“Do 2060. ako vas pregazi kamon, to neće biti veliki problem za vašu karijeru. Činjenica da ste poginuli nije velika stvar jer je vaš mozak i dalje povezan s mrežom. Dakle, kupiti androida u najbližoj trgovini, učitajte svoj ​​um na njega i nastavite raditi kao da se ništa nije desilo. To vas čini elektronski besmrtnim.”

Isaac Asimov, autor znanstveno-fantastičnih klasika kao što su “Ja, robot” i “Kraj vječnosti” 1964. godine je prisustvovao Svjetskom sajmu u New Yorku. Na sajmu je prikazan tehnološki napredak od početka 20. stoljeća. To je navelo Asimova da se zapita kako će se svijet razvijati u narednih pedeset godina.

Rezultat toga je esej pod nazivom “Posjeta svjetskom sajmu 2014. godine” gdje Asimov predviđa tehnološki napredak u različitim područjima. On, između ostalog, predviđa 3D filmove, bežićne kućne aparate, automobile za koje nisu potrebni vozači i ekrane za video pozive, čitanje knjiga i proučavanje dokumenata.

Ostala predviđanja tek trebaju biti budu ispunjena. Asimov je predvidio da će do 2014.godine većina ljudi živjeti pod zemljom ili pod vodom kako bi što bolje iskoristili zemljinu površinu za poljoprivrednu proizvodnju.

Predvidio je i robote koji će obrađivati ​​zemlju i automobile koji će voziti iznad asfalta umjesto po njemu.

***

Isaac Asimov (Petroviči, 2. siječnja 1920. – New York, 6. travnja 1992.), je amerikanac živovskog podrijetla – pisac fantastike i biokemičar.

Bio je iznimno plodan autor, bavio se znanošću, popularnom znanošću, kriminalističkom književnošću i spekulativnom fikcijom (uglavnom znanstvenom fantastikom, ali i fantastikom) te je napisao ili uredio preko 500 knjiga te preko 90.000 pisama i razglednica. Zajedno s Robertom Heinleinom i Arthurom Clarkeom čini poznatu Veliku trojicu pisaca znanstvene fantastike toga vremena. Najpoznatije mu je djelo serijal o Zakladi (Fondaciji) u koji je uklopio i serijale o Galaktičkom carstvu i robotima.

***

Dr. Ian Pearson je britanski inženjer i futurolog kojeg je Radio Slobodna Europa zamolio da u Asimovom stilu predvidi kako će izgledati život za pedeset godina, točnije 2064.godine.

Stambene zgrade

Asimov je predvidio da će sve veći broj ljudi do 2014. godine živjeti pod zemljom ili pod vodom.

Međutim, Pearson kaže da će rast stanovništva i povećana urbanizacija dovesti do pojave “mega-gradova” s više od 50 tisuća stanovnika i smještanjem ljudi gore, a ne dolje:

“Jedno od rješenja koje su ljudi već uzeli u obzir je gradnja vrlo, vrlo visokih zgrada u kojima će ljudi živjeti, i do kilometar visine. Takve zgrade trenutno ne možemo graditi jer ne postoje materijali koji su dovoljno snažni za to, ali 2050 – 2060.godine ćemo imati mnogo materijala na bazi ugljika, kao što je grafeon, koji su jako jeftini i snažni, tako da ćemo moći početi graditi zantno više zgrade. “

Kućanski aparati

Asimov je predvidio da će 2014.godine postojati uređaji koji će praviti obroke po narudžbi i ublažiti dosadu kućnih poslova.

Međutim, uređaji u 2014. godini se više odnose na komunikaciju nego na kućne poslove. Pearson predviđa još veću minijaturizaciju uređaja i vjeruje da će većina ljudi nositi tzv. digitalni nakit, kao što je piercing ili naušnica, koji ima dovoljno memorije za sve potrebne komunikacijske funkcije:

“Svi informacijski sustavi koje trenutno posjedujemo će na kraju stati u predmet koji je manji od naušnice ili piercinga. Dakle, bilo koja vrsta nakita će uskoro moći zamijeniti sve naše informacijske sustave. Zaslon će da se nalazi u našim aktivnim kontaktnim lećama. Bićemo u mogućnosti samo tipkamo prstima u 3D prostoru. Dakle, stvarno nema razloga da nosite uređaje koje možete fizički nositi i gledati. Oni vam jednostavno ne trebaju.”

Robotika

Asimov, autor znanstveno-fantastičnog klasika “Ja, robot”, predvidio je prednosti, ali i opasnosti razvoja robotike. On je prvi upozorio na etička pitanja vezana za uporabu inteligentnih robota.

Pearson kaže da je robotika jedna od područja u kojoj se već dogodio vidljiv napredak, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i novim materijalima. On kaže da će roboti budućnosti biti vrlo sofisticirani i daleko od nezgrapnih metalnih strojeva koje se obično pojavljuju u filmovima:

“Vjerojatno neće biti toliko žica, šarafa i gumbića i mnogo je vjerojatnije da će se koristiti polimerni gelovi spojeni s nekom vrstom plastičnog kostura. Dakle, izgledat više kao ljudska bića nego kao tradicionalni roboti prikazani u znanstveno-fantastičnim filmovima. Imati će vrlo snažne kompjutere koji će biti povezani s njima putem tzv.oblaka tako da inteligencija neće morati biti ugrađena na tijelo robota. Ideja da je robot sam po sebi pametan je primitivna. Robot je samo uređaj, a sva pamet se nalazi u mreži. Očekujem da ćemo imati neke vrlo sofisticirane androide i druge vrste robota do 2064. godine.”

Energija

Asimov je bio pretjerano optimističan kad je predvidio postojanje nuklearnih postrojenja za fuziju u eksperimentalnoj fazi u 2014.godine. Također se nisu ostvarila njegova predviđanja da će pustinje u Arizoni, Negovu i Kazahstanu biti pretvorene u ogromne solarne elektrane.

Međutim, Pearson kaže da će upravo te dvije stvari biti glavni izvori energije u svijetu koje će fosilna goriva zamijeniti jeftinijim, obnovljivim izvorima energije:

“Postoje šanse da ćemo do 2064. godine već imati nuklearne reaktore za fuziju koji će funkcionirati prilično uspješno i uz pomoću kojih ćemo proizvoditi jeftinu energiju. To je u suštini utopijski san o energiji koji smo svi čekali. Kada premostimo neke tehnološke barijere s kojima se trenutno suočavamo, možda će biti jeftinije proizvoditi energiju uz pomoć solarnih sustava nego eksploatacija nafte iz zemlje. Većina nafte za koju znamo da postoji će ostati pod zemljom jer je jednostavno preskupo eksploatirati naftu u usporedbi s korištenjem drugih oblika energije. “

Prijevozna sredstva

Asimov je predvidio da će jedna od glavnih atrakcija na Svjetskom sajmu 2014. godine biti “mali robotizirani automobili” koji lebdi metar iznad zemlje.

Pearson kaže da su “leteći automobili” prva stvar za koju svi pitaju futurolog. On kaže da će zbog sigurnosnih razloga vozači 2064. godine koristiti električne automobile koji će se ipak držati asfalta:

“Ne vidim razlog zašto bi svi trebalo da letimo uokolo. To nam nije potrebno. Ako pogledate što ćemo sve biti sposobni učiniti na površini zemlje kada počnemo koristiti elektroničke automobile, oni će moći voziti udaljeni nekoliko centrimetara jedni od drugih, možda čak i nekoliko milimetara. I ako napravite male cijevi s dovoljno prostora da ljudi mogu udobno sjediti u njima, možemo imati 75 puta više auta na ulicama nego s današnjom tehnologijom. “

Oružje

Asimov u svom eseju nije raspravljao o budućnosti oružja, samo je rekao: “Ako dođe do nuklearnog rata, budućnost neće biti vrijedna rasprave.”

Pearson ne isključuje mogućnost novog svjetskog rata koji će početi u Aziji i na Bliskom Istoku ili čak i niza građanskih ratova između ljevice i desnice na Zapadu:

“Mislim da će biti prilično gadno. Već imamo neke vrlo opasne tehnologije koje se koriste u svrhu ratovanja. Kemijsko oružje je vrlo neugodna stvar s kojom se ne treba igrati. Nuklearno oružje i biološko oružje je jednako opasno. Trenutno se razvijaju mnoge stvari uz uporabu nanotehnologije. Zaista mislim da će sljedeći rat biti izuzetno neugodan za svakoga.”

Zabava

Asimov je predvidio da će ljudi 2014. godine čekati u redu za 3D filmove.

Pearson kaže da će ljudi uvijek biti zainteresirani za ljude i predviđa da će se do 2064. nastaviti razvoj tradicionalnih oblika zabave kao što su filmovi, predstave i koncerti. Ali, neke stvari će se promijeniti:

“Jamčim da ćemo i 2064. godine slušati glazbu i ići u kazalište. Sredstva za distribuciju će se sigrno promijeniti s razvojem tehnologije. Kada 2064. godine pomislite na neku pjesmu, ona će početi svirati u vašoj glavi. Ne znate kako i nije vas briga kako, ali biće tako. Još jedna vrsta zabave koju trenutno nemamo biti će povezivanje vaših snova s ​​tuđim snovima. To već sada u nekoj mjeri možete učiniti s tehnologijom prepoznavanja misli koja će 2064. godine biti vrlo zastarjela. Moći odabrati ono što ćete sanjati i projicirati slike i zvukove izravno u vaš mozak, te ćete moći ćete povezati svoje snove s ostalima.”

Rodni identitet

Rodni odnosi i rodni identitet su jedna od područja kojima se Asimov nije bavio u svom eseju. Međutim, s obzirom na to koliko su se ogromne promjene desile u području hormonske terapije i operacija s ciljem promjene spola, Pearson kaže da će doći do dramatičnih promjena u razumijevanju toga što znači biti muškarac, a što žena:

“Time započinje jedno potpuno novo razdoblje u odnosima među spolovima, pri čemu imamo mogućnost izbora spola na svakodnevnoj osnovi. Međutim, izbor neće biti samo između muškarca i žene, kao što je to danas jer smo već počeli brišemo te granice. Ništa nas neće zaustaviti kad budemo imali tehnologiju stvaranja novih spolova i novih načina vođenja ljubavi između tri ili četiri različita spola, umjesto samo dva.”

Egzistencijalna kriza

Asimov je predvidio da će psihologija biti ključna medicinska grana 2014. godine i da će čovječanstvo patiti od kronične dosade zbog sve veće automatizacije.

Pearson s druge strane smatra da će automatizacija osloboditi ljude svih oblika fizičkih poslova i ostaviti im dovoljno vremena za kreativne težnje, ali vjeruje da će uvijek postojati nešto na što će se ljudi žaliti:

“Prilično je sigurno da će se budućnost rada temeljiti na međuljudskim odnosima pri čemu smo u izravnoj interakciji s drugim ljudima. To nije dosadno, to je nešto što ljudi vole raditi. Što se tiče budućih egzistencijalnih kriza, ljudi su uvijek vrlo dobri u pronalaženju bijede u radosti. Mislim da je jedan od problema o kojem ćemo brinuti u budućnosti taj osjećaj da, uz sve ove fantastične mogućnosti koje nam nudi tehnologija, ne dobivamo maksimum od života koliko bismo mogli. To već postaje prijetnja i ljudi se već suočavaju sa stresom zbog ‘prevelikog izbora’.”

Besmrtnost

Asimov je ispravno identificirao rast populacije kao jedan od najozbiljnijih problema s kojima ćemo se suočiti u budućnosti uz napomenu da će ljudi živjeti sve duže zbog tehnoloških napredaka.

Ono što nije uspio predvidjeti je vječni život ili ono što Pearson naziva “elektronskom besmrtnošću” u kojoj tijelo može prestati funkcionirati, ali um nastavlja živjeti povezujući se s umjetnim tijelom ili jednostavno kao dio računalnog sustava:

“Otprilike do 2050. doći ćemo do točke u kojoj će se oko 90% posto našeg razmišljanja događati izvan našeg mozga. Do 2060. ako vas pregazi kamon, to neće biti veliki problem za vašu karijeru. Činjenica da ste poginuli nije velika stvar jer je vaš mozak i dalje povezan s mrežom. Dakle, kupiti android u najbližoj trgovini, učitati svoj um na njega i nastaviti raditi kao da se ništa nije desilo. To vas čini elektronski besmrtnim. Možete napraviti i nekoliko kopija sebe. Možete imati nekoliko kopija vašeg uma online. Kada jednom dobijemo tu mogućnost izbora, to stvarno mijenja čitavu budućnost čovječanstva.”

 

 
(b92.net, youtube.com/uredio: nsp)

Poznati pisac naučne fantastike Isaac Asimov je predvidio da ćemo jednog dana imati kompjuterske utičnice kod kuće, svaka od njih će biti zakačena na enormne biblioteke gdje se nalaze odgovori na svako pitanje, gdje se mogu dobiti povezni materijali, ponešto za svakoga…

….od rane dobi do starosti, koliko se takvo znanje iz utičnice činilo besemislenim”, i uz pomoć te sprave, ćemo moći stvarno uživati učeći, umjesto da se prisiljavamo učiti suhoparne činjenice i brojeve.

Njegova pronicljivost se pokazala začuđujuće točnom, kao što danas živimo u svijetu Interneta, gdje gotovo čitavo svjetsko znanje može živjeti ispod naših prstiju ili čak u našim džepovima. Takvo začuđujuće djelo, naravno, nije nastalo bez uplitanja u naše živote, i naučnici su počeli bilježiti da Internet ne samo da služi ispunjenju kuriozitetu naših mozgova, već ih i umrežuje. Što to dakle Internet radi našim mozgovima?

INTERNET JE NAŠ VANJSKI PRIJENOSNI DISK

Ne trebamo više pamtiti telefonske brojeve i adrese. Umjesto toga možemo samo skočiti na naš email ili Google i potražiti. Prema studiji Science Magazina, “Internet je posto primarna forma vanjske ineraktivne memorije, gdje se naše informacije pohranjuju kolektivno izvan našeg mozga”, i naši mozgovi su postali puni povjerenja u dostupnost informacija.

DJECA UČE NA RAZLIČITE NAČINE

Sjećate li se svih lekcija iz povijesti koje su zahtjevale da pamtite datume, imena, ili bezbrojne detalje? Djeca ne rade to koliko bi morala raditi. Uz pomoć online biblioteka, “memoriranje “na pamet” više nije nužni dio edukacije” prema Wired magazinu. Učitelji počinju polako shvaćati da informacija dolazi do nas kroz vatreno crijevo, brže i hitrije nego li mi možemo to probaviti, i memorizirajuće činjenice uzaludno troše korisnu snagu mozga koja se može iskoristiti za puno bitnije informacije koje se ne mogu Googlati.

MI VRLO TEŠKO DA IKADA DAJEMO ZADACIMA PUNU KONCENTRACIJU

Da li ste ikada obnavljali vaš Facebook dok ste slušali glazbu ili dok ste pisali prijatelju? Ako je tako, onda ste iskusili fenomen kontinuirane parcijalne paženje i njezinog utjecaja na vaš mozak. Ostaje nam da vidimo da li parcijalna pažnja vuče u odvlačenje pažnje kao što to većina ljudi misli, ili prilagođavamo naš mozak konstantnom protoku poticaja.

NAS UOPĆE NIJE BRIGA DA LI ĆEMO ZAPAMTITI

U studiji Magazina Science, studenti su zatraženi da napišu komad neke trivijalnosti, i u ovisnosti prema njihovoj grupi rečeno im je da će informacija biti obrisana ili snimljena. Grupa kojoj je rečeno da će podatak biti snimljen nije baš zapamtila podatak. Ova studija indicira da ljudi imaju nisku razinu opozivanja ili pamćenja, kad očekuju da mogu pristupiti toj informaciji bilo kada u budućnosti.

POSTAJEMO SVE BOLJI U TRAŽENJU INFORMACIJA

Iako ne možemo zapamtiti sve, postajemo sve bolji u traženju informacija koje trebamo. Čini se da se snaga mozga koja je prije korištena za pamćenje, sada koristi za pamćenje puta kako doći do njih. Profesorica Betsy Sparrow kaže, “Mi pamtimo manje kroz pamćenje informacija kao takvih, nego kroz traženje tih informacija”. Ona ističe da je ovo nije nužno loša stvar, niti je “stvar čuđenja”, kako se prilagođavamo novoj tehnologiji i postajemo visoko obučeni u pamćenju puta gdje te stvari možemo naći.

TEŠKA PITANJA TJERAJU NAS DA RAZMIŠLJAMO KAO KOMPJUTER

Kad se suočimo sa teškim pitanjem, ljudi rijetko uzimaju u obzir enciklopedije i povijesne knjige, a često misle o kompjuterima. To je potpuno novi impuls koji se nalazi u našim mislima. Za mnoge, ovo znači da ne trebamo putovati u knjižnicu. Nije nikakav više problem naći starog školskog prijatelja ili zapamtiti ime glumca u filmu – samo trebate Googlati.

IQ SE VREMENOM POVEĆAVA

U doba MTV-a i video igara, roditelji i eksperti su zabrinuti da će nova i prividna tehnologija spržiti naše jadne mozgove u ništavilo. Ali desilo se nešto sasvim suprotno: poslije MTV -a, poslije video igara, poslije Twittera, Facebooka i Googla, postajemo sve pametniji. Pametniji smo zato jer koristimo tehnologiju ili usprkos tehnologiji? Nitko nije odgovorio na to pitanje još, ali interesantno je razmišljati o tome.

Ali desilo se nešto sasvim suprotno: poslije MTV -a, poslije video igara, poslije Twittera, Facebooka i Googla, postajemo sve pametniji…

NAŠA KONCENTRACIJA PATI

U članku za Atlantic Nicholas Carr uspoređuje svoj rast poteškoća u dubokom čitanju. Kao i svi ostali, on nalazi da “Duboko čitanje koje dolazi prirodno, je postalo naprezanje”. Nije teško zaključiti zašto. Čitavo naše vrijeme koristimo skenirajući naslove i postove, te brzo surfajući po linkovima, i nikada ne trošeći toliko vremena na jednu stvar. Zato, naravno kad dođe do čitanja više od 5 minuta, ili nekoliko memenata informaicja, naš um često krene lutati.

“Duboko čitanje koje dolazi prirodno, je postalo naprezanje”

POSTAJEMO SVE BOLJI U UTVRĐIVANJU VAŽNOSTI

Uz toliko inforamcija, prirodno da su neke od njih smeće.Nakon svega, nismo više ograničeni od strane novinarstva i urednika; danas svatko može staviti informaciju i promovirati je. Na čitateljima i potrošačima je da ustanove, da li je ta informacija bitna i pouzdana, i uz toliko prakse, naši mozgovi su sve bolji u ovom skeniranju, iz dana u dan.

POSTAJEMO PSIHOLOŠKI VEZANI ZA TEHNOLOGIJU

I kada se ljudi isključe Internet, puno njih ima želju za stimulacijom koje primaju od strane uređaja. Taj krivac je dopamin, koji se dostavlja kao odaziv na stimulaciju – bez njega se osjećate dosadno. Žena korisnika teške tehnologije primjećuje da je njezin muž “nasrtljiv dok ne dobije svoju drogu”. Nakon vremena provedenog online, vaš mozak želi još, čineći koncentriranju na ostale zadaće jako teškom.

ŠTO VIŠE KORISTITE INTERNET, TO ĆETE VIŠE PROSVJETLITI MOZAK

U 2007., profesor na UCLA Gary Small je napravio eksperiment testirajući surfere i nove internetske korisnike, pitajući ih da Googlaju nekoliko vrsta odabranih tema. U ovom eksperimentu, on je pratio moždanu akstivnost, i pronašao da iskusni surferi imaju veću moždanu aktivnost nego početnici, posebno u regijama koje su tipične za odluke i riješavanje problema. On je doveo sve njih šest dana poslije, ovaj puta su novaci potrošili jedan sat na internetu tražeći online, svaki dan. U drugom testu, početnici su se pokazali kao malo više iskusniji korisnici. “5 sati na internetu, i mozgovi naivnih korisnika postaju prosvjetljeni”, kaže Small, da tijekom vremena, Internet se koristi i mijenja vaše neuronske puteve.

NAŠI MOZGOVI KONSTANTNO TRAŽE DOLAZEĆE INFORMACIJE

Testovi na Stanfordu, pokazali su da multi-taskeri, kao što su iskusni Internet korisnici, teže za propuštanjem starijih, vrijednijih informacija, umjesto toga izabiru novije inforamcije. Clifford Nass na Stanfordu opazio je: “imamo veliku i rastuću grupu ljudi koja misli da najmanja aluzija na nešto interesantno, je kao magnet, i ne mogu je ignorirati.” Umjesto fokusiranja na važne poslove, ili stavljajući informacije u korisnu upotrebu, mi smo ometeni dolazećim mailom.

POSTAJEMO MOĆNI SURFERI

Online surfanje je stvorilo novu formu “čitanja”, u kojoj korisnici ustvari ne čitaju online, nego radije “moćno” surfaju kroz web stranice. Umjesto čitanja slijeva nadesno, odozgora prema dolje, čini se da skeniramo samo naslove, natuknice, i i informacije koje se ističu. Razumijevanje i pozornost je tu sigurno izložena riziku.

ONLINE RAZMIŠLJANJE SE POKUŠAVA ODUPRIJETI ČAK I OFFLINE RAZMIŠLJANJU

Kada ste online, vi ste ferkventno napadani od eksplozije informacije, koje su visoko stimulativne i čak neodoljive. Previše, i vi postajete ekstremno ometni i nefokusirani. Čak i nakon što se odlogirate (ako i to), vaš mozak ostaje logiran. Manjak fokusa i fragmentiranog razmišljanja može se oduprijeti, omesti rad, obitelj i offline slobodno vrijeme.

KREATIVNO RAZMIŠLJANJE MOŽE SNOSITI POSLJEDICE

Neki stručnjaci vjeruju da je memorizacija kritična za kreativnost. William Klemm, profesor neuroznanosti na Univerzitetu Texas, upozorava da “Kreativnost dolazi od strane uma koji zna, i pamti jako puno.” Ipak, kreativnost raste na upotrebi tehnologije, koja se stvara na nove i različite načine. I Klemmova tvrdnja je sigurno točna što se tiče kreativnog razmišljanja i brainstorminga koje je proizašlo iz memoriranog znanja, koje se sada nalazi online, a ne u našim glavama.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6856"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]