Posebno obučeni na krvavim bojištima Iraka i Sirije dobro su skriveni u našem društvu

Europa se priprema za novi val terorističkih napada pristaša Islamske države, koju bi se “moglo nazvati ISIS 2.0″, kako je to nedavno rekao glavni tajnik Interpola Jürgen Stock. Neki ranije zatvoreni džihadisti uskoro će biti pušteni iz zatvora, ostali se vraćaju u Europu i u zatvor, dok su drugi i dalje nepoznati policiji i funkcioniraju kao “spavači” i samo čekaju da ih mobiliziraju.

Da ISIL još nije ni blizu poraza upozoravaju stručnjaci iz američke obavještajne službe, unatoč tome što je predsjednik Donald Trump bio uvjeren u drugačije. Prošlog je tjedna organizacija International Center for the Study of Violent Extremism (ICSVE) intervjuirala 18 ISIL-ovih članova koje je držala Kurdska jedinica narodne zaštite(YPG) bliska američkim koalicijskim snagama u Siriji. Dvoje intervjuiranih bili su bivši članovi ISIL-ove obavještajne organizacije poznati kao “emni”, piše The Daily Beast.

Jedan od njih 35-godišnji Tunižanin Abdel Kadr, sportski građen i poprilično inteligentan, ilegalno je ušao u Europu 2008. godine a nakon vjenčanja za Njemicu postao je punopravni građanin Njemačke.

Kadr je tvrdio kako je “pronašao vjeru” a kao i mnogi ti strani borci 2014. godine napustio je Njemačku i krenuo putem Sirije kao vozač hitne pomoći sa humanitarnim zalihama.

Kadr se priključio ISIL-u i bio njihov član dok ga YPG nije uhvatio prošle godine. Čini se kako je imao pristup visokim razinama u ISIL-u i bio je otvoren za razgovor kako bi se spasio. Tako priča kako postoje unutarnje i vanjske ‘emni’ mreže u ISIL-u koji su pomagali u organizaciji spavača koji će organizirati napade po Europi i svijetu.

“24 sata dnevno žive s maskom, i posebno su obučeni za ovo što rade. Imaju svoje vlastite kuće i obitelji. Posebno su odabrani a mnogi od njih su poslani nazad u Europu”, rekao je.

Prije nego se priključio ISIL-u Kadr je bio krijumčar ljudi i razne robe s bazom u Njemačkoj, a radio je na relaciji Turska – Europa. Islamskoj državi priključio se uz svog prijatelja Dominica, bijelog Nijemca koji se preobratio na Islam. Dominic se htio vratiti u Njemačku i raditi kao tajni agent za ISIL, a kako je bio svjetlije puti i bez ikakve kriminalne prošlosti, mislio je kako će proći nezamijećeno.

“Mnogo je onih koje je ISIL trenirao s posebnom namjenom da se vrate u Europu”, rekao je Kadr.

Među onima koji ih je trenirao bio je i Europljanin, Austrijanac nazvan Abu Musa al-Almani. “Bio je zadužen za područje Njemačke. Govorio je sedam jezika, njemački, nizozemski, francuski, arapski. Bio je pravi Austrijanac sa dugom kosom i crvenom bradom. Dolazio je iz bogate obitelji, a prije je bio katolik. Sreo sam ga u Siriji, a selio se posvuda”, priča Kadr.

Kaže kako je čuo o novom valu napadača kojeg su planirali za Europu.

“Pitali su me želim li se vratiti u Njemačku. Rekli su mi da ako se želim vratiti da se ne brinem oko novca, no nisu znali što ja mislim”, rekao je.

Abdel Kadr bio je zadovoljan dok je bio u ISIL-u i još radio neke poslove sa strane, i tako ostvarivao veliki profit. Imao je i posebnu ozljedu koja ga je sprječavala da se nekom vrstom toga posla nastavi baviti i dalje.

“Imao sam sedam komada šrapnela u tijelu, da sam išao na aerodrom uhvatili bi me. U Europu su slali ljude koji su atletski građeni i izgledaju poput Europljana”, rekao je.

Htjeli su da se nastavi baviti svojim poslom krijumčarenje ljudi i robe, posebno na dijelu na kojem je to radio prije nego se uključio u ISIL, na relaciji Turska – Grčka. Dok je Kadr živio u Njemačkoj, sa svojom suprugom, tisuće dolara zarađivao je krijumčareći Irance, Pakistance i Afganistance. Put je bio surov i težak, no on ga je dobro znao.

Oni su znali s čim se bavi, kao što su to znali i njegovi prijatelji u Njemačkoj.

“Abu Musa al-Almani koji je bio zadužen za Njemačku stigao je u Al-Raku sa Dominicom i ispitivao me oko toga čime se bavim. Rekao mi je da me ISIL treba, da me cijela islamska nacija treba”, naglasio je.

A trebali su ga da im pomogne prebaciti utrenirane operativce u Europu kroz iste rute kojima je prebacivao ljude. Kaže kako je to odbio, ispričavajući se na račun svojih ozljeda posebno zato što je potrebno pješačiti nekoliko kilometara. Kaže kako ih je unutra ubacivao netko drugi, jedan Alžirac.

Navodno im je rekao da se time više ne može baviti, možda je i istina da je odbio, no možda se zapravo vratio svom prijašnjem poslu. Po njegovim pričama kada bi odlučili nekog Europljana poslati u napad, prvo bi unutar ISIL-a pustili lažnu informaciju kako je on stradao u bombaškom napadu. Tek kasnije bi otkrili da je živ, i da je izveo uspješan napad u Parizu ili Bruxellesu, pravi mučenički.

Običaj je bio, kako kaže Kadr, da se oni proglase mrtvima nekoliko mjeseci prije samog napada, a to vrijeme ‘smrti’ iskoristili su za njihovu obuku. Bilo je to tako i za Dominica, kako priča Kadr.

“ISIL kaže kako je bio ubijen, no to nije točno. Živio je meni u blizini, i kada sam otišao posjetiti njegovu ženu i djecu unutra tog područja ISIL-a oni su mi rekli kako nije ubijen, ali da oni ne znaju gdje je”, ispričao je. Kaže kako je njegova želja bila da se vrati u Europu i služi njihovim ciljevima.

Vjeruje da je i dalje živ, a na mogući napad pokušao je upozoriti obavještajne službe u Njemačkoj.

“U Europi ima oko 1000 sljedbenika, i imaju veliki plan ubaciti stotine izbjeglica iz svih zemalja svijeta”, tvrdi i kaže kako je ISIL mogao mnoge svoje sljedbenike ubaciti kroz niz izbjegličkih puteva u Europi. Mnogi od njih poslani su u Europu sa lažnim putovnicama.

“Pomažu im uz treninge, razne operacije, i šalju ih kao spavače. U Turskoj im transplantiraju kosu, kirurški promijene oči, i njihovu boju”, objašnjava.

Najmanje dvoje napadača koji su sudjelovali u napadu na Pariz u studenom 2015. godine u Europu su ušli među izbjeglicama sa lažnim papirima. 2015. godine Nijemac Harry Sarfo čija je obitelj porijeklom iz Gane, a odrastao je u Velikoj Britaniji, radio je kao poštar prije nego se priključio ISIL-u. Prisiljavali su ga da otiđe na trening i vrati se u Njemačku kako bi mogao izvesti napad. Svoj put obuke kasnije je ispričao medijima.

ISIL je Europljanima među njima govorio da planiraju kratke odmore u rezortima na jugu Turske, puno fotografiraju, i tada dođu na kratku obuku kako bi ih ISIL mogao prebaciti u Europu kao spavače. Abdel Kadr potvrdio je kako se to i stvarno događalo.

“Mogu ih uključiti u ISIL i vratiti u obitelj bez znanja roditelja. Vratili bi ga u Europu nakon godinu dana treninga sa ISIL-om. Kratko vrijeme bili su neki koji su izgledali poput Europljana i zato se vratili kroz Tursku. Poput mog prijatelja Dominica, za kojeg mislim da živi u Europi”, zaključuje Abdel Kadr.

Organizacija YPG objašnjava da čini sve što je u njihovoj moći kako bi zaustavila takve operacije. Trenutačno u zatvoru drže više od 3500 stranih boraca, od kojih su mnogi Europljani. No Kurdi su frustrirani činjenicom što kroz Tursku prolaze mnogi stranci, a većina logističke pomoći i dodatne zalihe hrane za ISIL stiže preko turske granice.

YPG se pokazao kao središnja snaga koja u suradnji s Amerikancima pokušava pobijediti ISIL, a odluka predsjednika Donald Trumpa da povuče oko 2000 američkih vojnika mogla bih ih ostaviti u ranjivom položaju. Turske vlasti inzistiraju u tvrdnji kako je YPG grana Kurdistanske radničke stranke, koju mnogi pa i SAD smatraju terorističkom organizacijom.

YPG pak kaže kako su Turci zapravo bili suradnici u ISIL-u.

“Oni nas nazivaju teroristima”, ispričao je još jedan vojni obavještajac YPG, “ali mi se borimo protiv terorizma svaki dan, gubimo svoje živote i pokušavamo sačuvati Europu od takvih ljudi. Borimo se protiv terorizma, dok im drugi pomažu da dođu i odu, u i iz Sirije, preko naših granica”, naglašavaju.

(express.hr)

Svjetski poredak postaje sve lomljiviji, a 2016. godine će se sistemska kriza samo povećavati

Anglosaksonski projekt globalizacije je glavni uzrok opće groznice, međutim njegovo uništenje je već dobilo nepovratan znak, i sada se svi glavni svjetski centri moći bave izgradnjom i jačanjem privremenih konstrukcija sigurnosti, dizajniranih da ublaže udar u slučaju žestokog raspada “američkog svijeta”.

Globalna kriza je sustavna: i globalna ekonomija, i sam sustav međunarodnih odnosa došli su do potpuno logičnog zastoja. Po inerciji kretanje u istom smjeru se nastavlja, ali svi shvaćaju da je to put u nigdje – odnosno, nitko ne želi ići u svijetlu budućnost, izgrađenu na temelju anglosaksonskog modela globalizma.

Čak i sam Zapad, točnije anglosaksonski svijet, koji je sve donedavno objavljivao svoju viziju budućnosti jedinom pravom i svemogućom, već ne može sakriti osjećaj bespomoćnosti – malo tko vjeruje u njegove sposobnosti da ujedini čovječanstvo, sve je više onih koji ga se ne plaše, a velika većina smatra samu ideju globalizacije na atlantski način opasanom i pogrešnom.

Vojna, ekonomska i ideološka snaga SAD i NATO više nije dovoljna za održavanje trenutnog financijsko-ekonomskog i političkog sustava međunarodnih odnosa, a u stvari jedino je ona omogućavala produžavanje globalizacije profitabilne jedino nadnacionalnim elitama.

Oni na vrhu ne mogu, oni na dnu ne žele – ova stara marksistička shema je u potpunosti je primjenjiva u trenutnom svjetskom poretku.

Revolucija samo u geopolitici i multilateralnim odnosima civilizacije se ne događa – može postojati ili rat, ili postupna reforma.

Ratovi se već vode ili tinjaju, ali iako je u njih, na ovaj ili onaj način, uključena većina velikih svjetskih sila, to su još uvijek lokalni ratovi jer i nisu predviđeni da prerastu u globalni – Treći svjetski rat.

Zbog nuklearnog oružja, njegove posljedice bi bile toliko strašne da nitko od vodećih igrača ne želi približavanje apokalipsi. Čak i radikalni dio nadnacionalnih atlantističkih elita samo koketira s prijetnjom eskalacije rata sa “kalifatom” u eshatološku borbu svih protiv svih.

Vojni sukobi su, najčešće, način da se odgodi ili, baš suprotno, približi reformiranje svjetskog poretka – da se demonstrira odlučnost da se brane postojeća pravila ili da se ostvari njihova brza izmjena.

Stoga ruske akcije na svjetskoj sceni treba promatrati istovremeno u dva smjera: s jedne strane, pokušavaju pratiti proces transformacije svjetskog poretka, imajući u njemu sve aktivniju ulogu, a sa druge – stalno su pod pritiskom atlantskih snaga koje teže obuzdati, blokirati i oslabiti Rusiju, satjerati je u kut i natjerati ju da se povuče u sebe, a idealno bi bilo da je uvuku u unutarnji kaos i građanski rat.

Oba ova procesa se javljaju istovremeno, ali nisu striktno povezana – na primjer, naša sposobnost da utječemo na brzinu promjena u globalnim financijama i ekonomiji, na situaciju unutar samog Zapada više je nego skromna. Ali su naše sposobnosti da se suprotstavimo pritisku izuzetno visoke – druga stvar je, što bez stvaranja i promoviranja vlastite vizije budućnosti (kako vlastite, tako i svjetske) samo po sebi “blokiranje udaraca” neće dovesti do pobjede.

Za još malo pa već dvije poslijekrimske godine – Rusija je pokazala sposobnost da se fokusira na sebe i napade izvana, ali 2016-a će zahtijevati razvoj ofanzivnih operacija u oba smjera.

U svjetskim okvirima može se računati na povoljne tendencije po Rusiju – doći će do jačanja unutarnjih proturječnosti i problema koji su se nagomilali na Zapadu. To jest, mogućnosti atlantističkog svijeta da zaštite svoj globalni projekt će oslabiti, a Rusija će, prirodno, učiniti sve da iskoristi situaciju kako za jačanje svoje pozicije, tako i za daljnje labavljenje pozicija globalizatora.

U 2016-oj je praktično neizbježno jačanje proturječnosti između dva dijela Zapada – angosaksonskih SAD i Velike Britanije i europskih zemalja uključenih u EU.

Nametanje Transatlantskog trgovačko-investicijskog partnerstva (TTIP), a atlantisti s obje strane oceana rade sve kako bi ga potpisali do kraja sljedeće godine, to jest prije promjene gazde u Bijeloj kući – izaziva otpor kod značajnog dijela nacionalnih europskih elita. Formiranje zajedničkog tržišta SAD i EU, odnosno “ekonomskog NATO saveza”, odgovara prije svega nadnacionalnim elitama, u kojima ključnu ulogu igraju anglosaksonci, i samim Sjedinjenim Državama kao njihovom glavnom oružju.

Zasad se proces pripreme sporazuma u velikoj mjeri vodi uspješno po atlantistima – uglavnom zahvaljujući činjenici da se na vlasti u ključnim zemljama EU nalaze proatlantističke snage – ali njegovo uspješno zaključivanje i ratifikacija nisu zajamčeni. Međutim, ono što je još važnije – sama činjenica upornog nametanja Transatlantskog partnerstva u Europi izaziva jačanje antiatlantističkih, djelomično, i antiglobalistikih snaga, u potpunosti.

Mogućnost dolaska na vlast nacionalno orijentiranih snaga se povećava, što znači – povećava se rizik od pobune u europskom dijelu atlantističkog broda.

Monetarna kriza, izbjeglička kriza, rast terorističkih prijetnji, nastavak sankcija protiv Rusije – sve ovo je izazivalo 2015. rastuću iritaciju, ne samo kod običnih Europljana, već je dovodilo i do transformacije unutar nacionalnih elita.

Pad autoriteta Angele Merkel, sam početak preizborne kampanje u Francuskoj uz lidersku poziciju Nacionalnog fronta, rast popularnosti euroskeptika u Italiji, kriza stranačkog sustava u Španjolskoj, zajedno s predstojećim odvajanjem Katalonije, pripreme referenduma u Velikoj Britaniji za izlazak iz Europske unije – sve će to 2016 . u Europi izazvati povećanu turbulentnost.

Vjerojatni pokušaj većeg dijela EU da na ljeto 2016.-e ukine antiruske sankcije – biti će pokušaj da se ispusti para – korisna za obnavljanje rusko-europskih ekonomskih odnosa. SAD neće moći zadržati Europljane. I zbog toga što će i same biti spremne razmjene ukidanje europskih sankcija za pokretanje Transatlantskog partnerstva.

Međutim, za same Sjedinjene Države 2016. će biti godina unutarnje politike jer ka vlasti suvereno ide nesistemski kandidat Donald Trump, čija pobjeda ne ide u prilog ni demokratskim, ni republikanskim intervencionistima.

Trumpova pobjeda u studenom će biti jak signal američkoj eliti – to još uvijek neće biti dolazak na vlast izolacionista, ali će biti jasan simptom nespremnosti Amerikanaca da nastave nositi kostim “supermena”, globalnog hegemona.

U fokusu Washingtona 2016.-e će i dalje biti Bliski Istok i Kina, ali u oba slučaja američka strategija neće funkcionirati. Obuzdavanje Pekinga neće uspjeti, a upravljanje kaosom u islamskom svijetu će biti još teže.

Ruska vojna operacija u Siriji definitivno je lišila SAD statusa glavnog dirigenta u regiji – regionalne države sve više počinju igrati svoju igru, istovremeno sve pažljivije slušajući melodiju iz Moskve.

Ishod rata sa “kalifatom” u 2016.-oj će ovisit od sirijske situacije, a tamo će se međusirijski pregovori (koji će, konačno, početi u prvoj polovici godine) voditi paralelno s borbenim djelovanjima. Apsolutno je moguće da se do kraja godine usuglasi datum novih predsjedničkih izbora, ali to će se desiti samo u slučaju ako Assad u tom trenutku bude kontrolirao veći dio sirijske teritorije.

Moguće odvajanje iračkog Kurdistana – referendum o tome se može očekivati ​​kroz nekoliko mjeseci – biti će konačna potvrda raspada Iraka.

Irak zajedno s Kurdima, uz podršku Irana i SAD, može ostvariti pobjedu nad iračkim dijelom “kalifata”, ali samo ukoliko rat sa “kalifatom” i na sirijskoj strani bude uspješan.

Približavanje porazu “kalifata” dovest će do povećanja terorizma u raznim dijelovima svijeta – od Europe do SAD, od Jeruzalema do Meke.

Saudijska Arabija će se stoga naći pod udarima sa dvije strane – njena započeta intervencija u Jemenu već se pretvara u udare po njenoj teritoriji. Tijekom 2016. jemensko-saudijski rat se može rasplamsati još više.

Skidanje sankcija protiv Irana ne samo da će ojačati poziciju Teherana u svjetskoj areni i na Bliskom istoku.

Kinesko-ruski blok će 2016. biti pojačan Indijom i Pakistanom, a ulazak Irana se može očekivati ​​2017. godine.

Uz pomoć Teherana, Delhija i Islamabada – Rusija i Kina će tražiti opcije za rješavanje afganistanske krize, gdje preostala američka vojska neće moći osigurati ni, planirane za sljedeće ljeto, parlamentarne izbore, niti stabilnost kabulske vlasti, čiju će snagu sve češće testirati Talibani.

Kako usuglasiti strateški cilj eliminiranja američkog vojnog prisustva u Afganistanu sa stvaranjem održive koalicije Talibana i sadašnje afganistanske vlasti – biti će ključni izazov kako za Rusiju tako i za SSO u cjelini.

Ako Afganistan i dalje ima šansu da 2016. bude više ili manje miran, Libija je praktično osuđena na nove borbe – Zapad priprema operacije protiv lokalnih islamista, koji kontroliraju dio države. Bombardirati će ih Francuska, SAD, Italija, Velika Britanija, unatoč činjenici da su zbacivanjem Gadafija prije četiri godine upravo one omogućile ekstremistima dolazak na vlast.

Ponovnim bombardiranjem neće uspjeti napraviti jedinstvenu Libiju, a i na drugoj strani Sredozemnog mora može se desiti jedan poraz inozemnog uplitanja.

Bosna i Hercegovina, utvrđena Daytonskim sporazumom prije 20 godina, može se raspasti zbog izlaska Republike Srpske. To samo po sebi može postati detonator nove faze balkanske krize – previše neriješenih problemi je ostalo na ruševinama Jugoslavije, posebno s Albancima u Makedoniji.

Druga točka krize u Europi je – Ukrajina. Ona će i dalje ostati pod američkim protektoratom, ali će se Europljani sve više distancirati od američko-ruske borbe za Kijev.

Naravno, atlantističke snage u EU neće biti spremne priznati uzaludnost pokušaja da otmu Ukrajinu od Ruskog svijeta, ali nitko neće ni investirati u njenu integraciju, pogotovo znajući visok rizik od izlaska Nezavisne iz atlantističke orbite.

U 2016-oj sukob u ukrajinskoj eliti će nastaviti rasti, ali je teško predvidjeti da li će rezultirati novim Majdanom, novom besmislenom agresijom protiv Donbas, ili će se proces raspadanja manifestirati dezintegracijom nefunkcionalne države.

U slučaju početka novog rata u Donbasu njegov rezultat može biti – kolaps cijele Ukrajine.

Konkretne događaje u 2016-oj je besmisleno predviđati, ali su glavne tendencije jasne, stoga možemo biti sigurni, da će ovo biti žestoka godina.

Ne samo “krizna” – što je suviše blag termin jer je primjeren za sve godine poslije 2008. – već maksimalno teška. Ali, ona može i mora biti prijelomna, zato što će tijekom nje dodatno oslabiti snage koje pokušavaju očuvati postojeći svjetski poredak koji je odavno postao glavni uzrok globalnog kaosa.

Dakle, približit se trenutak formiranja novih pravila globalne igre – kroz izgradnju ravnoteže snaga i interesa velikih svjetskih civilizacija, bez jednog centra koji bi željeznom šakom satjerivao čovječanstvo u “divni novi svijet”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Protekla 2015. je godina velikih međunarodnih potresa. Terorizam i izbjeglička kriza su uzdrmali europski kontinent i same temelje Europske unije, koji su se pokazali manje solidni nego što je izgledalo. Sukobi na Bliskom istoku učinili su svijet nesigurnijim mjestom i pokazali da rješenje za međunarodne sukobe ne leži u vojnim intervencijama SAD i njenih saveznika već u međunarodnoj suradnji.

Rusija je pokazala da je nezaobilazni akter na međunarodnoj sceni. Devalvacija yuana je izazvala paniku na svjetskom tržištu, a Rusija i Kina su nastavile jačati euroazijsku osovinu i dovode u pitanje američku hegemoniju.

Pregled svijeta koji se mijenja pred našim očima:

Euroazijski zaokret

Sporazum o Euroazijskoj ekonomskoj uniji je stupio na snagu. Nova ekonomska i politička zajednica na političkoj karti svijeta je formirana po ugledu na Europsku uniju, s ciljem da ujedini euroazijske države. Uniju su osnovale Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, a pridružile su im se Armenija i Kirgistan. Kandidat za članstvo je i Tadžikistan, a kao mogući kandidati spominju se i Uzbekistan i Turkmenistan. Ugovor o slobodnoj trgovinskoj zoni potpisala je s Vijetnamom, Uzbekistanom i Moldavijom, a želju da se priključe ovoj zoni izrazile su Kina, Egipat, Tunis, Sirija, Indija, Iran, Pakistan, Novi Zeland, Izrael i Mongolija.

EAU broji oko 182 milijuna ljudi na 15 posto svjetske teritorija, koji imaju zajedničku gospodarsku aktivnost vrijednu 4,5 milijardi dolara. Unija predstavlja 3,2 posto svjetskog BDP-a i 3,7 posto globalne industrijske proizvodnje. U njoj su neki od najvećih proizvođača nafte i plina na svijetu.

Napad zbog karikature

Napad u Parizu, u kome su ubijeni novinari lista “Charlie Hebdo” i policajci, označio je početak valova terorizma koji se sa Bliskog istoka i sjevera Afrike prenio na europski kontinent.

Ovi napadi su pokazali snagu radikalne islamističke organizacije ISIS, izrasle iz kaosa koji su izazvale vojne intervencije SAD i njenih saveznika na Bliskom istoku, i razmjere ideološke indoktrinacije političkog islama u Europi. Napad na “Charlie Hebdo” i serija manjih terorističkih akata diljem Europe otkrili su ranjivost Europe i njene obrane.

Uspon i pad Sirize

Pobjeda pokreta nove ljevice koji je poveo četrdesetdvogodišnji Alexis Tsipras na izborima 27. siječnja označila je proboj svježih političkih snaga na umornoj europskoj političkoj sceni. Prvi put je na čelo jedne vlade u Europskoj uniji došla partija koja se otvoreno suprotstavlja njenoj političkoj i ekonomskoj politici.

Grci su rekli “ne” politici štednje i diktatu institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke. Njihov pokušaj da se izbore za nezavisnu politiku završio se kapitulacijom pred kreditorima.

Grčka je ostala u eurozoni, ali je pristala na sporazum s europskim institucijama kako bi izbjegla bankrot.

Neuspjeh Grčke nije obeshrabrio snage nove ljevice koje se protive ekonomskoj doktrini Bruxellesa. One su ojačale nakon izbora Jeremyja Korbina na čelu laburističke stranke u Velikoj Britaniji, i prodora lijevih antiliberalnih partija u Portugalu i Španjolskoj, gdje je Podemos, “španjolska Syriza”, ušao u parlament nakon prodora na parlamentarnim izborima.

Kubanska zastava ispred State Departmenta

Kubanska zastava se zavijorila ispred ulaza u američki State Department, prvi put od 1961. godine, čime je okončana višedecenijska politika izolacije koju su SAD provodile prema Kubi. Havana je kao uvjet za potpunu normalizaciju odnosa postavila ukidanje ekonomske blokade i vraćanje nezakonito prisvojene teritorije na kojoj se nalazi vojna baza Guantanamo, kao i da SAD prestanu financirati kubansku opoziciju sa ciljem da sruše režim u Havani. Vođa kubanske revolucije Fidel Castro poručio je da su SAD dužne naknade Kubi višemilijunske gubitke koje je otok pretrpjelo zbog američke politike.

Rusko-kineski savez

Zahvaljujući suradnji dviju zemalja, posljedice ekonomskih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji su znatno ublažene. Moskva je udvostručila izvoz plina u Kinu, s kojom je sklopila ugovore u juanima i rubljama, a ne u dolarima.

Strategija dviju zemalja je da se oslobode dolara, a time i američkog pritiska. Suradnja Moskve i Pekinga nadilazi domenu energetike, trgovine i gospodarstva, o čemu svjedoče i koordinirani nastupi u Vijeću sigurnosti UN. Težište svjetske moći se prebacuje u Aziju, gdje se zemlje okreću strateškoj suradnji i izgradnji zajedničkih infrastruktura i financijskih i monetarnih institucija. Rusko-kineski savez brine Washington, zbog čega je težište svoje vanjske politike usmjerio ka azijsko-pacifičkoj regiji.

Iran bez sankcija

Šest velikih sila, uključujući i SAD, postiglo je povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sporazum predviđa postupno ukidanje sankcija (UN, SAD i Europske unije) koje su kočile razvoj zemlje. Teheran, kome je Zapad uveo sankcije optužujući ga da želi da napraviti nuklearnu bombu, pristao je da stavi pod kontrolu svoj nuklearni program.

Sporazum sa Iranom, koji je izazvao oštro protivljenje tradicionalnih američkih saveznika u regiji, Saudijske Arabije i Izraela, svjedoči o promjeni politike Washingtona prema Teheranu, koji je od neprijatelja postao potencijalni saveznik u borbi protiv radikalizovanih islamskih skupina na Bliskom istoku. Uspjehu pregovora doprinijela je Rusija, koja se zalagala za ukidanje embarga.

Izbjeglička kriza i novi zidovi u Europi

Val izbjeglica kakav nije zapamćen od Drugog svjetskog rata uzdrmao je Europsku uniju i pokazao da nije sposobna nađe rješenje. Od svih europskih čelnika dobrodošlicu onima koji bježe od rata ponudila je jedino njemačka kancelarka Angela Merkel, koju je zbog toga američki list “TIME” proglasio za osobu godine. Zbog politike “otvorenih vrata” prema migrantima naišla je, međutim, na oštru osudu unutar Njemačke, ali i od zemalja poput Mađarske, Češke, Poljske.

Odgovor Europske unije je dizanje bodljikavih žica – prvu je podigla Mađarska na granici sa Srbijom – i obustava primjene Schengenskog sporazuma o slobodnom kretanju u nizu zemalja. Izbjeglička kriza pokazala je da ne postoji zajednički europski odgovor na krize i produbila tendenciju za obnavljanjem nacionalnog suvereniteta u zemljama poput Velike Britanije, Finske i Danske.

Devalvacija yuana i panika na svjetskim burzama

Odluka kineske vlade da devalvira juan bila je povod za razne interpretacije, od toga da je to znak slabosti kineskog gospodarstva do toga da pokušava pokrenuti monetarni rat. Kineske vlasti su objasnile da je u pitanju reguliranje tržišta. Reakcija na burzama pokazala je koliko je svjetska ekonomija postala ovisna od kineske.

Cilj kineske vlade je da juan postane međunarodna valuta, što bi, smatraju ekonomisti, moglo ugroziti hegemoniju američkog dolara. Kina, druga po veličini ekonomija na svijetu, traži način da se emancipira. Pravo joj je dao Međunarodni monetarni fond, koji je uvrstio juan među rezervne valute, uz dolar, euro, funtu i jen. Ova odluka nije najbolje primljena u Washingtonu. Međunarodne financijske transakcije će se ubuduće sve više odvijati u juanima.

Vojna intervencija Rusije u Siriji

Rusija je pokrenula vojnu intervenciju na poziv sirijskog predsjednika Bashara el Assada, koji je tražio od Moskve da pomogne Damasku u borbi protiv Islamske države. To je prva velika operacija postsovjetske Rusije izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza. Avijacije SAD i njihovih saveznika bombardiraju u Siriji od rujna 2014. godine bez odobrenja Vijeća sigurnosti i sirijskih vlasti.

U govoru Vladimira Putina u Ujedinjenim narodima neposredno pred početak intervencije, ruski predsjednik je kritizirao agresivne vanjske intervencije Zapada u svijetu, koje su, umjesto pobjede demokracije, dovele do nasilja, siromaštva, socijalne katastrofe i nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. “Da li makar sada shvaćate što ste učinili?” Pitao je Putin tvorce ovakve politike. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u ratu u Siriji, koji traje četiri godine, ubijeno je više od 220.000 ljudi, a 12 milijuna se nalazi u teškoj humanitarnoj situaciji.

Ruska intervencija u Siriji pokazala je da sukobi na Bliskom istoku ne mogu rješavati bez Moskve, što je dovelo do zaokreta u poziciji Washingtona i europskih zemalja, poput Francuske. Washington, Pariz i London su priznali da sa Rusijom imaju zajedničke interese. U roku od nekoliko mjeseci prešlo se od hladnoratovskog tona do živih diplomatskih aktivnosti zapadnih diplomata s ruskim kolegama u cilju vojne suradnje.

Obaranje ruskog putničkog aviona

ISIS je preuzeo odgovornost za rušenje ruskog putničkog aviona koji se srušio u središnjem Sinaju, jednom od uporišta terorističke organizacije. Avion se od eksploziva raspao na dva dijela, a svih 217 putnika i sedam članova posade je poginulo.

Teroristički napad je izveden uz pomoć eksplozivne naprave domaće proizvodnje. Bomba, koja se nalazila u limenci “Šveps”, postavljena je ispod sjedala u avionu. Riječ je o najvećoj katastrofi u povijesti ruske avijacije.

Teroristički napad u Parizu

Za razliku od napada na “Charlie Hebdo”, meta terorističkih akata koji su se dogodili 13. studenog u Parizu bili su svi – publika na rok koncertu, gosti u kafićima i na nogometnoj utakmici. U šest koordiniranih napada u ime ISIS-a poginulo je 130 osoba. To su najsmrtonosniji napadi u Francuskoj od Drugog svjetskog rata i drugi po broju žrtava u Europi, poslije onog u Madridu u ožujku 2004. godine. Prvi put su u napadima sudjelovali bombaši-samoubojice, trenirani u Siriji. Teroristi su, međutim, francuske i belgijske nacionalnosti, što je potvrdilo fenomen radikalizacije omladine unutar Europe.

Francuska je nakon napada uvela izvanredno stanje, pojačala kontrolu granica i zatražila međunarodnu koaliciju u borbi protiv Daesu-a u kojoj bi sudjelovala i Rusija.

Šok koji se osjetio nakon atentata doprinio je povijesnim rezultatima Nacionalnog fronta u prvom krugu regionalnih izbora. Partija radikalne desnice koja se zalaže za zatvaranje granica i zaustavljanje migranata uzdrmala je tradicionalni dvostranački sustav i postala treća snaga na francuskoj političkoj sceni.

Turska srušila ruski bombarder “suhoj”

Turske snage su srušile ruski bombarder “suhoj” iznad granice sa Sirijom. Prvi put u pola stoljeća je jedna članica NATO-a oborila ruski avion. Incident, u kome je poginuo ruski pilot, izmijenio je odnose Moskve i Ankare. Rusija je uvela ekonomske sankcije Turskoj i optužila ovu članicu NATO-a da sudjeluje u ilegalnoj trgovini naftom s teroristima u Siriji i da ništa ne čini da zaustavi džihadiste koji nesmetano prolaze kroz njen teritorij.

Produžene sankcije protiv Rusije

Uspostavljeno međusobno razumijevanje Rusije i SAD o rješenju sirijskog problema zasad se ni na koji način nije odrazilo na njihovo konfrotiranje kad je riječ o Ukrajini. SAD ne samo da nisu ukinule sankcije protiv Rusije, nego su i proširile njihov popis. Stopama Washingtona krenula je i EU, produživši sankcije Rusiji, iako je više čelnika zemalja Unije izrazilo neslaganje s takvom politikom.

Problem Ukrajine ostaje otvoren

Zapad uporno inzistira da Rusija provede Minski sporazum, iako je očito da je Kijev taj koji ne provodi dogovoreno. U međuvremenu, Ukrajina je poduzela energetsku blokadu Krima, obnovila pucnjavu na istoku i uvela moratorij na otplatu tri milijarde dolara teškog duga koji ima pred Rusijom, čime je pokazala da je faktički pred bankrotom. U godini pred nama neće više važiti ni zona slobodne trgovine između Ukrajine i Rusije, zbog stupanja na snagu sporazuma o asocijaciji između Kijeva i EU.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Predsjednik Obama želi da sve države koje odbiju prihvatiti sirijske izbjeglice znaju da oni nemaju zakonsku ovlast da ih odbiju

Super.

Dakle, počinje imigrantska kriza i u Americi, a to znači da onaj tko je pričao o raspadu EU zbog imigrantske krize može uskoro početi pričati i o raspadu Amerika?

Prijepis sa Fox News putem WZ:

Obamina administracija je upozorila sve države u svezi sirijske izbjegličke krize u srijedu, govoreći im u pismu da nemaju zakonsku ovlast odbiti izbjeglice i države koje ne to ne ispunjavaju mogu biti predmet izvršne (vojne) akcije.

U pismu iz Ureda za preseljenje izbjeglica (ORR), je rečeno dužnosnicima za državna preseljenja da se ne niječu pogodnosti i usluge izbjeglica na temelju njihove zemlje podrijetla ili vjere.

“Prema tome, država ne može kategorički negirati financirane pogodnosti i usluge sirijskim izbjeglicama”, navodi se u pismu. “Svaka država s takvom politikom ne bi bilo u skladu sa zahtjevima Državnog plana, važećim zakonima i svojim uvjeravanjima, može biti predmet ovršne vojne akcije, uključujući suspenziju i terminaciju”.

U pismu je rekao da Zakon o građanskim pravima iz 1964 zabranjuje diskriminaciju na temelju rase i nacionalnog podrijetla u svim programima koji primaju federalnu financijsku pomoć.

“Dakle, nije dopušteno uskratiti pogodnosti federalnog financiranja kao što su Medicaid ili TANF prema izbjeglicama koji inače ispunjavaju sve uvjete”, kaže se u pismu.

Države koje ne ispunjavaju će biti podvrgnute “prisilnnoj akciji”. Znači, oni bi izgubili čak i savezno financiranje.

Mislim da amerikance više ništa ne iznenađuje od njihovog predsjednika.

Bilo ili ne živite u državi koja ima guvernera koji je rekao “NE” izbjeglicama, to neće biti bitno.

Sirijske muslimanske izbjeglice dolaze, ali ne očekujte se asimiliraju – oni to ne moraju raditi sve dok je 44. trenutni predsjednik na vlasti.

Nije li George Washington onaj koji je rekao da ne bi trebalo postojati američki kralj?
 

 

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Ministri preuzeli kormilo? Oni su od nje preuzeli kormilo jer smatraju da ona vozi u krivom pravcu

Izvršen je državni udar u Njemačkoj. Kako pišu njemački mediji, izgleda da je u tajnosti smijenjena Angela Merkel, barem što se tiče migrantske krize. Angela Merkel maknuta je sa strane, a kormilo su preuzela dva ministra njezine vlade.

‘Ministarstvo unutarnjih poslova na čelu sa Wolfgang Schaubeleom i Thomom de Maiziereom ima potpuno dijametralno različito stajalište u vezi s izbjegličkom krizom od kancelarke Merkel.

“Oni su od nje preuzeli kormilo jer smatraju da ona vozi u krivom pravcu”, izjava je to Christopha Schwennickea, glavnog urednika cijenjenog kulturno-političkog magazina Cicero koji je gostujući na njemačkoj televiziji u emisiji – Maybrit Illner dodao: “Upravo se dogodio državni udar.”

De Maiziere je ministar unutarnjih poslova kojem je Angela Merkel oduzela posebne ovlasti koje je imao u rješavanju izbjegličkog tsunamija u rujnu, i predala ga u ruke šefu svog Kabineta, a Wolfgang Schauble je vrlo respektirani ministar financija njemačke vlade koji već duže vremena javno iznosi svoje neslaganje s politikom dobrodošlice migrantima.

Njih oboje su iz stranke CDU kojoj pripada i Merkel. Zajedno sa šefom Bavarske, Seehoferom, oni su najoštriji oponenti kancelarki, a sada su je kako navodi urednik Cicera srušili.

Jesu li uistinu oduzeli kancelarki moć – vidjet će se uskoro. Neki opet tvrde da Angelu Merkel još uvijek štiti velika popularnost koju najviše šire masmediji. Ipak njemački narod je okrenuo leđa glasilima kao što su der Spiegel, FAZ itd. kojima više nitko ne vjeruje kao ni režimskim TV postajama.

Jedini koji podržava Merkel u njezinoj politici prema imigrantima je šef SDP-a Siegmar Gabriel koji kao i bivši hrvatski premijer Milanović koristi istu retoriku – Protiv izbjeglica žica ne pomaže, moramo ostati Europa otvorenih vrata.

Nova socijalna demokracija u Njemačkoj ipak nije više ona koju drži – Deutchland uber alles (Njemačka prije svega)! Zeleni i Soroševe nevladine udruge odavno su je rastočile.

Osim toga, sva slabost vlade kancelarke Merkel dolazi upravo zbog malog manevarskog prostora koji joj dopušta ta velika koalicija na čelu Njemačke. Onaj tko je sve izrežirao, dobro je znao trenutak kad treba na Njemačku pustiti ovaj izbjeglički orkan.

Uopće nije čudno da nam sada, u trenutku kada nam poslije zatvaranja Slovenije žicom, prijeti navala tisuća i tisuća unevjerenih emigranata koje će pobješnjelo tražiti izlaz iz ove male Hrvatske, ti isti režiseri nude isto takvu veliku koaliciju, bratstvo i jedinstvo koje se već jednom bilo krvavo raspalo, kao i da naivni puk ne vidi dalje od svojih sitnih računa i računčića i sladostrano plješće porazu svakog razuma koje nam dolazi tiho i misteriozno.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Koristeći se brojnim materijalima WikiLeaksa, američki bloger i suradnik više specijaliziranih časopisa iz područja geopolitike, Joachim Hagopian, diplomirao na West Pointu i bivši časnik u američkoj vojsci, kasnije magistar na klinici psihologije, nedavno je u svojoj opširnoj kolumni za Global Research objavio opsežan popis država u kojima su Sjedinjene Države aktivno bile ili još uvijek jesu uključene nasilne promjene vlasti

Makedonska novinarka Mirka Velinkovska primjećuje da je i Makedonija na tom popisu, a na tu činjenicu upozorava u svojoj posebno interesantnoj kolumni “Prevrat u Makedoniji” objavljenoj na portalu Nova Makedonija.

Američki mediji su objavili popis zemalja u kojima su Sjedinjene Države provele državne udare ili atentate

“Povijest je najprecizniji sustav ranog upozorenja koji uključuje mjere za sprečavanje i zaštitu od namjerno uzrokovanih nesreća različitog obima i posljedice, ali ga Makedonija jedva primjenjuje.

Zbog toga su su različite generacije našeg društva same osudile da redovito ponavljaju kobne pogreške s fatalnim posljedicama. Makedonija je izabrana za provedbu tih scenarija u tajnom laboratoriju suvremenog carstva kaosa u kojem se smišljaju i odakle se upravlja monstruoznim eksperimentima protiv čovječanstva. Mislim da će nam vrijeme kroz podatke i činjenice dati lekciju i pomoći nam da jasno sagledamo zadnju fazu našeg nesretnog postojanja ovaj put kao “nezavisne države”.

To se vidjelo još iz aktivnosti “posrednika” za Makedoniju, Matthew Niemitza, koji je tamo došao riješiti stvoreni problem, čime se jasno primjećuje metodologija Rimskog carstva “podijeli pa vladaj”, koju američki imperij prakticira na posebno moderan način”, piše Velinkovska.

Projekt američkih tajnih službi kojim se Makedoniju “želi razbiti u pet koraka” nudi upravo to. Zemlju prvo treba stranački podijeliti, raspršiti je u četiri stranačke skupine, po dvije za svaku najveću etničku skupinu, a sve uz pomoć metastaza Soroseve militantno-propagandističke mreže. Zemlju treba ekonomsko oslabiti i provoditi medijsku manipulaciju na svim frontovima.

Intelektualno inferiorna i neodgovorna politička elita će omogućiti ugodan rad globalističkom laboratoriju, koji će s najmanje novca postići maksimalne rezultate.

Pored svega je Washington, kojem gori pod nogama, odlučio aktivirati Matthewa Nimetza i barbarske operacije “vojne čizme u Siriji i Iraku” i “iritantnu akciju protiv Kine u Južnom kineskom moru”.

Trenutno u Makedoniji i regiji to znači da je Washington svojim tajnim agentima i specijalcima naredio da uzdrmaju Balkan, kojeg nazivaju “zapadni”. Uzrokovati krize u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu. No, za početak ove operacije treba imati kvalitetan i održiv povod. U Makedoniji se preklapaju razni strateški interesi inozemnih sila. Ona je nešto poput livade bez vlasnika.

Nakon uspješnog udara pod vodstvom i uputama Sjedinjenih Država i Velike Britanije, uz pomoć Zorana Zaeva, njegove takozvane “Socijaldemokratske stranke” i Sorosevih “bijelih kaciga” i “supervizora” Europske unije koji su izumili privremenu tehničku marionetsku vladu, “dizajniranu” ilegalno i protuustavno u naselju Pržino, sada moramo prihvatiti grčki zahtjev za samouništenjem i kao zemlja i kao narod. To su potpisala sva četiri stranačka čelnika, iako samo jedan potpis ima stopostotnu odgovornosti pred Bogom, pred narodom i pred poviješću, a to je onaj vladajuće stranke. Svejedno je što je “ugovor” kriminalan i protuustavan, te kao takav ne postoji ili je ilegalan, upravo poput trenutne sirijske “oporbe”.

Čuvajte se, dolazi tsunami!

Ovo nije prvi put Makedoniji da pada na šuplje priče, dizajnirane tako da prolaze pred našim očima kao film snimljen s tisuću detalja, ali ima samo jednu osnovnu poruku: “Čuvajte se, dolazi tsunami!”

“Istu stvar smo učinili i 1995. s atentatom na Gligorova i potpisivanjem “Privremenog sporazuma”. Godine 1998. smo priznali Tajvan, a 1999. makedonski državni teritorij registrirali kao Europsku uniju i pristali u režiranju paničnog izbjegličkog vala s Kosova u dogovoru s Pentagonom i njegovom medijskom kućom CNN. 2001. godine, tijekom invazije OVK, čiji su osnivači CIA i Pentagon, što je priznalo i političko vodstvo na Kosovu, Makedonija je pristala na kriminalni okvirni sporazum.

Nakon potpisivanja je odmah pozvana takozvana “Međunarodna krizna skupina” koja je predložila ime državi, pa tako, paralelno s legalizacijom putem ustavnih promjena, dogodio se gotovo nevidljiv prijelaz iz dvostruke u trostruku formulu. Potom je uslijedila “avionska nesreća” Borisa Trajkovskog i neuspjeli referendum 2004. zbog navodnog američkog priznanja imena zemlje. Zbog promjene vlasti na izborima 2006. godine, nakon izbora 2008., 2011. i 2014. godine je oporba uvijek pokušavala uzrokovati krizu i to s tri neuspješne “Obojene revolucije”.

Posljednja u nizu je bila “bombaška afera” Zorana Zaeva u kojoj su mu pomogli “američki prijatelji” u Socijaldemokratskoj stranci Makedonije i na njenim plenumima na Sveučilištu “Sv. Ćirila i Metoda”, a posebno Sorosevi eksperti i intervencionistički novinari. Sve se to odvijalo uz nedvosmislenu potporu i ohrabrenje veleposlanika Sjedinjenih Država, EU i Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Nizozemske i OESS-a”, nastavlja Mirka Velinkovska.

Sustav ranog upozorenje se u potpunosti pregrijao u Makedoniji, kao državama u kojima su SAD provodile udara i atentate na njihove lidera. Popis zločina SAD-a je 23. listopada, zajedno s nekoliko važnih izvješća i klasificiranih dokumenata, objavio WikiLeaks, ali i neki drugi američki zviždači.

“Joachim Hagopian je za Global Research pobrojao američke zločine tog tipa diljem planeta, pa vi vidite kakav je naš strateški partner i s kojom se mi to da “demokracijom” želimo identificirati”, komentirajući članak “Podijeli pa vladaj – Globalistički put do tiranije novog svjetskog poretka” piše makedonska novinarka.

Svijetom vlada 157 obitelji

U svojoj analizi američke strategije “zavadi pa vladaj” Joachim Hagopian kaže da su u ovom trenutku pod napadom čak 135 države. One se od strane tajnih američkih službi za specijalne operacije obrađuju i pripremaju za destabilizaciju i krizu. U stvaranju kaosa su se SAD pobrinule da u ovom trenutku imaju skoro 1 000 aktivnih vojnih baza ili neki oblik vojne prisutnosti u svijetu. U Europi, Aziji i Africi, SAD su stvorile brojne pro-američke vazalske enklave koje nisu ni svjesne da su plaćenici 157 najmoćnijih američkih obitelji, koje, pak, Amerikom upravljaju kroz privatizirane državne institucije.

Ovdje je popis zemalja u kojima su SAD provele udare i počinile atentate u proteklih nešto više od sto godina, ne navodeći da je u nekima bilo više repriza ili pokušaja: Afganistan, Albanija, Angola, Argentina, Bolivija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Kambodža, Čile, Kina, Kolumbija, Kolorado, Kongo, Kuba, Dominikanska Republika, Egipat, El Salvador, Njemačka, Grčka, Grenada, Guam, Gvatemala, Gambija, Haiti, Hawai, Honduras, Indonezija, Iran, Irak, Koreja, Kuvajt, Laos, Libanon, Liberija, Libija, Makedonija, Meksiko, Nikaragva, Oman, Pakistan, Panama, Filipini, Portoriko, Rusija, Samoa, Saudijska Arabija, Somalija, Južna Dakota, Sudan, Sirija, Turska, Urugvaj, SSSR, Ukrajina, Venezuela, Vijetnam, Djevičanski Otoci, Jemen, Jugoslavija i Zair.

Popis bi pogodio i čak najindoktriniranije slijepce u zemlji. Osobito one koji su uvjereni da je Njemačka “ozbiljna” i da “upravlja” s Europom. O puču u jednoj zemlji sa spiska je pisala samo Nova Makedonija, dok je u Europi on prošao nezapažen čak i kod “nezavisnih” medija.

Dakle, državnim se udarom treba smatrati čak i iznuda prijevremenih izbora, kao i umjetno proizveden pad Gerharda Schroedera i njegove zamjena marionetom Angelom Merkel, čija stranka sada pušta vodu na sve strane. Metodologija planera prevrata je svugdje ista.

Na popisu demokratskih dostignuća ovog carstva terora su i sljedeća čuda. Čak 93 posto vremena u 20. stoljeću i pola desetljeća u 21. stoljeću je Washington proveo ratujući diljem svijeta. U zadnjih 50 godina je organizirao 50 uspješno provedenih atentata i 600 urota protiv visokih državnih dužnosnika stranih zemalja.

Najveći saveznici i partneri Sjedinjenih Država u zemljama koje čine “američku međunarodnu zajednicu” su instalirane marionete, provjereni i dokazani kriminalci ili korisni idioti. S druge strane, najveći su mu neprijatelji čelnici i vlade koji zbog svojih nacionalnih programa razvoja i rada imaju integritet i povjerenje lokalnog stanovništva.

Podsjetnik na noviju povijest

Strategija “podijeli pa vladaj” ima svoju metodologiju provedbe. U tom smislu, makedonske političke elite i intelektualci mogu izabrati da služe narodu ili da nose pladnjeve gospodarima koji su ih izabrali, s tim da drugi izbor znači nepovratnu štetu za makedonski narod i državu. Metodologija je užasno jednostavna, ali učinkovita. Rasplamsati unutarnji sukob i razjediniti nacionalno, etničko, vjersko, političko ili društveno tkivo. U fazi “screeninga” se provode pripreme u nekoliko područja, a za to su potrebni “undercover” terenski operativci.

Za nas je to u ranim ’90-im učinio “operativac Bob”, koji je glumio notornog alkoholičara i kao takav je prošao nezapažen kod sveukupne makedonske intelektualne elite, političara, novinara i “običnih građana”. Naš naivni narod je uživao u javnom ispovijedanju i ogovaranju, ne misleći da će oni kojima govore ono što oni kažu iskoristiti kao oružje protiv njih i njihovih potomaka. Zatim je tu priprema plana za posao u zemlji. Za to služe proučavanja Instituta Carnegie i Instituta Aspen, koji je otvoren u Sofiji 1996. godine i u kontekstu Bliskog istoka pokriva Balkan i Kavkaz.

Godine 1993. Soros u Makedoniji uspostavlja svoju mrežu, a Vladimir Miličin mu pomaže da u zemlji uspostavi nadzor i nad medijima. Tada su uslijedile prve konkretne akcije. Od trenutka postavljanja američkog veleposlanika u Makedoniji, zemlja nema status jedne zemlje, nego je protektorat pod upravom američkog veleposlanstva. To dokazuju redovite “socijaldemokratske” revolucije, pobune, ustanci, itd., koje su koordinirane, financirane i vulgarno podržavane od bruxellesko-američkih militantnih pučističkih veleposlanika u Skoplju.

Christopher Hill, koji je imao ulogu u atentatu na Gligorova, pokušavao je provesti udar sa skupinom “socijaldemokrata” i tzv. “prosvijetljenih libertarijanaca” koje predvodi Frčkoski i njegova grupa sveučilišnih i medijskih suradnika. Zatim je tu i priprema za rat s Jugoslavijom i stvaranje kosovske države.

Makedonija je dobila ulogu da uspostavi izbjegličke kampove i da na nepriznatim državnim granicama ukloni nadzor Ujedinjenih naroda. Tadašnji veleposlanik u Skoplju Mike Einik je Makedoniju uveo u rat i u zemlju uvezao strane terorističke plaćenike. NATO proces “izgradnje mira” u Makedoniji mu je olakšao posao u stvaranju okvira za “Ohridski sporazum”, nakon kojeg je uslijedio ustavni preustroj zemlje i dana amnestija teroristima. Lawrence Butler je od 2002. do 2005. godine kao ambasador zaslužan za okvirnu provedbu i nadogradnju Makedonije u obliku po zamisli Mikea Einika.

Makedonija je bila teritorijalno razgraničena i obilježena unutarnjim granicama, što znači da je spremna za nove intervencije.

Nakon njega je došla stručnjakinja Gillian A. Milovanovic, koja je Makedoniju pripremila za novu revolucionarnu pozornicu.

2006. godini se promijenila vlada, a na pola mandata, prije summita NATO saveza u Bukureštu 2008. godine, vlada je pala zbog krize koju su uzrokovali DUI, DPA i SDSM. Makedonija opet izlazi na izbore. Gillian je tiho otišla i došao je Philip Reeker u tandemu sa suprugom, koja mu je služila kao i kao “undercover” operativac na terenu.

Makedonija je prošla kroz pokušaje revolucije i druga čudesa, a onda dolazi ustanak metalaca, koji ipak nije prerastao u “Obojenu revoluciju”.

Slijedi još jedan set prije prijevremenih izbora. Par je napustio Makedoniju i američki veleposlanik je postao Paul Wohlers. S njim je Makedonija pregrmjela “antikvizaciju zemlje” i “Skoplje 2014″, kao i pobunu “slobodarskih” Sorosevih plaćenika. I on je otišao s tankim uspjehom u upravljanju krizom, a Skoplje je dobilo “hardcore” operativca CIA-e, Jessa Baileya. On ima zavidan pedigre u izazivanju kriza s krvavim posljedicama, a u Skoplje je sletio izravno iz Istanbula.

Nova Makedonija je kao “sustav ranog upozorenja” često upozoravala na moguće posljedice i bila “seizmološki institut za politička podrhtavanja”, a prije nego se išta dogodilo, najavila je da će kriza koju će uzrokovati Bailey biti “brza i smrtonosna”.

Tada je krenula dobro organizirana “šatorska revolucija” i pokušaj provedbe državnog udara uz pomoć Zorana Zaeva. Kroz ovaj akt čak i bez geopolitičkih ili geostrateških instituta možete vidjeti kako funkcionira “ISIL” na europskom prostoru.

Prvo se stvori duh, koji se potom materijalizira, pa kao maligne stanice raka nagriza tkivo države. Ove stanice sinkronizirano napadaju tijelo i njegove organe, a da bi ga prisilile na kapitulaciju, snažno vrše pritisak na način kako to propisuju “stručnjaci” kao što su Peter Vanhout (EU) i Peter Faith (NATO). Konačno dolazi do uspostave službenih skrbnika, što je ujedno znak pristanka pacijenta na “bezbolnu” smrt, nakon čega slijedi kraj i donatorska aukcija dijelova pokojnika. U ovom slučaju makedonske države.

Narod kao jedinstveni faktor “X”

Uz metodologiju koju je u pregovorima s Grčkom koristio “posrednik” ili “moderator” Matthew Nimetz, a prethodno izvršili James Pardew i Peter Faith, izaslanici EU koji sada djeluju opet mogu ustoličiti etablirane lokalne elemente: albanski politički faktor islamske militante, makedonske intervencioniste i kvislinge i pripadnike Sorosevog intelektualnog propagandnog sektora. Glasno će se šaptati ucjena: “Ili ćete to prihvatiti ili će vas zadesiti katastrofa.”

Redovito se ucjenjuje vlada koja je na izborima izabrana od strane naroda. Nju se stalno pritišće, ucjenjuje i maltretira, a tako se diskreditiraju i državne institucije, te pravni i ustavni poredak zemlje.

Nimetzova izjava da najavljuje svoje posredovanje je izuzetno značajna. Ona je izvršna i naredbodavna. Njegova je poruka da je za Makedonce došlo vrijeme za ono što nisu odabrali. Niti prijelazna vlada nema mandat da se ovome suprotstavi.

Po ustavu nema nijednu političku stranku ili vladu, ali SAD brzo žele osporiti referendum Državnog izbornog povjerenstva i transformirati ga i krivotvoriti po atlantskom scenariju u kriminalni čin.

Moguće je da će u narednim tjednima ili mjesecima Makedonija doživjeti još jednu terorističku akciju poput one pripremljene u naselju Diva i ranije na Smiljkovskom jezeru. Temeljito rastresena i bez državnog vodstva, Makedonija kao i da nema obranu, a makedonski ministar obrane se formalno kune u ustav, dok u stvari radi po nalogu Johna McCaina i Pentagona.

Isto čine i ministar unutarnjih poslova i drugi iz ove vlade, koji će s pravom veta na temeljne kadrovske promjene Makedoniju dovesti pred vrata američkog raja.

Gruevski će biti prisiljen da se složi oko imena Makedonije, a on će, kao dokazani kooperativac, čiste duše učiniti tu “dobrotu”.

“Novi “Balkanski kalifat” sačinjen od dijelova četiri balkanske zemlje pod vodstvom skupine “Al-Kosovo Al-CIA” bi trebao biti potvrđen na obljetnicu Versajskog sporazuma 2018. godine. Barem tako želi američka strategija. No, izgleda da događaji ubrzavaju rokove. Sjedinjene Države, koje u ovo doba ratuju na sve četiri strane, očekuju izbore, te stoga žele djelovati prije nego Rusija i Kina krenu djelovati s punim kapacitetom. SAD već počinju gubiti na svim stranama, a počinju napuštati čak i svoje marionetske “partnere”. Političke elite koje su im služile padaju kao zrele kruške i postaju anonimni marginalci.

Oni koji su ostali se prebacuju u čamce za spašavanje, plutajući u suprotnom smjeru. Sve su to znakovi smrtne agonije carstva, što se dogodilo svima onima koja su u povijesti htjeli vladati svijetom. Zato je i stvoren ovaj globalni kaos, gdje god se moglo i na koji god način. Makedonija izgleda kao lak plijen, ali je makedonski narod jedinstveni faktor “X” koji je do sada pregrmio sve zavjere, atentate i potrese”, komentirajući američku strategiju koju je opisao Joachim Hagopian i događaje u Makedoniji u proteklih 25 godina za Novu Makedoniju piše Mirka Velinovska.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Ne isključujem mogućnost postavljanja ograde na granicu u budućnosti – kazala je hrvatska predsjednica

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kazala je u ekskluzivnom intervju američkom CNBC-u da Hrvatska ne isključuje mogućnost postavljanja ograde kako bi spriječila ulazak izbjeglica u državu. Kazala je da svakoj državi priznaje pravo na zaštitu svoje granice te mađarsku ogradu ne shvaća kao čin usmjeren protiv bilo koga.

Činjenica je da smo preplavljeni migrantima i postalo je vrlo teško upravljati protokom ljudi – kazala je Grabar-Kitarović te dodala kako bi voljela izbjeći situaciju u kojoj ćemo na granicu morati staviti bilo kakvu fizičku barijeru, no i napomenula da je od Vlade tražila strožu kontrolu granice.

“Ne isključujem mogućnost postavljanja ograde”

Ne isključujem mogućnost postavljanja ograde na granicu u budućnosti – kazala je hrvatska predsjednica te naglasila da to neće biti agresivna politika i ovisit će o okolnosti krize. Napomenula je da će Hrvatska svaku svoju odluku o granici koordinirati s ostatkom Europske unije te dodala da izbjeglička kriza neće završiti brzo.

Rekla je da ni Hrvatska, a ni Mađarska nisu države u kojima migranti žele ostati. – Ne želimo se izolirati i zatvoriti granicu. Suosjećamo s tim ljudima koji su na tom putu, bez obzira na to koji su im razlozi – rekla je predsjednica.

Kazala je da je izbjeglička kriza već imala utjecaja na turizam zbog nesigurnosti ljudi koji ne znaju da izbjeglice prolaze kroz dio Hrvatske u kojem nisu glavna turistička središta. Naglasila je da bi veliki priljev izbjeglica mogao štetiti hrvatskoj ekonomiji koja je upravo počela izlaziti iz recesije, dva kvartala je zabilježila rast BDP-a, ali i upozorila da nam je nezaposlenost još uvijek visoka. – Ma koliko bismo htjeli pomoći tim ljudima i mi imamo svoja ograničenja – kazala je Grabar-Kitarović.

“Europa ne može primiti sve siromašne ljude”

Upozorila je da oko 50 ili 60 milijuna ljudi u svijetu, u ovom trenutku, odlazi iz svojih domova iz različitih razloga, od klimatskih promjena do siromaštva te da ih dva milijuna već traži bolji život u Turskoj. – Čak 80 posto migranata koji prolaze kroz Hrvatsku su ekonomski migranti i ne dolaze iz Sirije ili Iraka nego iz drugih država – kazala je predsjednica te dodala kako Europa ne može primiti sve siromašne ljude nego mora pomoći u poboljšanju životnih uvjeta u državama iz kojih dolaze.
 

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Njemačka je sada skoro na rubu anarhije i blizu građanskog rata ili stvaranja banana-republike i bezvlašća, kaže Hansjoerg Mueller iz partije Alternativa Njemačke

Bavarski dužnosnik, Peter Dreier, pozvao je kancelarku Angela Merkel da joj osobno kaže da će njegov grad Landshut primiti samo 1.800 izbjeglica, čak i ako Njemačka primi milijun izbjeglica. On je rekao da će sve ostale poslati autobusom u njenu ured u Berlinu, piše rt.com

Dreier je okružni predsjednik grada Landshuta, koji se nalazi blizu Minhena. Hansjerg Miller smatra da bi on zaista mogao ispuniti svoje obećanje pošto “Njemačka sve više klizi u anarhiju” i pošto “djela u ovom trenutku imaju veću snagu nego zakoni”.

Moguće je i da će prijetnje poput ove utjecati na politiku Angele Merkel.

“Njemačka je danas na rubu anarhije i blizu građanskog rata ili stvaranja banana-republike i bezvlašća. Nadam se da će prijetnje poput ove utjecati na politiku Merkelove, ali nisam uvjeren”, rekao je Miller.

Miller je također rekao da očekuje da će i drugi regioni pored Bavarske odreagirati na ovaj način i da je Bavarska samo prva koja je to učinila.

“Bavarska je prva pošto se nalazi na granici s Austrijom iz koje migranti dolaze. Sljedeće će biti Saska i Turingija pošto graniče s Češkom, ali i zato što narod Istočne Njemačke zna kako je živjeti u diktaturi. Oni shvaćaju da naša takozvana demokracija sve više postaje totalitarizam“.

Miller je istaknuo da se brojka od 1.800 izbjeglica u odnosu na milijun čini prilično malom, ali da treba uzeti u obzir da grad Landshut ima svega 50.000 stanovnika i da je za tako mali grad velik teret primiti skoro 2.000 izbjeglica.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Soroš otvoreno: ‘Mi odlučujemo kako će izgledati svijet!’

Prije nekoliko dana mađarski premijer Viktor Orban šokirao je cijeli svijet rekavši kako je multiglobalist jedan od gospodara kaosa, George Soroš, izazvao migrantsku krizu koja u ovom trenutku urušava Europu!

Dodao je da je Soroš predvodnik ljevičarskih organizacija i aktivista pod čijom se palicom odvija preseljenje jednog kontinenta na drugi. Time je Orban postao prvi premijer moderne Europe koji se usudio javno prokazati svjetsku elitu koja upravlja našom stvarnosti!

Orban je izrekao jedno zanimljivo upozorenje; pozvao je javnost na buđenje da se ne bi dogodilo da ni od kog izabrani pojedinci vladaju svijetom! Time je nedvosmisleno priznao da postoji vrhuška pojedinaca koju nije birao narod svijeta (čovječanstvo), a imaju tendenciju vladati planetom.

Dakle, preko noći je teorija urote postala stvarnost! Da je Orban bio u pravu kada je Soroš u pitanju, potvrđuje i sam Soroš. Iako bi ovaj lik sa svjetske pozornice trebao biti nebitan ljudima, on se sam stavlja u poziciju da daje naputke Europi, točnije Soroš sluganskim državnicima EU zapovijeda: ‘Morate primiti imigrante u Europu.’

On otvoreno izjavljuje za Project Syndicate, društveni forum otvorene propagande, da je EU dužna zbrinuti najmanje milijun muslimanskih migranata godišnje i trošiti godišnje za to 16,8 milijardi $, sveukupno 17 milijardi $ godišnje. Dužna? Dragi Europljani, jeste li znali da ste dužni Sorošu?

Kako Soroš dalje navodi, novac za prihvat imigranata EU će dobivati iz naprednih europskih zemalja i SAD-a u obliku dugoročnih obveznica, čime Soroš javno priznaje da je sve isplanirano puno prije. ‘EU treba sveobuhvatan plan da odgovori na krizu, treba učinkovito upravljanje nad tokovima tražitelja azila, da ih se može održati sigurnima, i da Europa na uredan način i dobrim tempom zadrži sposobnost da ih apsorbira.

Biti sveobuhvatna, plan mora proširiti izvan granica Europe’, piše Soroš i dodaje da je riječ o globalističkim planovima koje treba predvoditi UN. Indirektno Soroš potvrđuje sve ono što ‘teoretičari urote’ tvrde godinama; Novi svjetski poredak uspostavit će se pod UN-om koji je desetljećima pripreman za stanje kaosa koji promatramo danas.

Prema gospodinu Sorošu, migrantima se mora dopustiti da sami biraju gdje će se nastaniti pa će tako situacije poput one u malom selu Poschersried, gdje je na 40 stanovnika doselilo čak 120 imigranata (muškaraca), postati konstanta, na koju mi moramo šutjeti, inače ćemo biti prozvani kao ‘netolerantni’.

„Invazija je vođena, s jedne strane krijumčarima ljudi, a s druge strane onim aktivistima (za ljudska prava) koji podupiru sve što slabi državu,“ rekao je Orban spominjući Soroša kao predvodnika i jedne i druge invazije. Soroš mu je u stilu jednog od vođa NSP-a odgovorio za Bloomberg Business: ’‘Njegov plan tretira zaštitu nacionalnih granica kao cilj, a izbjeglice kao prepreku,“ reče Soroš. ‘Naš (Tko to mi? Tko je Soroša birao za išta?) plan tretira zaštitu imigranata kao cilj, a nacionalne granice kao prepreku’ što je naprosto šokantna izjava za cijelo čovječanstvo koje nije svjesno da Soroš otvoreno izjavljuje da vlada svijetom kao i da je njegov cilj, svijet bez nacionalnih granica, što samo opet potvrđuje teoriju Novog svjetskog poretka.

A upravo to je Orban i prokazao. Prokazao je da je Sorošev cilj uništenje nacionalnih granica, i identiteta svih država članica u svrhu jednoga svijeta – Novog poretka.

Naravno, to što Soroš spominje zapisano je puno prije, odnosno utkano je u same temelje Europske unije jer je jedan od glavnih arhitekata EU Jean Monnet, u jeku Drugoga svjetskoga rata 1943., izjavio: ˝Neće biti mira u Europi ako se države ponovo konstituiraju na osnovi nacionalnog suvereniteta… Europske zemlje su premale da bi garantirale njihovim narodima potreban napredak i društveni razvoj. Europske države moraju se konstituirati u federaciju…˝.

Dakle, očiti plan je uništenje nacionalnih suvereniteta i kulturnih osobitosti, pod kapom lažnog europeizma temeljenog na lažnim ne-vrijednostima i lažnim idealima kojima nas trolaju svih ovih godina pa i sada u vrijeme ove, tobože slučajne, invazije ilegalnih imigranata.

Isto tako jasno je kao dan da Soroš samo sluganski potrčko koji ‘imigrantskom krizom’ koja je tek vrh ledenog brijega, završava dijabolične planove elite koji imaju samo jedan cilj: poništiti čovjeka i sve ono Božansko u njemu.

Ili kako je to napisao Richard Coudenhove Kalergi, također jedan od začetnika EU: ‘Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijenit će raznovrsnost pojedinaca’.

Problem je samo u ljudima koji i dalje ne vjeruju da Soroš i drugi elitaši u ovom trenutku kroje svijet po svojoj volji i što im mi kao čovječanstvo to dopuštamo, iako nam u lice govore da smo produkt njihove samovolje i ništa više od toga.

VIDEO: JOŠ JEDAN OD DOKAZA DA JE OVO SVE ORGANIZIRAO GEORGE SOROS – VODIČI ZA IMIGRANTE, objavila firma u sorosevom vlasništvu pod nazivom “W2EU”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Nemojte ovo upozorenje shvatiti tako olako. Svakih 25 godina na Balkanu izbije rat, teška kriza ili neredi. 1914…..1940….1971….1990….2015.

Njemačka kancelarka Angela Merkel upozorila je na mogućnost izbijanja vojnih sukoba na Balkanu, ako Njemačka odluči zatvoriti svoje granice s Austrijom za izbjeglice

Promatrajući iskustva Mađarske, koja je podigla ogradu na granici sa Srbijom, Merkel je na sastanku svoje stranke izjavila da očekuje da na području Balkana dođe do “poremećaja”.

Napomenula je kako već sada na Balkanu postoji napeta situacija, a izbjeglička kriza mogla bi dodatno zaoštriti tenzije, o čemu je već bilo govora na nedavnoj konferenciji u Bruxellesu.

“Ne želim da tamo opet izbiju vojni sukobi”, kazala je Merkel te napomenula da bi do eskalacije moglo doći i brže nego što se misli, prenosi Bild. “Iz svađe nastaje sukob, a iz toga se može razviti nešto što nitko ne želi”, dodala je. Znači ona je razmišljala ponovo i o vojnim sukobima na Balkanu.

Brza eskalacija napetosti

Iako je priljev izbjeglica u balkanske zemlje bio velik, dosad situacija nije eskalirala, kazala je Merkel, ali i istaknula da bi se to moglo dogoditi ako Njemačka zatvori svoje granice, jer će tada njezin primjer slijediti i ostale europske zemlje.

Istaknula je i kako je zadaća Njemačke, kao jedne od najutjecajnijih članica EU, da predloži zajedničko rješenje za izbjeglice, napominjući da će se ono morati provoditi postupno.

Povijesno gledajući, Njemačka je npodržala rat na Balkanu 1990. godine, što se s vremenom predomislila jer je mislila da će vojska Jugoslavije pregaziti Hrvatsku u par tjedana. Njemačka je nakon toga promjenila mišljenje i priznala Hrvatsku državu nakon par godina.
 
(index.hr/uredio:nsp)