Putin kreće u zaštitu ruskog Dalekog istoka

Rusija je objavila planove za pozicioniranje nove obalne obrambenu vojne diviziju duž svoje istočne obale, a za neke postrojbe se očekuje da će biti stacionirane oko 80 kilometara od Aljaske.

Nova divizija, očekuje se da će biti raspoređena u potpunosti na tom mjestu do 2018. godine, i bit će bit će odgovorna za obranu ruskog zabačenog Dalekog istoka, koji se proteže od granice sa Aljaskom do Kurilskih otoka, koji su sporni sa Japanom.

Ruski ministar obrane Sergej Shoigu pokazao je da će nova divizija “osigurati kontrolu nad zatvorenim morskim zonama Kurilskih otoka i Beringovim prolazom, te će pokriti rute snaga Pacifičke Flote na Dalekim istočnim i sjevernim morskim zonama, te povećati borbenih održivost pomorskih strateških nuklearnih snaga.”

“Očito je da ovo nije samo obična vijest, ne samo zato što se govori o stvaranju ozbiljne vojne sile nadomak SAD-a: samo će Beringov prolaz odvajati rusku obranu od Alaske“, rekao je Sergej Ishchenko, obrambeni analitičar Svobodnaya Pressa.

“Na najužem mjestu, to je samo 86 km.”

“Prema tome, ajmo pobliže pogledati ovu objavu.”

Čukotski autonomni okrug, se nalazi direktno u Beringovom moru nasuprot Aljaske, na kojem će jednom biti smješten SS-20 Saber, balistički projektili srednjeg dometa nuklearnih sposobnosti.

Zrakoplovi bombarderi dalekog dometa Tu-22m Backfire i Tu-95 Bear, su koristili zračnu luku Ugolny, koja se nalazi istočno od grada Anadyr, kao osnovu za vođenje zračne ophodnje u Tihom oceanu.

Ti isti bombarderi su počeli koristiti zračnu luku Ugolny ponovo, ovaj put da bi zaustavili zračne patrole sa Aljaske i američke Zapade obale.

Nuklearno-sposobni balistički projektili, podmornice i dalekometni bombarderi koji su pozicionirani duž ruske dalekoistočne obale, trebali bi poslužiti kao značajan razlog za zabrinutost za svakoga tko brine o izgledima za nuklearni rat.

“U svakom slučaju, osoblje vojne baze Elmendorf, i vojnici u Fort Richardsonu će ići u krevet po noći sada s nelagodnim osjećajem, kao što su činili za vrijeme Hladnog rata”, dodao je Ishchenko.

Bombarderi F-22 Raptors koji se nalaze u bazama Elmendorf-Richardson također će sada imati problema reagirati na ruske zračne napade, kao što su to činili u prošlosti, otkada je balistički raketni sustav Iskander raspoređen na ruskom Dalekom istoku.

Iskander je mobilni raketni sustav sposoban za ciljanje zrakoplova i pokretanje nuklearnih raketa na ciljeve koji su udaljeni do 500 kilometara.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rusija planira postaviti u srce Europe napredne balističke rakete koje mogu “nositi” nuklearne bojeve glave – tako će veći dio Europe biti u dometu balističkih raketa

Izvori iz moskovskog Kremlja izjavili su da će se rakete “Iskander” postaviti u rusku enklavu Kalinjingrad na Baltičkom moru. Kalinjingrad se nalazi između Poljske i Litve.

Druga vojna baza u kojoj će se postaviti rakete “Iskander” navodno će biti na Krimu koji je Rusija pripojila 2014. godine. Rusija je gotovo svakoga tjedna optužena za agresivno ponašanje u istočnoj Europi i na Baltiku zbog vojnih vježbi te opasnih manevara vojnih mlažnjaka.

Ovaj je potez vjerojatno odgovor na postavljanje raketnog štita protuzračne obrane u Rumunjskoj prošlog mjeseca, dok se drugi štit planira za izgradnju 2018. godine u Poljskoj.

S dometom većim od 300 kilometara, raketa “Iskander” može pogoditi istočnu Njemačku, baltičku regiju, Poljsku te dijelove Švedske. Međutim, stručnjaci upozoravaju da navedene mete Rusi mogu gađati i sa svojim balističkim raketama dugog dometa.

Odnos između Rusije i Zapada nikada nije bio lošiji te je na najnižim razinama još od hladnoga rata. Obje su strane pojačale te povećale svoje proračune za obranu, usavršavaju raketne programe te grade raketne štitove dok Europa, po svemu sudeći, ulazi u novi hladni rat.

Međutim, ruski stručnjaci te njihove kolege na Zapadu izjavljuju da je postavljanjem raketnog štita protuzračne obrane u Rumunjskoj, Putin dobio i politički razlog da postavi nuklearne bojeve glave u srednju Europu – nešto što se planira godinama.

Steven Pifer, bivši američki veleposlanik u Ukrajini, izjavio je da već dugo vremena političke kulture u Moskvi tvrde da je ono što rade zapravo odgovor na ono što Zapad radi – iako je to sve planirano. Vjeruje se da će Moskva čekati dok se pokrene i drugi raketni štit protuzračne obrane u Poljskoj te će tada odgovor biti još snažniji.

Mikhail Barabanov, istraživač u Središtu za stratešku analizu i tehnike u Moskvi koji savjetuje rusko Ministarstvo obrane, izjavio je da više nema govora da će moskovski Kremlj trajno postaviti rakete “Iskander” u Kalinjingradu do 2019. godine.

“Iskander” je balistička raketa (NATO naziv: SS-26 Stone) koja je zamijenila sovjetsku “SCUD” raketu te može “nositi” nuklearne ili konvencionalne bojeve glave. Rakete Iskander su već dva puta su postavljene u Kalinjingrad i to za vrijeme vojnih vježbi – ali se vjeruje da su vraćene nazad u kontinentalni dio Rusije nakon završetka vježbi.
 

 
(Vojnapovijest.vecernji.hr)

Eksplozija ogromne snage zagrmila je na graničnom prijelazu Sirije s Turskom Bab al Hava, preko kojeg teroristima Ankara dostavlja oružje i prebacuje džihadiste iz cijelog svijeta

Nekoliko terorističkih skupina, uključujući Jebhat al Nusra (mjesnu podružnicu Al Kaide), Islamsku državu i zapadne štićenike iz takozvane umjerene opozicije i Ahrar ash Shama, saopćili su da su Rusi na granični prijelaz ispalili raketu “Iskander”, koja može nositi snažne bojeve glave, među kojima i atomske.

Zvaničan domet ove rakete je do 500 kilometara, ali NATO tvrdi da ga Rusi umanjuju kako bi izbjegli sporazum o uništenju raketa srednjeg dometa u Europi.

Naime, velika količina Iskandera razmještena je u Kalinjingradu i ako je NATO u pravu Rusi tim raketama mogu gađati i Berlin.

Sirijska komanda stoga je požurila priopćiti da je na granični prijelaz ispalila stare sovjetske rakete, ali vojni stručnjaci smatraju da ona ne bi mogla izazvati toliko veliku eksploziju.

Meta je bio granični prijelaz oko 50 kilometara od Alepa i oko 120 od ruske zrakoplovne baze Hmejm u Siriji.

Te rakete stigle su u Hmejm početkom ove godine, nakon što je turski lovac iznad sirije oborio ruski bombarder Su-24. Moskva je tada popunila arsenal u Siriji novim protuzračnim sustavima S-400, a također i raketama Iskander koje su fotografirane u Hmejmu.

Prije nekoliko dana ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov objavio je da njihove snage neće dopustiti da teroristi rašire po teritoriju oko Alepa.

Naime, unatoč potpisanom primirju s velikim brojem terorističkih skupina, one su nastavile napadati i imale izvjesnih uspjeha zahvaljujući opskrbi i pojačanjima iz Turske.

Stoga je Rusija posljednjih dana utrostručila broj zračnih udara oko Alepa iu pokrajini Idlib. Pritom, izvori s terena navodili su da ruski avioni bijesno napadaju sve puteve opskrbe terorista k Turskoj.

Istovremeno, u Siriju su prebačeni protivpodmornički avioni radi zaštite ruske flote i obuzdavanja turske mornarice koja se koncentrirala u tom dijelu Mediterana.

Upozorenje Erdoganu

Ruski analitičari smatraju da je ispaljivanje Iskandera upozorenje turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu.

Uostalom, u ponedjeljak je veliki samouvjereni govor u parlamentu pokazao sirijski predsjednik Bashar al Assad koji je rekao da će Alepo biti grobnica Erdoganove neoosmanske mašte.

Što je Iskander

“Iskander” imaju zadatak, u slučaju potrebe, uništiti NATO prsten radara i raketa presretača u susjednim zemljama s Rusijom, gdje će Amerikanci postaviti elemente proturaketne obrane.

Po NATO klasifikaciji “Iskander” se vodi kao SS 26. Prikazano je nekoliko modifikacija “Iskandera” od kada je on prvi put pokazan 1999. godine na aerokosmičkom salonu MAX. Inače, taj sustav se počeo praviti još ranije, 1987. godine, a njegov domet je bio do 400 kilometara.

Ispitivanja novog modela “Iskander-M” počela su u listopadu 2011. Ovi sustavi su napravljeni za uništavanje protivničkih aerodroma, zrakoplova i radara zapovjednih centara veze. Njima se mogu gađati i protivnički raketni kompleksi.

“Iskander” se prevozi na kamionima koji po asfaltnim cestama mogu kretati brzinom od 70 kilometara, a po zemljanim do 40 kilometara na sat. Sustavu služi posada od tri čovjeka kojima je potrebno 16 minuta da ispale projektil na određeni cilj.

Raketa se navodi sve vrijeme leta i napravljena je u tzv. stealth tehnologiji, što je čini “nevidljivom” za radare.

Najnoviji model “iskander-M” koriste rakete čiji je domet preko 500 kilometara, a neki stručnjaci tvrde da sa krilatim raketama može dostići cilj i do dvije tisuće kilometara.
 
(vestinet.rs)