Slavni fizičar i kozmolog kaže da su nove teorije učinile stvoritelja svemira “tehnološkim viškom” i da su zakoni fizike dostatni da se dogodi Veliki prasak

Knjiga prof. Stephena Hawkinga “Grand Design” (“Veliki plan”) koju je napisao 2010. godine podigla je pun prašine.

Napisao ju je u suradnji s američkim fizičarom i piscem Leonardom Modinowim, koji je 2005. već bio koautor jedne Hawkingove knjige, “Kraća povijest vremena”. U knjizi Hawking navodi da je otkriće prvog egzoplaneta (planeta u orbiti oko neke druge zvijezde, a ne Sunca) srušilo tvrdnju “oca fizike” Isaac Newtona da svemir nije mogao nastati iz kaosa nego ga je morao stvoriti Bog.

To čini koincidenciju naših planetarnih uvjeta – jedno Sunce, sretna kombinacija udaljenosti Zemlje od Sunca i njegove solarne mase, mnogo manje iznimnom i manje uvjerljivim dokazom da je Zemlja pažljivo stvorena samo da bi udovoljila nama, ljudskim bićima – piše Hawking u knjizi.

Time taj donedavni predavač na katedri Lucasijanskog profesora matematike na Cambridgeu negira tvrdnju svog prethodnika, jer tu istu katedru koju Hawking držao od 1979. do 2009. i Isaac Newton držao je od 1669. do 1702.

Zato što postoji zakon poput zakona gravitacije, univerzum se može stvoriti iz ničega i stvorit će se. Spontano stvaranje je razlog što postoji nešto, a ne ništa, zašto univerzum postoji, zašto mi postojimo. Nije neophodno prizivati Boga da bi se dodirom zapalio plavi papir i pokrenuo univerzum.

Još od 1974. taj genijalni fizičar, koji je zbog neuromuskularnog oboljenja već desetljećima prikovan za kolica i može govoriti samo pomoću sintesajzera glasa, pokušava spojiti dva kamena temeljca moderne fizike, Einsteinovu teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. U svojoj bestseler-knjizi “Kratka povijest vremena” 1988. napisao je:

“Otkrijemo li cjelovitu teoriju, to bi bio vrhunski trijumf ljudskog razuma – jer onda ćemo spoznati um Boga”.

Hawking se deklarirao kao agnostik ili ateist

Hawking se deklarirao kao agnostik ili ateist, a često je isticao da riječ “Bog” u svojim izlaganjima koristi uglavnom metaforično. On kaže da “nije religiozan u običajenom smislu te riječi” i da vjeruje da “univerzumom vladaju znanstveni zakoni. Te zakone je možda postavio Bog, ali Bog ne intervenira niti te zakone krši.”

Kad su Hawkinga 2004. pitali koliki mu je IQ, on je odgovorio: “Nemam pojma. Ljudi koji se hvališu svojim IQ-om su najobičniji luzeri.”
 
(vecernji.hr)

Jedan od Isaac Newtonovih alkemijskih rukopisa iz 17. stoljeća, koji je zadržan desetljećima u privatnoj zbirci, otkriva recept za materijal koji bi mogao biti korak ka stvaranju mitskog Kamena mudraca

Alkemičari su vjerovali da Kamen mudraca posjeduje magična svojstva, pa čak i da može pomoći ljudima da postanu besmrtni.

Rukopis je na jednoj aukciji kupila Zaklada Chemical Heritage iz Philadelphije, a ovaj rukom pisani dokument sadrži upute za stvaranje “filozofske” žive koje je Newton kopirao iz teksta drugog poznatog alkemičara. James Voelkel, kustos rijetkih knjiga ove zaklade navodi kako je ovaj rukopis od posebne važnost jer prikazuje dio alkemijskih aktivnosti Isaaca Newtona.

Sve do 18. stoljeća, alkemičari su vjerovali da se od nekih metala mogu dobiti drugi, cjenjeniji metali, poput zlata. Razvili su široku simboliku i napisali brojne rukopise u tajnim kodovima, kao dio razrađenog procesa kako bi spriječili one koji su bili nedostojni njihovih uzvišenih ciljeva. Treba reći da su rani alkemijski eksperimenti potakli razvoj moderne kemije.

Izrada filozofske žive je bio samo jedan od koraka u alkemijskim procesima, a to je korak, kako su vjerovali alkemičari, potreban da se olovo transformira zlato, ali napravi i Kamen mudraca koji bi pomogao ljudima da postanu besmrtni. Zbog toga je to bila najviše tražena tvar u alkemiji.

Voelkel navodi kako je Newtonov recept za filozofsku živu izvorno napisao američki kemičar George Starkey koji je studirao na Sveučilištu Harvard, a u Englesku se preselio 1650. kako bi radio s eminentnim kemičarima tog doba. Radio je s Robertom Boyleom, jednim od Newtonovih suvremenika.

Starkey je objavljivao pod pseudonimom Eirenaeus Filaleta, što mu je omogućavalo da drugim kemičarima kontrolira pristup svojim eksperimentima. Voelkel zaključuje kao ovaj rukopis povezuje Newtonovu alkemijsku praksu s Georgom Starkeyom.

Iako povjesničari ne mogu reći je li Newton provodio Starkeyeve alkemijske eksperimente, Voelkel smatra da je to vrlo vjerojatno. U stvari, Newton je pravio bilješke i ispravio pogrešku u izvornom tekstu, a na poleđini rukopisa je zapisao jedan od svojih eksperimenata za destilaciju olovne rude.

Povjesničari procjenjuju da iako je Newton najpoznatiji po svojoj studiji gravitacije i zakonima gibanja, on je također napisao jako puno alkemijskih bilješki. Na žalost, većina njegovih rukopisa je prodana od strane njegovih potomaka, pa su se mnogi našli u rukama privatnih kolekcionara. Srećom, neki od njih su darovani ili prodani javnim ustanovama, a tako je i ova zaklada došla do ovog rukopisa koji će biti dostupan na intermetskoj stranici.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)