Njemački mediji se posljednjih dana bave temom izbjeglica iz Sirije te pitanjem “Je li izbjeglicama još uvijek potrebna zaštita u Njemačkoj ako putuju na odmor u zemlju iz koje su pobjegli?

Raspravu o toj temi pokrenuo je njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) koji Sirijcima želi oduzeti status izbjeglica.

Nedavno je za “Bild am Sonntag” ustvrdio „ Onaj tko kao izbjeglica iz Sirije redovno odlazi na odmor u Siriju, ne može ozbiljno tvrditi da će u Siriji biti progonjen. Ako BAMF (Savezni ured za migracije i izbjeglice) dozna za odlazak u zemlju podrijetla, onda će po hitnom postupku biti provjerena mogućnost ukidanja izbjegličkog statusa”.

”Die Welt” u komentaru na tu temu piše: “Izbjeglice ismijavaju njemačko gostoprimstvo”.

Građani Njemačke i na društvenim mrežama dosta raspravljaju o ovoj temi i postavljaju pitanje: Zloupotrebljavaju li Sirijci pravo na azil kada odlaze na odmor u domovinu?

Ministrova izjava je izazvala i kritike kod oporbe i humanitarnih organizacija, ali i izbjeglica. Predbacuju što sugerira da izbjeglice iz Sirije odlaze na odmor u zemlju u kojoj vlada građanski rat.

Ovom temom nisu zadovoljne niti izbjeglice. Pojedini njemački mediji donose izjave izbjeglica koji smatraju da im ovakve teme i tvrdnje “ruše ugled”.

Predsjednik Caritasa Peter Neher je za Deutsche Welle izjavio kako su kroz rad Caritasa sa izbjeglicama doznali da sirijske izbjeglice odlaze kratko u zemlju kako bi pomogli bolesnim ili maloljetnim članovima svoje obitelji koji su u nevolji.

“Kratko odlaze u Siriju i ako je netko od članova obitelji ili rodbine na smrtnoj postelji”, kaže Neher.

Međutim, plava putovnica osobama koje imaju status izbjeglice dozvoljava putovanje u inozemstvo, ali ne i u zemlju iz koje su pobjegle.

Trenutno nema ni brojeva niti procjena koliko je Sirijaca koji imaju status izbjeglice u Njemačkoj putovalo u Siriju, zašto su putovali i u koliko slučajeva je jedno takvo putovanje dovelo do oduzimanja izbjegličkog statusa”, priopćeno je iz BAMF-a.

U proteklih nekoliko godina je oko 780.000 Sirijaca iz Sirije pobjeglo u Njemačku, piše Welt.

(fenix-magazin.de)

Slučaj grupnog silovanja koje su počinili dječaci u dobi od 12 do 14 godina i ovih je dana potresao Njemačku, daleko je od jedinog

U gotovo svim slučajevima počinitelji su tinejdžeri ili adolescenti migranti.

Podsjetimo, osamnaestogodišnju djevojku u Mülheimu, gradu u zapadnoj njemačkoj pokrajini Ruhr, u saveznoj državi Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, prošlog tjedna grupno su silovala petorica tinejdžera.

Trojica od njih imaju 14 godina, a dvojica 12 godina. Budući da je prema njemačkom zakonu minimalna dob za kaznenu odgovornost 14 godina, to znači da dvojica od petorice silovatelja neće moći odgovarati pred sudom.

Mulheim: 5 dječaka iz Bugarske silovalo 18-godišnjakinju

Dječaci su, kako pišu lokalni mediji, bugarske nacionalnosti, a neki od njih su u rodu. Navodno su namamili nesretnu djevojku u park, zatim je napali i odvukli u grmlje te je silovali. Da stvar bude još gora, britanski Daily Mirror piše da je djevojka mentalno hendikepirana.

“U pitanju je bilo nasilje, ekstremno nasilje”, rekao je policijski glasnogovornik Peter Elke u nedjelju. Djevojka je pronađena u grmlju, a otkrili su ih prolaznici koji su šetali svoje pse, nakon čega su silovatelji pobjegli. Policija je odbila komentirati jesu li silovatelji snimali svoj gnjusni zločin mobitelom, izvijestio je njemački Bild.

Glasnogovornik je otkrio i da je policija, unatoč brutalnom napadu koji su počinili, vratila dvojicu dvanaestogodišnjaka roditeljima jer ne mogu biti kazneno odgovorni. Ostala trojica su uhićena, ali su već u subotu puštena na slobodu nakon ispitivanja. Ipak, jedan 14-godišnjak opet je preventivno zatvoren zbog težine optužnice i dviju prethodnih prijava za seksualno napastovanje.

“Bilo bi dobro da centri za socijalnu skrb više ne budu prepušteni sami sebi i da sudovi za mladež podijele s njima brigu o 13-godišnjacima i mlađima“, napisao je Rainer Wendt, predsjednik njemačkog Sindikata policije, u članku za Bild.

Ovo, nažalost, nije bio ni prvi ni zadnji slučaj seksualnog napastovanja ili silovanja. Već u srijedu su njemački mediji izvijestili da u istom gradu policija istražuje još jedan incident koji se dogodio u ponedjeljak navečer – tri dana kasnije.

Ovog puta su petnaestogodišnjakinju navodno okružila, maltretirala i neprikladno dirala petorica dječaka i mladića u dobi od 11 do 17 godina. Identitet počinitelja nije objavljen.

Velbert: Osam tinejdžera iz Bugarske silovalo 13-godišnjakinju

A u siječnju ove godine, regionalni sud u gradu Wuppertalu osudio je osam tinejdžera, u dobi od 14 do 16 godina, za silovanje trinaestogodišnje djevojčice u blizini bazena u gradu Velbertu, također u saveznoj državi Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Zločin se dogodio u travnju prošle godine. I u ovom slučaju, modus operandi dječaka-silovatelja bio je isti: presreli su djevojčicu u parku i odvukli je.

I u ovom slučaju su svi počinitelji migranti bugarske nacionalnosti. I u ovom slučaju su snimali zločin mobitelom, valjda kao perverzni virtualni trofej koji bi onda mogli pokazivati prijateljima. Točnije, kako je priopćio ured tužitelja u Wuppertalu, a prenosi bugarski novinski portal na engleskom jeziku Novinite, dvojica su silovala djevojčicu, a ostala šestorica su to snimali.

U Munchenu su u listopadu prošle godine petorica azilanata iz Afganistana, u dobi od 25 do 25 godina, uhićena zbog silovanja 15-godišnje djevojke. Kako prenosi Bild, djevojka tvrdi da su je silovali u njenom vlastitom domu nakon čega su je opljačkali. Silovanje se navodno dogodilo u travnju prošle godine, ali policiji je trebalo pola godine da pronađe počinitelje.

Freiburg: 8 Sirijaca, Iračanin, Alžirac i Nijemac silovali 18-godišnjakinju

U Freiburgu, u južnoj pokrajini Baden-Wurttembergu, u lipnju je pak počelo suđenje čak 11 mladića – u ovom slučaju nešto starijih, od 18 do 30 godina – za silovanje osamnaestogodišnjakinje prošlog listopada.

I ova je nesretna djevojka bila odvučena u grmlje i silovana, ovog puta pored noćnog kluba, i to tako da su joj prvo u piće stavili nepoznatu tvar koja ju je omamila. Osmorica osumnjičenika su migranti, odnosno izbjeglice iz Sirije, jedan iz Iraka, jedan iz Alžira, a jedan je njemački državljanin “bez migracijskog porijekla”, otkrilo je tužiteljstvo.

Prvooptuženi je 22-godišnji sirijski državljanin Madžid H. koji je prvi silovao žrtvu i zatim ostale poticao na silovanje. I u ovom slučaju agonija djevojke je trajala satima.

Madžid H. je već otprije bio poznat vlastima, a za njima je prethodno bio izdan i nalog za uhićenjem zbog drugih zločina, piše Euronews. Unatoč tome, bio je na slobodi – i možda jednako neshvatljivo za žrtvu i njenu obitelj, bio je i dalje u Njemačkoj, gdje je došao tražeći zaštitu od ratnog nasilja.

Neki od osumnjičenih objavljivali su na društvenim mrežama fotografije s automatskim oružjem – pretpostavlja se da se radi o fotografijama iz Sirije i da su tamo sudjelovali u građanskom ratu koji traje već osam godina, prije nego što su izbjegli u Njemačku i dobili azil.

Freiburg: Iranac silovao i ubio 19-godišnjakinju

Freiburg je, valja podsjetiti, dvije godine ranije potreslo još jedno silovanje, ovaj put sa smrtnim ishodom. Husein Kavari koji je tvrdio da je Afganistanac, ali je zapravo Iranac, a lažno se predstavljao i kao maloljetnik kako bi lakše dobio azil, presreo je devetnaestogodišnju studenticu Mariju Ladenburger dok se vraćala kući biciklom sa zabave, silovao i zadavio. Međutim, kako je sudac na suđenju Kavariju otkrio, djevojka je još bila živa kad ju je ovaj lažni izbjeglica odnio na obalu rijeke da se tamo utopi.

Kavari je pronađen i uhićen nekoliko tjedana kasnije, a njegov DNK pronađen je na mjestu zločina zahvaljujući dugoj vlasi kose koju je ostavio. Osuđen je na doživotni zatvor u ožujku prošle godine. Na suđenju je utvrđeno da ima najmanje 25 godina.

Utvrđeni su, također, i potresni detalji za koje se povlači pitanje kako su promakli policiji: Kavari je prije dolaska u Njemačku već dobio azil u Grčkoj, da bi tamo bio osuđen jer pokušao ubiti 20-godišnju studenticu bacajući je s litice 2013. Žrtva je srećom preživjela. A na dan ubojstva u Freiburgu u tramvaju je napastovao još dvije djevojke, kako je utvrđeno snimkama s nadzorne kamere.

Wiesbaden: Iračanin silovao i ubio 14-godišnjakinju pa pobjegao u Irak

Na doživotni zatvor osuđen je ovog tjedna i azilant iz iračkog Kurdistana, 21-godišnji Ali Bašar Ahmad, zbog silovanja i ubojstva 14-godišnje djevojčice Susanne Feldmann u Wiesbadenu. Feldmann, inače židovskog porijekla, nestala je 23. svibnja 2018.

Ona je te kobne noći otišla u izbjeglički centar, gdje se otišla naći s mlađim Bratom Alija Bašara, u kojeg se navodno zaljubila. Neposredno prije nego što je zadavljena, kako piše New Yorker, Susanna je poslala poruku prijateljici Sonji: “Upomoć. Želim otići, a ne puštaju me. Drže me ovdje.”

Bašar je silovao i usmrtio ovu djevojčicu te ju pokopao pored jednog željezničkog kolosijeka. Kad je njeno tijelo pronađeno dva tjedna kasnije, lice joj je bilo tako unakaženo da je policija savjetovala Susanneinoj majci Diani da preskoči prepoznavanje tijela.

Umjesto da ga prijave policiji, Bašarovi roditelji su s njim i još petero druge djece pobjegli natrag u Irak, koristeći lažna imena. Ipak, u Iraku su ga uhitile kurdske vlasti u lipnju 2018., nakon čega je izručen Njemačkoj. I za Bašara se sumnja da je stariji nego što je naveo njemačkim vlastima. Iako je njegov zahtjev za azilom odbijen još 2016., ni on nije deportiran prije nego što je počinio ovaj zločin.

Etnologinja i ravnateljica Istraživačkog centra za globalni islam u Goethe institutu u Frankfurtu, Susanne Schroter, komentirala je kako Bašar očito nije imao nikakvog poštovanja prema njemačkom društvu i kako je vidio djevojke i djevojčice samo kao seksualne objekte. Isti se zaključak može izvući i za ostale silovatelje s ovog popisa.

Migrantska silovanja kao pogonsko gorivo za desnicu, ali čisto normalna ljevici

Svi su ovi slučajevi izazvali, u manjoj ili većoj mjeri, ogorčenje diljem Njemačke i dodatno potakli raspravu o ispravnosti izbjegličke politike vlade Angele Merkel. Rainer Wendt, spomenuti predsjednik njemačkog policijskog sindikata, otvoreno je nakon ubojstva Marie Ladenburger upozorio da “ove i mnogih drugih žrtava ne bi bilo da je naša zemlja bila pripremljena za opasnosti koje su povezane s masovnom migracijom”.

Valja napomenuti da ovo nije ni izbliza potpuni popis silovanja, ubojstava i drugih teških zločina koji su počinili tinejdžerski ili adolescentski migranti u Njemačkoj u posljednjih par godina, samo pregled onih zločina koji su najviše odjeknuli.

Naravno, za populističku desnicu, bilo parlamentarnu – Alternativa za Njemačku postala je na valu izbjegličke krize treća najjača stranka u Bundestagu – ili onu nestranačku i još ekstremniju, ovo je došlo kao potvrda da su bili u pravu kad su se protivili stihijskom primanju više od milijuna izbjeglica i migranata od 2015. do danas.

Za njih su parole “Refugees welcome” i “Wir schaffen das” (Mi to možemo), u što je kancelarka Angela Merkel uvjeravala Nijemce, bile izraz naivnosti i nemara za vlastite građane, ako ne i zlokobne zavjere protiv njemačke nacije. Mnogi su kao glavnog lika takvih teorija zavjere postavili Georgea Sorosa, kao arhitekta velike i planirane “zamjene populacije” u Europi.

Ne zanima ih previše da je pravo na traženje azila garantirano UN-ovom konvencijom i Poveljom EU o ljudskih pravima, da traženje azila nije omogućeno na regularan način i da je EU godinama ignorirao, i još uvijek zanemaruje, užas od kojeg ljudi bježe iz Sirije i drugih zemalja.

Danas, kao i onda, ponavljaju vlastitu parolu “Merkel muss weg” (Merkel mora otići), što su joj i poručili uživo u prosincu prošle godine kad je posjetila gradić Chemnitz, u istočnoj pokrajini Saskoj. Chemnitz je, podsjetimo, bio poprište žestokih prosvjeda i divljanja ekstremne desnice nakon što su Sirijac i Iračanin nasmrt izboli 35-godišnjeg Nijemca na glazbenom festivalu.

Irački azilant Jusif Abdulah također je došao balkanskom rutom 2015., azil mu je odbijen i trebao je biti deportiran 2016. No i u ovom slučaju njemačka država je zakazala. Žrtva njenog nemara, birokratske nesposobnosti ili popustljivosti prema delinkventnim migrantima bili su njeni građani.

A da se ekstremna desnica neće nužno zadržati samo na prosvjedima ili izbornoj borbi, pokazuje i nedavno uhićenje osmorice pripadnika desničarske terorističke organizacije “Revolucija Chemnitz”. Ovi ekstremisti su se, prema optužnici, usred prosvjeda u Chemnitzu, udružili s ciljem podizanja pobune protiv vlasti i rušenja ustavnog poretka.

Merkel će sigurno i otići 2021. – a možda i prije, ako je zdravlje ili koalicijski partneri na to prisile. No gorući problem će ostati i nakon nje: kako zaštititi građane, odnosno građanke od nasilnih kriminalaca među novopridošlim migrantima, a u isto vrijeme ne demonizirati cijelu zajednicu, ne kršiti njena ljudska prava i ne dati ekstremnoj desnici prostor da se još više razmaše? Svako novo silovanje koje počini migrant, naime, novo je pogonsko gorivo za nju.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(index.hr)

Dalai Lama, komentirajući migrantsku krizu u Europi tijekom intervjua za BBC, rekao je da će Europa “postati muslimanska ako izbjeglice ne odu kući… i ako ne sačuvate Europu za Europljane”

Na pitanje novinara BBC koji bi trebao biti pravi odnos između europskih zemalja i „migranata“, on je odgovorio: „Europske zemlje trebaju primiti te migrante i dati im obrazovanje i obuku, a njihov cilj bi trebao biti – vratiti se u svoju zemlju sa određenim vještinama.”

83-godišnji tibetanski budistički duhovni vođa dao je intervju iz svog doma u sjevernoj indijskoj državi Himachal Pradesh gdje živi već oko 50 godina.

Njegova Svetost 14. Dalaj Lama desetljećima je duhovni vođa tibetanskog naroda. Tijekom godina susreo se s desecima svjetskih vođa, duhovnim i vjerskim vođama i značajnim osobama. Postao je nešto poput slavne osobe.

Ovo nije prvi put da je Njegova Svetost javno govorila o masovnoj migraciji u Europu iz zemalja trećeg svijeta.

U rujnu prošle godine, tijekom govora u Malmou, u Švedskoj, potvrdio je svoje uvjerenje da bi “Europa trebala biti samo za Europljane”.

Njegovi se pogledi nisu nimalo promijenili.

Na pitanje novinara je li ‘izbjeglicama’ – što znači ekonomski migranti u većini slučajeva – trebalo dopustiti da ostanu u Europi, ako im je to draže, komentirao je: ‘Ograničiti broj… to je u redu!. No, cijela Europa na kraju će postati muslimanska zemlja – to je nemoguće. Ili afrička zemlja, također je to nemoguće.”

Nastavio je govoreći: “Primite ih (migrante), pomozite im, educirajte ih, ali u konačnici oni bi trebali razviti svoju zemlju sa tim znanjem. Mislim da Europa pripada Europljanima. “

„Cilj bi trebao biti da se migranti vrate i pomognu obnoviti svoje zemlje … Morate biti praktični. Nemoguće je da svi dođu u Europu.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudi koji pred ratnim razaranjima bježe u Europu više u Europi nisu dobrodošli

Trend kriminalizacije humanitarnih udruga ili običnih građana koji pokazuju svoju ljudskost tako da onima koji bježe pred nesrećama nude pomoć, hranu, vodu i smještaj sve je uočljiviji, no i te udruge krše sve moguće zakone koje država propisuje.

Prije 20 godina Riace, slikoviti gradić u Kalabriji, bio je grad duhova. U njemu je živjelo oko 1600 stanovnika, mlađi su se iseljavali u potrazi za poslom u druge dijelove Italije ili u Europu, a većina stanova i kuća zjapila je prazna i napuštena.

A onda se 1998. sve promijenilo. U Riace stigli su prvi kurdski izbjeglice, a Domenico Mimma Lucano, u to vrijeme učitelj, a kasnije gradonačelnik Riacea, u dolasku izbjeglih Kurda vidio je priliku za inkluzivnost, ali i poboljšanje uvjeta života u samom gradu.

Lucano je shvatio da bi izbjeglice svojim doseljavanjem mogli poboljšati demografsku i ekonomsku sliku grada pa je predložio da ih se smjesti u napuštene kuće i stanove, nađe im se posao i uključi ih se u lokalni život.

Odličan potez

To se ubrzo pokazalo kao odličan potez jer je grad koji je početkom 2000-ih imao 1600 stanovnika, potkraj 2018. imao oko 2300 stanovnika. Riace je često bio i tema svjetskih medija kao primjer inkluzivnosti i prihvata izbjeglica. Lucana je magazin Fortune 2016. uvrstio na listu 40 najvećih svjetskih lidera. No onda su se stvari promijenile.

U Italiji je na vlast došla koalicijska vlada koju čine populistički pokret Pet zvijezda i antiimigrantski raspoložena Liga, čija je prva violina Matteo Salvini.

Salvini je talijanski ministar unutarnjih poslova, koji se, među ostalim, zalaže za segregaciju useljenika i Talijana u putničkim vlakovima te počesto zastupa profašističke stavove.

Uz to, ima žestoke antiimigrantske stavove, pa nikoga u Italiji, ali i šire, nije začudilo kada je džonom krenuo na Riace i Lucana. Njega je koncem prošle godine dao uhititi i staviti u kućni pritvor jer je, navodno, poticao brakove iz koristi, a 450 imigranata koji su živjeli, radili i išli u školu u Riaceu, dao je raseliti.

Na kraju je Lucana i 26 njegovih suradnika optužio za poticanje na ilegalne migracije, nelegitimno davanje ugovora za odvoz otpada migrantskoj udruzi… Lucano je zanijekao sve za što ga se tereti.

“Pokušao sam vratiti život u grad. Spašavao sam ljude s ulice, čineći ono što čine gradonačelnici diljem svijeta. Ako sam samo jednoj osobi omogućio da živi normalan život, učinio sam dovoljno za cijeli svoj život. Dao sam posao ljudima u njihovim najtežim životnim trenucima, a neki od njih bili su i stranci” – kazao je.

Zbog njegova uhićenja i stavljanja u kućni pritvor, kao i suspenzije s mjesta gradonačelnika, protestiralo se diljem Italije, a u njegovu obranu stao je i Roberto Saviano, istraživački novinar i autor “Gomore” koji je kazao da je jedini Lucanov grijeh što se u Riaceu ponovo čuje plač djece.

Stoga nije čudo da postupak protiv Lucana mnogi u Italiji, ali i šire, doživljavaju kao promjenu političke paradigme, u kojoj izbjeglice i migranti, koji pred ratnim razaranjima bježe u Europu, više u Europi nisu dobrodošli.

Naime, trend kriminalizacije humanitarnih udruga ili običnih ljudi koji pokazuju svoju ljudskost tako da onima koji bježe pred nesrećama koje su ih zadesile nude pomoć, hranu, vodu i smještaj, sve je uočljiviji.

Kažnjena i pravobraniteljica

Prema podacima britanskog The Institute of Race Relations (IRR), od 2015., kada je počeo izbjeglički val, diljem Europe oko 250 osoba kazneno je prijavljeno, neke su osuđene, a neke čekaju suđenje zbog pružanja pomoći migrantima.

Analizirajući podatke do kojih su došli, u IRR-u navode da ne postoji tzv. tipični profil tih “prekršitelja”. Najmlađa prijavljena osoba zbog pomaganja migrantima imala je 24, a najstarija 70 godina.

Među njima je bilo pripadnika raznih nevladinih organizacija, humanitaraca, volontera, ali i novinara, studenata, policajaca, svećenika, vatrogasaca te čak i bivša danska pravobraniteljica za djecu.

Grijeh svih njih, prema zakonima njihovih domicilnih zemalja, bio je što su pokušali biti humani, pomažući onima kojima je pomoć potrebna, no to nije shvaćeno kao humano, već kao kazneno djelo. Ti ljudi završavali su na sudu jer su migrantima ostavljali hranu, pružali im medicinsku pomoć, utočište ili zato što su ih prevezli od točke A do točke B.

Ovo posljednje, policije u pravilu shvaćaju kao krijumčarenje ljudi, pa je tako 2015. u Danskoj uhićeno više ljudi koji su se odazvali na javno upućen poziv preko TV-a te su prevezli migrante preko mosta koji povezuje Kopenhagen i Malmo.

Među njima bili su i Lisbeth Zornig Andersen, danska pravobraniteljica za djecu, i njezin suprug. Da stvar bude još bolja, gledajući rijeke izbjeglica kako pješače od trajektnog terminala do Kopenhagena, što je udaljenost od 160 kilometara, Andersen je zvala policiju i pitala bi li prevoženje tih ljudi bilo kazneno djelo.

Policija je rekla da ne zna, a Andersen i njezin suprug odlučili su pomoći ljudima tako da ih prevezu od jednog do drugog mjesta. Njihov primjer slijedile su stotine drugih Danaca, a sljedeći dan policija je promijenila stav. Kazali su da prevoženje migranata nije “samo po sebi kazneno djelo, no da se tim činom građani približavaju granici kršenja zakona”.

U konačnici, Andersen i njezin suprug zbog svoje humane geste kažnjeni su s ukupno 5700 funti novčane kazne.

Zbog istog čina, uhićeno je i optuženo još 297 osoba, a jedan od zastupnika u danskom parlamentu tada se zapitao zašto se zbog navodnog krijumčarenja ljudi uhićuju i kažnjavaju pojedinci, a ne i željeznička tvrtka čiji su vlakovi prevezli tisuće izbjeglica kojima pri tome nisu naplatili kartu?

Andersen i ostalih 297 danskih državljana zbog svoje humane geste mogli su biti uhićeni, optuženi i kažnjeni zato što danski zakon ne prepoznaje humanost kao motiv za pružanje pomoći izbjeglicama nakon što su ilegalno ušle u zemlju, pa čak ni kada se radi o davanju hrane, vode i skloništa iznurenim ljudima.

Ništa bolje nije ni u drugim zemljama, u kojima je primjetna kriminalizacija humanosti, pri čemu ni Hrvatska nije izuzetak. Zašto se kriminaliziraju humane geste, pokušala je pojasniti Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije (CMS).

“Tendencija kriminalizacije humanosti u porastu je svuda u svijetu, pri čemu se kriminaliziraju i pripadnici humanitarnih udruga i obični građani. Ima toga i u Hrvatskoj, no još nije dosegnulo takve kritične razmjere. Problem je u širokom tumačenju zakona, odnosno onog što spada pod humanitarnu pomoć. Kada se 2016. radio novi prijedlog Zakona o strancima, jako smo se borili da se humanitarna pomoć ne kriminalizira. Formalno nije kriminalizirana, ali na primjeru volontera iz Are You Syrious, koji je nepravomoćno osuđen, vidjeli smo da se to što jest, a što nije humanitarna pomoć jako široko tumači” – kaže S. Kekuš.

Opasna tendencija

Prema našem zakonu, zabranjeno je pomaganje i pokušaj pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku državne granice te u tranzitu preko državnog teritorija ako je državljanin treće zemlje u zemlju ušao ilegalno.

No naš zakon poznaje i iznimke pa se ilegalnom imigrantu možete pomoći ako mu spašavate život, sprječavate da se ozljedi ili mu pružate medicinsku ili humanitarnu pomoć.

Ilegalcu u nezakonitom boravku možete pomoći i iz humanitarnih razloga, a u Hrvatskoj je pomaganje imigrantima prekršaj, a ne kazneno djelo, kao što je to u nekim drugim zemljama.

No je li neka gesta prema ilegalnom migrantu u kojoj vas je policija uhvatila, humano ili kazneno djelo, ne ovisi o zakonu već o njegovu tumačenju.

“S terena dobivamo informacije da policija ljudima koji žive u krajevima kroz koje izbjeglice prolaze sugerira da im ne pomažu, da im ne ostavljaju vodu i hranu, što su prije mnogi činili. To je opasna tendencija, jer se na ljude radi pritisak da ne pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Migranti uglavnom nemaju vize i putovnice, a dokumentirani migranti mogu postati samo ako traže azil, a to im se onemogućava.

Cijela priča još je gora zna li se da je puno europskih naroda u svojoj povijesti prošlo kroz ratovanje i izbjeglištvo. Ovo što se sada događa ide lagano prema fašizmu, no to nije samo europski već globalni problem. Slične se stvari događaju i u SAD-u na granici s Meksikom.

Problem je i što unutar EU vlade ne shvaćaju da pitanje migracija nije nacionalni već europski problem za koji se mora naći solidarno rješenje. Kada bi se našlo solidarno rješenje, broj ljudi koji se sada nalaze na vanjskim granicama EU ne bi bio problem.

A da ne govorimo da EU ima prste u svemu što se događa na Bliskom istoku, no pravi se da je se to ne tiče. Migracija je uvijek bilo i uvijek će ih biti” – kaže S. Kekuš.

A kakve razmjere poprima kriminalizacija humanosti svjedoči i posljednji primjer njemačke biologinje Pie Klemp koja u Italiji čeka početak suđenja jer je kao kapetanica broda nevladine organizacije Sea Watch iz mora od utapanja spasila 6000 ljudi. Sada joj u Salvinijevoj Italiji i svjetonazorski nehumano sličnoj Europi zbog te humanosti prijeti 20 godina zatvora. Pametniji i stariji Europljani od ovih današnjih na to bi samo rekli: O tempora, o mores!

(vecernji.hr)

U Republiku Hrvatsku je, u sklopu europskog programa preseljenja, 29. i 30. svibnja preko međunarodne zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu pristigla i šesta skupina osoba preseljenih iz Turske

Radi se o deset sirijskih obitelji, odnosno 50 državljana Sirijske Arapske Republike, među kojima je 23 maloljetnika.

Prva skupina od 40 osoba preseljena je 28. studenog 2017. godine, druga skupina od 36 osoba preseljena je 25. i 26. siječnja 2018. godine, treća skupina (jedna peteročlana obitelj) preseljena je 10. travnja 2018. godine, četvrta skupina od 24 osoba preseljena je 10. srpnja 2018. godine, peta skupina od 47 osoba preseljena 10., 11. i 16. listopada 2018. godine.

Dolaskom šeste skupine sirijskih izbjeglica u Hrvatsku je preseljeno ukupno 202 sirijskih državljana iz Turske te se tijekom srpnja/kolovoza očekuje dolazak još 51 sirijskih izbjeglica. Time će Republika Hrvatska ispuniti kvote temeljem odluka Vlade iz 2015. i 2017. godine te preseliti ukupno 253 izbjeglica.

Naime, Vlada RH je do sada donijela tri odluke o preseljenju izbjeglica (2015., 2017. i 2019.) kojima se obvezala prihvatiti iz programa preseljenja do 400 osoba. Odluka Hrvatske je da će prihvatiti sirijske izbjeglice koje su zbog sukoba u Siriji izbjegle u Tursku i borave u turskim izbjegličkim kampovima.

U cilju provedbe Odluke Vlade iz 2017. godine i preseljenja šeste skupine izbjeglica, Ministarstvo unutarnjih poslova surađuje s UNHCR-om Turska, provedbenim partnerima ICMC-om (Međunarodna katolička misija za migracije), IOM-om (Međunarodnom organizacijom za migracije) te JRS (Isusovačka služba za izbjeglice) koji će provoditi integraciju sirijskih izbjeglica u hrvatsko društvo.

Kao i u prethodnim dolascima preseljenih sirijskih izbjeglica, i ove sirijske obitelji već su prošle kulturnu orijentaciju u Turskoj te će odmah započeti s procesom integracije u hrvatsko društvo.

Dolaskom u Hrvatsku, izbjeglice se smještaju u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini te prolaze proceduru uzimanja zahtjeva i donošenja odluke o odobravanju statusa.

Tijekom boravka u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini se provode aktivnosti inicijalne integracije u hrvatsko društvo (učenje hrvatskog jezika, daljnje upoznavanje s hrvatskom kulturom, običajima, zakonima, pravima i obvezama).

Nakon odobrenja međunarodne zaštite te početnih integracijskih mjera, preseljene izbjeglice se smještaju izvan Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, u smještajne jedinice koje osigurava Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Zbrinjavanje pristiglih osoba Republika Hrvatska provodi temeljem sudjelovanja u europskom programu preseljenja državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno zaključcima Europskog vijeća, Preporukama Europske komisije i Odlukama Vlade RH.

Radi se o dobrovoljnom procesu te su ove osobe odnosno obitelji odabrale upravo Hrvatsku kao zemlju konačnog odredišta u kojoj žele živjeti.

MUP podsjeća da preseljenje državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva omogućava izbjeglicama i raseljenim osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, zakonit i siguran dolazak u države članice Europske unije gdje im se osigurava potrebna zaštita.

Jednako tako, preseljenje je izraz međunarodne solidarnosti i podjele odgovornosti s državama u koje je pristiglo ili unutar kojih boravi velik broj osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, te alat za upravljanje migracijama, smanjenje nezakonitih migracija i sprječavanje krijumčarenja kojima su izbjeglice na nezakonitim putovima često izložene.

Ovakvim kontroliranim upravljanjem migracijama, kroz program preseljenja, Republika Hrvatska s ostalim članicama Europske unije, sudjeluje u zaštiti ljudskih života i ujedno pridonosi provedbi sveobuhvatnog europskog pristupa u rješavanju migracijskog izazova, priopćili su iz MUP-a.

(tportal.hr)

Neki uobičajeni medijski stručnjaci napokon počinju primjećivati​uznemirujući trend o kojem već neko vrijeme upozoravamo … trend prema gluposti i idiokracije diljem Zapada

U jednoj nedavnoj publikaciji koju je objavio NBC News, autor Evan Horowitz ukazuje na taj trend kao široko rasprostranjen pad koeficijenta inteligencije (IQ), što ukazuje da se razine inteligencije sada kreću prema dolje nakon mnogih desetljeća kretanja prema gore.

Pretpostavlja da razlozi za taj pad uglavnom ostaju nepoznati, iako u prostoriji zapravo ‘ima mnogo slonova u staklarni’ koji ostaju nedodirljivi u kontekstu političke korektnosti.

Uzmite umjetnu fluoridaciju vode, na primjer. Kao što smo izvijestili, znanstvena istraživanja na Sveučilištu Harvard otkrila su da kemikalija fluorida u vodi za piće smanjuju IQ u djece.

No, je li Horowitz spomenuo fluorid čak i kao mogući čimbenik u smanjenju IQ? Ne. Na sličan je način izbjegavao govoriti o kemikalijama koje postoje u hrani, a koje su također povezane s smanjenjem razine IQ među školskom djecom.

Tu je i velika kontraverzna tema: cijepljenje. Niti jedan novinar lažnih mainstream vijesti ili dopisnik do sada nije pokazao spremnost da čak sugerira da cjepiva i kemikalije koje sadrže mogu štetiti dječjem mozgu – ali istina je da štete.

I ne zaboravimo na rastuću litaniju farmaceutskih lijekova koji neprestano preplavljuju tržište, jer mnoge od tih kemijskih pripravaka sadrže tvari za koje se zna da umanjuju razvoj mozga kod djece.

„Raznolikost“ i multikulturalnost povezani s padom IQ-a na Zapadu

Postoji još jedan “slon u staklarni” kojeg Horowitz zapravo spominje, ali kasnije poriče da je legitiman čimbenik u padu stope inteligencije, a to je imigracija iz zemalja trećeg svijeta.

Iako je iznimno politički netočno predložiti takvo što, nastavak poplave “migranata”, “izbjeglica” i “nedokumentiranih” ljudi u zapadne zemlje zapravo ima štetan učinak na kolektivno stanje inteligencije u tim zemljama.

Budući da, dok je predsjednik Trump otkrio da je još uvijek na tragu kampanje, zemlje južno od granice SAD-a ne “šalju najbolje ljude koje imaju”, a opća razina društvene inteligencije je u stalnom padu prema dolje – bez kraja na vidiku.

Kako objašnjava Anatolij Karlin, pišući za Unz Review, “niska baza” slabo obrazovanih imigranata koji preplavljuju SAD i veći dio zapadne Europe ima neto-negativan učinak na sveukupni prosjek IQ-a u društvu, kao što pokazuju kvantitativni podaci prikupljeni iz PISA-a (Program za međunarodnu procjenu učenika) testova.

Iako će se ti podaci od strane ljevice sigurno nazvati “rasističkim”, to govori sama za sebe: gdje su imigranti trećeg svijeta poplavili zemlje prvog svijeta, razine inteligencije u cjelini se značajno smanjila.

“S obzirom na snažnu ovisnost između nacionalnog kvocijenta inteligencije i gospodarskog prosperiteta, projekt globalnih otvorenih granica predstavlja ozbiljan izazov za dugoročnu održivost prvih kognitivnih motora koji pokreću ogroman tehnološki napredak – napredak koji je već ugrožen disgenskim trendovi ugrađeni u post-maltuzijansko društvo i banalna činjenica da problemi postaju sve teži za rješavanje, a ne lakši, kada se uzdignete na tehnološku ljestvicu” – piše Karlin.

“To ne znači čak ni spomenuti rizik” institucionalne zaraze “od pridošlica koji su kulturno i možda biološki nespojivi s tom jedinstvenom kombinacijom individualizma i predanosti zajednici koja je omogućila uspon europske civilizacije.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Papa Franjo rekao je danas da je patnja migranata i izbjeglica “križ čovječanstva”, zauzimajući se za njih drugi dan zaredom tijekom posjeta Bugarskoj čime se suprotstavio bugarskim vlastima

Bugarska koalicijska vlada desnoga centra, koja uključuje tri nacionalističke antimigrantske stranke, želi da Europska unija zatvori svoje vanjske granice za migrante te da otvori izbjegličke centre izvan bloka.

Izgradila je ogradu duž granice s Turskom i pojačala kontrole na granicama s Grčkom da zaustavi bilo kakav mogući veliki migrantski priljev poput onoga koji je pogodio Europu 2015. te učvrstio podršku ekstremno desnim antiimigrantskim strankama.

Izbjeglički centar u Sofiji

Papa je drugi dan posjeta Bugarskoj počeo posjetom izbjegličkom centru u Sofiji gdje se susreo s oko 50 ljudi i njihovom djecom kojima pomaže katolička humanitarna udruga.

“Danas je svijet migranata i izbjeglica poput križa, križa čovječanstva, križa koji nose mnogi koji pate”, rekao im je nakon što je poslušao njihova svjedočenja i pjesme koje su mu otpjevala djeca.

U centru smještenome u bivšoj školskoj zgradi najviše je migranata iz Sirije, Afganistana i Iraka.

Jedan od organizatora u izbjegličkom centru rekao je Papi da ljudi svih vjera, uključujući mnoge muslimane, volontiraju da pomognu migrantima, u znak međureligijskog dijaloga.

Papa Franjo kasnije putuje u Rakovski na jugu Bugarske, grad s katoličkom većinom, u zemlji u kojoj je većinsko stanovništvo pravoslavno.

(index.hr)

Danska političarka sa desnog krila, Marie Krarup iz Danske narodne stranke (DPP), u svom intervjuu za švedski magazin Fokus govori o svojem stavu o Švedskoj

“Kada Švedska propadnu i prestanu biti Švedska, to će utjecati i na nas ostale” – kaže ona.

Švedsku imigracijsku politiku opisuje kao “slabu i slabu”.

Švedska “ne razumije koliko je opasna masovna migracija” – prema njezinim riječima, a susjednu zemlju vidi kao primjer odvraćanja od pravih nacionalnih vrijednosti.

“Kada Švedska propadne i prestane biti Švedska, to će utjecati i na nas, i nećemo više moći zadržati zajedničke putovnice između naših zemalja” – naglasila je ona Fokusu.

“Imamo mnogo toga zajedničkog sa Šveđanima, i mi smo bliski, ali kad de facto postanu arapska Bliskoistočna zemlja, više nećemo imati toliko toga zajedničkog.”

Fokus također piše da Krarup i DPP ne žele da migranti uče danski ili rade, već da ih se što prije pošalje kući.

„Ako dobijete azil, dobit ćete odobrenje za privremeni boravak, a zatim ćete boraviti u Danskoj dok vas ne pošalju kući. I trebate biti spremni da budete poslani kući u bilo koje vrijeme” – kaže ona.

#Završila je intervju rekavši časopisu kako su bile šokirane njezine kolege kada su posjetili švedski grad Malmo i vidjeli geto i zločine vlastitim očima.

Parlamentarni izbori u Danskoj održat će se najkasnije do 17. lipnja ove godine.
 

Danish politician: “When Sweden fails and becomes an Arab State, we won’t have much in common – and we will end the Nordic Passport Union” – Voice of Europe https://t.co/j2Yt2ZsLAl

— Dr Gina (@RealDrGina) April 29, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Sjevernoafrički migrant je uhićen nakon što je ubo nožem katolika u Rimu zbog toga što je nosio raspelo u javnosti

Incident se dogodio u blizini željezničkog kolodvora Termini u Rimu, gdje su lokalne vijesti tvrdile da je žestoka rasprava o religiji eskalirala u nasilje, a imigrant je navodno probo katolika i pokušavao mu prerezati grkljan nakon što je primijetio da nosi križ oko vrata.

Marokanac je pokušao pobjeći sa scene nakon pokušaja ubojstva, ali je uspio napraviti samo nekoliko koraka prije nego što je uhićen i zadržan. Optužen je za pokušaj ubojstva zbog vjerski motivirane mržnje, piše Breitbart.

“Sve se dogodilo u nekoliko trenutaka”, objasnio je jedan svjedok i dodao: “Gruzijac je izašao iz autobusa i krenuo je prema metrou na trgu Piazza dei Cinquecento na strani Via Giolitti kada mu se pridružio Marokanac i napao ga.”

Giorgia Meloni, šefica konzervativno-populističke stranke Braća Italije (FdI), komentirala je slučaj na društvenim medijima govoreći:

“Ako muslimani razmišljaju o tome da donesu sveti rat u našu kuću, vrijeme je da poduzmemo drastične mjere! Ostaje nam samo blokiranje bilo kakve islamske imigracije dok se te ideje ne razjasne.”

“Namjeravamo braniti naše klasične i kršćanske korijene od procesa islamizacije Europe” – dodala je.

Ovaj napad je posljednji antikršćanski napad koji se u posljednjih nekoliko mjeseci dogodio diljem Europe, a susjedna Francuska ima prosjek od tri napada na crkve dnevno.

Val napada na crkve naveo je rimokatoličkog kardinala Roberta Sarah da osudi taj trend: “Činovi skrnavljenja i vandalizma u crkvama povećali su se drastično.”

“Oni su tužan odraz bolesne civilizacije koja se može odagnati mrežu zla. Biskupi, svećenici i vjernici moraju zadržati svoju snagu i hrabrost” – dodao je.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Prema statistikama koje je objavio Savezni ured kriminalističke policije, Nijemci imaju znatno veću vjerojatnost da postanu žrtve zločina koje su počinili migranti nego obrnuto

Izvješće iz 2018. godine pod nazivom „Zločin u kontekstu imigracije“ analiziralo je statističke podatke o ubojstvima, napadima, pljačkama i kaznenim djelima protiv seksualnog samoodređenja i osobne slobode, piše Sputniknews.

Istraživanje je nastalo kako bi se utvrdilo koliko je u zločinima sudjelovalo „tražitelje azila i izbjeglica“, kao i ljudi koji čekaju deportaciju ili već imaju dozvolu boravka.

Ubijeno je 230 Nijemaca, što je dvostruko više nego u 2017. godini.

Broj Nijemaca koje su seksualno zlostavljali tražitelji azila i izbjeglice također je porastao na 3.260.

Ukupno gledajući, gotovo polovica žrtava teških zločina počinjenih od strane stranih počinitelja (46.336 od 101.956) bili su Nijemci. To je 19 posto više nego u 2017. godini.

Podaci koji se odnose na zločine protiv tražitelja azila ili izbjeglica koje su navodno napali osumnjičenici iz Njemačke pokazali su da je žrtava bilo 8.455 (24 posto više nego u 2017.).

Primjerice, 2018. godine samo je 18 posto imigranata bilo ozlijeđeno ili ubijeno od strane osumnjičenika iz Njemačke. To znači da osobe koje traže azil uglavnom napadaju osobe slične imigrantske pozadine.

Osobito su izbjeglička politika i pristup „otvorenih granica“ izazvali kritike protiv vlade Angele Merkel.

Europske zemlje doživljavaju ozbiljnu migracijsku krizu od 2015. godine zbog priljeva tisuća migranata i izbjeglica koji bježe s Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Njemačka je prihvatila stotine tisuća migranata. Međutim, tijekom godina broj pridošlica je opao. Prema navodima policije, u Njemačkoj je u prosincu 2018. bilo 300.000 tražitelja azila i 697.000 izbjeglica.

Novi-Svjetski-Poredak.com