Hrvatska danas za svoje građane predstavlja korumpiranu državu premreženu kumovima i rođacima

Dok vladajuća garnitura trabunja o demografskim mjerama i misli da će ljude zaustaviti od bježanije iz Hrvatske tako što će im povisiti doplatak za djecu ili subvencionirati stambene kredite, najsvježiji statistički podaci doslovno su ih pokosili – u pet godina Hrvatsku je napustilo 189 tisuća ljudi!

U nekim mjestima je situacija takva da je iz njih otišao svaki treći građanin, poput Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji.

Ove su brojke debakl vladajućih struktura, koje se uporno tješe besmislenim razlozima zbog kojih ljudi navodno odlaze.

Njihove tvrdnje da će se ljudi vratiti doma kad se otvore radna mjesta ili da će se vratiti zbog “masline i drače” puno govore o njihovim intelektualnim kapacitetima, ali i pokazuju kako se glavni razlozi guraju pod tepih. Nisu problem ni posao ni plaće.

Problem je u onome što Hrvatska danas predstavlja za njene građane – korumpiranu državu premreženu kumovima i rođacima od kojih nijedan pristojan i pošten građanin ne može doći na red.

Ljudima je preko glave gledati kako svaki dan napreduju beskorisne neznalice, stranački nesposobnjakovići i ulizice i kako najbolje pozicije u društvu dobivaju lojalni stranački kadrovi bez znanja i vještina.

Većina onih koja je otišla, a njih je 189 tisuća, iako bi brojka mogla biti i veća, otišli su jer ne žele djecu odgajati u društvu koje tolerira kriminal i nepotizam, koje tolerira mržnju prema različitima i koje nije u stanju građanima osigurati dostojan život.

I ono najvažnije – ne žele da i njihova djeca jednog dana postanu žrtve novih generacija političkih i obiteljskih uhljeba, koji će po uzoru na svoje prethodnike parazitirati na državnim jaslama, jer na to, navodno po stranačkom opredjeljenu i obiteljskom naslijeđu imaju pravo.

Dok se oni svi namire i obogate, Hrvatska će postati pustinja, a brojka od 189 tisuća onih koji su otišli ostat će samo lijepa uspomena.

(express.hr)

Mislim da se neće dogoditi svjetska kriza kao 2008. i da su vlade već naučile kako se boriti s ekonomskim problemima, a njemačka vlada u slučaju pada ima dovoljno velike fiskalne rezerve od 80-ak milijardi eura iz kojih može intervenirati

U pričuvi već imaju i paket mjera pokretanja javnih radova kako bi pojačali potražnju i zaustavili recesiju.

Hrvatska vlada ne može jačati javne radove jer je na krajnjoj granici zaduženosti i bojim se da smo u lošijoj situaciji nego smo bili na početku zadnje svjetske krize. Vlada ne može intervenirati kao tada kada je povećala PDV, uvela krizni porez na plaće…

Učinili su to da bi spasili radna mjesta u državnom sektoru, a to spašavanje radnih mjesta bilo je besmisleno jer zaposlenici ponovno traže veće plaće. Industrijska proizvodnja pada, turizam stagnira, domaća potrošnja će padati…

Tek stižemo 2008. godinu

Sve komponente BDP-a će biti ugrožene i oporavak neće trajati šest nego deset godina, a nakon toga slijedi nam dugoročna stagnacija jer neće biti ni jednog unutrašnjeg ili vanjskog šoka zbog kojeg bi se oporavila ekonomija, kakav smo, recimo, imali ulaskom u EU-u.

Takvim tamnim tonovima dr. Damir Novotny oslikava mogući scenarij razvoja situacije u hrvatskom gospodarstvu zbog usporavanja njemačkog i talijanskoga gospodarstva.

Kako dva najvažnija tržišta za hrvatske izvoznike imaju problema i usporavaju rast, tako u Hrvatskoj rastu strahovi i očekivanja da nam nova recesija ne gine.

Radi se o zemljama s kojima najviše trgujemo, a kako je izvoz jedan od generatora rasta, jasno je da smanjena potražnja za robama naših tvrtki u tim zemljama i smanjenje dolazaka turista, posebice Nijemaca, znači gubitak za hrvatsku ekonomiju. Dodajte tomu da već dvije-tri godine ekonomisti diljem svijeta najavljuju novu krizu, onda imate pravi recept za brigu.

Jer, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su bilježile minus na minus dugih šest godina, dok su druge zemlje već odavno bile izišle iz krize. Nama je horoskop takav da ćemo tek ove godine vrijednošću gospodarstva uhvatiti pretkriznu 2008. godinu.

Nakon što je u prvom kvartalu ove godine, bruto domaći proizvod (BDP) rastao 3,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, za drugi se kvartal očekivao rast od tri posto. No, ostvareno je 2,4 posto rasta. Nije to rezultat za plakanje, dobar je to rezultat, kažu iz Vlade i ponavljaju da rastemo 20 kvartala zaredom, ali ipak, kažu, moramo smanjiti uvoznu ovisnost, pa su se sjetili da bi trebalo jačati domaću proizvodnju i stvaranje dodane vrijednosti…

A ostali rasli u prosjeku 10 posto

Hrvatska, Italija i Grčka jedine su tri zemlje Europske unije koje cijelo desetljeće nakon svjetske krize nisu svoja gospodarstva vratile na razinu pretkrizne 2008. godine.

Hrvatskoj je lani za to nedostajalo jedan posto bruto domaćeg proizvoda, Italiji je nedostajalo 3,3 posto BDP-a, dok je prošle godine realna vrijednost njemačkog BDP-a bila 13 posto veća nego u 2008. godini. U cijeloj Europskoj uniji lani je vrijednost BDP-a bila 10 posto iznad one iz 2008. godine!

Na naše pitanje, s obzirom na rezerve i planove koje u rukavu ima njemačka vlada, hoće li opet oporavak njemačkoga gospodarstva potaknuti hrvatsko, dr. Novotny naglašava da trebamo znati kako se poduzeća koja su poslovala s Njemačkom neće oporaviti, nego će propasti i nestati s tržišta jer većina nema kapitala da bi preživjela.

To se dogodilo 2008. kad su narudžbe pale drvoprerađivačkoj industriji, neke su tvrtke nestale jer su se oslonile na njemačko tržište namještaja, naglašava ovaj ekonomist i dodaje da se građevinski sektor nije oporavio, tamo je 2008. zbog pada narudžbi nastao nagli pad, a tadašnje velike kompanije su danas u stečaju ili ne postoje.

– Njemačka bi radije vidjela nagli pad ekonomske aktivnosti jer bi se naglo oporavila, no to se neće dogoditi nego će blago usporavati, što se može pretvoriti u dugoročnu stagnaciju, koja ne pogoduje Hrvatskoj, zato što nije u stanju okrenuti se trećim tržištima jer nema dovoljno svojih proizvoda.

Polovica izvoza ide nam u Italiju i Njemačku

Kriza u Njemačkoj će se preliti na Hrvatsku i u pogledu sentimenta potrošača i odnosa prema potrošnji, u drugom kvartalu je pala potrošnja, jedino što još možemo očekivati jest rast investicija iz europskih fondova, a, nažalost, to ide sporo, nema dovoljno pripremljenih projekata – veli nam dr. Novotny.

Objašnjava kako je struktura hrvatske ekonomije kompleksna, posebno ovih posljednjih par godina, kada se ekonomija pretvorila u rentijerski koncept i jednostavno nemamo dovoljno poduzeća koja bi sada prodavala u Africi i Aziji svoje proizvode.

Kao dobar primjer, ističe Jadran Galenski laboratorij koji svoje proizvode prodaje u 80-ak zemalja ili Šestan-Busch s prodajom u 30-ak zemalja…

Ovaj ekonomist kaže da teorija i praksa ekonomskih ciklusa kaže da ekonomije idu prema vrhuncu, pa onda prema padu gotovo u pravilu svakih 10 do 12 godina.

Posljednja kriza iz SAD-a prelila se na cijeli razvijeniji dio svijeta, imala je izvor u financijskom sektoru, sektoru loših kredita u SAD-u, koje su financirale europske banke, pa su banke došle u probleme i sanirale su ih vlade kojima je ostao vrlo visok javni dug.

Dr. Novotny kaže da se sada ne vidi usporavanje američkoga gospodarstva, dok se za njemačko gospodarstvo ovu godinu očekuje usporavanje 0,2 posto.

To zapravo i nije nova kriza. Radi se o cikličkom usporavanju lokalnih ekonomija, i to Njemačke, kao i Italije koja je prezadužena, i nije desetljećima provela modernizaciju.

To će se usporavanje preliti na Hrvatsku, koja s Italijom i Njemačkom ostvaruje 50 posto svih svojih međunarodnih transakcija.

– Hrvatska izvozno orijentirana poduzeća u ovih desetak godina relativno su se dobro uklopila u nabavne lance njemačke i talijanske industrije, mislim na metaloprerađivačku industriju, drvnoprerađivački sektor, pa i neke druge sektore, poput logistike.

Tko će dobiti otkaz? Nijemac ili Hrvat?

Dobro su se pozicionirala u tim lancima, ali će prvi nastradati jer će njemačka industrija smanjivati narudžbe, i to se sada i događa. Njemačka industrija izdvojila je i “outsource” dio proizvodnje prema Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji, kako bi u slučaju krize mogla smanjivati narudžbe prema vanjskim tržištima, a zadržati radna mjesta u Njemačkoj.

To je sukus problema s kojim će se Hrvatska u sljedećim godinama suočiti.

S druge strane, na tržištu rada Njemačke zaposlilo se dvjestotinjak tisuća hrvatskih građana koji će u slučaju krize ostati bez posla.

To je gotovo sigurno, jer u Njemačkoj se u slučaju smanjivanja proizvodnje primjenjuje pristup da prvi ide onaj tko je posljednji došao.

To je ozbiljan problem jer su se njemački poslodavci i sindikati već dogovorili da će u slučaju snažnijeg pada narudžbi s međunarodnog tržišta, naročito u autoindustriji i industriji strojeva, radno vrijeme biti skraćeno, radit će se tri dana u tjednu kako bi spasili radna mjesta, a prvi na udaru bit će radnici iz drugih zemalja – ističe dr. Damir Novotny.

(slobodnadalmacija.hr)

Među zemlje s najvećom stopom useljavanja u Njemačku spada Hrvatska iz koje se u Njemačku 2018. iselilo 57.724 građana

Broj stanovnika Njemačke je prošle godine na temelju useljavanja porastao za preko 400.000, a s 29.000 neto useljenih stanovnika državljani Hrvatske se nalaze na drugom mjestu, iza Rumunjske, kada je u pitanju useljavanje iz zemalja Europske unije, ali na drugom mjesto kada se usporedi broj stanovnika matične zemlje, javlja Savezni ured za statistiku u Wiesbadenu u utorak.

Prema popisu stanovnika 2003. godine, Rumunjska je imala 22 milijuna stavovnika.

“U Njemačku se u razdoblju između 1. 1. i 31. 12. 2018. uselilo 1,58 milijuna stanovnika, a istodobno se iselilo 1,18 milijuna, tako da je u Njemačkoj krajem 2018. kao posljedica migracija živjelo oko 400.000 osoba više nego na početku iste godine”, stoji u priopćenju Saveznog ureda za statistiku.

Najviše useljavaju Rumunji i Hrvati

Među zemlje s najvećom stopom useljavanja u Njemačku spada Hrvatska iz koje se u Njemačku 2018. iselilo 57.724 građana.

Istodobno se iz Njemačke iselilo 28.869 stanovnika, tako da se broj hrvatskih državljana koji žive u Njemačkoj u 2018. povećao za 28.855 te sada iznosi 395.665 građana.

Krajem 2017. u Njemačkoj je zabilježeno 367.900 stanovnika s hrvatskim državljanstvom, što je 27.765 manje nego krajem 2018. Krajem 2016. u Njemačkoj je živjelo 332.605 građana, što je 35.295 manje nego krajem 2017.

Od 2010., kada je u Njemačkoj živjelo 220.199 hrvatskih državljana, do 2018. broj građana Njemačke s hrvatskim državljanstvom se povećao za 175.466.

Pogledajte novi spot Bobe i Saše o iseljavanju iz Hrvatske:

(index.hr)

Da nam prijeti katastrofa jer sve više mladih i radno sposobnih odlazi iz Hrvatske – to već odavno znamo

Da su u Slavoniji ulice puste, kuće na prodaju, a razredi imaju sve manje učenika – o tome smo nekoliko puta izvještavali.

Ali sada znamo da je situacija jednako ozbiljna i u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Jutarnji list je usporedio popis stanovništva iz 2011. i posljednje dostupne podatke o stanovnicima po županijama iz 2017. godine i otkrio da je Hrvatska u 6 godina izgubila 170.000 stanovnika, da je situacija najgora u Vukovarsko-srijemskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je nestalo čak 12 posto populacije ili 20.000 stanovnika. Što je doslovno kao da se odselila cijela Petrinja.

Petrinja – grad u kojem je mladih sve manje. Grad u kojem su brojne kuće na prodaju, ali kao da ni vlasnici ne vjeruju da će ih prodati. Grad u kojem su ulice puste – jer ovdje danas živi 15 posto ljudi manje nego prije 6 godina.

Svaki dan sve manje ljudi

Ostali su Josip i njegov pas Medo. Ali i njima je jasno da svaki dan sve manje ljudi prođe pored njihove klupice.

“To većinom svi bježe van. Nema perspektive nikakve. Trgovine i birtije, ništa drugo”, rekao je Josip.

I Josipova kćer je otišla iz Petrinje u Irsku. Tamo radi kao sobarica.

“Pa tako, nije ni tamo bajno kako pričaju. Živiš od plaće do plaće. Tamo je smještaj problem”, kaže Josip.

Kuća u centru grada – 30.000 eura

U Petrinji ga ima i više nego što je potrebno. Kuća u centru grada, od 100 četvornih metara, košta jedva 30.000 eura. Ali kupaca nema.

“Misliš li iseliti iz Petrinje? Da, negdje na faks, Zagreb, na more. Mislim da u Petrinji nema budućnosti”, rekla je Kristina.

Da budućnosti nema u cijeloj županiji, očito misle mnogi. Jer u 6 godina odselilo se 20.000 ljudi – kao da je nestao cijeli grad Petrinja. Iseljavanje je najizraženije u Slavoniji:

- 12,2 % stanovnika izgubila je Vukovarsko-srijemska županija.
– Sisačko-moslavačka 11,8%, zatim
– Požeško-slavonska s 11,1%,
– Brodsko-posavska s 10,1%
– I Lika s gotovo 10%.

17 posto mladih od 15 do 30 godina trajno iselilo iz Petrinje

Iseljavanje u Hrvatskoj dovelo je do toga da ulica u Petrinji izgleda mirno, bez igre i s kućama na prodaju. Ali ona brojka koja stvarno zabrinjava je ona od 17 posto mladih od 15 do 30 godina koji su se trajno iselili iz Petrinje.

“Mlade ljude treba razumjeti, oni su po prirodi buntovnici. Oni žele internet, komunalnu infrastrukturu, radno mjesto, dobru plaću. To EU nudi, mi smo tu kao područje koje zaostaje i koje je hendikepirano”, rekao je gradonačelnik Petrinje, Darinko Dumbović.

Brojke nisu na njihovoj strani: stanovnici odlaze, rađa se sve manje djece.

“Mi imamo poticaj za svako novo dijete. Za prvo 3000, za treće 5000 kuna”, kazao je Dumbović.

Poticaji nisu spriječili egzodus stanovnika

Poticaje imaju mnogi gradovi, ali to ipak nije spriječilo egzodus stanovnika. 170.491 osoba otišla je iz Hrvatske od 2011. do 2017., što je oko 4 posto stanovnika. Ali još je gora brojka koja kaže da smo izgubili 8 posto djece i mladih do 15 godina.

“Mlade obitelji, obrazovane, ne isključivo zbog financijskih razloga. Nego ne vjeruju više u društvo koje smo stvorili i sustav, niti u budućnost djece ovdje. To je najgore što nam se moglo dogoditi”, rekao je demograf Stjepan Šterc.

Štefica ipak svoju kćer planira odgajati u Petrinji.

“Ovdje se svi znamo, srest ćeš nekoga, na svom jeziku pitat, pomoć i slično. Tamo si uvijek novi. I uvijek stranac, a ovo je ipak dom”, rekla je Štefica.

Ipak ima i onih koji dolaze u Petrinju

Možda su izgubili 20.000 stanovnika, ali ovaj tjedan jednog su dobili. Mariju, koja se ovdje doselila iz Zagreba, kako bi radila kao psihologinja.

“Želim živjeti u malom gradu, sad sam od studija u Zagrebu. Shvatila sam da je mali grad za mene. Zagreb mi crpi energiju”, rekla je Marija.

Većina ide u suprotnom smjeru. Zagreb je osim Istre, što se tiče broja stanovnika jedini u plusu. Doduše u plusu od 1,5 posto.

(vijesti.rtl.hr)

Prema riječima direktorice škole stranih jezika Urban school u Beogradu Olivere Nešić Jovanović, broj polaznika koji uče njemački jezik povećan je u odnosu na prethodnu godinu za dvadeset posto i primijećeno je da djeca kreću sve ranije na tečajeve, već od trećeg razreda osnovne škole

Trend masovnog iseljavanja, čini se, zahvaća Srbiju.

“Autobuse nema tko voziti, pacijente nema tko liječiti, liftove nema tko popraviti. U parkovima je sve tiši žamor djece. Doza ravnodušnosti na galopirajuću migraciju postaje zabrinjavajuća”, piše za Deutsche Welle iz Beograda Snježana Čujić, koja je prije godinu i pol ostala bez posla, ali je istog dana na putu do kuće donijela odluku da napusti zemlju i ode u Njemačku.

“Ono što vidimo i čujemo oko sebe svakim danom potvrđuje da smo donijeli dobru odluku”, piše i dodaje: “Na našem ulazu još jedna obitelj s dvoje maloljetne djece odlazi u Ameriku. Ukupno osam samo s jednog beogradskog ulaza broj 78 na Banjici, za sada.

Zahvaljujući internetu, shvaćamo koliko je to masovna pojava”, piše Snježana Čujić.

Stan se pretvorio u učionicu

“Kada čovjek ostane bez posla, pokreće u sebi motore i pronalazi sve moguće obnovljive izvore energije ne bi li pregrmio taj udar asteroida kako bi posljedice bile što bezbolnije. Dobra organizacija je ključ uspjeha”, napominje ona i navodi primjer kako je njena obitelj postavila oglasnu ploču u blagovaonici s rasporedom svih mogućih sati, od redovne škole do privatnih škola engleskog jezika.

Stan njene obitelji pretvorio se u jednu veliku učionicu, jedno drugom su donosili zadaće, pregledavao ih je tko je kako stigao, mimoilazili su se na relaciji posao-škola jedna škola-druga škola.

Odgledali su obiteljski kompletnu seriju Extra auf Deutsch na YouTubeu i još njih nekoliko jer se strani jezik uči i slušanjem.

“U dječjoj sobi na zidu zalijepljena gramatika, od nepravilnih preko modalnih glagola sve do deklinacije pridjeva za koju se čini da je nikada neće u potpunosti svladati”, piše. Viber poruke pišu na njemačkom, a stariji sin se dosjetio da sluša njemački rap.

Najviše pomoći iz Hrvatske

Priče onih koji odlaze su manje-više slične, ali opet je svaka drugačija i zato ne čudi što se objavljuju u svim medijima, na društvenim mrežama, forumima.

“Razočarani u svakodnevicu koja im tako malo nudi i uvjereni da će im negdje drugdje biti bolje, povezuju se ljudi s prostora nekadašnje Jugoslavije. Tko bi rekao da ćemo najviše informacija, podrške, konkretne pomoći dobiti od zemljaka, i to iz susjednog grada u Hrvatskoj iz kojeg sam emigrirala devedesetih. Tako se zatvorio jedan krug i ispostavilo se da nas, bez obzira na naciju i vjeru, vezuje ista muka. Obitelj Ćujić sada odbrojava dane kada će zajedno nastaviti obiteljski život u okolini Bonna. Suprug već uvelike radi u Njemačkoj s nostrificiranom diplomom elektroničara. Nadamo se da ćemo mu se pridružiti do početka nove školske godine. Potrebno je samo pronaći stan.”

(index.hr)

“Nedostaje mi puno. Voljela bih da su tu, ali kad ovdje nema života, naravno da idu tamo gdje je bolje”

Švedska državna televizija (SVT) objavila je prije nekoliko dana reportažu iz Iloka u kojoj se dramatično iseljavanje iz Hrvatske u posljednjih nekoliko godina stavlja u kontekst s problemom imigracije koji muči mnoge zemlje Europske unije, pa i samu Švedsku.

Reporter SVT-a razgovarao je s nekoliko starijih Iločana, a posebno je istaknuo činjenicu da Hrvatsku, za razliku od emigracije iz sredine 20. stoljeća, danas napuštaju mlade obitelji.

“Hrvatska je prije šest godina postala članica Europske unije i u međuvremenu je iskusila masovno iseljavanje u druge europske zemlje. Procjenjuje se da je Hrvatsku u tom razdoblju napustilo oko 500.000 ljudi.

Naš dopisnik Samir Abu Eid posjetio je jedan od gradova koji su najteže pogođeni iseljavanjem”, započinje SVT-ov prilog o hrvatskoj emigraciji.

“Mali grad Ilok u sjeveroistočnoj Hrvatskoj daleko je od prekrasne hrvatske obale. Ovdašnje su ulice prazne, mnoge su kuće napuštene i zatvorene”, govori se u prilogu. Kći Nade Bašić s obitelji se prije tri godine preselila u Njemačku.

“Nedostaje mi puno. Voljela bih da su tu, ali kad ovdje nema života, naravno da idu tamo gdje je bolje”, rekla je Nada novinaru SVT-a.

“Zabrinutost zbog iseljavanja”

Nakon što je Hrvatska prije šest godina primljena u Europsku uniju, većina stanovnika Iloka preselila se u druge europske zemlje. Ondje gdje ima više poslova i plaće su značajno veće. Gotovo pola milijuna Hrvata, procjenjuje se, napustilo je svoju domovinu, izvještava STV. Uoči izbora za Europski parlament jedno od važnijih pitanja su migracije i u mnogim zemljama postoji zabrinutost zbog imigracije. Međutim, u Hrvatskoj ponajprije vlada zabrinutost zbog iseljavanja.

“Svaki čovjek se osjeća tužno. Prvo, nema ljudi, čak ni u šetnji po ulicama”, kaže Nada Bašić, a njen sugrađanin, umirovljenik Daniel Sic dodaje: “Nema industrije, nema života, nema posla. Susjedi koji su živjeli ispred i iza moje kuće otišli su u Slovačku i Njemačku.”

“Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina mnogi su mladi muškarci tražili posao u inozemstvu. Sada, pak, odlaze cijele obitelji, što znači da su se škole ispraznile, a lokalne tvrtke teško pronalaze radnu snagu. U Iloku je ostalo gotovo isključivo starije stanovništvo.

Najgore mi je što sam sama. Muž mi je umro, djeca se razišla. Možete si misliti kako je to biti sam kao u šumi”, kaže umirovljenica Danica Opačak.

“Ne znam, ali mislim da se moji neće vratiti. Stanje je ovdje takvo da nema izgleda”, zaključila je jednominutni prilog na SVT-u Nada Bašić.

“Večeras me bilo sram što sam Hrvat”

Peter Petrović, Hrvat koji živi u Švedskoj, objavio je na svom Facebooku prilog tamošnje televizije.

U statusu je napisao kako ga je, nakon što je pogledao reportažu, bilo “sram što je Hrvat”.

“Napomenuli su da je ovo daleko od one lijepe obale koju turisti posjećuju. Dok Europa ima problema s doseljavanjem, Hrvatska ima problema s odseljavanjem”, dodao je.

(index.hr)

Prazne, ruševne kuće zarasle u korov što u nizu zauzimaju i po pola ulice, nekretnine se nude u bescjenje, nezaposlenost, izostanak gospodarskih subjekata i aktivnosti, teška socijalna slika, slaba naseljenost… – današnja je, poražavajuća slika sve većeg broja sela Đakovštine

Ovaj dio Osječko-baranjske županije ima razgranatu ruralnu mrežu s oko 55 sela među kojima razvojem prednjače ona na istoku Đakovštine, u općini Semeljci, potom sela u prigradskom prstenu, pa Satnica Đakovačka, Strizivojna i još neka, no pojedina gube bitku pred negativnim trendovima, vrijednost gube i nekretnine, pa se prodaju bagatelno.

Potvrđuje to i đakovački trgovac nekretninama Vlado Rechner, koji kaže da su nekretnine u selima u odnosu na gradske jeftinije i do 50 posto po sistemu “što udaljenije od grada – to jeftinije”, pa spominje Levanjsku Varoš, Slobodnu Vlast, Mandićevac…

U Breznici, tridesetak kilometara od Đakova, prodaje se stara kuća za samo 24.000 kuna.

- Ljudima padne mrak na oči i daju samo da prodaju. Pa se u prigradskim, velikim Piškorevcima, u centru sela prodaje kuća za 8000 eura. U selima kuće idu već za 5000, 8000 do 10.000 eura. Trend je “što starije to bolje” jer ih ljudi traže radi zemljišta – kaže Rechner, a kao primjer bagatelnih cijena kuća spominje i 30-ak kilometara od grada udaljenu Slobodnu Vlast.

Sve zarasta u šikaru

No, dodaje, prodaja ondje jako slabo ide. Sela su, kao crvotočinom, “nagrižena” praznim kućama čiji su ukućani, starci, umrli, a one propadaju i zarastaju u šikaru.

– Nema li nikakve rodbine nakon smrti ukućana, pripadnu općinama ili centrima za socijalnu skrb ako su ukućani bili na njihovoj skrbi – kaže Rechner.

Nekad punih staja stoke, a razumljivo je da se ruralno stanovništvo ponajprije bavi poljoprivredom, danas su pojedina ovdašnja sela (gotovo) bez krave. I to je danak krahu domaćeg mljekarstva i stočarstva uopće.

- U Preslatincima je, kada sam počeo raditi 1990., bilo oko 200 krava. Danas to selo nema ni jedne mliječne krave, znači nema ni kapi domaćega mlijeka! Ostala su samo tri goveda – upozorava privatni veterinar iz Kućanaca Mirko Bareš. U njegovu selu, dodaje, broj krava s 200 pao je na 35. Nije bolje ni u Pridvorju, gdje je broj krava, kaže stočarka Vesna Horvat, pao u posljednjih 25 godina s 210 na – 43, od čega se trećina tog broja nalazi u njezinoj staji. Njezina je simentalka ovih dana, što je prava rijetkost, otelila trojke, pa je samo prinovom u njezinoj staji kravlji fond u Pridvorju osnažen za 10 posto.

– Teško je. Zadnja cijena koju je dobilo moje mlijeko I. klase tek je 2,20 kuna – kaže Vesna.
Sve su to sela Drenjanštine čije je središte Drenje u bivšoj državi po razvijenosti gotovo puhalo “za vrat” i danas najnaprednijim Semeljcima.

– U vrijeme PIK-a Đakovo i tadašnje vinarije bilo je to radničko selo i, poslije Semeljaca, možda drugo po naprednosti 1970-ih i 1980-ih. A onda je počelo gašenje kooperacija, propast PIK-a i sve se to odrazilo na sliku sela danas – kaže Bareš. Uz njega, i drugi se slažu da je propast nekad moćnog mastodonta, PIK-a, “presjekla” brojna sela Đakovštine. Jer, svojevremeno je u PIK-u radilo i do 3200 radnika, cijele obitelji. Govorilo se i obistinilo: Kad kihne PIK, gripu će imati cijela Đakovština.

– Točno se s propašću PIK-a može razlučiti socijalna slika prije toga i nakon što je nestao kombinat. Brojni po selima bili su vezani uz PIK-ove kooperacije i tako rješavali egzistenciju – kaže ravnateljica Centra za socijalnu skrb Đakovo Dubravka Petrović.

Na četvornom kilometru 6,9 stanovnika

U evidenciji Centra su 1292 korisnika socijalne pomoći od čega na grad Đakovo “otpada” njih 493, što znači da je “socijala” prevagnula u selima, više od 60 posto. A što je život na “socijalki” znaju ponajbolje u Krndiji u općini Punitovci.

– Svi u Krndiji su maltene na socijalnoj pomoći – kaže načelnica Jasna Matković, dok Dubravka Petrović dodaje: “Tko god je mogao, odselio se odande!”

Nekad njemačko selo, čije je stanovnike nakon II. svj. rata partizanska vlast odvela u logore za folksdojčere i u nj naselila koloniste, živi danas kao bolesnik na boci za kisik – sa samo 50-ak duša, s tek pokojim zaposlenim na obližnjoj farmi, bez škole, trgovine, prometnih veza, društvenog života, KUD-a, DVD-a… I nije Krndija jedina bez tih elementarnih potreba – nemaju ih ni Ratkov Dol, Paučje, Milinac, Ovčara. Sela su to u najsiromašnijoj općini Đakovštine, Levanjskoj Varoši, kraju bogatom šumama, drvnom masom, izvorima, vodom, pa i onom ljekovitom sumpornom, prirodnim ljepotama, ali s naseljenošću slabijom i od – Like, s naslijeđenim infrastrukturnim problemima, slabom zaposlenošću, bez tvrtki i poduzetničke inicijative, s mršavom poljoprivredom i drastičnim demografskim padom.

– Iako prema popisu iz 2011. imamo 1250 stanovnika, u devet naselja, na 136 km2, realno, stalno živi nas oko 950 – kaže načelnik Slavko Tidlačka. To je samo 6,9 stanovnika na četvorni kilometar, dok je prosječna gustoća naseljenosti u Lici, ističe demograf dr. Dražen Živić s Instituta Ivo Pilar u Vukovaru, od sedam do osam stanovnika na četvorni kilometar!
– U demografskoj literaturi tu je na djelu subekumena – demografska polupustoš – kaže dr. Živić. Hrvatski prosjek je 77 stanovnika na kilometar četvorni.

Osim Varoši, ni jedno selo nema školu, a jedina preostala, ona u Levanjskoj Varoši, kaže ravnatelj Mate Knežević, broji 83 učenika. Nekada je taj kraj, kaže, imao i više od 2000 stanovnika, a varoška škola 1960-ih i po 350 đaka.

20 godina bez djece

- Selo Ovčara više od 20 godina nema ni jedno dijete, sve više je vikend-naselje. Djecom se urušio i Musić, sada sa samo dva učenika, a to uskoro čeka i Majar, gdje je prije bilo i 20 đaka. Iz Milinca već pet-šest godina nemamo ni jedno dijete, a Ratkov Dol “se seli” u Slobodnu Vlast. Znakovit je podatak iz prošle godine za dan škole – tri puta je više umrlih (21) nego rođenih (samo 7) – upozorava na odumiranje ovog kraja Knežević.

Utječe na to i vrlo niska zaposlenost. Primjer Breznice – dok je radila tamošnja kupka, što je bila naslonjena na izvor ljekovite sumporne vode, selo je pulsiralo životom, brojni seljani radili su u kupki, u mjesto dolazili kupači i turisti. A danas ni kupke, ni živosti, selo ni dućan nema. Prije nekoliko godina kroz taj kraj prošla je, mislilo se tada, cesta spasa – državna D 38, Đakovo – Požega, no neki jači promet i do danas je izostao. Knežević, po struci povjesničar, znakovito kaže: “Ta cesta kasni bar 20-30 godina.”

Možda je slučaj obitelji Jasmine i Benedikta Bobinca iz Preslatinaca najzornija sublimacija sve težine aktualnog trenutka sela i života. Sa šestero djece među koje se uvukla i bolest, traže pomoć dobrih ljudi, ne za novcem, nego za gradnju kupaonice u trošnom kućerku koji su jedino mogli kupiti u ovom “slijepom crijevu”.

- Ni suprug ni ja ne radimo, živimo od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Povremeno suprug, stolar, obavi kojekakve radove, ali ni toga nema često – kaže Jasmina.

(glas-slavonije.hr)

Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (WIIW) objavio je ovih dana svoju ekonomsku analizu i prognozu za 23 države srednje, istočne i jugoistočne Europe u periodu 2019. – 2021., a među njima se nalazi i Hrvatska

WIIW upozorava da će zemlje poput Bugarske i Hrvatske do 2045. godine izgubiti najmanje 20 posto radne snage, što će dugoročno imati iznimno negativne posljedice na razvoj gospodarstva u jugoistočnoj Europi.

“Ovakav gubitak stanovništva nije zabilježen ni u ratu”, istaknuo je Richard Grieveson iz WIIW-a te dodao kako su dodatni zabrinjavajući faktori i usporavanje njemačkog i kineskog gospodarstva.

Manja potražnja u Njemačkoj će se naročito negativno odraziti na države poput Mađarske, Poljske i Hrvatske, koje ekonomski ovise o izvozu, što bi u kombinaciji s nedostatkom radne snage moglo proizvesti velike probleme.

Neizbježno usporavanje gospodarskog rasta

Dobar gospodarski rast koji je zabilježen u regiji u 2017. i 2018. godini je već gotov, smatraju u WIIW-u te sada slijedi neizbježno usporavanje.

“Sve veći nedostatak radne snage dovodi do povećanja plaća, što pak snažno potiče povećanu osobnu potrošnju. Međutim, to dovodi u pitanje vanjsko kompetitivnost tih gospodarstava i potiče investitore da ulažu drugdje.

Dugoročno gledajući, zemlje jugoistočne Europe suočene su s ogromnim izazovima: demografskim padom kakav nije zabilježen u miru, napadom na neovisnost i kvalitetu institucije, izostankom pripremljenosti za novu digitalnu ekonomiju te niskim nivoima automatizacije u odnosu na konkurente iz Azije, Sjeverne Amerike i zapadne Europe”, ističe se u studiji WIIW-a.

Hrvatsku ubija iseljavanje mladih i obrazovanih

Hrvatskoj se do 2021. predviđa “umjeren gospodarski rast od 2,5 posto”, pretežito utemeljen na turizmu i osobnoj potrošnji. Za postizanje većeg rasta ključno je bolje iskoristiti europske fondove, smatraju stručnjaci WIIW-a, što znači da ti fondovi dosad – šest godina otkako je Hrvatska ušla u EU – nisu bili dovoljno dobro iskorišteni.

“Kontinuirano iseljavanje mladih u kombinaciji sa sve starijim stanovništvom postaje značajan faktor ograničavanja rasta”, zaključuje WIIW te dodaje da je vlada kao jedan od svojih ekonomskih prioriteta najavila pristupanje eurozoni.

Kao najveći problem cijele istočne i jugoistočne Europe navodi se “demografski kolaps”, ali i uspon autoritarnih vladara koji dovodi do zarobljavanja institucija koje bi trebale biti neovisne, kao i niski obrazovni standardni i nedovoljni kapaciteti za IT industriju, bez koje nema integracije u globalnu digitalnu ekonomiju.

Za Hrvatsku je sve to itekako problematično, s obzirom na to da su se tisuće mladih obrazovanih kadrova već odselile u Irsku i Njemačku.

Nedostatak radnika u turizmu

WIIW upozorava političare na vlasti da već sada trebaju donositi dugoročne mjere kojima bi se suprotstavili takvim trendovima jer njihov izostanak znači da će cijela jugoistočna Europa nastaviti ekonomski zaostajati za ostatkom kontinenta te da će se dovesti u stanje gospodarskog pada.

Predlažu da se više ulaže u automatizaciju s obzirom na to da zemlje poput Hrvatske već sada nemaju dovoljno radnika kako bi servisirale, primjerice, turistički sektor, no najviše zabrinjava što WIIW ne misli kako se postojeći demografski trendovi mogu preokrenuti u sljedećih četvrt stoljeća.

Ističe se i da su Srbija i Sjeverna Makedonija prošle godine ostvarile bolji gospodarski rast u odnosu na 2017. godinu, dok se kao negativni izuzeci navode Bugarska, Rumunjska i Hrvatska, koje bilježe sve veće disbalanse u robnoj trgovini.

Od članica EU-a WIIW predviđa da bi usporavanje globalne ekonomije moglo najviše pogoditi Rumunjsku i Hrvatsku, dok od njih još lošije stoje BiH, Crna Gora, Kosovo, Albanija i Turska, koja uvjerljivo bilježi najgore rezultate u više kategorija.

Crna Gora i Sjeverna Makedonija imaju bolje šanse u novoj digitalnoj ekonomiji od Hrvatske

Hrvatska je i četvrta po starosti stanovništva – starije stanovništvo imaju na istoku i jugoistoku Europe samo Latvija, Bugarska i Rumunjska. WIIW navodi i indeks Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) koji računa spremnost država za novu digitalnu ekonomiju, a po njemu Hrvatska također nije u zavidnoj poziciji.

Manje su spremne tek Ukrajina, Bugarska, Moldavija, Srbija, Albanija i BiH. Treba napomenuti da su Hrvatska i Bugarska članice EU-a, što njihovu nespremnost za digitalnu ekonomiju čini posebno zabrinjavajućom.Crna Gora i Sjeverna Makedonija pak imaju bolje šanse u digitalnoj ekonomiji od Hrvatske.

U svakom slučaju, analiza WIIW-a pokazuje da samohvala vlade Andreja Plenkovića zbog toga što je jedna rejting agencija podigla hrvatski investicijski rejting nije nešto ni približno dovoljna da Hrvatsku spasi od dugoročne ekonomske stagnacije odnosno propadanja.

(index.hr)

“Mi smo na temelju pokazatelja, s obzirom na prirodni pad i svu silinu iseljavanja, projicirali da nas ima nešto manje od 4 milijuna, odnosno oko 3,95 milijuna”

Najpoznatiji hrvatski demograf dr. Stjepan Šterc s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na predavanju pod nazivom “Istarska demografska stvarnost i izazovi” iznio je alarmantne podatke koji svjedoče o demografskom slomu Hrvatske kojem Istarska županija, kako je naveo, brojkama još donekle odolijeva, ali se sve teže odupire depopulacijskim trendovima koji su zahvatili čitavu zemlju, prenosi Glas Istre.

Šterc je ponovio kako se radi o temi koja je prevažna za Hrvatsku, ali i za regionalnu budućnost s obzirom da su demografski pokazatelji i trendovi u našoj zemlji toliko negativni da su zahvatili čitav njezin prostor, pa čak i one regije poput Istre, koja se, među ostalim, smatraju i najrazvijenijima.

“Ta problematika je u zadnje vrijeme često u javnosti, no još uvijek se njoj premalo pažnje posvećuje i još uvijek se ne shvaća da je to problematika koja nije pitanje svjetonazora, politike ili religijskog pristupa, već je pitanje koje je temelj razvojne budućnosti u Hrvatskoj, odnosno pitanje opstanka”, kazao je.

“Zbog toga zaustavljanje negativnih demografskih trendova jest izazov i za Hrvatsku i za Istru. Koliko je ozbiljan taj problem govori i činjenica da mi u ovom trenutku nemamo niti jedne druge problematike koja ima apsolutno sve negativne pokazatelje i trendove. To pokazuju podaci i službena statistika, no ja smatram da je situacija kad su negativni demografski trendovi u pitanju u stvarnosti još i daleko gora od one koja se može iščitati kroz te brojke”, dodaje Šterc.

Ima nas samo 3,95 milijuna

“Nedavno su na naslovnoj stranici jednog hrvatskog dnevnika objavljeno upozorenje nas demografa odnosno projekcije i procjene koliko stanovništva uopće u ovom trenutku ima u Hrvatskoj. Mi smo na temelju pokazatelja, s obzirom na prirodni pad i svu silinu iseljavanja, projicirali da nas ima nešto manje od 4 milijuna, odnosno oko 3,95 milijuna i držimo da je ta brojka puno realnija od službenih procjena DZS da nas ima oko 4,1 milijuna.

Podsjećam da je popis stanovništva iz 2011. godine zabilježio da nas ima 4,28 milijuna, a ako analiziramo demografska kretanja u razdoblju od tog popisa do 2018. godine prirodni pad je u Hrvatskoj veći od 105 tisuća osoba.

To znači da je 105 tisuća osoba od zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj umrlo nego što ih se u istom razdoblju rodilo!”, kazao je.

(index.hr)

Kako bi pobjegli od neuspješnog sna o multikulturalizmu, brojni zapadni Europljani sele se u Mađarsku

Nizozemci, Belgijci i Nijemci “pobjegli su od islama” i postavili kolonije u zemlji Viktora Orbana, piše Wnl.tv.

Sada su Francuzi najnoviji narod koji se sve više iseljava i počinje tražiti novi život u mađarskom glavnom gradu Mađarske, Budimpešti, kako bi izbjegli francuski “multikulturalizam”, piše VOE.

“Kulturno obogaćivanje” Francuske izazvalo je da sve više i više njezinih građana bježe u sigurnost Mađarske.

Ovo se prikazuje u novom dokumentarnom filmu ‘Mađarska: Obećana zemlja’ (‘Hungary: The Promised Land), koji se ovog tjedna emitira na francuskoj televiziji, piše France Info.

Dokumentarac opisuje živote nekih Francuza koji su napustili Francusku i pronašli novi život u Budimpešti.

Građani koji su napustili teško prenaseljena predgrađa Pariza sa imigrantima su više puta bili napadnuti i opljačkani, kao što je mlada žena po imenu Elsa opisala: “Mislim da, kada ste gospodar vaše zemlje, u osnovi, u doba globalizacije imigrantski faktor ulazi u igru.”

Ali ona nije sama. Stopa iseljavanja među zapadnim Europljanima, uključujući i brojne Nijemce, koji se sele u Budimpeštu i ostale mađarske gradove kako bi pronašli utočište od masovne migracije i njezinih štetnih posljedica, je u porastu.

Mađarski patriotski, odlučni, principijelni i dosljedni vođa, premijer Viktor Orban, održao je govor dobrodošlice 2017. godine:

“Pustit ćemo u zemlju istinske izbjeglice. Nijemce, Nizozemce, Francuze i Talijane, prestravljene političare i novinare koji ovdje u Mađarskoj žele pronaći Europu koju su izgubili u svojim domovinama”.

NoviSvjetskiPoredak.com