Bivši papa Ivan Pavao II je upozorio da će radikalni islam preuzeti Europu u svojem predviđanju kojeg je izrakao svojem bliskom prijatelju prije nego što je umro

Osobe bliska Svetom Ivanu Pavlu II je tvrdila da je on bio „mistik”, koji je često imao proročanstva od Boga i izrekao je upadljivo točna predviđanja o budućnosti.

Govoreći ispred velike grupe vjernika u isposnici „Svetog Petra i Pavla” proteklog listopada monsinjor Mauro Longhi iz Opusa Dei je prepričao razgovor koji je imao sa pokojnim papom u ožujku 1993. godine na jednom od njhovih mnogobrojnih planinarskih izleta u planine.

Nakon što je otišao malo dalje ispored svojih kolega, Longhi i sveti Ivan Pavao su uzeli pauzu za sendvič.

U video-snimkci razgovora iz listopada, Longhi se čuje kako izgovara da je primijetio da se Pavlu ruke tresu. (Ivan Pavao je imao Parkinsonovu bolest koja još nije bila otkrivena u 1993.) Papa je primijetio tada mladićev pogled.

„Dragi Mauro, to je starost”, objasnio je on.

Longhi je uskočio i rekao: „Ali ne, vaša Svetosti, vi ste mladi.”

„To nije istina”, odbrusio je papa. „Ja kažem da sam star jer sam star.”

Longhi je nastavio:

„Onda je Wojtyla promijenio ton, i umjerio me na jednu od svjoih noćnih vizija, rekao mi je: „Reci to onima koje ćete susresti u crkvi trećeg tisućljeća. Vidim Crkvu kako pati od smrtonosne pošasti. Još dublje, bolnije i smrtonosnije od ovog tisućljeća”, pozivajući se na … komunizam i nacistički totalitarizam.

„To se zove islamizam. On će napasti Europu. Vidio sam horde kako dolaze sa zapada na istok”, i on je opisao zemlje jednu po jednu: od Maroka do Libije i Egipta, i tako dalje do istočnih dijelova. Sveti Otac je dodao, „Oni će napasti Europu, Europa će biti kao podrum, puna starih relikvija, sjenovita, i puna paučine. Obiteljskih dragocjenosti. Ti i Crkva trećeg tisućljeća ćete morati izdržati invaziju. Ne sa vojskom, vojska neće biti dovoljna, već uz vašu vjeru, živjeti sa integritetom.”

Prema portalu La Nuova Bussola Quotidiana (http://www.lanuovabq.it/it/la-visione-di-giovanni-paolo-ii-lislam-invadera-leuropa), koji je prvi objavio vijest na talijanskom, Longhi je „svećenik iznad svake sumnje” koji je „uživao osobno poštovanje ne samo Ivana Pavla II, več i Benedikta XVI, i to toliko da je 1997. godine bio pozvan na Vatikansku dikasteriju Kongregacije za kler.

”Između 1985. i 1995. godine Longhi, koji je zaređen 1995. godine, bio je u pratnji Ivana Pavla II na njegovim skijanjima i planinarenjima, te ga je ugostio u ljetnoj kući Opusa Dei u Abruzzou, koja je u to vrijeme bila samo „jednostavna kuća na selu.”

Longhi je kazao okupljenima također da je Papa koristio skroman automobil da bi se iskrao iz Rima kad je išao na ta putovanja u planine, u pratnji svog osobnog tajnika, monsinjora Stanislawa Dziwisza, i nekoliko drugih poljskih prijatelja.

Kad se automobil zaustavio na naplatnim kućicama „jedino mjesto na kojem bi ga netko mogao prepoznati”, „Papa Wojtyla” se pretvarao da je duboko zadubljen u novine koje je držao pred sobom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ivan Pavao II je bio poznat i kao veliki sportaš; i da je on bio i mistik što mnogo manje poznato. Ipak, prema portalu La Nuova Bussola Quotidiana, Longhi je rekao da je mogao naći Ivana Pavla noću na koljenima ispred šatora kapele kuće u planinama. Oni koji su živjeli u kući mogli su čuti kako razgovara „s vremena na vrijeme, čak i živahno” s Gospodinom ili „s voljenom majkom, Djevicom Marijom.”

Štoviše, Longhi je rekao da mu je najveći prijatelj Ivana Pavla, kardinal Andrzej Deskur, rekao da je svetac imao [youtube video 00:31:05 min] „dar vizija.” Kada je Longhi pitao što to znači, Deskur je rekao „On govori kroz utjelovljenog Boga, Isusa; vidi njegovo lice i on vidi i lice njegove majke.”

Navodno su ove vizije započele kod Karola Wojtyle prvi put na misi, 2. studenog 1946., u kripti sv. Leonarda u katedrali Wawel u Krakovu, tijekom Uzvišenja Hosta.

Iako je Ivan Pavao II ponekad nazvivan „papom islama”, tradicionalni vjernici su odavno osudili fotografije pape kako ljubi Kuran.

Kršćani moraju biti obrazovani u svezi „objektivnog znanja islama”.

U knjizi “Ecclesia in Europa”, Ivan Pavao II je napisao:

57. … Pravilan odnos sa islamom je osobito važan. Što je često je postalo očito u posljednjih nekoliko godina biskupima Europe, „mora se provoditi oprezno, s jasnim idejama o mogućnostima i granicama, te s povjerenjem u Božji spasonosni plan za svu svoju djecu”. Također je potrebno uzeti u obzir značajan jaz između europske kulture, sa svojim dubokim kršćanskim korijenima i muslimanskom misli.

U tom smislu, kršćani koji žive u svakodnevnom kontaktu s muslimanima trebaju biti pravilno obrazovani u objektivnom znanju islama i omogućiti povući usporedbe s vlastitom vjerom. Takva obuka se treba osigurati posebno sjemeništarcima, svećenicima i svim pastoralnim djelatnicima. To je s druge strane razumljivo da Crkva, čak i kada se pitaju europske institucije da bi se osigurala promocija vjerske slobode u Europi, trebao osjetiti potrebu na inzistiranju reciprociteta u jamčenju vjerskih sloboda u zemljama različitih religijskih tradicija, gdje su kršćani manjina.

U tom kontekstu, „može se razumjeti zaprepaštenje i osjećaj frustracije kršćana koji žele dobrodošlicu, na primjer u Europu, vjernika drugih religija, dajući im mogućnost ostvarivanja svojeg štovanja, i kojima je zabranjeno provoditi kršćansko bogoslužje” u zemljama gdje su ti vjernici u većini i gdje jedino vlastitu vjeru priznaju i promiču. Ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu, i svi ljudi, u svakom dijelu svijeta „bi trebali biti imuni od prisile od strane pojedinaca, društvenih skupina i svake ljudske vlasti”.

Portal La Nuova Bussola Quotidiana čini se da je svjestan valova u javnosti koje će njegov članak napraviti s tim objavama. Završni odlomak njegovog članka o monsinjoru Longhiju 22. listopada primjećuje da smo suočeni s „politički nekorektnim čitanjem islamskog fenomena od strane pape Katoličke crkve.”

Časopis naziva ova čitanja i „proročkim” i „diktatorskim”, te kaže da se proročanska invazija možda već događa. Završava:

„U međuvremenu, neumoljivo, svjetla se gase u kršćanskoj Europi koja se povlači u podrum ispunjen starim relikvijama i paučinom. „Karol Veliki” je govorio, a još i danas nas poziva da se odupremo invaziji i da s vjerom živimo u cijelosti.” (Lifesitenews.com)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Državna vlast u SFRJ, uključujući i vlast u SR Hrvatskoj, imale su detaljan uvid u ono što je Katolička crkva u Hrvatskoj radila u zemlji

Evo zašto nitko nije reagirao:

Najpoznatiji hrvatski novinar Darko Hudelist upravo je završio svoju knjigu “Rim, a ne Beograd”, koja će u listopadu izaći iz tiska.

To je knjiga – Hudelist je naziva “integralnom historiografijom” – koja će uzdrmati javnost na eksjugoslovenskim prostorima čak i više nego Hudelist tekstovi ili knjiga razgovora s Dobricom Ćosićem, i koja po prvi put objašnjava ulogu Vatikana, Katoličke crkve, pape Wojtyle, Zbigniew Brzezinskog, hrvatske i srpske elite i generala, u raspadu Jugoslavije i krvavom ratu koji će ga obilježiti.

Ekskluzivno za novi broj “Nedeljnika”, Darko Hudelist objašnjava do kojih je saznanja došao i kako je projekt “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata” (1975-1984), zajedno sa skupom u Mariji Bistrici pred 400.000 katoličkih vjernika, predstavljao predigru referenduma 1991. godine.

U čitavom spletu događaja koji je obilježio “ulazak čovječanstva iz starog u novo doba” i veliki prevrat veliku ulogu odigrao je papa Wojtyla. Nisu ga bez razloga mnogi nazivali “papom globalne komunikacije”. Ali, nije to bilo lišeno određenih proturječnosti …

Papa Wojtyla je, posebno kroz svoju vrlo blisku suradnju, pa i savezništvo, sa SAD (najprije s Brzezinskim, a onda is Ronaldom Reaganom, s kojim se sastao čak četiri puta; prvi put, u lipnju 1982, u najstrožoj tajnosti u Vatikanu), sudjelovao u procesu koji je na kraju rezultirao stvaranjem globalnog kapitalizma, sa svim njegovim unutarnjim kontradikcijama i negativnim stranama.

Kontradikcijama s kojima se danas otvoreno suočava papa Franja. Papa Ivan Pavao II bio je aktivan sudionik Hladnog rata, djelujući, naravno, na strani i u korist Zapada – a protiv komunizma i ateizma kakav je postojao u Istočnoj Europi, uključujući i njegovu zavičajnu Poljsku.

Jedna od njegovih misija bila je odbacivanje sporazuma u Jalti 1945. i stvaranje jedne nove, ujedinjene Europe (to je današnja Europska unija) koja će biti utemeljena na kršćanskim tradicijama (uključujući i katoličanstvo i pravoslavlje) – govori Hudelist.

Brzezinski se s Wojtylom upoznao i zbližio na Harvardu 26. srpnja 1976, nakon čega se njih dvojica počinju i dopisivati ​​(i to na poljskom jeziku). Vrlo je plauzibilna interpretacija – koju sasvim otvoreno podržava i vatikanski biograf pape Wojtyle, talijanski sveučilišni profesor i povjesničar Andrea Rikarda, da je Brzezinski, zajedno s philadephijskim nadbiskupom John Krolom (također dijelom Poljak po porijeklu), lobirao za Wojtylin izbor za papu u jesen 1978.

Brzezinski je “igrao” na nekoliko razina. S jedne strane, bio je ideolog informatičke revolucije, s druge je zastupao tezu – i u tome je u Wojtyli našao svog istomišljenika i suradnika – da komunistički, Istočni blok, predvođen SSSR-om, treba “napasti” pospješivanjem nacionalnih / nacionalističkih pokreta u katoličkim zemljama istočne Europe, s naglaskom, naravno, na Poljsku.

S ovim procesom “pospješivanja nacionalizma” bio je apsolutno kompatibilan jubilejski pokret Katoličke crkve u Hrvatskoj, “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata” (1975-1984).

Treba imati u vidu da je Crkva u Hrvatskoj krenula s njim već u jesen 1975, dakle pune tri godine prije Wojtylinog izbora za papu. I tu se vidi koliko su hrvatski biskupi, “odgojeni” i formirani na temeljima Drugoga vatikanskog koncila, bili napredni i dalekovidni, a na kraju krajeva, i prilično hrabri.

Jedna mala digresija: pokret ‘Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata’ inicirao je, još sredinom 1930-ih, tadašnji zagrebački nadbiskup-koadjutor Alojzije Stepinac, zajedno sa svojim glavnim savjetnikom, jezuitom Stjepanom Krizinom Sakačem.

To je zbog Drugog svjetskog rata silom moralo biti prekinuto, da bi cijelu tu priču nastavio, sredinom 1970-ih, zagrebački nadbiskup i prvi biskup Crkve u Hrvata Franjo Kuharić, zajedno sa svojim suradnicima (među kojima je najvažniji bio tadašnji glavni urednik Glasa Koncila don Živko Kustić) – objašnjava Hudelist.

Istodobno, 1975. na 1976, Jugoslaviju je zahvatila teška sustavna ekonomska kriza, za koju, kako se pokazalo, pravog rješenja i lijeka nije bilo.

Štoviše, Jugoslavija u gospodarskom smislu kao da počinje prkositi svijetu i Zapadu (naravno, na svoju vlastitu štetu) u isto vrijeme dok se u svjetskim okvirima rađa globalni kapitalizam, Jugoslavija 1976. prelazi na ZUR i – dogovornu ekonomiju. “Katastrofalna strategija!” – Napominje on.

Već krajem 1978. najviši politički organ u Jugoslaviji, Predsjedništvo, na jednoj svojoj zatvorenoj sjednici konstatira da u blagajni više nema dovoljno novca (deviza) za kupovanje viskija, kojim je dotad častio najuvaženiji goste – državnike iz inozemstva.

Državne vlasti u SFRJ, uključujući i vlast u SR Hrvatskoj, imale su detaljan uvid u ono što je Katolička crkva u Hrvatskoj radila u tom ključnom i prijelomnom razdoblju. Između ostalog, i zahvaljujući tome što su sva zasjedanja Biskupske konferencije Jugoslavije (BKJ) na zagrebačkom Kaptolu bila tajno snimana od UDBE, a bio je ozvučen i ured nadbiskupa Kuharića. Ali, što je o svemu mislio Tito?

Za sve se znalo, čak do najsitnijeg detalja (jedan od biskupa, tj. jedan od članova BKJ, znam koji, bio je čitavo to vrijeme vrlo lojalan i prilično ‘profesionalan’ suradnik Službe državne sigurnosti), ali svejedno – nikakve represije u odnosu na Crkvu nije bilo.

Ni 1975-1976 (akcija Solin, sa 100.000 okupljenih vjernika), ni 1979 (proslava Branimirove godine u Ninu, sa 200.000 prisutnih), ni Nacionalni ekumenski kongres u Mariji Bistrici 1984 – sa 400.000 prisutnih vjernika … To je pitanje, sve do smrti, mučilo i Živka Kustića (često mi ga je ponavljao): zašto nas Tito nije zabranio, a znao je što sve radimo? Ima vrlo mnogo, i stvarnih i potencijalnih, razloga – objašnjava Hudelist.

Darko Hudelist

Darko Hudelist (Zagreb, 27. veljače 1959.), novinar, publicist i istraživač suvremene povijesti.Rođen je u Zagrebu, osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Đurđevcu. God. 1982. diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Novinarstvom se počeo baviti 1979., u omladinskom tjedniku “Polet”, kao rock-kritičar. Od 1982. do 1991. stalni je suradnik i član redakcije magazina “Start”. Potkraj 1980-ih sustavno je pratio i analizirao događaje što su prethodili raspadu SFR Jugoslavije, rezultat čega je bila njegova prva knjiga “Kosovo – bitka bez iluzija” (iz 1989.). U tom je razdoblju nastala i njegova legendarna istraživačka reportaža “Split vražji otok” (“Start”, ožujak 1988.). God. 1989. surađivao je s francuskim časopisom “Les Temps Modernes”, koji je prenio njegove analitičke članke o sukobima Albanaca i Makedonaca u SR Makedoniji, prvotno objavljene u “Startu”, u proljeće 1988.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

‘Imamo napade na civile, ljude, žene, djecu, nevine i nepoznate osobe, daleko od pravih političkih igrica. Razlog svega je prilično jednostavan – trebali su prisiliti talijansku javnost da se obrati državi poradi veće sigurnosti. Ovakva politička logika stoji iza svih masakriranja i bombaških napada koji ostaju nekažnjenima, jer se država ne može sama osuditi niti proglasiti odgovornom’

Počasni predsjednik Vrhovnog suda Italije i bivši viši istražni sudac Ferdinando Imposimato, najpoznatiji po slučajevima vezanim uz pokušaj atentata na Ivana Pavla II. i otmicu Alda Mora, iznenadio je javnost i optužio Bilderberg grupu za ‘terorističke napade u Europi’, prenosi InfoWars.

‘Bilderberzi stoje iza pokolja’

U intervjuu za web portal ArticoloTre Imposimato je izjavio kako je ‘otkrio dokument koji ga je naveo da iza desničarske terorističke skupine Ordine Nuovo stoji Bilderberg grupa’. ‘Kada dođemo do pokolja, priča se o Bilderberzima. Vjerujem u ovaj dokument, napravio sam neka testiranja i mogu reći da iza tenzija i pokolja uvijek bude Bilderberg grupa. Slični su ‘Velikom Bratu’, manevriraju i vladaju upotrebljavajući teroriste i masone’, smatra Imposimato.

‘Tenzije’ je povezao s Operacijom Gladio, NATO-ovim projektom zadrške vezanim uz hladni rat i stvaranjem političke klime u kojoj su ‘agenti izvršavali terorističke napade da bi potom okrivili desničare i ljevičare’. Gladio je tako ‘demonizirao’ oporbu i privolio javnost da bi sami pitali za ‘višu državnu sigurnost’, sudeći po svjedočenju njihovog agenta Vincenza Vinciguerre.

Prisiljavanje javnosti na veću zaštitu države

Taj način je očigledno iznimno sličan Ickeovoj teoriji o ‘problem-reakcija-rješenje’ sustavu gdje se prvo razmišlja o onom što se želi implementirati, zatim se kreira problem ili događaj s reakcijom, a konačno rješenje postaje unaprijed smišljena ideja s početka priče. Tako je naveo i slučaj bolonjske željeznice gdje je 1980. u eksploziji bombe poginulo osamdeset i pet osoba, a izvela ga je ‘osoba unutar Vladinih institucija s vezama s američkom obavještajnom zajednicom’, sudeći po rezultatima istrage u Talijanskom parlamentu.

‘Imamo napade na civile, ljude, žene, djecu, nevine i nepoznate osobe, daleko od pravih političkih igrica. Razlog svega je prilično jednostavan – trebali su prisiliti talijansku javnost da se obrati državi poradi veće sigurnosti. Ovakva politička logika stoji iza svih masakriranja i bombaških napada koji ostaju nekažnjenima, jer se država ne može sama osuditi niti proglasiti odgovornom’, zaključuje agent Vinciguerra.

‘Bilderberzi proizvode ratove’

Imposimato, pozivajući se i na Vinciguerru, javnosti sprema dokument Ordine Nuovo (‘novi poredak’, koji je zaprimio od bivšeg člana i terorista. Ova teroristička grupacija poznata je po napadima na Piazza Fontanu 1969., napad na rimski vlak 1970., napad u Bresciji 1974. i bombaški napad na Italicus Express 1974. Ovo je samo dobar dodatak na ono što je ranije pokrenuo odvjetnik Alfonso Luigi Marra koji je javno Bilderberge optužio za ‘proizvodnju ratova, ekonomski kolaps i naoružavanje diktatora’.

On je upozorio i na podatak da je Mario Monti, bivši premijer Italije, član te grupe koju je prozvao ‘elitističkom, ilegalnom i iznad zakona’. Imposimato će tako, nakon što objelodani dokument, pokušati pokrenuti širu javnu raspravu, što bi s obzirom na povlaštenu funkciju mogao i ostvariti. Kakve su mu namjere i hoće li grupacija reagirati na sve, vrijeme će pokazati.
 

 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)