Donosimo vam neke od urnebesnih liječničkih umotvorina kojima je bio cilj žene smjestiti tamo gdje im je mjesto

Točno tako, kako bi znale gdje pripadaju, liječnici (većinom muškarci) su ženama kroz povijest dijagnosticirali čudnovate ‘bolesti’ koje, srećom, nisu bile dugog vijeka, niti ih je znanost, srećom, priznala.

Biciklističko lice

Jedna od najsmješnijih bolesti na koju su upozoravali žene bila je ova, duhovitog naziva biciklističko lice. Naime, s rastom bicikla, žene su upozorene da će zbog čudnih izraza lica kakve su obično imale dok su pokušavale biciklirati, postati ružne.

Moguće je da je ova ‘bolest’ izmišljena zato što su dolaskom bicikla žene postajale sve neovisnije o muškarcima, jer su mogle samostalno prelaziti veće udaljenosti. Također, sufražetkinje su brzo i s oduševljenjem prihvatile bicikle koji su indirektno uzrokovali reformu u odijevanju, jer je bilo nemoguće pedalirati dulje vrijeme u stisnutom korzetu.

Liječnici su svejedno upozoravali da će biciklistice patiti od niza zdravstvenih problema kao što su glavobolja, depresija, iscrpljenost, nesanica i, naravno, biciklističko lice. Ova teorija je u potpunosti nestala nakon nekoliko godina korištenja bicikla, kad su se i najveći skeptici mogli uvjeriti da ni jedna žena nije izgubila ljepotu zbog bicikla.

Lutajuća maternica

Čak je i otac moderne medicine, Hipokrat, bio zabrinut misleći da postoji ‘životinja unutar životinje’ koja se giba u ženskom tijelu i navodno utječe na njezino raspoloženje i zdravlje.

Jedan od preporučenih oblika liječenja ove ‘bolesti’ bile su učestale trudnoće, jer se smatralo da se ‘životinja’ (maternica) vrti iz čiste dosade. Jedan bizantski liječnik preporučio je da se netko dobro izdere na ženu ili da ju natjera da kiše, kako bi maternica ostala na mjestu.

Do 17. stoljeća, ‘stručnjaci’ su vjerovali da se lutajuća maternica može vratiti na mjesto ako se kroz ženino spolovilo proširi ugodan miris. S vremenom su shvatili da je ova bolest besmislena, neutemeljena i zastarjela, no s druge strane upravo iz nje se izrodila ideja o – histeriji.

Histerija

Histerija, prevedeno, znači bolest maternice, a uključivala je brojne simptome kao što tjeskoba, nesanica, nervoza, erotske maštarije, osjećaj težine u abdomenu, nadutost, oticanje u predjelu zdjelice i vlažnost spolovila. Ovu bolest liječili bi liječnici ili babice, i to tako da masažom spolovila ‘bolesne’ žene dovedu do orgazma.

Nevjerojatan je podatak da je ova bolest redovito pogađala žene određene klase. Na bjelkinje koje su bolovale od vrste histerije koju danas znamo kao prolaps maternice ili bolesti jajnika, gledalo se kao na osobe koje dovode u opasnost svoju rasu jer su imale problema s plodnošću.

Jedina pozitivna stvar u vezi histerije jest da njoj možemo zahvaliti za nastanak vibratora – aparata koji su krajem 19. stoljeća bili obavezni dio liječničke ordinacije, da bi tek nakon nekog vremena našli put do erotskih filmova.

Emotivno preopterećenje

Prva lobotomija izvršena je na kućanici iz Kanzasa 1936. godine. Psihijatar koji je prepisao ovu operaciju, Walter Freeman, navodno je vjerovao da je ‘preopterećenost emocijama uzrokovala mentalnu bolest’, a kao jedini mogući lijek vidio je rezanje određenih živaca u mozgu kako bi stabilizirao psihičko zdravlje jadne žene. Nakon toga su na lobotomiji učestalo počele završavati žene čije je ‘emocije’ trebalo dovesti u red i ravnotežu.

Britanka Eileen Davie bolovala je od postporođajne depresije nakon rođenja drugog djeteta 1946. godine. Njezin suprug Sid je u BBC-jevom dokumentarcu iz 1976. ispričao kako mu je objašnjeno da je riječ o proceduri koja nije ništa kompliciranija od vađenja zuba. Nakon tih riječi potpisao je pristanak, a njegova žena je ostala nepovratno ‘oštećena’.

Freeman je obavio tisuće operacija prije nego li je dobio zabranu, a prema nekim procjenama početkom 1950-ih u SAD-u je obavljeno oko 50.000 lobotomija. Ova procedura se jako raširila i u Švedskoj, gdje je 63 posto svih operacija se izvodiloobavljeno na ženama.

Isparavanje

U vrijeme kad je skovan ovaj čudan termin, koristio za opis različitih stanja – od PMS-a do kliničke depresije. Mogao je biti i sinonim za hipohondriju, iako je najčešće označavao osjećaj tjeskobe.

Isparavanja su se opisivala kao bolest koja je označavala ‘živčanu nesposobnost, pri čemu se oboljeloj osobi pričinjavalo da joj pred očima lebde različite slike ili bi joj se pričinjavale stvari kojih ne bi bilo’. Tijekom viktorijanskog doba pa sve do 1920-ih godina, na žene se gledalo kao na posebno slab spol, sklon ovoj bolesti koja se liječila odmorom, te ponekad mirišljivim solima, piše Mic.com.

Ludost

Do 1872. godine u Engleskoj i Walesu većina klasificiranih luđaka (što je u to vrijeme bio zdravstveni pojam) u ludnicama bile su – žene. “U društvu koje je žene smatralo djetinjastim, iracionalnim i seksualno nestabilnima, a gdje one nisu imale nikakvu pravnu ni ekonomsku moć, nije nimalo čudno da su liječnici brzo žene i službeno prozivali luđakinjama”, pisala je Elaine Showalter u knjizi ‘The Female Malady’.

A Gary Nunn in ‘The Guardiana’ pronašao je podrijetlo izraza ludilo iz pojma koji označava “mjesečno razdoblje ludila, na kojega su kao okidač djelovale mjesečeve mijene”. Dakle, možete bez puno muke pretpostaviti odakle sve to vuče korijenje.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Tijelo nam različitim znakovima javlja kad treba našu pomoć. Zato ih pažljivo osluškujte. Obično je to osjećaj iscrpljenosti, nedostatak energije, neprestani umor, česte glavobolje, loša probava, promjene na koži, promjene raspoloženja…

I pretjerana ovisnost o lijekovima koji su vam potrebni da biste “normalno” funkcionirali, ali i česte infekcije, trebali biste shvatiti kao “znak za uzbunu”.

Jesen, u koju smo upravo zakoračili, češće donosi zdravstvene probleme, osobito prehladu i gripu. Istraživanja su pokazala da hladnije vrijeme i oscilacije u temperaturi nisu pravi krivac za to, kao što se obično misli, nego su tegobe posljedica oslabljenog imuniteta.

To se događa svima koji ne konzumiraju dovoljno voća i povrća, nedovoljno borave na svježem zraku i više se zadržavaju u zatvorenim prostorima u kojima je mogućnost prijenosa infekcija znatno veća.

Zato je prvi savjet stručnjaka za podizanje imuniteta: održite naviku svakodnevne šetnje na otvorenom i ne izvlačite se da nemate vremena za vježbanje, a protiv zimskih napasti – prehlade i gripe – naoružajte se namirnicama bogatim fitokemikalijama jer su one najbolje oružje za rat protiv raka, uz dobar san i umjereniji životni tempo.

Radi ‘u tišini’

Imunološki sustav je jedan od najčudesnijih prirodnih fenomena i jedan od najvažnijih nositelja našeg zdravlja. Unatoč svojoj zanemarivoj težini od 1,5 kg, jedna je od najsloženijih mreža u našem tijelu.

On nije ograničen samo na jedan organ, već djeluje kao mobilna akcijska grupa, stalno se “naoružava”, dežura 24 sata, cijele godine i cijelog života, i odgovara na prve znakove napada štetnih organizama – virusa, bakterija… Uništava abnormalne stanice prije nego što postanu maligne.

Iako o tome ne razmišljate, ovaj sustav upravo provjerava je li se već susreo s bakterijom koja se nalazi na novinama koje upravo čitate, ili na tipkovnici na kojoj ovoga časa radite ili surfate internetom, a da vi o tome pojma nemate. Ako detektira svaku novu i opasnu, odmah će dati znak za proizvodnju protutijela i obraniti vas, a da o toj borbi također nećete znati ništa.

Ukratko, svi ti napori našeg imunološkog sustava događaju se bez našeg znanja, i iznimno su važni. Treba podsjetiti da je imunosni sustav zadužen i za prepoznavanje i uništavanje malignih stanica, što mu uspijeva kada je dovoljno snažan i kad nismo pod stresom. Kako to postići?

Epidemija malignih bolesti

Stručnjaci tvrde da je današnji stresni način života usko povezan s porastom određenih bolesti, što ne treba posebno dokazivati. U posljednjih 30 godina pojavilo se više od 35 novih zaraznih bolesti. Stopa smrtnosti od zaraznih bolesti samo u SAD-u dvostruko je veća nego 1980. godine.

Budući da dvije milijarde ljudi godišnje putuje zrakoplovom, potencijal za teške virusne bolesti u budućnosti je mnogo veći, objavio je National Intelligence Council, što upućuje da brzina širenja infekcija postiže rekorde i da nam superimunitet nije nikada bio potrebniji nego danas.

Uz povećani rizik od opasnih infekcija širi se i epidemija malignih bolesti, pa je tako danas vjerojatnost dijagnoze invazivnog oblika raka za muškarce 44 posto, a za žene 37 posto. Statistički trend za žene nije optimističan jer rak dojke, za koji se prije stotinjak godina nije ni čulo, sada pogađa jednu od osam žena, a pokazatelji govore da bi se kroz sljedećih nekoliko desetljeća ta brojka mogla i povećati.

Uz ovako tamne brojke ohrabruje tvrdnja priznatog medicinskog stručnjaka i uglednog specijalista za prevenciju i liječenje bolesti, dr. Joela Fuhrmana, autora knjige “Superimunitet” koji kaže da te trendove možemo preokrenuti, o čemu svjedoče istraživanja u nutricionističkoj medicini koja su otkrila da postoji put poboljšanja i održavanja zdravlja te suzbijanja bolesti u svim njenim oblicima i da je superimunitet dostupan svima koji ga izaberu.

Može ga se definirati kao imunološki sustav koji funkcionira u svojem punom potencijalu, a danas postoje dokazi koji govore o tome da odgovarajuće sirovine i prehrambeni čimbenici mogu i utrostručiti zaštitnu moć imunološkog sustava.

Važno je u prvom redu, kaže on, osposobiti ljude za samozaštitu prije nego što se propadanje našeg zdravlja nastavi, prije nego izbije nova smrtonosna epidemija i prije nego što doživimo drugi eksplozivni val raka. Na žalost, većina ljudi još nije svjesna da nas oslabljeni imunitet čini manje zaštićenima, a to je u prvom redu američki brzi način prehrane koja je bogata šećerom i mastima.

Činjenica je i to da je u voću i povrću koje se nalazi u širokoj upotrebi i do 40 posto manje vitamina i minerala nego prije 50 godina.

Prekomjerni antibiotici

Osim što nas oslabljeni imunološki sustav čini podložnijima gripi, postoje i dokazi koji govore da i pretjerana upotreba antibiotika i drugih lijekova može pridonijeti razvoju raka.

Tako studija objavljena u časopisu Journal od the American Medical Associations (JAMA) dokazuje da je upotreba antibiotika povezana s povećanim rizikom od raka dojke, a autori studije obavljene u tri prestižne znanstvene institucije utvrdili su da je u žena koje su antibiotike uzimale više od 25 puta kroz 70-ak godina rizik od raka dojke bio više nego dvostruko veći u odnosu na žene koje uopće nisu koristile antibiotike.

Zanimljivo, rizik je bio povećan i kod žena koje su uzimale antibiotike između jedan do 25 puta, a povećani rizik odnosi se na sve vrste antibiotika.

Stoga posebnu pažnju obrambenom sustavu treba posvetiti nakon terapije antibioticima. Naime, antibiotici ruše ravnotežu između dobrih i loših bakterija koje žive u sluznici crijeva, koja je središte imunološkog sustava. Vjerojatno ćete se prisjetiti da ste nakon terapije antibioticima tjednima imali problema s probavom, kožom, glavoboljom…

Imunološki sustav slabi i zbog nuspojava uzimanja različitih lijekova, a recentni podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da gotovo trećina ljudi iznad 45. godine života stalno uzima neki lijek zbog kronične bolesti, a najzastupljenije su grupe narkotici, antikoagulansi i steroidi.

Šake vitamina ne pomažu, ali nisu ni zdrave

Mnogi ljudi pripreme za zimu započinju i borbom protiv zimskih bolesti, pa tako i uzimanjem šaka različitih vitamina, bez konzultacija sa stručnjacima, onako “od oka”, i time čine svome zdravlju više štete nego koristi. Bilo bi bolje da pokušaju prirodnim putem ojačati imunitet i eventualno posegnuti za nekim dodatnim vitaminima i mineralima od kojih su najvažniji cink, bakar, selen i vitamin C.

“Ako naučite svaku bravu staničnog receptora ispuniti odgovarajućim ključem i zadovoljavati zahtjeve svake stanice, obrambeni sustav tijela poprima junačke značajke – a vi više gotovo ne pobolijevate. I još važnije, ta vam promjena prosječnog imuniteta u superimunitet može spasiti život“, tvrdi dr. Fuhrman.

Superimunitet će vas zaštititi od svega, od prehlade i gripe do raka. Po srijedi nije samo preživljavanje sezone gripe, nego održavanje izvrsnog zdravlja do kraja života.

Ako uzmemo samo podatak da odrasle osobe mogu očekivati da će biti prehlađene dva do četiri puta godišnje, a djeca šest do deset puta i da su troškovi njihovog liječenja enormni, osim što se gripa može zakomplicirati, liječenje odužiti i imati ozbiljne posljedice poput oštećenja srca ili paraliza živaca, ili se razviti u bakterijsku infekciju i moguću smrtonosnu upalu pluća, razloga za promjenu životnog stila je sasvim dovoljno.
 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)