duboke države”.

Greg Hunter i njegov nedavni razgovor s bivšim časnikom i zviždačem CIA-e Kevin Shippom koji sažima sve ono čemu svjedočimo otkad je izabran predsjednik Trump i koji je upravo objasnio zašto je Amerika još uvijek u takvoj opasnosti poput “ustavne krize” kakvu nikad nismo vidjeli u Americi, i koja će se nastavljati razvijati u danima i tjednima koji dolaze.

Bivši časnik CIA-e i zviždač Kevin Shipp kaže kako se ono što se dešava sa Donaldom J. Trumpom je “u tijeku udar za uklanjanje propisno izabranog predsjednika”. Shipp tvrdi: “Ovo je ogromna ustavna kriza kakvu zemlja nikad prije nije vidjela. Time bi afera Watergate izgledala poput kamilice.”

Shipp kaže: “Trenutno imamo državni udar na višim razinama u CIA-i, DOJ-u i FBI-u koji pokušava razriješiti vlasti uredno izabranog predsjednika kojeg je izabrao američki narod i ukloniti ga s dužnosti.”

“Ovo je, u najgorem slučaju izdaja visokih dužnosnika u “dubokoj državi” (vladi u sjeni) … napad na Donald Trumpa i uklanjanje iz ureda.”

Shipp nastavlja objašnjavati: “Postoji u biti građanski rat koji uključuje dijelove višeg menadžmenta i gornje dijelove naše vlade koji se javljaju u Sjedinjenim Državama. To je rat između “tamne” strane i “ustavne” strane.

Nikada nije bilo takvih stvari u povijesti. Ovo je izuzetno ozbiljno, a ovo je krajnje ozbiljan trenutak za našu vladu, a posebno za naše ustavne slobode. Ovo je uglavnom globalna kriminalna kabala koja je prodrla u našu vladu i sada su u njoj visoki dužnosnici koji se miješaju u vođenje države, konspirirajući da razriješe predsjednika.”

Na kraju, Shipp kaže: “Ljudi moraju shvatiti da Demokratska stranka danas nije Demokratska stranka pokojnog Johna F. Kennedyja. Demokratska stranka sa Barackom Obamom i Hillary Clinton više je marksistička nego bilo što drugo.

Misle da bi Ustav trebao biti “progresivan” dokument. Drugim riječima, Ustav je zastario i trebao bi biti obnovljen. Oni su svi izravno povezani sa Georgeom Sorosom, koji želi uništiti suverenitet američke vlade. Demokratska stranka danas se sastoji od marksista i ljevičara koji su prodrli u tu cjelokupnu organizaciju. Njihov cilj je promijeniti naš oblik vlasti i uništiti naš suverenitet.” (NN)

Pogledajte intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mnogi visoki dužnosnici iz američkog vojnog vrha su rekli NE izdaji

Postoji konkretni dokazi da je Obamina administracija organizirala i financirala ISIS od početka

Nagrađivani novinar Sy Hersh nedavno je objavio revolucionarnu knjigu s još inkriminirajućim dokazima.

Pogledajte video ispod za više uvida u analize Sy Hersha…

Sy Hersh: SAD financira ISIS (VIDEO)

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Šokantno: Pentagon u tajnosti se pobunio protiv Obame (VIDEO)

 

 
Sy Hersh razotkriva Obamin ISIS (VIDEO)

 

 
(infowars.com,youtube/uredio:nsp)

• Izraelski znanstvenici pronašli da Facebook može izazvati ‘povredu i iznevjeru’
  

• Nitko od onih pacjenata na kojima su proučavalo nema povijest bilo psihoze ili zloupotrebe droga
• Jedan pacijent je mislio da ga njegov virtualni prijatelj dodiruje iz ekrana
  

Facebook i druge stranice socijalnih mreža zapravo vas mogu napraviti ludima, smatraju znanstvenici u Izraelu.

Istraživači sa sveučilišta u Tel Avivu su povezali psihotične epizode kod bolesnika do ovisnosti o internetu i iluzija uzrokovanih virtualnim odnosima kultiviranim na društvenim mrežama.

Iako su svi sudionici imali temeljni problem samoće, niti jedan nije imao nikakvu povijest psihoze ili zloupotrebe droga, rekao je tim znanstvenika.
Studije slučaja pacijenata u Izraelu su otkrili da koriste Facebook i druge socijalne mreže, mogu dovesti do psihotičnih slučajeva  i zabluda. Usamljeni ljudi su više vjerojatni da će se osloniti na virtualne odnose, a to može dovesti do boli i izdaje

Voditelj istraživanja doktor Uri Nitzan sa Sveučilišta Tel Aviv Sackler Medicinski fakultet i Shalvata Centar Mentalnog Zdravlja  je rekao: “Kako je internet postao sve prisutniji, tako je postao sve više vezan za psihopatologiju.

Kompjutorska komunikacija, kao što je Facebook i chat grupe su važan dio ove priče”.

Slabo obrazovani će najvjerojatnije biti ovisnici o Facebooku

Studija sa Sveučilišta u Gothenberg utvrdila je da osobe s niskim prihodima i nisko obrazovani ljudi provode najviše vremena na Facebooku.

I u ovu skupinu, oni koji su proveli najviše vremena na web stranici su bili manje sretni i manje zadovoljni svojim životima.

Do 85% posto anketiranih korisnika Facebooka prijavljuje se na stranice za društveno umrežavanje na dnevnoj bazi.

A 26% posto njih se osjeća “nelagodno” ako se nisu prijavili redovito.

Žene u prosjeku potroše 81 minutu dnevno na Facebook-u.

Dok muškarci troše 64 minuta dnevno na Facebook-u.

Studija je napravila dubinski pogled na tri pacijenta dr. Nitzana.

Istraživanje je našlo izravnu vezu između psihotičnog ponašanja i njihove internet ili Facebook komunikacije.

Sva trojica pacijenata dr. Nitzan je sklono osamljenom životu i nalaze utjehu u intenzivnim virtualnim odnosima.

Iako su ti odnosi bili pozitivni na prvi pogled, kasnije su doveli do osjećaja povrijeđenosti, izdaje, i zadiranja u privatnost.

Dr. Nitzan naglašava:

“Pacijenti dijeli neke ključne karakteristike, uključujući osamljenosti ili osjetljivosti na gubitak ili odvajanje od voljene osobe, pomanjkanje iskustva s tehnologijom, i to bez prethodne povijesti psihoze ili zlouporabe droga.”

“U svakom slučaju, veza postoji između postupnog razvoja i pogoršanja psihotičnih simptoma, uključujući deluzije, tjeskobe, zbunjenosti, i povećanog korištenja računalnih komunikacija.”

“Dobra vijest je da bi svi pacijenti, koji su svojevoljno potražili liječničku pomoć, mogli biti potpuno oporavljeni uz pravilno liječenje i njegu.”

Istraživanjem u 2012. je utvrđeno da žene troše najviše vremena na Facebooku – 81 minute po danu – u usporedbi s 64 minute za muškarce. Slabo obrazovani će se najvjerojatnije zakačiti na ovisnost o Facebook-u

Dr. Nitzan je dalje naglasio:

“Svi pacijenati su razvili psihotičke simptome koji su povezani na situaciju, uključujući i zablude u svezi osobu iza ekrana i njihove veze putem računala.”

“Dva pacijenta su se počela osjećati ranjivo kao rezultat dijeljenja privatnih podataka, a jedan čak doživio taktilne halucinacije, vjerujući da je osoba iza ekrana fizički dira.”

“Neke od problematičnih značajki interneta odnose na pitanja geografskog i prostornog izobličenja, izostanak neverbalnih znakova, i težnje prema idealizaciji osobe s kojom se komunicira, postajući intimnim bez susreta licem u lice”.

On je dodao da stručnjaci za mentalno zdravlje ne bi trebali zanemariti utjecaj interneta kad razgovaraju sa pacijentima.

“Kada pitate nekoga o njegovom društvenom životu, vrlo je osjetljivo pitati o navikama na Facebook-u i društvenim mrežama, kao i korištenju interneta.”

Jeste li zakačeni? Jednostavna ljestvica od šest stupnjeva koja odvaja zdravog korisnika od FACEBOOK OVISNIKA – Ovo su šest osnovnih izjava. Odaberite sljedeće: 1 = vrlo rijetko, 2 = rijetko, 3 = ponekad, 4 = često i 5 = vrlo često.

• Trošite puno vremena razmišljajući o Facebook-u ili planu korištenja Facebooka?
• Osjećate potrebu da koriste Facebook sve više i više?
• Koristite Facebook kako bi zaboravili osobne probleme?
• Pokušali ste smanjiti korištenje Facebooka bez uspjeha?
• Postajete nemirni ili uznemiri ako vam je zabranjeno korištenje Facebooka?
• Koristite Facebook toliko da ima negativan utjecaj na vaš posao / studij?
• Ako ste odgovorili 4 (često) ili 5 (uvijek) na najmanje četiri od šest pitanja, onda biste mogli biti ovisni o Facebooku.

“Kako se ljudi ponašaju na internetu je vrlo važno kod psihijatara, koji ne bi trebali ignorirati tu dimenziju obrazaca ponašanja svojih pacijenata.”

Dr. Nitzan na kraju kaže:

“Naše istraživanje pokazuje da, dok tehnologija kao što je Facebook ima brojne prednosti, neki pacijenti će biti oštećeni na društvenim mrežama, čime se privlači one koji su usamljeni ili ugrožene u svojim svakodnevnom životu ili djelovati kao platforma za cyber-mobbing i druga agresivna ponašanja.

“Svi ovi čimbenici mogu pridonijeti da pacijent prekine doticaj sa stvarnošću, te razvije psihotično stanje”.

Rad je objavljen u časopisu Israel Journal of Psychiatry and Related Sciences.

Autori planiraju učiniti više dubinskih istraživanja na Facebook-u, proučavajući značajke i aplikacije koje imaju potencijal da naškode emocionalno ili izazvati emocionalnu štetu drugima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,dailymail.co.uk/uredio: nsp)

Ubrzo nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941, počele su kružiti glasine koje su osporavale službenu priču o tome da je to bio neprovocirani napad iznenađenja

Znanstvenici su prikupili kumulativne dokaze tijekom posljednjih sedamdeset godina, a novinari i istražitelji su štitili sumnju o izdaji sa vrha, jer ona obuhvaća solidnu indiciju da su Franklin D. Roosevelt i njegovi najviši savjetnici namjerno izazvali napad i namjerno gledali na drugu stranu prije nego što je došao napad.

Koji je bio razlog za njihovu izdaju?

Roosevelt je htio uroniti Sjedinjene Države u Europski rat na strani Velike Britanije, ali je bio neuspješan u provociranju Njemačke na sjevernom Atlantiku. Dakle, on je odlučio da bi isprovociranje japanskog napada na američku vojnu bazu na Pacifiku bio najbolji način za postizanje tog cilja. Budući da je Japan bio u savezu s Njemačkom u Trojnom paktu, Roosevelt je izračunao da će rat s Japanom prije ili kasnije dovesti Sjedinjene Države u rat protiv Njemačke.

Većina povjesničara, danas nerado priznaju da je Roosevelt lagao kada je rekao američkom narodu da on nikad ne bi poslao svoje momke da se bore u stranim ratovima, ali su oni okarakterizirali njegovu izdaju kao “plemenitu laž”, obmanu počinjenu protiv javnosti od strane političke elite kako bi se postiglo tobože veće dobro.

Pearl Harbor-ova “plemenita laž” obično ide ovako: “S obzirom na zlo nacizma i prijetnji koje je Hitler poslao svijetu, Roosevelt je bio opravdan za ulazak Sjedinjenih Država u rat s Njemačkom.”

Robert Stinnett je usvojio ovaj pogled u svojoj knjizi Dan prijevare, gdje piše: “Suosjećam s mučnom dilemom s kojom se suočavao predsjednik Roosevelt. On je bio prisiljen pronaći zaobilazna sredstva kako bi nagovorio izolacioniste u Americi da se pridruže u borbi za slobodu.”

Standardno opravdanje za američki ulazak u rat je da bi Hitler inače pobijedio Britaniju i Rusiju, i završio osvajanje Europe. Sa svim resursima tog kontinenta na raspolaganju, Hitler bi onda bio u mogućnosti da se okrene protiv Sjeverne Amerike kako bi postigla svoj san o svjetskoj dominaciji.

Postoje nekoliko problema u ovoj analizi. Prvo, uvelike se podcjenjuju poteškoće trans-atlantske invazije i grubo pretjeruje u njemačkoj vojnoj sposobnosti čak i kada je bio na vrhu svoje moći. Ona također brka uvjete u prosincu 1941. godine s onima od lipnja 1940. U vrijeme napada na Pearl Harbor, ratna sreća se već počela okretati protiv Hitlera.

Štoviše, nema dokaza da su Hitlera ikada zanimali planovi svjetske dominacije. Njegov primarni cilj je bio ukidanje Versajskog ugovora , koji je razoružao Njemačku i doveo do njezina teritorijalnog komadanja. Hitler je bio odlučan povratiti dio tih teritorija, no iako su pregovori bili njegova najbolja metoda, on je bio spreman ratovati ako je potrebno. Njegovi jedini očiti planovi za rat su uključivali predviđenu konfrontaciju s komunizmom i reakviziciju “životnog prostora” od Rusije, a koji je pripadao Njemačkoj po Ugovoru iz Brest-Litovsku u 1918.

Izbijanja općeg rata u Europi nije bila dio Hitlerovog plana, ali je to bila posljedica Britanske i Francuske deklaracije o ratu protiv Njemačke nakon njezine invazije na Poljsku 1. rujna 1939.

Nadalje, iako je Hitlerova vojska pregazila Francusku u proljeće 1940, ukupna pobjeda je bila uskraćena za njih kada su britanske Ekspedicijiske Snage izbjegle hvatanje na Dunkirk-u . Poražena Luftwaffe u bitci za Britaniju prisilila je da Hitler otkaže svoju planove invazije preko kanala. Britanija je to napravila kroz najtamniji sat, kako se 1940. bližila kraju, njeno preživljavanje je bilo bitno osigurano. Što se tiče Hitlera, njegove nade za brzi kraj rata na Zapadu su bile izgubljene.

Njemačka invazija Rusije u lipanj 1941., Operacija Barbarossa, iako izuzetno uspješna u svojim početnim fazama, nije uspjela do kraja ljeta postići svoj primarni cilj: uništenje Crvene armije. Čak već u kolovozu 1941., neuspjeh Blitzkrieg-a je bio očit, kako je Roosevelt počeo primati izvješća koja ukazuju da će Rusija, doista, izdržati. Početak ruske zime, nemogućnost njemačkih snaga da osvoje Moskvu, i glavna ruska kontraofanziva 6. prosinca je razbila Hitlerove nade za pobjedu u 1941. i obisitnila planove o međusobno iscrpljujućem ratu koji je vjeratan da će završiti u njemačku korist.

Dok je plima protiv Hitlera uvelike pomogla američkom Programu zajma i najma, ključna stvar je su Britanci i Rusi bili u mogućnosti da otupe velike njemačke ofenzive i isporuče teške udarce nacističkom ratnom stroju bez izravne američke vojne intervencije.

Dakle, ako je ulazak SAD-a u rat bio nepotreban u spriječavanju pobjede nacističke Njemačke u Europi, što ostaje predmet za Roosevelt-ovu “plemenitu laž” o Pearl Harbor-u?

Imperijalistički Japan je doista napredovao u istočnoj Aziji, ali nije jasno kako je to bila prijetnja Sjedinjenim Državama. Roosevelt nikada nije objasnio američkom narodu zašto bi se oni trebali brinuti o zaštiti europskih kolonija u Aziji od Japanaca. Štoviše, u Japanu je želja za “Sferom suradnje i prosperiteta” gospodarske i političke prevlasti je bilo teško u svijetu u kojem su Francuska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države isklesane sfere utjecaja u čitavom svijetu. Zločin Japana u očima zapadnih sila je “kasni dolazak” na kolonijalnu gozbu. Kao što je jedan japanski diplomat primijetio, “Baš kad smo naučili kako igrati Poker, oni promjeniše igru u Bridge.”

Istina, Japan bi mogao biti okrutan kolonijalni gospodar, posebice u Kini. No, treba napomenuti da, dok je Roosevelt prozivao Japan za svoje zločine, Sjedinjene Američke Države nisu ustuknule od posezanja za brutalnim metodama smirivanja populacije u njezinim kolonijama

Neki su tvrdili da opasnost za SAD nije došla iz Njemačke ili Japana, već mogućnošću da bi dvije sile, zajedno s Italijom, kombinirano okružile zapadnu hemisferu. Ali ovo gledište uvelike preuveličava vojne kapacitete sila Osovine i lažno prikazuje Trojni pakt, koji je bio obrambeni savez prvenstveno namijenjen odvratiti američki ulazak u tada odvojenim sukobima u Aziji i Europi. Štoviše, Njemačka i Japan nikada nisu razvile koordiniranu vojnu strategiju.

Japanske ambicije su gledane od strane nekih geostratega kao prijetnje američkim ratnim operacijama na Pacifiku i suprotno američkim dugoročnim ekonomskim interesima u regiji. Umjesto da je bio križarski rat za slobodu, rat je počeo nalikovati na realno-politički sudar dviju merkantilističkih carstava. Neki su sugerirali da je američka sentimentalnost prema Kini i nada za obnovu Politike otvorenih vrata bili važni u određivanju Rooseveltove politike prema Japanu.

Ali to su bili samo čimbenici koji su olakšavali Rooseveltov plan na putu do rata. Zvijezda vodilja američke vanjske politike u 1941. bio je ulazak u Europski ratu protiv Njemačke. Frustrirana Hitlerova suzdržavanja u sjevernom Atlantiku u lice ponovljenih provokacija od strane američkih ratnih brodova, Roosevelt je gledao Pacifik kao stražnja vrata rata u Europi.

Standardna povijest tretira ulazak SAD u Drugi svjetski rat kao moralni i strateški imperativ. No, kao što je pokazano gore, da procjene ne snose pažljivo promatranje. Nacistička Njemačka nije željela osvojiti svijet, niti je ona u bilo kojoj poziciji na ugrozi Sjedinjene Američke Države. Doista, Hitlerova ponuda za kontinentalnu prevlast spriječile su Britanije i Rusije davno prije nego je SAD ušla u rat. Imperialni Japan je zapeo na azijskom kopnu, gladan za sirovinama, a zabrinut za modus vivendi sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Ova povijest ignorira ogromne troškove i strašne posljedice izravne američke intervencije. Anglo-američka bombardiranja njemačkih i japanskih gradova ubila su više od milijun civila, od kojih su većina bili žene i djeca. Većina uništenja u zapadnoj Europi desilo se u vrijeme savezničkog oslobođenja u 1944.-1945. godine (Vidi William Hitchcock je Gorki put do slobode: Nova Povijest oslobođenja Europe ). I odluka predsjednika Trumana da baci atomsku bombu na izmučen i bespomoćan Japan u kolovozu 1945. ubrzao je nuklearnu utrku u naoružanju koja još uvijek prijeti spaljivanju svijeta.

Uoči napada na Pearl Harbor, većina Amerikanaca je vjerovala da ne bi trebalo biti velike vojske u pripremi, te da bi vlada trebala poslušati opomenu Georgea Washington-a da treba jasno kormilariti od stranih zamki. Američki narod se žalosno sjetio predsjednika Wilsona da “rat završava sve ratove” i nisu bili u raspoloženju za drugim pohodom “da se učini svijet sigurnim za demokraciju.” To je razlog zašto se na 6. prosinac 1941., velika većina Amerikanaca i dalje protivila ulasku u rat.

Pearl Harbor je transformirao naciju. Američki su ljudi bili ogorčeni zbog japanskog đavolskog “prikradenog napada” i odmarširali u “Radosni rat”. Veliki vojno-industrijski kompleks je razvijen za snabdjevanje “arsenala demokracije”. Nakon rata, još više plemenitih laži je izrečeno da opravdava stalnu nacionalnu sigurnost države, a Sjedinjene Američke Države su postale globalni opasač sve do danas; korupcija, bankrot, ratobornost su umotane u tajnosti.

U uvodu “Pentagon Papers”, Mike Gravel je citirao  britanskog romanopisca i povjesničara H.G. Wells:

Istinita snaga vladara i carstava ne leži u vojskama ili emocijama, već u uvjerenju ljudi da su oni otvoreni, iskreni i legalni. Čim vlada odstupi od tog standarda, ona prestaje biti nešto više od “bande koja je u posjedu”, i njezini dani odbrojeni.

Sjetite se ovog citata kada naiđete na Roosevelt-ovo apologetsko opravdanje njegove izdaje kao “plemenite laži”, hvaleći ga za njegova predviđanje i državništvo. Prijevara nije vrijedna hvale niti je plemenita.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)