Na sam spomen raka u srcima ljudi se stvara strah, i to s pravom. Ukoliko imate određenu vrstu raka, to često znači da ćete se suočiti s godinama brutalnog liječenja – ako imate sreće da živite tako dugo

Iako je teško zamisliti da bi se bolest jednog dana mogla smatrati opasnom na način na koji se danas vide mnoge bolesti koje su prije stotina godina ubijale ljude, znanstvena otkrića poput nedavne studije o istraživanju učinaka kurkume na stanice raka počinju davati pacijentima nadu.

Ovaj drevni indijski začin je bio predmet mnogih studija u posljednjih nekoliko godina i dalje pokazuje svoju snagu kada je u pitanju borba i spriječavanje niza bolesti.

Njegova ljekovita svojstva koja se bore protiv upale već su dobro dokumentirana, a sada studija objavljena u časopisu Anticancer Research pruža sveobuhvatan pogled na to kako primarni polifenoli u ekstraktu kurkume mogu selektivno ubiti matične stanice raka na način koji samo sramoti medicinske mainstream načine liječenja raka poput zračenja i kemoterapija.

Mnogi prirodni lijekovi se vrednuju zbog svoje jednostavnosti, ali kurkuma je iznenađujuće složena u načinu na koji se bori protiv raka.

Kurkuma koristi više molekularnih mehanizama za napad na matične stanice raka, koje su odgovorne za proizvodnju stanica u tumorima. Ove matične stanice se odupiru kemoterapiji i zračenju, a kirurška operacija ponekad može uzrokovati da se i prošire, zbog čega često iza konvencionalnih metoda stoji neuspjeha liječenja i recidiv tumora.

Jedan aspekt inteligentnog pristupa kurkumina je njegova sposobnost da regulira interleukin-6. Prekomjerna ekspresija ovog citokina (interleukin) povezana je s upalom koja napreduje sve do pojave raka, a kurkumin sprječava njegovo oslobađanje koje stimulira matične stanice raka. Također izravno i neizravno regulira interleukin-1, koji igra vitalnu ulogu u rastu stanica raka, i interleukin-8, koji stimulira ponovni rast matičnih stanica koje stvaraju tumor.

Drugi način na koji se kurkumin može boriti protiv raka je smanjivanjem vezivanja CXCR1 i CXCR2 i modulirajućih puteva kao što je Wnt Signaling Pathway, Notch Pathway, FAK/AKT/FOXo3A staza i Hedgehog Pathways. Ako vam ti pojmovi nisu poznati, niste jedini – rak je komplicirana bolest, ali krajnji zaključak je da kurkumin cilja smrtonosne matične stanice raka na osam različitih i vrlo moćnih načina.

Kurkumin ostavlja samo zdrave stanice

Kurkumin je vrlo učinkovit borac protiv raka i cilja najopasnije stanice svih matičnih stanica raka, bez utjecaja na normalne i zdrave stanice. Usporedite to s kemoterapijom koja oštećuje DNK stanica koje se brzo repliciraju dok su ranjive tijekom mitoze u fazi stanične diobe. I replikacija stanica u tijelu se radi bez utvrđivanja jesu li stanice kancerogene ili potpuno zdrave.

To je neophodno jer su normalne matične stanice potrebne za održavanje dobrog zdravlja. One se dijele na stanice potrebne za zamjenu stanica koje su oštećene ili bolesne, a ubijanje tih zdravih matičnih stanica je jedan od najvećih problema kemoterapije i zračenja.

Znanstvenici nisu baš sigurni zašto kurkumin nema te negativne učinke na normalne matične stanice. Jedno od mogućih objašnjenja je da maligne stanice jednostavno uzimaju više kurkumina nego što to čine normalne stanice.

Također je moguće da kurkumin potiče matične stanice raka da se više diferenciraju u benigne stanice. Drugi teoretiziraju da mijenja mikrookruženje stanica na način koji koristi normalnim matičnim stanicama i šteti matičnim stanicama raka.

Možda još ne znamo točno kako djeluje njegova magija, ali znamo može biti vrlo učinkovita. Možda je još važnije da je vrlo sigurna u usporedbi s trenutno dostupnim tretmanima za rak. Kurkumin se koristi kao začin za kuhanje u mnogim kulturama već stotinama godina i uzrokuje vrlo malo, ako ih uopće ima, nuspojava.

Znanstvenici još uvijek pokušavaju utvrditi koji su najbolji načini da iskoriste iscjeliteljsku moć kurkume za terapiju protiv raka, i količine potrebne za sigurnu promjenu, ali u međuvremenu još uvijek možete uživati u nekim dobrobitima manjih doza ovog svijetlo žutog začina za kuhanje.

Ne zaboravite koristiti i malo crnog papra kako biste povećali njegovu bioraspoloživost, što su pokazala najnovija istraživanja kurkumina. Moguće je da će rak s vremenom postati daleko manje zastrašujuća perspektiva jer će istraživači razviti tretmane na bazi kurkumina.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Eterično ulje ružmarina (Rosmarinus officinalis) identificirano je kao potencijalni alternativni tretman za stres

Studija objavljena u BMC Complementary and Alternative Medicine istražila je ružmarinov potencijal kao tretman za poremećaje raspoloženja koji su posljedica kroničnog stresa.

Istraživači su upotrijebili miševe stare šest tjedana koji su udisali ružmarinovo ulje i podvrgnuli ih testu repne suspenzije (TST).

Također su ispitali PC12 stanice tretirane ružmarinom kako bi se odredio neuronalni učinak diferencijacije eteričnog ulja ružmarina in vitro.

Autori su mjerili intracelularne razine ekspresije gena acetilkolina, kolina i Gap43.

Zabilježili su smanjenje vremena mirovanja miša tijekom vremena testiranja, uz povećanje razine dopamina u mozgu životinja.

Istraživači su otkrili da modulacija intracelularnih razina ekspresije acetilkolina, kolina i Gap43 gena rezultira efektom indukcije diferencijacije PC12 stranica.

Znanstvenici vjeruju da eterično ulje od ružmarina aktivira sustav odgovora na stres i potiče proizvodnju dopamina.

Učinak se pripisuje alfa-pinenu, anksiolitičkom spoju pronađenom u ružmarinu.

Istraživači su zaključili da njihovi nalaz dovoljan dokaz anti-stresnih svojstava eteričnog ulja ružmarina, što je potencijalno učinkovito protiv poremećaja raspoloženja.

Dodali su da bi bilo potrebno kliničko ispitivanje kako bi se istražio učinak eteričnog ulja ružmarina na kliničku depresiju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svi mi možemo mislima jedni druge – liječiti! Sjetite se eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet: ako jedan posto stanovništa nekog područja meditira, na kolektivnoj razini opadaju stres i napetost, a time opada i količina nasilja!

Započeli smo s pregledom istraživanja koja pokazuju mjerljiv utjeca misli na svijet oko nas i otkrivaju činjenicu da one doista imaju izravni stvaralački potencijal i utjecaj na materijalni svijet, znali mi to ili ne. Možda je bolje znati, jer je tako važan alat dobro imati pod kontrolom umjesto da nasumce naokolo „ispucava metke”.

I mada još donedavno nisu postojali alati kojima se može mjeriti taj utjecaj, kojemu nema mjesta u suvremenoj paradigmi, ipak mu je moguće ući u trag promatrajući njegov utjecaj, a u najnovije vrijeme čak i fotografirati ga.

Jedan od najistaknutijih istraživača na tom području je ruski fizičar Konstantin Korotkov s Tehničkog sveučilišta u St. Peterburgu, koji već više od trideset godina istražuje područje bioelektrografije, discipline koja mjeri zračenja objekata i živih organizama.

Takve energije su kombinacija fizikalnih, emotivnih, mentalnih i duhovnih manifestacija, a Korotkov nastoji utvrditi u kojoj mjeri prostor i događaji utječu na ravnotežu živih bića. U tu je svrhu usavršio stari postupak dobivanja „Kirlijanove fotografije” koja bilježi bioenergetsko polje na filmu. Pomoću računalnog programa i posebne GDV-kamere, on snima svjetlost oko cijelog tijela (najčešće oko prstiju, jer se to pokazalo najpraktičnijim) i prikazuje je u realnom vremenu na zaslonu.

Kratica GDV ili Gas Discharge Visualisation u prijevodu znači „Vizualizacija pražnjenja plina“. U nekim pokusima sudjelovao je Kristos Drosinakis, iscjelitelj iz Grčke, a evo i primjera. Dok je Kristos bio u Japanu, dr. Korotkov je svako jutro u laboratorij stavljao pet boca kupljenih u trgovini.

Bile su označene raznobojnim etiketama, a Kristos je trebao, u dane koje je sam odabrao, iz Japana utjecati na jednu bocu i zapisati na koju. Korotkov i kolege su boce svakoga dana nakon podneva podvrgavali mjerenju, a mjerenja pomoću GDV-kamere pokazala su da je Drosinakis uspješno utjecao na one boce na koje se namjerno koncentrirao.

Struktura ljubavnih poruka

No, puno zanimljivij primjer od utjecaja na bocu vode jest međuljudski utjecaj, posebno demonstracija slanja misli ljubavi i pažnje. Kroz ljudsku tradiciju poznato je da se ljubav povezuje sa srcem, a snimanja GDV-kamerom pokazala su da postoje fizikalna uporišta za takav stav.

Dvoje zaljubljenih (od kojih je svatko bio u svojoj sobi) trebali su jedno drugom odaslati ljubav. I doista, kamera je zabilježila kako od jedne osobe do druge „leti” raznobojna struktura, nalik bojama koje okružuju tijelo na tim snimkama.

U drugom slučaju, na Korotkovljevom predavanju, jedna je osoba položila deset prstiju na kameru i zračenja s njenih prstiju u realnom vremenu su bila vidljiva na zaslonu, jer se fotografija odmah prenosila na zaslon. Bliska osoba koja je bila s njom na predavanju imala je zadatak na udaljenosti od nekoliko metara slati joj ljubav i pažnju.

Snimke zračenja oko prstiju pokazale su da se zračenje intenziviralo i čak su oko prstiju nastali „procijepi” bez boja i vidljivog zračenja, jer je zračenje uslijed slanja pažnje i ljubavi poprimilo višu frekvenciju od one koju GDV-kamera može zabilježiti.

GDV-kamera je svakako pribavila dokaze da naše misli nisu tek neka zbrka električnih impulsa u našoj glavi, već stvari koje izravno i trenutno utječu na materijalni svijet i druge ljude, a sličan uređaj za snimanje suptilnih energija konstruirao je i britanski biolog Harry Oldfield. Ponukan istom idejom, da usavrši učinak „Kirljianove fotografije”, krajem 1980-ih izumio je tzv. PIP-kameru koja registrira „uzorke interferencije fotona“. Kao i Korotkov, u svojim je snimanjima zabilježio i energiju ljubavi, vidljivu na fotografijama na kojima majka „zrači” prema svom djetetu.

Skener lovi oblik misli!

U knjizi „Nevidljivi svemir Harrya Oldfielda” (AGM, 2012) naveden je i jedan drugi primjer stvaralačke moći misli. Dr. Richard Gerber, američki liječnik prepričao je događaj u kojem ga je Oldfield snimao PIP-kamerom i uočio na kameri da ima neki problem s leđima, koji je on zaista i imao. Tada je dr. Gerber odlučio napraviti mali eksperiment i, ne rekavši ništa Oldfieldu, zamislio struju bijelog svjetla koja se kroz vrh njegove glave spuštala u krlježnicu.

Gledajući slike koje je kamera davala na zaslonu kompjutera Harry Oldfield je rekao: „Zanimljivo, iza tvoje kralježnice se stvara stup bijelog svjetla“. PIP-kamera je prikazivala točno ono što je Gerber zamislio. „Fascinanto je da skener može uhvatiti oblik misli“, rekao je Gerber autorima knjige o Harryu Oldfieldu. No, ako je misao zaista stvar, zašto je ne bi bilo moguće fotogafirati, kao i svaku drugu stvar?

Postoje i naznake da se utjecajem na vlastitu svijest može utjecati na povećanje reda u svijetu. U tom svjetlu posebno je zanimljivo četrdesetak socioloških eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet, tj. teza da se, ako 1 posto stanovništa nekog područja meditira, može na kolektivnoj razini smanjiti stres, napetost, a time i količina nasilja.

Taj je učinak nazvan „Maharishijevim učinkom”, po osnivaču transcendentalne meditacije, a potvrđen je vrlo visokom statističkom značajnošću u nizu dvostruko slijepih pokusa, što znači da su podatke prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a osoblje koje je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara nije bilo upoznato s osnovnom hipotezom pokusa niti s datumima eksperimentalnih razdoblja.

Ukupno je na više od 200 sveučilišta i istraživačkih ustanova, u 30 zemalja, provedeno više od 500 znanstvenih studija koije su se bavile TM-om i TM-sidhi tehnikom, a studije o Maharishijevim tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih znanstvenih časopisa i sabrane u pet debelih tomova.

Zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Dr. William Braud iskovao je skraćenicu DMILS („Distant Mental Influence on Living Systems”) za izravno mentalno djelovanje na žive sustave. Nakon što je postao očit uspjeh mentalnog utjecaja na motorne aktivnosti sisavaca ili orijentaciju riba, žarište interesa se premjestilo ka djelovanju na fiziološke reakcije ljudi.

Upravo je William Braud u Mind Science Foundation u San Antoniju u Teksasu proveo daleko najveći broj takvih studija koje su pokazale da usredotočenjem naših misli možemo ne samo utjecati na fiziološke sustave vlastitog tijela (što se može objasniti djelovanjem centara u mozgu) već i na fiziološke sustave drugih ljudi. Možda se u tim istraživanjima krije odgovor na pitanje zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Etnološka promatranja pokazuju da šamani i vračevi koriste svoje „psi-sposobnosti” jednako za zlo i za dobro. Stanislav Grof, slavni češko-američki transpersonalni psiholog pisao je o mnogim neobičnim pojavama kojima je bio nazočan u istraživanja psihe čovjeka izvan ograničenja same osobe. U nekim je slučajevim bio nazočan kad su vračevi doista na određenom vrlo uskom području, pomoću ritualnog plesa i usred sunčanog dana, stvorili kišu. Tko zna kakva su zapravo ograničenja snage naših misli?

Po pitanju naših izvanosjetilnih sposobnosti, dr. Braud se usredotočio na često opisan osjećaj ljudi da ih netko gleda, smatrajući da je možda riječ o jedva uočljivom „psi-učinku”. Tu je hipotezu provjerio eksperimentom u kojem je isključio svaku mogućnost prijenosa osjetilne informacije pa „gledatelju” nije dao da svoju „žrtvu” promatra izravno. Smještena je u drugu prostoriju i „gledatelj” ju je mogao promatrati samo na video ekranu. Ta osoba nije trebala izvijestiti kad je osjetila da se u nj gleda odostraga.

Zadaća je povjerena instrumentu za fiziološko mjerenje koji je bilježio elektrodermalnu aktivnost. Braud i njegov tim mogli su na temelju fiziološkog bilježenja zamijetiti da se osjećaj da netko zuri iskazuje kao emocionalna informacija, neka vrst reakcije jedva primjetnog straha u organizmu. Od tada su Braudovi eksperimenti o mentalnom utjecaju autonomnih fizioloških reakcija ponavljani u nekoliko drugih laboratorija sa sličnom razinom uspješnosti. Drugim riječima, kao što bismo osjetili nečiju ruku na ramenu, tako izgleda možemo osjetiti i nečiju pažnju na sebi.

Prijenos podsvjesne informacije

Još dalje u tom smjeru otišlo se u Japanu. Dojenčad u Laboratoriju za psihosomatiku u gradu Kobeu ponašala su se kako dječica u dobi od 3 do 21 mjeseca života znaju najbolje: spavala su. To je bilo sve što se od njih tražilo, s malom razlikom da su morala nositi nekoliko elektroda na svojim tankim udovima. Nisu trebala biti svjesna da se je u različita vremena tijekom noći jedna ruka natkrivala nad njima, s namjerom da pozitivno utječe na njihov organizam.

Sve vrijeme instrumenti su bilježili fiziološke podatke o djeci: periferni krvotok, mikrovibracije, elektrokardiogram i učestalost disanja. Rezultati nisu izostali. Znanstvenici su na temelju tih pokusa zaključili da je „ovaj tip sposobnosti prijenosa podsvjesne informacije zajednički ljudskoj vrsti.“

S ovim studijama ušlo se u područje s dalekosežnim posljedicama. Činjenica je da čak i ljudi koji se ne osjećaju paranormalnim niti iscjeliteljima dostižu mjerljive učinke, navodi na to da su njihove sposobnosti rasprostranjene. Čini se da svi mi možemo mislima jedni drugima pomagati zdravstveno. Ali to nikad ne radimo – jer ne znamo da misli uopće imaju tu mogućnost.

Iscjeljivanje

A iscjeljivanje mislima može imati i dramatične učinke. Ruski istraživač Dmitri Mirza i njegov kolega V. I. Karcer objavili su navještaj o intenzitetu interakcije svijesti s udaljenim biološkim sustavima. Mirza je na čelu istraživačkog odjela u moskovskom Nacionalnom središtu za tradicionalnu narodnu medicinu pokazao da su iscjeljitelji bez dodira smanjivali stopu smrtnosti miševa koji su u tri navrata bili izloženi smrtnim dozama gama zraka. Učinak je bio dramatičan: stopa smrtnosti u kontrolnim grupama bila je 100 posto; svih 40 životinja uginulo je unutar 19 dana izloženosti zračenju.

U eksperimentalnim grupama, međutim, nakon 19 dana stopa smrtnosti iznosila je u prvoj 90 posto, pa 50 posto, 44 posto i, najzad, 22 posto. Iznenađujuće kod tih rezultata nije samo činjenica da je u svim skupinama u kojima su iscjelitelji pokušali utjecati bilo još živih životinja, za razliku od kontrolnih grupa, nego je najuspješniji iscjelitelj radio na daljinu. Iscjelitelji prvih triju skupina obrađivali su životinje jednostavno držeći nad njima ruke. M. B. Fatkin, iscjelitelj odgovoran za četvrtu grupu, koji je i zabilježio najbolje rezultate, vršio je svoj utjecaj iz grada Jalte na Krimu, dok su se ozračeni miševi nalazili u Moskvi, udaljenoj 1300 kilometara.

Ovaj zadivljujući eksperiment je započeo sredinom kolovoza 1991. U siječnju 1993. godine 15 miševa (38 posto) iz eksperimentalnih skupina proživjelo je uobičajeni mišji vijek života. U trećoj seriji testova, kad su miševi bili obrađivani prije i nakon izloženosti zračenju, devet od deset miševa preživjelo je u jednoj testiranoj grupi, a u drugoj je preživjelo svih deset životinja.

No, i ta batina ima dva kraja. Dion Fortune je u knjizi „Psihička samoobrana” napisala sljedeće: „Moja je pažnja u početku bila usredotočena na psihologiju, ali sam se nakon osobnog iskustva psihičkog napada, koji me odveo u dugotrajnu bolest, okrenula okultizmu, stvarnom ključu za razumijevanje psihologije. Na samoj sebi sam doživjela užas svojstven ovakvom iskustvu, njegovu podmuklost, snagu i razorne utjecaje na duh i tijelo. Nije lako pronaći ljude koji će spremno istupiti i svjedočiti o psihičkim napadima.

Prvo, jer znaju da je teško očekivati da će im ljudi povjerovati i da će gotovo sigurno, prije nego išta dokažu, steći reputaciju neuravnotežene osobe. Drugo, jer svako uplitanje u temelje ljudske osobnosti nosi iskustvo takvog neobičnog i jakog straha da se duh susteže razmišljati i čovjek nije u stanju o njemu govoriti. Smatram da su psihički napadi daleko učestaliji nego što se to obično misli, pa čak i među samim okultistima. Naravno, javnost uopće nema predžbu o tome što su sve kadri učiniti ljudi upućeni u moći ljudskog duha, a u svrhu iskorištavanja svojih bližnjih…“

Golema moć unutarnjeg stava

Elmar Gruber, autor knjige „Parasihološki ratovi” napisao je: „Svako ljudsko biće ima svoje ciljeve i namjere, neke kojima teži velikom energijom i dosljednošću, druge koje su tek prolazne i povezane s nekom posebnom situacijom. Ako je sve što je potrebno za učinak izravnog mentalnog utjecaja na žive sustave zapravo namjera, postavlja se pitanje ne vrši li naš um neprekidan utjecaj na naš materijalni okoliš putem naših svjesnih ili nesvjesnih namjera, a da toga nije svjestan.

Promatrana iz takve perspektive, ‘psi-moć’ ne bi bila samo poseban dar koji posjeduju rijetki i primjer samo u ponekim slučajevima, nego funkcija nerazdvojiva od biološkog sustava organizma. Je li moguće da postoji neprekidna promjena istančanih ‘psi-interakcija’ koje se uobičajeno događaju ispod razine spoznaje i koje su tako sićušne u izravnim učincima da ne privlače našu pozornost? ‘Psi’ bi doista mogao biti fundamentalna biološka funkcija.“

Moguće je da na svijetu postoje interesne skupine koje to znaju i otuda sav trud da se oblikuju naše misli, namjere i osjećaji. U isto vrijeme, takvim skupinama ne bi išlo u korist da ljudi znaju kakvu moć utjecaja imaju na svijet, i to bez prostornih ograničenja i fizičkog djelovanja, nego kroz unutarnji stav i namjeru. Kad bi većina ljudi bila svjesni tih dijelova sebe, narudžba svjetskih manipulatora za emocionalno-energetski ručak bila bi otkazana.

Vjerojatno je to glavni razlog zašto sustav sva istraživanja te materije odbacuje bez razmatranja, kao neku lošu znanost. Usprkos tome, treba imati na umu da svoje stvari ne bacamo besciljno po kući, niti dopuštamo drugima da to rade. Ako su i misli stvari, možda bismo na njih mogli primijeniti barem kriterij koji koristimo za stvari u kući.

Pokusi u raznim dijelovima svijeta

– Jevgenij Bondarenko bio je iskusni rašljar, a za boravka u mornarici u St. Petersburgu stavljen je na raspolaganje biologu Juriju Tjagotinu. Pokazalo se da je Bondarenko bio kadar namjerom ili mislima utjecati na jednu nasumce odabranu staničnu kulturu između 24 i 96 staničnih kultura. Susjedne kulture, udaljene svega 2 centimetra od ciljane kulture, nisu bile zahvaćene utjecajem.

– Iscjelitelj Oskar Estebany je s fizičarom Bernardom Gradom, sa Sveučilišta McGill, pokazao kadrim mislima utjecati utječe na molekularne strukture otopine i poništi njezine štetne učinke.

– Recentni eksperimenti ruskih znanstvenika L. N. Pjatnitskija i V. A. Fonkina, koji uključuju metodu raspršivanja svjetla, potvrdili su da se molekularna struktura vode može mijenjati psihokinetičkim djelovanjem.

– Prije skoro 40 godina znanstvenici Sveučilišta u Santiagu u Čileu prikazali su da su ljudi koje su odabrali za eksperiment bili kadri usporiti rast umjetno izazvanog raka u miševa ciljanim namjerama.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

U ovom TED izlaganju, doktorica Lissa Rankin istražuje duhovne i znanstvene implikacije placebo efekta na nas. Ona govori o tome kako naše misli snažno utječu na našu fiziologiju, kada vjerujemo da možemo ozdraviti

Placebo efekt je konkretan dokaz da tijelo ima svoj urođeni sustav samoizliječenja.

Prema njenim riječima, navodno je provedeno istraživanje na 3500 sudionika koji su svi imali neizlječive bolesti kao što su rak, HIV, razne bolesti srca, itd. fenomenom placebo efekta, njihove su bolesti nestale bez nekog posebnog liječničkog teretmana.

Lissa u svojoj prezentaciji iznosi konkretan slučaju o čovjeku imena gospodin Wright, koji je dobio lijek za koji je doista vjerovao da će mu izliječiti rak. Za nekoliko dana njegovi su se tumori smanjili na pola svoje veličine!

Nakon izvještaja u kojem je objavljeno kako lijek zapravo nije bio učinkovit, rak gospodina Wrighta se vratio.

Njegov mu je liječnik u povjerenju rekao da ima kvalitetniju verziju lijeka, ali mu je zapravo ubrizgavao samo vodu. Njegovi su se tumori ponovo povukli jer je on vjerovao kako lijek djeluje.

U ovom TED izlaganju, Lissa opisuje neke od bezbroj događaja s mjerljivim dokazima u kojima su se ljudi zapravo sami izliječili.

Postoje slučajevi u kojima je ljudima ponovo počela rasti kosa, koji su izliječili svoj čir, smanjili tumore i ostale znakove bolesti! Iako ovakva iscjeljivanja pokreće um, tijelo zapravo reagira.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(portaloko.hr,youtube/uredio:nsp)