Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Iako tema nije isključivo vezana za Hrvatsku i susjedna područja, kroz povijest su se upravo masonske lože krivile za velika regionalna previranja

Kažu da ‘gdje ima dima, ima i vatre’ pa tako nije deplasirano spomenuti poveznicu Velike lože Srbije i ‘Grand Orient de France’.

Te poveznice su u ložama Zora, Vernost, Ujedinjenje, Panonija, Harmonija i još najmanje pet srpskih manjih organizacija, a veze idu i preko bare, te na istok u Rusiji. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Vidjet ćete u narednom tekstu, kao i intervjuu koji sam odradio s jednim njemačkim Hrvatom prije par godina koji je uzgred rečeno i član ponajveće bavarske lože.

Istraživačka grana ‘konspirativnosti’ nije isključiva ‘teorija zavjere’ kada se priča o Masonima i njihovim vezama. Tipična interesna sfera povezana sa svjetovno bizarnim obredima vrlo jasno definira ovo ‘društvo s tajnama’ prema mogućim dogovorima iza zavjese.

Apsolutno je moguće (čak i gotovo sigurno) da se masonska braća međusobno štite, pomažu i spletkare u zajedničkim (ili različitim) interesima. Zato mi i je toliko zanimljivo da analitičari nedvojbeno sumnjaju u interesno-zataškavačke afere religijskih instanci dok su im Masoni kao slična tvorevina puka ‘teorija zavjere’ unatoč čak i pozicijski jačim članovima.

Slobodno zidarstvo je u svojoj osnovi jedna od najstarijih svjetskih bratovština, a po nekim povjesničarima podrijetlo im seže još iz drevnog Babilona i Egipta. Sam spomen njihovog imena najčešće asocira na inicijacije i obrede kojima se članstvo podvrgava, a u pitanju su zapravo alegorije temeljene na masonskoj predaji. Iako se distanciraju od religije, ukoliko pomnije analiziramo njihovo djelovanje i koncepte – imaju velike sličnosti s religijskim institucijama i okultnom (za javnost skrivenom) praksom.

Sami Masoni ovo ‘skrivanje’ legitimiziraju na način da se nove inicijate lakše senzibilizira s članstvom ukoliko nisu upoznati s onim što ih očekuje kroz uspon u hijerarhiji. Red se razvio iz srednjovjekovnih cehova arhitekata i zidara, a Reformacija je uzrokovala regrutiranje bogatih članova koji su postupno stvorili danas poznate interesne cehove u redovima.

Četiri ili više ovakvih cehova, zvanih ‘lože’, udružili su se u Londonu 24. lipnja 1717. i stvorili veliku ložu Londona i Westminstera koja, šest godina kasnije, postaje Velika loža Engleske. Ova Velika loža je majka velikih loža Slobodnih zidara svijeta i od nje su potekle sve priznate Velike lože. Velika loža cijele Engleske nastala je u Yorku 1725. godine, Velika loža Irske u lipnju iste godine, a Velika loža Škotske 1736. godine.

Obred nazvan ‘York’ (Jorški obred) dolazi u nadležnost Velike lože u Londonu kasnije u 18. stoljeću. Dva su slobodnozidarska sistema nazvana Jorški i Škotski obred, a razlikuju se po alegorijama, količini stupnjeva (10 i 33), po hijerarhijskom značaju i po cilju potrage (jedan stremi ka iluminaciji, drugi ka transformaciji).

Među najpoznatije članove slobodnozidarskog bratstva u povijesti ubrajaju se Wolfgang Amadeus Mozart (čija je opera ‘Čarobna frula’ preslika slobodnozidarskog rituala i sadrži ‘magijske’ note), književnik Lav Nikolajević Tolstoj, čiji roman ‘Rat i mir’ navodno veliča ideale bratstva i Carlo Lorenzini (umjetničko ime ‘Colodi’), autor ‘Pinokija’ koji je potpuna alegorija masonske iluminacije. Ključno razdoblje za popularizaciju reda odvija se osnivanjem SAD-a gdje su predsjednici, političari i financijeri bili svi odreda slobodni zidari, a čak su i gradovi nastali po principima ‘svete geometrije’.

Masoni u Hrvatskoj

Masoni se prema dostupnoj literaturi u Hrvatskoj javljaju nakon Sedmogodišnjeg rata, dakle u drugoj polovici osamnaestog stoljeća kada je osnovana loža u Glini 1759. godine. Loža je nosila ime ‘Ratno prijateljstvo’, a trinaest godina kasnije osnovane su lože i u Varaždinu i Zagrebu, kao i Brezovici.

Tada je izabran i prvi Veliki Meštar hrvatske masonerije – Ivan Drašković. Iz tog vremena poznata je i urota mog prezimenjaka Ignjata Martinovića koji je u jeku zabrane Masonerije želio ostvariti revoluciju po uzoru na Francusku. Napoleonske Ilirske pokrajine vratile su članstvo kao statusni simbol i brojni plemići su dijelili članstvo u više različitih loža davajući im time svojevrsnu legitimnost.

U to vrijeme osnovane su lože u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci i Karlovcu, a nakon odlaska Napoleonove vojske opet sve odlazi u opskurnost. Zagrebačka loža reosniva se 1892., a raspad Austro-Ugarske potiče svojevrsnu renesansu masonerije potaknutu iznimno moćnim vezama srpske lože s francuskim i britanskim velikim Orijentima. Tada je nastala i Velika loža Jugoslavije.

Početkom Drugog svjetskog rata dolazi najkrvavije vrijeme za Masone – NDH svoje članove otprema u konc logore, gdje isti bivaju mučeni ili ubijeni. Tito je u svoje vrijeme branio javno djelovanje Masona iako i danas kruže priče kako je njegova titula ‘bravar’ samo kodni naziv za masonsku funkciju. Osamostaljivanje Hrvatske rezultiralo je otvaranjem triju loža – ‘Grof Ivan Drašković’, ‘Tri svjetla’ i ‘Hrvatska vila’ koje djeluju pod patronatom ‘Velike lože Hrvatske’, a postojala je i inicijativa za osnivanje lože biskupa Maksimilijana Vrhovca.

Knjiga Branka Šomena ‘Mudrost’ vjerojatno je najsveobuhvatnije djelo o Masoneriji u ovim krajevima, a u drugom tomu priča se i o možebitnom članstvu Aleksandra Karađorđevića, Ivana Meštrovića, Ive Andrića i Miroslava Krleže. Hrvatski Veliki meštar godinama je bio Dragan Kukavica (VLH), no priče u kuloarima govore o tome kako je s obzirom na iznimno slabe veze hrvatskih i renomiranih stranih loža (u čemu je Srbija daleko jači ‘igrač’) na tu poziciju nedavno ustoličen odvjetnik Marijan Hanžeković, inače i novopečeni vlasnik EPH-a i član Rockefellerove Trilateralne komisije. Je li to istina, ne znamo, a u nastavku pročitajte i intervju s bavarskim Masonom hrvatskog podrijetla (Leon, 55) koji sam odradio u jednom zagrebačkom kafiću prije otprilike godinu i pol.

Iako je vidno da sugovornik daleko bolje poznaje materiju, zbog zavjeta nije želio previše otkriti – samo je potvrdio da je iniciran po masonskom obredu i nije prešao prvih deset stupnjeva. Razine, kako nam je potvrdio, ponajviše se razlikuju po novim skrivenim znanjima, načinu pristupa, zakletvi i rukovanju. Tako je dodao da mu je posebno zapala za oko fotografija bivšeg premijera Ive Sanadera i bivšeg guvernera Željka Rohatinskog koji su međusobnim rukovanjem ‘kopirali Masone’.

Možemo ustvrditi i da je bio vidno ciničan na bilo kakve upite u potencijalnim Hrvatima u masonskom redu. ‘Srbi su daleko dinamičnije prepoznali značaj društva dok Hrvati i dalje ovise o zaostalim tajnim službama i reliktima prošlosti. Ugled države ovisi o ugledu domaće masonske lože’, započeo je Leon, inače prosjedi i proćelavi muškarac bez njemačkog naglaska. Nažalost, nemoguće je potvrditi relevantnost njegove priče osim sličnih storija u referentnim knjigama.

INTERVJU SA ČLANOM LOŽE

“U Masone ulazite preporukom, za mene je agitirao vlasnik tvrtke za koju radim. Nisam kao svi otišao u ložu zbog znatiželje, htio sam postati inicijat zbog koristi što mi nitko nije zamjerio. Dobio sam halju sličnu kakvoj luđačkoj košulji sa zavrnutom nogavicom, otkopčanim gornjim dijelom i štrikom oko vrata… Kasnije sam doznao da je to alegorija na crkvena smaknuća u Srednjem vijeku. Iskreno, nije me se previše dojmilo, čak sam mislio da se nalazim među ridikulima’, slikovito je opisao ulazak u ložu i pristupanje prvom stupnju masonerije.”

“Kasnije mi je izrecitirana klasična zakletva, prislonjen nekakav bodež na prsa i morao sam se pokloniti Velikom Arhitektu svemira. Othodao sam s povezom na očima koji krug po loži, zatim su mi na sve upite Meštra odgovore navodili ostali meni nepoznati pojedinci, te mi je na kraju skinut povez. Izuzev klasičnih stupova Boaza i Jakina, upoznat sam i s dobro poznatim simbolima – kutomjerom i šestarom.”

Leon je dodao da su mu za kraj kao u školi uručena pripremna pitanja za sljedeći stupanj jer će ovaj puta sam morati odgovarati na upite. Dobio je i prilično skromnu bijelu pregaču kao poklon, a nakon svega se dobro slavilo na, po njegovom mišljenju, neformalnom druženju. Otkrio nam je i da se svi detalji uz par namjernih krivih podataka nalaze u knjizi ‘Hiramov ključ’ autora Christophera Knighta i Roberta Lomasa. Leon je išao tako daleko da je uvjeren kako su autori ili lažni Masoni ili namjerni manipulatori.

“Inicijacija na drugi stupanj bila je za titulu ‘Brata’. Ovaj puta sam na sebi nosio samo onu kožnu pregaču, a nakon uspješnog polaganja ispita, opet sam se obukao u istu odjeću kao i na prvoj ceremoniji ali s nešto izmijenjenom simbolikom. Moram priznati kako su mi otkriveni isključivo oni podaci koje sam već više puta pročitao u raznim knjigama. Nakon svega je naravno uslijedila neformalna večera. Nisam bio nimalo impresioniran”, dodaje njemački Hrvat.

“Treći stupanj je bio najbizarniji. U potpunom mraku sam nakon dugog monologa braće ispred sebe o mistici Masona morao postati jedan od aktera priče o Hiramu Abifu – glasovitom začetniku reda. Čitav niz očito dobro uhodanih događanja iz posljednjih Hiramovih trenutaka i ubojstva. Položili su me na tlo i ‘sahranili’ uz konstantne navode dijelova legende. Kasnije je ipak bilo daleko bizarnije”, nastavlja Leon.

“Nakon mraka osvijetljen je grob s lubanjom i kostima, poput piratske zastave. Nakon što su me uvjeravali u ‘neizbježnu sudbu’, okrenut sam u drugom smjeru, navodno prema istoku i ‘zvijezdi Danici’, donositelju svitanja i jutarnjoj zvijezdi. Znao sam da se radi o Veneri iliti, kako pojedini kritički katolički krugovi pišu – Luciferu… Postao sam punopravni Mason”, završava priču.

Kasnije nam je objasnio da je priča o Luciferu zapravo alegorija i da mu je smiješno kako katolička crkva takav koncept odbacuje, a s druge strane slavi zvijezdu Danicu. Dodao je i da su u ovim početnim stupnjevima uklonjeni svi metalni predmeti s inicijata dok ih on nije morao ukloniti iz jednostavnog razloga – jer ne nosi nikakav nakit. Što se tiče situacije u Hrvatskoj, priznao je da postoje ‘određene strukture’, ali se samo smijao na bilo kakve upite o važnosti pojedinih članova.

Eventualnu poveznicu tajnovitih bavarskih Illuminata i Masona nije želio komentirati, izuzev mišljenja da je riječ o ‘medijskoj gluposti’, a također nije previše govorio niti o svojem trenutnom statusu. Nakon dugotrajnog monologa i opisa inicijacije u prva tri stupnja, očigledno vidjevši da su započela razna pitanja, Leon se zahvalio na razgovoru i napustio je prostorije ugostiteljskog objekta. Koliko je cijela priča istinita i ‘pije vodu’, teško je zapravo procijeniti – informacije su zapravo šture…
 
Video od 1939 – inicijacija u masonsku ložu Grand Orient de France

 
(blog.vecernji, youtube.com/uredio: nsp)

U povijesti su česti primjeri manipulacije i upotrebe prevelike količine moći kojima se pojedinci ili sistemi vlasti koristile kako bi ostvarili interese i ciljeve. Takvim aktivnostima se obično suprostavljaju građani različitim sredstvima. Tako su nastali danas već afirmirani pokreti. Ukoliko su ti otpori veći i češći nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sustava. Obično se tada uspostavlja novo stanje i pravila, ne samo poretka moći i vlasti već društva u cjelini. Promjene su imale karakter velikog nasilja kojim se koristila vladajuća moć, ali i otpor građana protiv takvog stanja moći.

Moć je sposobnost pojedinca ili grupe da ostvaruje svoje interese i zahtjeve čak i ako im se drugi protive. To ponekad znači i primjenu sile. Pojedinac raspolaže svojom individualnom moći, a da toga nije ni svjestan (u porodici, školi, poslu i slično). U političkom smislu na izborima putem glasanja ili pripadanja nekoj političkoj stranci, grupi za pritisak i drugim.

U ekonomskom smislu moć je raspolaganje određenim kapitalom, znanjem ili imovinom. Raznovrsni su oblici i izvori moći. Njena priroda je u samoj čovjekovoj nejednakosti i različitoj sposobnosti i poziciji koju jedinka ima. Moć je socijalne, političke i ekonomske prirode. Moć je društvena kategorija. Društvena moć se pojavljuje i ispoljava u institucionalnom obliku u odnosu prema pojedincima (vlada).

Privredno-ekonomska moć uslovljena je elementarnom činjenicom (kako kaže Weber), da raspolaganje materijalnim dobrima, bogatstvom i vlasništvom, na tržištu gdje ljudi konkuriraju jedni drugima, stvara specifičke životne pogodnosti za sticanje ili gubitak bogatstva, zaposlenja ili vlasništva.

Politička moć je uvijek institucionalizirana moć kojom raspolaže određena grupa, stranka ili sama država. Političke stranke su generatori, ali i nosioci političke moći. One su moderni kolektivni vladari koji svoje postojanje duguju čvrstoj organizaciji vlasti za koju se bore demokratskim sredstvima pridobijajući članstvo i glasače na izborima.

Stara izreka da vlast kvari ljude dobila je potvrdu u modernim istraživanjima. Ona pokazuju da se mozak ljudi mijenja kada postanu šefovi, tvrdi škotski neuroznanstvenik i klinički psiholog Ian Robertson u knjizi “The Winner Effect: How Power Affects Your Brain” koja je nedavno objavljena u Velikoj Britaniji. Ian Robertson profesor je na Trinity Collegeu u Dublinu, a poznat je i po svojim popularno-znanstvenim knjigama “Mind Sculpture” i “Mind’s Eye”.

Odobrenja za smrt

U svojoj novoj knjizi Robertson, među ostalim, analizira ponašanje američkog predsjednika Barack Obame, kome šefovi tajnih službi svakoga tjedna predaju listu potencijalnih terorista u Jemenu, Somaliji i Pakistanu. Na osnovi njihovih fotografija i biografija Obama osobno odobrava koje od sumnjivaca treba ukloniti pomoću bespilotne letjelice Predator.

Dopamin i empatija

Nažalost, prvi napad Predatora, koji je Obama odobrio samo tri dana nakon što je zauzeo Ovalni ured u Bijeloj kući, rezultirao je smrću velikog broja djece.

Barack Obama, tvrde upućeni, bio je istinski potresen što je njegov prvi korak u borbi protiv terorizma doveo od krvoprolića nedužne djece. No, gotovo četiri godine predsjednikovanja izmijenile su Baracka Obamu, što je vidljivo ne samo po tome što je posijedio nego i po njegovim šalama. Tako se ove godine na tradicionalnoj večeri u Bijeloj kući priređenoj za strane novinare Obama obratio boy bandu Jonas Brothers koji obožavaju njegove kćeri. – Momci, Sasha i Malia vaši su veliki fanovi, ali neka vam ništa ne pada na pamet. Imam za vas samo riječ: Predator. Nećete ni vidjeti kako dolazi. No, vi sigurno mislite da se ja šalim – rekao je Obama izazvavši smijeh u dvorani.

Ovo može biti dio izbornog plana da se omekša Obamin distanciran, profesorski stil koji je karakterizirao njegovo rano predsjednikovanje – analizira Robertson.

No, to se može gledati i na drugi način. Geg s Predatorom je humoristički. No ako je vaš posao da svakog tjedna odlučujete koga ćete ubiti tom letjelicom, a postoji mogućnost da ubijete nedužnu dječicu, teško je šaliti se na taj račun – rekao je Robertson. On tvrdi da je četiri godine pozicije najmoćnijeg čovjeka na svijetu preoblikovalo Obamin mozak i osobnost.

Moć povećava razinu testosterona, što povećava oslobađanje dopamina u moždanoj mreži nagrađivanja. To, pak, rezultira povećanjem egocentričnosti i smanjenjem empatije, što je pokazalo jedno ranije istraživanje u Psychological Scienceu – pojasnio je Robertson u časopisu New Scientist.

Gadafijev poučak

Neuroprijenosnik dopamin, poznat i pod nazivom “hormon sreće”, uključen je u niz funkcija, od kretanja i motivacije do ovisnosti o drogama.

Poput većine neurotransmitera, dopamin funkcionira tako da njegove premale, baš kao i prevelike količine mogu narušiti koordinirano funkcioniranje mozga.

Nesputana moć vodi do stvarnih problema u rasuđivanju, emocionalnom funkcioniranju, samosvijesti i inhibiciji na sličan način kao kad kokain poremeti sustav za nagrađivanje u mozgu – ustvrdio je Robertson koji smatra da neograničena moć može biti okidač za narcizam i prekomjerni ponos. Navodi i primjer bizarnog ponašanja diktatora bivšeg libijskog diktatora Moamara Gadafija.

To se ponašanje ne može lako objasniti u terminima crta osobnosti koje su postojale i ranije. Ono se mnogo lakše može interpretirati pomoću termina nebalansiranog učinka moći na mozak – smatra Roberston. Dodaje kako su se “oruđa demokracije”, poput slobodnih izbora, ograničenog mandata, neovisnog sudstva i slobodnog tiska, razvila dijelom i stoga da se ograniči prevelika moć lidera.

Čak i Kinezi mijenjaju svoje lidere svakih 10 godina – dodao je Robertson.

No, nisu samo politički lideri ti na koje se to odnosi jer stotine milijuna ljudi imaju golemu moć diljem svijeta zahvaljujući svome šefovskom mjestu – upozorio je Robertson.

Spominje istraživanje dr. Nathanaela Fasta sa Sveučilišta Južna Kalifornija koje je pokazalo da se neki šefovi s velikom moći u odnosu na svoje podređene ponašaju pristojno, dok su drugi jako agresivni.

Fast je otkrio da oni ljudi koji se osjećaju nedoraslima u šefovskim ulogama, zbog velike moći što im se odjednom pruža, postaju agresivni prema suradnicima.

Nekim ljudima moć daje snagu i bistrinu, no drugim ljudima to može biti izvor golemog stresa koji ne bi iskusili da su u poziciji s manje moći. Dobar primjer je bivši japanski premijer Shinzo Abe. On je 2007. godine dao ostavku nakon što je samo godinu dana proveo na premijerskoj poziciji, pri čemu je ozbiljan stres bio glavni razlog njegova povlačenja – ustvrdio je Robertson.

Ponekad je glad za moći prevelika, kao u slučaju bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira. Robertson tvrdi da je žudnja za moći u Blairovu slučaju dovela do katastrofalnog rasuđivanja, posebice u slučaju napada na Irak.

I Vladimir Putin, koji će u trenutku kad mu završi sadašnji mandat navršiti 18 godina kontinuirane vladavine kao predsjednik ili premijer Rusije, uvjerljivo pokazuje alarmantne simptome neuroloških posljedica neograničene moći. To se primjerice vidi po njegovim fotografijama gdje je gol do pojasa ili s tigrovima ili medvjedima – rekao je Robertson.

On, međutim, smatra da nisu svi učinci i posljedice moći negativni. – Moć čini ljude bistrijima i spremnijima da razmišljaju strateški i apstraktno. Nadalje, ona poboljšava raspoloženje. Također, smanjujući anksioznost kod ljudi moć čini ljude smjelijima te im pruža veći apetit za sklonost riziku – ustvrdio je Robertson.

Šefove pod povećalo

Filozof Bertrand Russell tvrdio je da moć u ljudskim odnosima ima istu ulogu kao energija u fizici. No, učinci moći na mozgove lidera još uvijek spadaju u najveće varijable u životu o kojima se dosad nije razmatralo – naglasio je Robertson,

On predviđa da će u vrlo skoroj budućnosti neurološki i psihološki učinci moći postati sastavni dio rasprava o liderima, šefovima, profesorima, liječnicima, novinarima i svim ostalim zanimanjima koja pojedincima daju vlast i odgovornost nad onim što ostali ljudi priželjkuju, trebaju ili čega se, pak, plaše.

Komadina je poput Abea, Sanader je agresivan jer je nesiguran u kontaktu

Kako moć utječe na pojedince, zorno pokazuju i primjeri naših političara. Poput bivšeg japanskog premijera Abea, Zlatko Komadina je moć i odgovornost ministra prometa i veza doživio kao golemi stres, zbog čega je imao zdravstvenih problema. Da se zbog stresa razbolio, priznao je i bivši predsjednik Sabora Boris Šprem.

Pokojni predsjednik Franjo Tuđman često je na različite načine manifestirao svoju golemu moć i egocentričnost. Tako je nakon Oluje u kolovozu 1995. godine na željezničkoj stanici u Kninu o izbjeglim Srbima rekao: “Neka im je sretan put, nisu stigli ponijeti ni devize, ni svoje prljave gaće.” Bivši premijer Ivo Sanader u svojim je istupima prema novinarima pokazivao veliku dozu agresivnosti, baš kao i svaki ministaru Vladi. Na osnovi studije Nathanaela Fasta, njihova bi se agresivnost prema novinarima mogla objasniti prikrivanjem vlastite nesigurnosti u kontaktima s medijima.
 
Dan izbora – Specijal

 
(jutarnji,wikipedia/uredio:nsp)

Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na njihovu podsvijest može se utjecati različitim tehnikama čak i na daljinu, što koriste tajne službe i znanstvenici korporacija. Primjeri se vide posvuda. Stalno poručivanje: ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘trebamo EU da bismo se spasili’, govori dovoljno s kim imamo posla, kaže Sanela Ahmetović.

Tvrdnje izrečene na nedavnoj tribini o ‘Svjetskoj vladi’ prema kojima se namjera može spremiti u kutiju i poslati poštom, prema kojima pripadnici ‘elite’ koji poznaju ‘tehnologiju duha’ mogu ljude uvjeriti da rade i ono što ne žele, kasnije su izazvale burnu polemiku u javnosti. O toj izuzetno zanimljivoj, no u medijima rijetko prisutnoj temi, razgovarali smo sa Sanelom Ahmetović, pranoterapeutkinjom čiji posao podrazumijeva znanje o mehanizmima ljudske podsvijesti, pa i tehnikama manipulacije ljudima.

Na koji način se može upravljati ljudima?

Posvuda se svim silama potiče nesigurnost i strah, te se svatko priklanja tamo gdje se osjeća najsigurnije. Žalosno je, no istinito, da se danas najčešće sigurnost traži u sjeni novca. Život se sve više svodi na teško stjecanje i upravljanje novcem, pa se pronalaze i prečice.

Zaboravlja se da je važan put zbog putovanja samog, da su važni svi koje sretneš na tom putu te da cilj ne opravdava sredstva. Može se, dakle reći da upravljanje ljudima olakšano oslabljivanjem zajednice i duha pojedinca. Oduzimanjem i trošenjem njihove vitalne snage prekomjernim radom, stresnim okruženjem, usmjeravanjem pozornosti na nevažne stvari putem industrije zabave, glazbe, medija, te trčanjem za ispraznim vrijednostima koje osobe čine konstantno frustriranom i praznom. Forsira se brza strast, brzo sagorijevanje, naglost, nepromišljenost, nemoć nad doživljajem vlastitog smisla postojanja.

Zato se postaje normalno predati, odnosno pripadati nekom ili nečem što nudi ‘gotov’ identitet koji ne možeš sam iznutra iznjedriti. Društveni opis uspjeha danas je popularnost, posjedovanje, nadmoć, status ega. To je direktno u suprotnosti s unutrašnjim porivom duhovno i psihološki zdravog pojedinca. Cjelovita, vitalna osoba prirodno teži živjeti svrhovito, doprinositi zajednici i biti korisna društvu. Želi se ponositi svojim doprinosom cijelom svijetu, a ne visokim statusom.

Možete li biti malo određeniji?

Detaljniji odgovor na pitanje: Kako se to radi, jest: radi se nečijom namjerom. Pitam se je li ovako loše stanje u ekonomiji i gospodarstvu slučajno? Kako ja to vidim, sve što imamo sada od gospodarske i ekonomske situacije bila je nečija namjera. Sve što jest, počinje namjerom. Zapravo, bilo je potrebno puno energije i planiranja da bi se stvorilo aktualno stanje nesigurnosti i razočaranja.

Kako se namjerom može djelovati na nekoga ili nešto?

Sve je vibracija. Primjer glazbene vilice je dobar primjer prijenosa vibracije. Ako približimo vibrirajućoj glazbenoj vilici drugu vilicu, vibracija tona od jedne ka drugoj se prenosi i samom blizinom. Tako se određena uvjerenja, misli, ovisnost, namjere, emocije, strahovi, bijes, bespomoćnost i nesigurnost prenose iz podsvijesti u podsvijest pojedincima putem određenih okidača u medijima, reklamama, novinama, te putem polja kolektivnog nesvjesnog.

Prvo se stvori uvjerenje u određenoj skupini ljudi, da nisu dovoljno pametni, bitni, vrijedni, nudeći im neučinkovita rješenja za nametnute probleme, a potom ih se dovoljno dugo tretira kao glupane, jadnike dok oni sami ne povjeruju u svoju ničim zasluženu ulogu, pa više uopće ne reagiraju na omalovažavanje. Nametnuta uloga ostaje kao komunikacijski most koji se koristi samo po potrebi – kada ta uloga treba dati neki rezultat. Općenito, o snazi kreiranja namjerom, ne zna se mnogo u javnosti, ali se odavna koristi u tajnim službama i u vojne, znanstvene, te političke svrhe.

Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. 

Gdje sve prepoznajete upotrebu te tehnike?

Upotrebljava se na više razina. Glazbena i filmska industrija oblikuje svjesnost djeteta od njegove najranije dobi. Dijete nema stavove, nezaštićeno je od utjecaja i nažalost, formira se imitirajući okolinu. Ono što uoči kao zanimljivo, to će kasnije i činiti, koliko god mu tvrdili da je to štetno.

Mediji i Vlada oblikuju ponašanje odraslih lažima, strahom i nesigurnošću. Događaji koji uzrokuju kolektivnu nesigurnost i bespomoćnost, su masovna hipnoza. Na primjer, odluke vlade o ratovanju – iako to narod ne želi – imaju svrhu produbljivanja unutarnjeg konflikta u pojedincu i umanjenja njegove samosvijesti i integriteta.

Svjesnost ima svoje mišiće. Ukoliko se redovno koristi postaje budnijom i odgovornijom te sposobnijom preuzimati zadatke i pronalaziti rješenja za probleme u zajednici. Međutim, ukoliko se mišići svjesnosti ne upotrebljavaju, svjesnost se degradira, zatvara u prošlost, sabotirajući osobu i umanjujući njezin doživljaj vlastite vrijednosti. Na razini medija, riječ je o vrlo suptilnim manipulacijama podsviješću. Određene riječi ili predodžbe koriste se kao podsvjesna ‘sidra’ za utjecanje na ponašanje. Ponekad su to samo dvije riječi, a češće spajanje određenih pojmova odnosno manipulacije predodžbama.

Možete li navesti konkretne primjere ‘programiranja podsvijesti’ u hrvatskoj politici?

Krasan primjer su dvije riječi; Uspjeh Referenduma. Iako je zakon prilagođen s namjerom da bude legalno prihvatiti glasanje manje od 50 posto stanovništva RH, te dvije riječi mediji su naglašeno koristili da u javnosti ne bi došlo do nezadovoljstva rezultatom referenduma. Prije samog referenduma sustavno su korištene riječi zbog kojih su glasači, nezadovoljni potezima Vlade oko pridruživanja EU, bili omalovaženi i uvredama poticani da ne izađu na referendum, te su zbog toga bili unaprijed rezignirani i namjerno odgovoreni od glasanja.

To su riječi: euroskeptici, antieuropejci, balkanska eskadrila, jugosentimenti, neinformirani, očajnici… Budući da ljudi imaju prirodnu potrebu pripadati, da odbacuju ono čemu ne mogu vjerovati, te da ne žele biti omalovaženi i pogrešno deklarirani, odbacili su legitimitet referenduma nepojavljivanjem na glasačkom mjestu. Mnogi proEU glasači u krugu svojih bližnjih širili su EU kampanju koristeći pomodno iste izraze. Citirali su kolumniste iz proEU medija izrugujući se onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU. Nesvjesnim bićem može manipulirati tko god tako odluči. Onom tko živi svoju istinu, svoj integritet, nemoguće je nametnuti lažnu sigurnost izvana, zavesti ga darovima i obećanjima. Pretpostavljam da zbog toga veliki broj ljudi uopće nije izašao na referendum.

Prepoznali su strategije i namjeru Vlade prilikom najavljivanja referenduma. Onima koji jasno vide namjere koje stoje iza vanjskih sugestija, teška je uvreda nastaviti razgovor na razini na kojoj im političari dodjeljuju unaprijed omalovaženu ulogu. Primjeri programiranja podsvijesti vide se posvuda. Konstantno poručivanje: ‘vi trebate nas da bismo vas spasili’, ‘mi trebamo EU da bismo se spasili’, ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘nema nam spasa uopće ‘ili možda samo ako nam pomogne MMF’ – govori dovoljno s kim imamo posla.

Kako se dolazi do tih i sličnih složenica? Tko kreira te slogane?

Postoje cijeli rječnici izmišljeni za političke potrebe programiranja podsvijesti mase. Te riječi masu navode na privid nemoći ili je tjera u ignoriranje. Oboje je jednako dobro za elitu. Rječnik kojim se koristi izbacuje pojedinca iz vlastitog integriteta i u umu mu stvara predodžbu pritiska, odnosno neizbora, i sugerira samo jedno rješenje.

Tada se nametne rješenje koje je naručeno po volji elite. Na koje ionako više nitko ne reagira. Dok se okreneš, već je novih 100 zakona izglasano. Niti jedan nije legitiman dok ga stanovništvo ne prihvati. Mi, međutim, uopće ne sudjelujemo u tim važnim odlukama. Naši zakonoklepci su sretni zbog toga, iako nam se rugaju zbog odustajanja od komunikacije s njima. Veličamo ih kao što djeca u šestoj godini veličaju svoje autoritete, jer su počela spoznavati da ne mogu sama ispuniti svoje potrebe. Međutim djeca u devetoj godini. ruše sve idealizirane autoritete i od onih kojima su se divili i pljeskali im za svako umijeće, s prezirom počinju zahtijevati istinitiji odnos prema stvarnosti.

Oni najviši padaju najniže u njihovim očima. Naravno, u tom procesu samorazvoja identiteta djeca duboko pate jer se osjećaju usamljeno i razočarano. Njihovo ‘Ja’ se ipak nepovratno želi smjestiti u stvarnost kakva god da jest. Zašto mi odrasli ne možemo prihvatiti bolnu stvarnost i osnažiti se ispunjavajući svoje potrebe? Zar devetogodišnje dijete ima više mudrosti od odraslog čovjeka? Primjerice, zašto mi, koji održavamo sustav i zbog kojih država, vlast i zakoni postoje; ne bismo svakodnevno održavali referendum internetom? Neka narod kaže što misli o određenom zakonu – o svakom zakonu, svaki dan. Ili barem neka referendumom izabere vladu kojoj će vjerovati, sastavljenu od sposobnih građana, koji nisu nikome podobni osim narodu. Kao što je to učinio Island.

Postoji li drastičan primjer kontroliranja mase ili programiranja podsvijesti?

Do koje mjere je to usavršeno, može se i ovako predočiti: postoji i vrlo stručan način kontroliranja uma koji su razvile njemačke tajne službe i psiholozi, putem kojeg se stvaraju posebni agenti – ljudi programirani da čine određene zadatke i to potpuno nesvjesno, nakon što im se nakon mnogo godina spomene određeni kod u riječima. Takve osobe su programirane druženjem s nekom osobom (programerom), a da ni ne znaju da su programirani. Žive normalan život dok ne čuju ‘kod’ koji izazove bujicu misli, osjećaja i namjera iz podsvijesti i u točno određenom periodu navede ju na neki čin, ili ponašanje. Takvi agenti koriste se za terorističke i samoubilačke akcije, pokretanje lažnih revolucija, namještanje političkih i znanstvenih tajnih projekata elite. Nešto poput norveškog Breivika.

I ljude, dakle, dresiraju?

Točno. Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. Mada vjerujem da to neće biti moguće sa Hrvatima. Takovo programiranje moguće je na njemačkom jeziku, jer su njemačke riječi pojmovne slike, ocrtavajućeg fokusa u podsvijesti, dok hrvatski nije takav jezik. On dopušta čovjeku da u doživljavanju riječi kombinira različita unutarnja stanja još u fazi dječjeg formiranja vještine govora i to doprinosi da se kasnije predodžbe razvijaju raznoliko. Tako je i buduća individualnost zajamčena.

Jesu li ljudi koji koriste tehniku programiranja uvijek svjesni da to čine, ili su i oni programirani?

Često je nesvjesno koriste. Iako primjećuju da nedostaje nečeg u tome, nastavljaju s koristoljubljem za svaki slučaj. Obećavaju, unaprijed lažući jer to ionako rade i njihovi konkurenti. Srce im je ‘hakirano’ ljubavlju prema statusu, moći i novcu, te samoljubljem i pripadnošću onima gore, iznad naroda.

Tko programira hrvatske političare?

Tko ima koristi od osiromašenja naroda i obespravljenog čovjeka? Nemoći čovjeka da zaradi i kupi pošteno svoj dom? Tko se u cijeloj priči najviše bogati? Bankari. Tko stoji iza banaka? Iluminati. Kako iluminati programiraju svoje ‘desnice i ljevice’ daleko dolje u piramidi? Dodjeljivanjem posebnih počasti i poboljšavanjem kvalitete života svojih službenika. Nažalost i programiranjem njihove podsvijesti. Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na podsvijest čovjeka se može utjecati različitim mind-programing tehnikama čak i na daljinu. Te tehnike, kao i tehnike kreiranja stvarnosti namjerom sprovode se na političarima, vojnicima, televizijskim voditeljima i službenicima, glazbenim i filmskim zvijezdama i običnim pukom, a koriste ih tajne službe i elita, te znanstvenici korporacija, računajući naravno i na dozu osobne pohlepe i samoljublje.

Kako programiraju obične ljude?

Treba znati da je svatko programiran do neke mjere, sa svim što je doživljavao u prve tri godine, pa do puberteta. Za proces osvještavanja potrebno je dosta analize i višak slobodnog vremena, kojeg nema dovoljno, a to nije slučajno. Na osobnoj i kolektivnoj razini podsvijesti, pojedincem se lako manipulira zbog potrebe za zajedništvom, pripadanjem, iskrenošću, najčešće strahom. Strah i nelagoda su temeljno oruđe za programiranje.

Kontrolirati se može i neznanjem, izvrtanjem i sakrivanjem činjenica. Posljedica toga je osjećaj razočaranja samim sobom i okruženjem, nemogućnost kritičnog mišljenja, tupost općenito. TV reklame uvelike programiraju kolektivno nesvjesno. Istraživanja su pokazala da je potrebno pola godine da se nakon perioda prikazivanja reklame, iz podsvijesti pojavi program u stilu: ovaj proizvod moram kupiti. Svatko bi se iznenadio da prekine tok programiranih misli i odluči boraviti sam neko vrijeme u prirodi, slušajući samo glas svoje duše o tom što je njemu doista važno i korisno.

Gotovo da se ne bi imao po što vratiti u grad. Sve što mu je potrebno, našao bi u sebi. Što je različitija i bogatija unutrašnja kreativna snaga pojedinca, to je teže njegovu maštu ‘potčiniti i ukalupiti’ te slijepiti s podsviješću različitih drugih osoba u smjeru nečije nepoznate namjere. Teško je nekoga tko može iznjedriti svoje vlastite misli i osjećanja okupirati vanjskim neprirodnim izlučevinama. Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. To je ono što ja prepoznajem radeći u grupama sa od 5 do 10 osoba, u smjeru osobnog rasta i razvoja.

Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. Kada bi se ta uloga osvijestila i otpustila, ostale bi velikodušnost, čestitost i dobronamjernost prema svakome te sposobnost zacjeljivanja unutarnjeg i vanjskog razdora. To se može dogoditi i u jednom danu. Dovoljno je već zakoračiti u znanje. Nije moguće manipulirati onoga koji prepoznaje manipulaciju i djeluje konstruktivno i cjelovito u svom interesu i interesu svoje zajednice.

Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. 

Možete li analizirati ponašanje hrvatskih političara poput Zoran Milanovića ili bivšeg Ive Sanadera?

Zorana Milanovića teško je slušati ili pratiti putem medija, jer je njegov stav plus namjera uvreda za prosječno emocionalno inteligentnog promatrača. Što je njegova stranka činila osam godina prije nego je došla na vlast? Zašto se nisu pripremili? Njegova programirana uloga u suprotnosti je s njegovom životnom svrhom, što znači da on ne bi trebao biti na toj političkoj poziciji misleći samo na sebe. “Gospodin” Sanader je, pak, poslužio kao medijska sablazan, da bi se skrenuo pogled javnosti sa propusta u potpisivanju pristupnog ugovora za ulazak u EU i privatizacijom koja prati te propuste. Kako inače objasniti tu krvavu medijsku stigmatizaciju upravo u vrijeme tako bitnih odluka za budućnost RH, te rezultat zasićenja i otupljivanja pozornosti javnosti nad onim što je doista bilo presudno važno u isto vrijeme?

A to je dolazak novog zamaha privatizacije zajedno s novom vladom. Nema slučajnosti u mainstream medijima, zato čitajte između redaka. Zašto u našim medijima nema više informacija o načinu na koji je Island regulirao svoju ekonomsku situaciju?

Koji još bitan događaj su veliki mediji namjerno skrili? O čemu ne razgovaramo, a trebali bi?

Zanima me pitaju li se naši političari zašto je poginulo 72 člana poljske Vlade u navodnoj avionskoj nesreći i zbog čega im nitko od državnika iz okolnih zemalja nije došao na pogreb. Svi su se ispričavali nemogućnošću dolaska zbog vulkanskog praha u atmosferi, iako su neki bili udaljeni samo 400 kilometara i mogli su doći automobilom. Nekom je ipak bilo važno odati posljednju počast. Biskup Mieczyslaw Cieslar, poglavar varšavske biskupije Evangeličke crkve, poginuo je u nedjelju navečer kod Lodza dok se vraćao s pogreba u Krakovu.

Jedan od rijetkih koji je došao na pogreb, poginuo je, dakle, zbog otkazivanja kočnica. Mladić koji je snimao video na kojem se vidi da su ubijani preživjeli i da njihova tijela padaju nakon pucnjeva trojice uniformiranih muškaraca, izboden je dvaput i isključen s uređaja u bolnici. No umjesto o tim događajima, mediji su izvijestili da se poljski član Vlade ispričava ruskoj javnosti zbog malicioznih teorija o prometnoj nesreći poljskih državnika.

Što bi se moglo kriti iza toga?

Poljska je jedina država u Europi koja je imala rast u doba krize. Htjela je pomoći susjednim zemljama da izađu iz recesije. Jedina nije nasjela svjetskoj prevari s cjepivom protiv svinjske gripe – to je u globalnim razmjerima nevjerojatna i golema stvar. Ima, osim toga, vlastite stavove o destrukciji temelja društva nasilnim nametanjem homoseksualnosti kao vrhunaravnog ideala… Novinarka Jane Burgermeister istraživala je baš ovu situaciju, kao i pronalazak virusa ptičje gripe u Beču, u 7 tona anti-virusnog cjepiva protiv svinjske gripe, za što je i podnijela tužbu američkom FBI-u protiv Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda i nekoliko visokih vladinih i farmaceutskih dužnosnika, te Baxtera AG, Baxter Internationala i Avir Green Hill Biotechnologyja zbog razvijanja, proizvodnje, raspačavanja i oslobađanja biološkog oružja za masovno uništenje u Austriji između prosinca 2008. i veljače 2009., s namjerom izazivanja globalne pandemije virusa ptičje gripe, te namjerom profitiranja od te pandemije’. Svi njeni video isječci nestali su, međutim, s interneta, kao i njezine informacije.

Što je to pranoterapija, odnosno što vi kao pranoterapeut konkretno radite?

Pranoterapija, neuro-lingvističko programiranje i waldorfska pedagogija odnosno cjelovit odnos prema odgoju čovjeka moja su područja zanimanja. Organiziranim grupnim radom i individualno na temu osobnog rasta i razvoja podržavam pojedince uočiti ograničavajuća uvjerenja koja im više ne koriste i premostiti ih k novim svjesno odabranim uvjerenjima. Podsvijest, svijest i nadsvijest su izrazito moćan alat za izvršenje i fokusiranje na željene ciljeve; od samoozdravljenja do kreiranja svoje stvarnosti namjerom. Zanima me način življenja zbog kojeg bi društvo i čovjek funkcionirali zdravo i cjelovito. Sustav u kojem živimo je sve više postavljen tako da se vitalna snaga ne može sakupiti dovoljno niti za naše minimalne unutarnje potrebe. Važna je količina i kvaliteta prane (vitalne energije) u organizmu.

Prana se skladišti u nervnom sustavu čovjeka i potrebne su njene velike zalihe da bi čovjek koristio svoj puni potencijal polja i svijesti. Budna svijest troši jako puno energije, pa tijelo zbog energetskog manjka koristi ‘autopilot’ za svakodnevicu. Tijelo, naime, ekonomizira potrošnju vitalnosti, da bismo preživjeli svoj vlastiti ritam. Tako nas i dodatno ograničava. To je najbolje što tijelo može učiniti za nas jer nervni sustav ionako može sakupljati pranu samo u stanju dubokog odmora i harmonije s prirodom, a rijetki su sretnici koji si to mogu priuštiti.

Toksični gradovi, toksična hrana, negativnost stavova izvana i iznutra čine manjak snage vitalne energije. Pod uvjetom da se čovjek oslobodi većine programa koji njim operiraju iz podsvijesti, a koje je dobio putem medija, sustava školske indoktrinacije, geneološkog naslijeđa iz obitelji – mogao bi činiti velike stvari za sebe i svoju okolinu.

Što se događa kad čovjeku nedostaje ‘prane’?

Većina ljudi ‘spava’ živeći život jer nema dovoljno prane. Možemo reći da je to snaga vitalne energije biljke, vode, vjetra, životinje, čovjeka. Sve što je živo ima snagu vitalne energije. Međutim prana nije fiziološka tvar već određena supstanca svijesti i nalazimo je i u vrlinama, u dobrim i pozitivnim namjerama za sebe i druge. Postoje razne varijante vitalne energije. Možemo reći da je prana i duhovna hrana.

Najvažnije je reći da se ona skuplja podešavanjem nervnog sustava na viši stupanj prijemčljivosti putem boravka na mjestima gdje ima puno prane; šume, planine, rijeke, prirode i konzumiranjem tek ubranog voća i povrća. Prane uopće nema u hrani kakvu jedemo svakodnevno, kupujući ju u trgovini. Zapravo, trošimo te svoje male resurse prane, na probavljanje svega što ne zrači vlastitom vitalnošću. Nema je niti u komunikaciji jer u komunikaciji nema zahvalnosti niti integriteta. Kada bi se razgovaralo uz iskreno poštovanje i suradnju, sami bismo stvarali pranu. Svemir se želi širiti kroz naše djelovanje, ali mi smo krivo indoktrinirani.

Kako se tom tehnikom može pomoći ljudima da ostvare svoje životne ciljeve?

Način mog rada je da prenosim znanje i informaciju, te pomognem oblikovati iskustvo koje je osobi potrebno za daljnji razvoj. To je skup tehnika koje kombiniram sa svojim iskustvom. Kroz nekoliko tjedana ili mjeseci prolazimo kroz programe u obliku radionica, gdje jasno oblikujemo namjeru svog razvoja.

Grupnom podrškom i psihološko-energetskim vježbama reprogramiramo svoju podsvijest, uklanjamo sabotaže te tako svoj razvoj i namjere ubrzano realiziramo. Snaga pojedinca je tisuću puta veća ukoliko se osjeća podržanim od okoline. Mnogi su programirani na sabotiranje vlastitog ostvarenja i slobode u različitim područjima života. Međutim, kroz povjerenje i zajedničke pozitivne namjere, stvara se iskustvo oslobađanja tisućitog unutarnjeg potencijala osobe i događaju se nevjerojatne transformacije u životima prisutnih. Kako iznutra, tako i izvana. Tada je potpuno jasno da nije bitan novac i status za sigurnost, nego okolina, stvaralaštvo, doživljaj funkcionalnosti, prihvaćanje, mudrost i ljubav.

Osjećaj zahvalnosti koji proizvodi grupa za svaki postignuti korak naprijed, nekog pojedinca iz grupe čine snažno pozitivno energetsko polje, puno prane- koje iscjeljuje i pomaže one koji se u njemu nalaze. Iskustvo podrške i zajedništva, najjači je mogući preobrazitelj, svake uvjetovane životne situacije i stava, odnosno ograničavajućeg uvjerenja. Vjerujem da bi u tom pravcu trebalo formirati i sustav državnog vodstva – kroz funkcionalnost u zajedništvu.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Što povezuje hrvatske moćnike koji su inače nerijetko sukobljeni kada je riječ o političkim, ekonomskim, društvenim i medijskim problemima?

Vjerujete li da u Hrvatskoj postoji jedna organizacija u kojoj vlada potpuna sloga među elitom, potpuno suprotna od razdora i neorganiziranosti kakvu već godinama imamo priliku promatrati u svim službenim institucijama, državnom aparatu i velikim poduzećima? Da postoji organizacija u kojoj su uključeni hrvatski predsjednici, premijeri, ministri, čelnici pravosuđa, mega gospodarstvenici, umjetnički autoriteti i mnogi drugi ‘stupovi’ ovog društva?

Višemjesečno istraživanje hrvatskih podružnica međunarodnih udruženja Rotary i Lions, koje je proveo portal Dnevno dovelo je do zapanjujuće liste hrvatskih moćnika učlanjenih u te organizacije i produbilo sumnje kako se inicijative poput Rotary i Lions klubova, koje u javnosti propagiraju dobročinstvo i humanitarni rad, zapravo koriste i kao paravan za donošenje vrlo bitnih odluka na državnoj razini, te generiranje hrvatske svakidašnjice na najvišem nivou.

Popis članova Rotary i Lions klubova sastavljen je prema službenim podacima samih udruženja, dok je dio članstva Rotary kluba pribavljen od pouzdanog izvora unutar kluba koji je portalu Dnevno ustupio arhivu udruženja, a poželio je zbog očiglednih razloga ostati anoniman.

U velikoj infografici priloženoj uz tekst izdvojene su najutjecajnije i najpoznatije osobe u hrvatskoj politici i društvu koje su ujedno i članovi Rotary ili Lions klubova diljem zemlje.

Važno je za napomenuti kako dosad javnosti nije bilo poznata činjenica da su najviši hrvatski dužnosnici, istovremeno, na lokalnoj razini, udruženi u prilično tajnovite međunarodne organizacije čija povijest seže sve do početka 19. stoljeća.

Prilikom pregledavanja arhiva i službenih popisa članova Rotary i Lions klubova, osim pregršt utjecajnih osoba iz Hrvatskog sabora i visoke politike, te eksponiranih medijskih i gospodarski važnih ličnosti, naišli smo i na brojna imena iz aktualnih i bivših vladajućih garnitura.

Tako je, primjerice predsjednik RH Ivo Josipović kao počasni član uključen u Rotary klub Zagreb, dok njegov prethodnik Stjepan Mesić nosi istu počasnu titulu i u Rotaryju i u Lionsu.

Rotarijanstvom se može pohvaliti i bivši premijer Ivo Sanader, član Rotary kluba Split, a njegova nasljednica nas čelu države Jadranka Kosor ponosna je članica Lions kluba sa sjedištem u Zagrebu.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić učlanjen je u splitski Rotary zajedno sa Sanaderom i bivšim saborskim zastupnikom Jerkom Rošinom, a tu se još nalaze i najbogatiji Dalmatinac Juroslav Buljubašić , košarkaš Željko Jerkov, glavni urednik Slobodne Dalamcije Krunoslav Kljaković te mnogi drugi.

Zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pronašli smo u Rotary klubu Kaptol zajedno s nekoliko eminentnih hrvatskih moćnika; radijskim tajkunom Jurom Hrvačićem, direktorom Digitela Aljošom Roksandićem, predsjednikom uprave HRT-a Josipom Popovcem, direktorom NOVE TV Draženom Mavrićem, te direktorom tvrtke Emporion Markom Vojkovićem.

Možda najzanimljivije otkriće proizlazi iz činjenice da su čak tri ministra u novoj vladi članovi spomenutih klubova. Naime, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić utemeljio je varaždinski Rotary klub 1991. godine. Branko Grčić, također potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU učlanjen je u Rotary Split, dok je ministar zdravlja Rajko Sotojić aktivan u zagrebačkom klubu.

Cjeloviti popis koji obiluje moćnim i utjecajnim Hrvatima možete pogledati u prilogu uz tekst.

Masoni ili humanitarci?

Uzimajući u obzir lepezu moćnika udruženih u Rotary i Lions klubove i tajnovitost njihovih čestih sastanka, okupljanja i inicijacije u samu organizaciju, ova struktura koja se izgradila u Hrvatskoj neobično podsjeća na lokalnu inačicu zloglasne Bilderberg grupe, udruženja najmoćnijih ljudi na planetu, čija je godišnja konferencija nedavno održana u Virginiji u SAD-u.

Povod za pridavanje pažnje ovoj temi je i nedavni događaj u Opatiji gdje su se hrvatski rotarijanci u trenucima dok je u Beogradu zasjedalo oko 250 slobodnih zidara iz 20 europskih država okupili na prvoj samostalnoj konferenciji.

Rotary i Lions klubovi u posljednjih stotinu godina osnovani su diljem svijeta i broje više milijuna članova, a mišljenje o njihovim aktivnostima je podijeljeno na dva spektra. Prvi je službeni opis rotarijanaca u kojem se navodi da je to organizacija osoba iz stručnog i poslovnog života koje se posvećuju humanim ciljevima, cijene i promiču visoka etička načela u poslovnom i privatnom životu, te šire dobru volju i razumijevanje u svijetu.

S druge strane, mnogo je analiza koje govore o tim klubovima kao regrutacijskim centrima masonskih loža putem kojih se u državama stvaraju paralelni centri moći.

Više o pozadini Rotary i Lions klubova u Hrvatskoj i svijetu, te njihovoj stvarnoj ulozi u današnjem društvu donosimo u idućem nastavku feljtona Najveća tajna hrvatske elite.

23. Mirjana Hrga – novinarka- Rotary Zrinjevac

24. Tomsilav Krajačić – vlasnik Printera grupu, najveću hrvatsku tiskaru za tiskanje iz arka -Rotary Zrinjevac

25. Vedran Strukar – novinar – Rotary Zrinjevac

26. Berislav Jelinić – novinar – Rotary Medvedgrad

27. Marjan Jurleka – bivši predsjednik uprave Večernjeg lista – Rotary ZG Kaptol

28. Romano Bolković – novinar – Rotary ZG Kaptol

29. Gordan Kožulj – plivač- Rotary ZG Kaptol

30. Darko Tipurić – profesor na Ekonomskom fakultetu – Rotary ZG Kaptol

31. Otto Barić – nogometni trener – Rotary ZG Kaptol

32. Mladen Vedriš – bivši potpredsjednik vlade – Rotary Zagreb

33. Tomislav Paškvalin – bivši vaterpolist i poduzetnik – Rotary Zagreb

34. Mitko Naumovski – odvjetnik- Rotary Zagreb

35. Krunoslav Kljaković – glavni urednik Slobodne Dalamcije – Rotary Split

36. Željko Jerkov – poznati košarkaš – Rotary Split

37. Jura Hrvačić – radijski tajkun – Rotary Zagreb,

38. Aljoša Roksandić – direktor digitela – Rotary Zagreb

39. Dražen Mavrić – direktor Nove TV – Rotary Zagreb

40. Marko Vojković – direktor Emporiona – Rotary Zagreb

41. Vjenceslav Bacci – bivši direktor „Prerade’ osušen zbog gospodarskog kriminala – Rotary Split

42. Franjo Luković – šef Zagrebačke banke – navodno Rotary Zagreb

43. Božo Prka – šef Privredne banke – navodno Rotary Zagreb

44. Dragutin Drk – varaždinski ‘kralj mlijeka ‘- Rotary Varaždin

45. Zlatko Mehun – bivši glasnogovornik vlade i MUP-a – Rotary Varaždin

46. Eugen Laxa – Rotary International – trenutno u Brazilu

47. Relja Bašić – glumac – Rotary Zagreb

48. Duško Mucalo – intendant splitskog HNK – Rotary Split

49. Asim Kurjak – poznati doktor – Rotary zagreb

50. Vatroslav Kuljiš – umjetnik – Rotary Zagreb

51. Marijan Hanžeković – odvjetnik – Rotary Zagreb

52. Darko Ostoja – vlasnik Liburnia riviera hotela – Rotary Zagreb

53. Damir Odak – bivši predsjednik uprave OTP banke – Rotary Zagreb

54. Mladen Hrgarek – direktor PR agencije Madison – Rotary Zagreb

55. Zinka Bardić – Madison – savjetnica premijera Milanovića – Rotary Zagreb

56. Jadranko Crnić – pokojni – prvi predsjednik Ustavnog suda – Rotary Zagreb

57. Boris Ljubičić – poznati hrvatski dizajner – Rotary Zagreb

58. Marko Sapunar – profesor na FPZG i dekan visoke škole Kairos – Rotary Zagreb

59. Sead Busovača – nekadašnji predsjednik uprave NAMA d.o.o. – Rotary Zagreb

60. Ratko Žurić – poznati odvjetnik i ravnatelj zaklade Tomislava Horvatinčića- Rotary Zg

61. Hido Biščević – bivši veleposlanik – Rotary ZG

62. Branko Herak – počasni konzul Kraljevine Danske u Rijeci – Rotary Rijeka

63. Milan Holjevac – pokojni – poznati riječki poduzetnik . Rotary Rijeka

64. Čedomil Cesarec – predsjednik HGK Varaždin – Rotary Varaždin

65. Mirko Ramušćak – poznati varaždinski odvjetnik – Rotary Varaždin

66. Krešimir Bubalo – gradonačelnik Osijeka i HDDSB-ovac – Rotary Osijek

67. Mario Crnjak – bivši direktor IGH Osijek i šef HAC-a (uhićen) – Rotary Osijek

68. Marijan Bulat – bivši generalni konzul Hrvatske u Italiji – Rotary Osijek

69. Josip Kardum – bivši pomoćnik ministra pravosuđa – Rotary Osijek

70. Josip Matulović – ekonomist, direktor i stvaratelj moćnog “Montera” – Rotary Split

71. Šime Luketin – šef splitske Credo banke (uhićen) – Rotary Split

72. Josip Posavec – bivši župan Čakovec – Rotary Čakovec

73. Nenad Santini – političar i direktor Zagrebačke banke u Zadru – Rotary Zadar

74. Vlado Andučić – šef sisačkog HNS-a – Rotary Sisak

75. Mario Šipušić – direktor VG Čistoća I VG Komunalac (HSLS)- Rotary Vg

76. Krešimir Fijan – direktor Euroherca u Velikoj Gorici – Rotary VG

77. Zvonko Biljecki – predsjednik uprave Geofoto – Rotary Zagreb

78. Boris Centner – član uprave Erste banke – Rotary Zagreb

79. Krešimir Dretar – optuženi direktor Coratia leasinga – Rotary Zagreb

80. Mladen Gajski – odvjetnik Miroslava Kutle (HSLS) – Rotary Zagreb

81. Roberto Motušić . bivši direktor ZG burze – Rotary Zagreb

82. Darko Radišić – predsjednik uprave Kraša – Rotary Zagreb

83. Renee Ivin – savjetnica u ministarstvu MVPEI – Rotary Zagreb

84. Branimir Jerneić – predsjednik uprave u HŽ – infrastrukturi – Rotary Zagreb

85. Ljiljana Mevorah Čokljat – član pregovaračkog tima za EU – Rotary Zagreb

86. Željka Mrkša – Head of Eu Projects Implementation Section in RH – Rotary Zg

87. Stjepan Šafran – poznati zagrebački poduzetnik – Rotary zagreb

88. Zvonimir Šostar – pročelnik Gradski ured za zdravstvo i branitelje – Rotary Zagreb

89. Željko Tufekčić – bivši državni tajnik u ministarstvu mora- Rotary Zg

90. Davor Kuterovac – vlasnik Vibrobetona – Rotary Vinkovci

91. Tomislav Rosandić – član uprave NEXE grupe – Rotary Vinkovci

92. Bosiljko Stanić – ugledni vinkovački poduzetnik i vlasnik trgovina BOSO i predsjednik skupštine udruženja NTL – Rotary Vinkovci

93. Željko Šarčević – predsjednik NK Cibalije – Rotary Vinkovci

94. Hrvoje Šarinić- bivši premijer – navodno Lions Zagreb

95. Nenad Cambi – akademik – Lions Split

96. Fredi Fiorentini – direktor Hajduka – Lions Split

97. Branko Grgić – predsjednik Hajduka, državni tajnik u ministarstvu turizma – Lions Split

98. Mirko Barišić – predsjednik NK Dinama- Guverner Lions cluba

99. Dragan Bolanča – prorektor splitskog sveučilišta – Lions

100. Srđan Ivanišević – otac Gorana Ivaniševića – Lions Split

101. Branko Roglić – vlasnik Orbica i još 13 tvrtki u osam država, na listi je 30 najbogatijih Hrvata – Lions Split

102. Leo Kuret – bivši direktor ACI marine u Splitu – Lions Split

103. Ljubomir Kerekeš – glumac – Lions Varaždin

104. Zvonimir Sabati – bivši varaždinski župan i saborski zastupnik – Lions Varaždin

105. Nenad Prelog – prvi veleposlanik u Irskoj – Lions Zagreb

106. Stipe Mesić – Lions klub Agram

107. Drago Diklić – poznati glazbenik – Lions Agram

108. Nikica Gabrić – liječnik – Lions Zagreb

109. Zlatko Mateša – bivši premijer – Lions Zagreb
 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

To je još jedna potvrda tezi da su politički obračuni koji se od 2000. vode u Hrvatskoj pogodovali Rotary clubovima da potisnu konkurentski Lions i ostale “obične smrtnike” sa javne scene.

Tako je, primjerice, predsjednik Ivo Josipović, kao počasni član, uključen u Rotary klub Zagreb. Tri ministra u Milanovićevoj vladi također su istaknuti članovi Rotary cluba. Naime, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić utemeljio je varaždinski Rotary klub 1991. godine i svi su varaždinski rotarijanci, pa tako i oni bliski HDZ-u, pod Čačićevim utjecajem. Splićanin Branko Grčić, također potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU učlanjen je u Rotary Split, dok je ministar zdravlja Rajko Ostojić aktivan u zagrebačkom Rotary klubu. Među istaknutim članovima Rotary udruženja također je i aktualna savjetnica premijera Milanovića – Zrinka Badrić, član pregovaračkog tima za pregovore sa EU – Ljiljana Mevorah Čokljat, te savjetnica u ministarstvu MVPEI Rene Ivin.

Zanimljivo je kako se ime Stjepana Mesića spominje uz ime zagrebačkih Rotarijanaca ali i konkurentskog Lionsa, gdje je počasni predsjednik, što je očito posljedica nekoliko njegovih naglih političkih obrata.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić također je Rotarijanac. Član je splitskog Rotary kluba, zajedno sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom i bivšim saborskim zastupnikom Jerkom Rošinom, Uz Bajića, Sanadera i Rošina ugledni članovi splitskog Rotarya su i najbogatiji Dalmatinac – Juroslav Buljubašić , bivši košarkaš – Željko Jerkov, glavni urednik Slobodne Dalamcije – Krunoslav Kljaković, bivši direktor „Prerade’ – Vjenceslav Bacci, osuđen zbog gospodarskog kriminala, te intendant splitskog HNK – Duško Mucalo, kao i nedavno uhićeni šef splitske Credo banke – Šime Luketin. Uz spomenute, njihov kolega je i već spomenuti Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU.

Zagrebački Rotarijanci najmoćniji u državi

Sudeći prema dostupnim informacijama u Zagrebu djeluju čak tri Rotary kluba. Najstariji Rotary Zagreb, utemeljen početkom devedesetih, te nešto mlađi Rotary klubovi Kaptol, Zrinjevac i Medvegrad.

Rotary klub Kaptol, sudeći prema dostupnim informacijama, kontrolira dugogodišnji zagrebački gradonačelnik – Milan Bandić. Uz Bandića, elitističku strukturu, između ostalih, čine i ugledni neurokirurg – Josip Paladino, bivši predsjednik uprave Večernjeg lista – Marijan Jurleka, novinar – Romano Bolković, plivač – Gordan Kožulj, profesor na Ekonomskom fakultetu – Darko Tipurić i nogometni trener Oto Barić, dok je Bandićev dugogodišnji suradnik – Zvonimir Šoštar - pročelnik gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, član Rotary kluba Zagreb.

Članstvo Rotary kluba Zrinjevac je također zanimljivo. Ovom klubu pripadaju novinari Vedran Strukar i Mirjana Hrga, kao i ugledni poduzetnik Tomsilav Krajačić, dok novinar Tomislav Jelinić pripada Rotary klubu Medvegrad.

Međutim, najveći utjecaj u državi pripisuje se Rotary klubu Zagreb. Uz Ivu Josipovića i Stjepana Mesića, članstvo u ovom klubu diči se i  savjetnica premijera Milanovića – Zrinka Badrić, član pregovaračkog tima za pregovore sa EU – Ljiljana Mevorah Čokljat, savjetnica u ministarstvu MVPEI Rene Ivin i ministar Ranko Ostojić. Uz spomenute tu je i ugledni HDZ-ovac Mladen Vedriš, profesionalni diplomata Hidajet Biščević, kao i ugledni zagrebački odvjetnici Marijan Hanžeković, Silvije Degen i Mitko Naumovski.

Na popisu zagrebačkih rotaryanaca ne može se zaobići niti predsjednika uprave HRT-a - Josipa Popovca, direktora Digitela – Aljošu Roksandića, direktora NOVE TV – Dražena Mavrića, direktora tvrtke Emporion – Marka Vojkovića, te navodno i medijskog tajkuna Juraja Hrvačića.

Među zagrebačke rotaryance uvršteni su također: Krešimir Dretar – optuženi direktor Coratia leasinga, Roberto Motušić – bivši direktor ZG burze, Darko Radišić – predsjednik uprave Kraša, glumac Relja Bašić i kontroverzni liječnik Asim Kurjak.

Prema određenim, istina ne potvrđenim, nagađanjima članovi Rotary kluba Zagreb su i Franjo Luković – šef Zagrebačke banke i Božo Prka – šef Privredne banke, čelni ljudi dviju najvećih financijskih institucija u Hrvatskoj.

Političke i gospodarske elite  Varaždina i Osijeka također rotarijanci

Početkom devedesetih Radimir Čačić je utemeljio varaždinski Rotary club. Zanimljivo je kako su među uglednicima ovog kluba i nekadašnji HDZ-ov glasnogovornik Vlade – Zlatko Mehun, varaždinski “kralj mlijeka” Dragutin Drk, predsjednik HGK Varaždin – Čedomil Cesarec, kao i  Mirko Ramušćak – poznati varaždinski odvjetnik.

I struktura osječkog Rotary kluba je jako zanimljiva. Među osječkim Rotarijancima spominju se i imena Danijela Srba – predsjednika HSP-a, Krešimira Bubala – gradonačelnik Osijeka i uglednog HDDSB-ovca, Maria Crnjaka – nedavno uhićenog bivšeg direktora IGH Osijek i šef HAC-a, Marijana Bulata – bivšeg generalnog konzula Republike Hrvatske u Italiji, te Josipa Karduma – bivšeg pomoćnika ministra pravosuđa.

Lions club gurnut na marginu

Političkim usponom Stjepana Mesića i Ive Sanadera očito je započela i potpuna dominacija Rotary cluba nad političkim, gospodarskim i javnim životom u Hrvatskoj. Sve do tada, među Tuđmanovim nasljednicima očito se vodila teška bitka između Rotaryanaca, Lionsa i demokršćanske strukture.

Sanaderovom pobjedom, potpomognutom od kolega iz Rotary kluba, očito su tada nadvladali Rotaryanci. Istina, Sanader je za svoju zamjenicu odredio Jadranku Kosor, koju svrstavaju u konkurentski Lions club. Međutim, od tada slijedi pad ove strukture.

Međutim, kako se čini, struktura Lionsa u koju ubrajaju: Mirka Barišića – predsjednika Dinama, Hrvoje Šarinića i Zlatka Matešu – bivše premijere, Vlatka Markovića – predsjednika HNS-a, Fredija Fiorentinija – nekadašnjeg direktora Hajduka, Branka Grgića – nekadašnjeg predsjednika Hajduka i državnog tajnika u ministarstvu turizma, uspjela se održati jedino u športu, pogotovo nogometu.

Stoga, analitičari naglašavaju kako su zapravo napadi na Dinamo i HNS, odnosno Mamića i Markovića, zapravo pokrenuti od Rotary cluba, gdje je ministar Željko Jovanović samo puki izvršitelj naloga svojih šefova, koji žele preuzeti potpuni nadzor i nad hrvatskim športom.

Što je Rotary?

Rotary je međunarodno udruženje osoba iz stručnog i poslovnog života koje se posvećuju humanim ciljevima,  cijene i promiču visoka etička načela u poslovnom i privatnom životu, te šire dobru volju i razumijevanje u svijetu. Od riječi “Rotary” treba razlikovati “Rotary International” (RI), čime se misli na svjetsku organizacijsku strukturu (klubove i distrikte u svim dijelovima svijeta, te centralu u Evanstonu, IL, USA), stoji na službenoj stranici Rotary.hr.

Rotary International je inače organizacija koja trenutno ima više od 1.2 milijuna članova u gotovo svim zemljama svijeta. Financiranje projekata i programa na razini Rotary Internationala obavlja se kroz Rotary Fundation. Rotary Fundation je neprofitna organizacija financirana isključivo dobrovoljnim prilozima rotarijanaca i prijatelja fundacije koji dijele viziju boljeg svijeta. Do sada su Rotarijanci u Rotary Fundation donirali preko $ 1,9 milijardi.

Prema tvrdnjama analitičara Rotary klubovi su najniži stupanj masonskih udruženja iz kojih se regrutiraju budući istaknuti članovi.
 
prenio: dnevno.rs / uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9343"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]