Iranski predsjednik Hassan Rouhani rekao je da su Sjedinjene Države poticale terorizam na Bliskom Istoku, provodeći američku politiku za širenje haosa i radikalizma u cijeloj regiji

U intervjuu koji je vodio u utorak navečer, Rouhani je odbacio svaku ideju da je Iran u „fanatičnoj“ potrazi za nuklearnim oružjem – kao što je njegov američki kolega tvrdio u govoru ranije tog dana – i izjavio je da je Washington umjesto toga glavni problem na Bliskom istoku.

“Danas je Amerika, nažalost, pristalica terorizma u našoj regiji – i kamo god Amerika ide, terorizam se širio u poput epidemije” – rekao je Rouhani, ukazujući na američku intervenciju u Siriji kao slučaj.

Zemlja koja je prisutna i leti zračnim prostorom Sirije i bombardira zemlju bez dozvole vlade te države – je Amerika (Sjedinjene Države).

Rouhani je dodao da su američke sankcije Iranu također kvalificirane kao oblik terorizma, ističući njihove loše učinke na zdravstveni sustav zemlje i troškove lijekova. Kazao je da je ublažavanje sankcija i dalje težak preduvjet prije nego što će Teheran čak razmotriti dolazak na stol za razgovore sa Amerikom.

“Ako prestanu sa sankcijama, atmosfera će se promijeniti” – rekao je predsjednik Rouhani.

Unatoč tome što je američki predsjednik Donald Trump pokazao želju da okonča američku vojnu prisutnost u Siriji, Washington nastavlja tamo provoditi izričite operacije protiv želje njihove vlade.

Godinama je pod upravom Baracka Obame, SAD također davao stotine milijuna dolara oružja i druge pomoći pobunjeničkoj oporbi u Siriji, poplavivši zemlju oružjem i produživši krvavi sukob.

Američko miješanje u drugim dijelovima svijeta – od Sjeverne Afrike do Srednje Azije – također je pomoglo u ostvarenju poplava nasilja i ekstremizma.

Nakon gotovo dva desetljeća rata u Afganistanu, militantne skupine ondje drže veći teritorij nego ikad prije, izvodeći redovite napade na američke i afganistanske snage.

U međuvremenu u Libiji, posljedica NATO-ove akcije koja je svrgnula vođu Muammar Gadafija 2011. godine, i dalje drži zemlju u kaosu.

Napetosti između Washingtona i Teherana sve više rastu od prošle godine, kada je predsjednik Trump povukao Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma potpisanog između Irana i svjetskih sila, i ponovno nametnuo ukinute sankcije gospodarstvu te zemlje.

Brojni incidenti oko Perzijskog zaljeva – uključujući „sabotaže“ na tankere, rušenje američkog špijunskog bespilotnog zrakoplova i napadi na saudijsku naftnu infrastrukturu – bili su pripisani Iranu, održavajući američko neprijateljstvo na visokoj poziciji.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Saudijska Arabija želi da njihovi saveznici vjeruju da je Teheran pokrenuo napade na njihova naftna postrojenja, iako su samo dokazali da je oružje korišteno u napadu iranskog podrijetla

Iako je to tako, Donald Trump neće vjerojatno dati zeleno svjetlo za rat protiv Irana.

Oružje na kojem piše “Made in Iran” nije “lansirao Iran”.

Mogućnost da da je rakete kojima su napadnuta postrojenja proizveo Iran, nije veliko otkriće, izjavio je za RT Viktor Murakhovsky, vojni analitičar i glavni urednik časopisa Arsenal of the Fatherland.

Prikazivanje ostataka raketa i bespilotnih letelica koje su pogodile objekte naftnog postrojenja Abqaiq i Khurais možda je to dokazalo, ali one su identificirane čim su se prve krhotina raketa pojavile nakon udara.

Iran je razvio takve “krstareće rakete dugog dometa” na temelju sovjetske rakete Kh-55, koje je kupio od Ukrajine početkom 2000-ih, rekao je Murakhovsky.

Ali ni na koji način ne dokazuje da je Teheran imao bilo kakve veze s napadom i da su napadi na saudijska naftna postrojenja bili sa iranskog teritorija.

Unatoč napadu koji su pobunjeni Huti izvršili iz Jemena, Rijad je u srijedu tvrdio da isti nije mogao biti pokrenut s jemenskog teritorija i da je Iran “nesumnjivo sponzorirao” taj napad. Jedan od argumenata bio je da Huti nisu bili sposobni provesti takav napad. Murakhovsky to osporava.

“Nije tajna da Iran isporučuje oružje i vojnu opremu pobunjenim Hutima u Jemenu, a krstareće rakete su mogle biti među tim isporukama” – rekao je.

Ako je to slučaj, takve rakete „nije teško lansirati“, a Hutima nije nije bila potrebna pomoć iranskih specijalaca da sami izvedu napad, rekao je vojni stručnjak.

Trump zna da je napad na Iran loša ideja.

Ono što Saudijsko izvješće u osnovi kaže jest da je “oružje mogao isporučiti, i vjerojatno je to bio Iran”, što je potpuno isti način na koji su Velika Britanija i drugi slali oružje oružje Saudijskoj Arabiji, koje je korišteno u ovom četverogodišnjem ratu protiv Jemena” – rekao je Matthew Gordon-Banks, bivši britanski zastupnik i viši znanstveni suradnik britanske Akademije obrane.

No izlazeći s optužbama protiv svojih glavnih geopolitičkih rivala u Teheranu, Rijad “teži očekivanju da će SAD provesti svoj prljavi posao za njih” – što znači uzvratni udar na Iran.

Međutim, malo je vjerojatno da će ostvariti svoj cilj, jer američki predsjednik Donald Trump zna da “bez obzira na to što njegovi savjetnici kažu, napad protiv Irana mogao bi imati pogubne posljedice širom Zaljeva i širom svijeta”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Bolje je ne biti “normalna zemlja” ako to znači provoditi invazije i državne udare poput Sjedinjenih Država, rekli su najviši ruski ministri i odbacili bizarne primjedbe novog šefa Pentagona

“Bilo bi “sjajno” kada bi zapad “mogao natjerati Rusiju da se ponaša kao normalnija zemlja” – izjavio je Mark Esper, novoimenovani ministar obrane tijekom posjeta Parizu ovog tjedna.

Međutim, ta se napomena nije svidjela Moskvi.

“Ako je to rekao, pozvao nas je da se ponašamo kao normalna zemlja, a ne kao Sjedinjene Države”, izjavio je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na brifingu za novinare u glavnom gradu Rusije, gdje su on i ministar obrane Sergej Shoigu imali susret licem u lice s francuskim kolegama.

Inače, trebali bi se ponašati poput SAD-a, bombardirajući Irak i Libiju u očiglednom kršenju međunarodnog prava … Trebali bismo podržati državne udare, nasilne i protuustavne, kao što su to činili SAD i njegovi najbliži saveznici u veljači 2014. u Ukrajini.

Nadalje, da je Rusija slijedila upute Washingtona, “potrošili bismo milione na intervencije u druge demokratske države poput one kada je američki Kongres izglasavanjem odobrio 20 milijuna dolara za potporu demokraciji u Rusiji” – izjavio je Lavrov.

Sa svoje strane, Shoigu je također rekao da normalnost za Moskvu ima drugačije značenje.

Vjerojatno ćemo i dalje ostati “nenormalna zemlja”.

U međuvremenu, gostujući francuski dužnosnici zalagali su se za pomirenje s Rusijom.

“Došlo je vrijeme, vrijeme je da poradi na smanjenju nepovjerenja”, rekao je ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian.

Ministrica obrane Florence Parly dodala je da je “važno razgovarati jedni s drugima, kako bi se izbjegli nesporazumi i napetosti.”

Sastanak dolazi nekoliko tjedana nakon što se ruski predsjednik Vladimir Putin krajem kolovoza u Breganconu susreo sa svojim francuskim kolegom Emmanuelom Macronom, u pokušaju da ublaži napetost i probije led u odnosima Rusija-Zapad.

Tom se prilikom Macron založio za stvaranje nove arhitekture sigurnosti i povjerenja između EU-a i Rusije.

Istaknuo je da je doprinos Moskve “ključan” za pomoć u rješavanju kriza u Iranu, Ukrajini i Siriji i za rad na neširenju nuklearnog oružja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Libanon, Irak i Iran proglasili su nedavnu izraelsku agresiju ratnim činom nakon napada na Libanon, Siriju i Irak tijekom vikenda, obećavajući razornu odmazdu ako se nasilje nastavi

Par napada bespilotnih letelica kamikaza na južno predgrađe Bejruta u nedjelju i napad drona na palestinsku miliciju u dolini Bekaa rano u ponedjeljak ujutro bili su srodni “objavi rata”, rekao je u ponedjeljak libanonski predsjednik Michel Aoun posebnom koordinatoru Ujedinjenih naroda, dodajući da agresija „omogućava pribjegavanju našem pravu na obranu našeg suvereniteta.”

Međunarodna zajednica mora odbiti izraelsko kršenje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1701, kojom je okončan rat 2006. godine između Libana i Izraela, premijer Saad al-Hariri molio je je veleposlanike stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.

“Svaka eskalacija mogla bi prerasti u regionalni krug nasilja kojem nitko ne može predvidjeti opseg.”

I sve izraelske bespilotne letjelice koje nadlijeću Libanon bit će oborene s neba, upozorio je Tel Aviv glavni tajnik Hezbollaha, Seyyed Hassan Nasrallah.

“Hezbollah više neće tolerirati izraelske bespilotne letjelice koje prodiru u libanski zračni prostor” – izjavio je u nedjelju nakon što je bespilotni zrakoplov napunjen eksplozivom napao Hezbollahov medijski centar u Bejrutu.

Ni Libanon nije bio jedina država koja je povukla crtu nakon erupcije izraelske agresije tijekom vikenda.

Snažni blok u iračkom parlamentu zahtijevao je od američkih trupa da napuste zemlju nakon niza izraelskih zračnih napada koji su bombardirali iransku šiitsku miliciju koje su poznate kao Narodna mobilizacijska jedinica tijekom proteklog tjedna.

Koalicija Fatah drži SAD “potpuno odgovornima” za izraelske napade, “koje smatramo objavom rata Iraku i njegovom narodu”, navodi se u izjavi u ponedjeljak, nakon što je još jedan napa bespilotnih letelica ubio zapovjednika PMU-a u zapadni grad al-Qaim. Američke trupe, tvrdi koalicija, u Iraku više nisu potrebne.

A u Siriji su izraelske rakete tijekom vikenda pogodile nekoliko meta izvan Damaska, usmrtivši najmanje dvoje ljudi u onome što je IDF tvrdio da je prevladavajući napad protiv “velikog napada višestrukih ubojitih bespilotnih letelica na Izrael” od strane Irana – no ironično gledano, Izrael je izveo veću verziju onoga što su i sami htjeli spriječiti.

“Izrael će platiti visoku cijenu za svoje akcije”, rekao je Ali Rabiei, glasnogovornik iranskog predsjednika Hassan Rouhani, novinarima u ponedjeljak, nazvavši bombaške napade “crnim mrljama na evidenciji izraelskog režima.”

Pohvalio je riječi svojih regionalnih saveznika, napominjući da “šalju jasnu i oštru poruku cionističkom režimu da njegova hrabra djela agresije neće ostati bez odgovora.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kina je najveći svjetski zajmodavac i posljednja istraživanja pokazuju da je od 2000. do danas odobrila više od 700 milijardi dolara raznih kredita koji nerijetko nisu ni zabilježeni u raznim službenim statistikama, a iznosi kredita u pojedinim državama premašuju i četvrtinu njihova BDP-a

U manje od dvadeset godina iznos kredita koje je Kina odobrila drugim državama premašio je 700 milijardi dolara i trenutno je više nego dvostruko veći od iznosa zajmova koje su zajednički odobrili Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka.

Impresivna brojka proizlazi iz podataka koje su u nedavno objavljenom istraživanju prikupili njemački ekonomisti Sebastian Horn i Christoph Trebesch te njihova kolegica s Harvarda Carmen Reinhart.

Troje stručnjaka objedinilo je informacije iz desetak raznih izvora koji su posljednjih desetljeća pratili tempo kineskog odobravanja zajmova, donacija, ulaganja i drugih financijskih transakcija te došli do zaključka da se oko polovice tih transakcija čak niti ne vidi u službenim statistikama, odnosno ni MMF ni Svjetska banka ne znaju za njih.

Istraživanje tako ponovo budi sumnju, koja se s vremena na vrijeme javljala posljednjih desetak godina, u to da su se pojedine države previše zadužile prema Kini i da bi zbog toga ona na njih mogla stvarati politički i gospodarski pritisak.

Jedan od razloga za to što o kineskom kreditiranju nije lako naći pouzdane podatke taj je da Kina odobrava zajmove iz više izvora i na više načina. U ulozi zajmodavca tako se ponekad nađe sama država, ponekad neka od velikih tamošnjih državnih banaka, kredite nekad odobre kineske državne kompanije, novac zna doći i iz državne pomoći ili iz fondova specijalno kreiranih za pojedine velike inicijative i sporazume.

Također, zajmove nerijetko zajednički odobrava više agencija ili institucija. Jednako tako, sporazumi između Kine i drugih država uz klasične kredite često poprimaju razne druge oblike financijskih ulaganja.

Kao primjer može poslužiti informacija da Kina nije prijavila Banci za međunarodne namire, svojevrsnoj središnjoj banci svih središnjih banaka, kredite koje je odobrila Venezueli, Iranu ili Zimbabveu, usprkos tome što je te države posljednjih godina izdašno kreditirala.

Autori studije nagađaju da razlog leži u tome što Kina odobrava kredite izravno kineskim izvođačima koji su angažirani na projektima u stranim državama kako bi se izbjegao rizik da vlade država potroše novac na nešto drugo. Kako te države s kineskim izvođačima imaju sklopljene ugovore, kojima plaćaju njihov rad, tako se ipak radi o kreditiranju država, ali neizravnom.

Podaci iz istraživanja pokazuju da pedeset najvećih država dužnika u prosjeku duguje Kini iznos u razini 17 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Taj udio je 2005. godine iznosio tek jedan posto.

Među državama koje su najopterećenije obavezama prema Kini nalaze se male i otočne države poput Džibutija, Maldiva ili Tonge. Tako Džibuti duguje Kini iznos koji se približava iznosu cijelog godišnjeg BDP-a, Tonga oko 42 posto, a Maldivi nešto više od 30 posto. No u grupu onih koji duguju Kini iznose veće od četvrtine BDP-a ulaze i Kirgistan, Kambodža, Niger i Republika Kongo.

Interesantno je i to da se među državama koje su opterećene dugovima prema Kini nalazi i dobar dio onih koje su početkom prošlog desetljeća nakon niza problema uspjele isposlovati otpis starih dugova raznim drugim bogatim stranim kreditorima. Zahvaljujući novom zaduživanju prema istočnoazijskoj ekonomskoj velesili dio njih opet se nalazi na putu u slične probleme.

Istraživanje je otkrilo i da Kina nije toliko strogi vjerovnik, kakvom je do sada smatrana. Od 2000. godine u više od 140 navrata restrukturirala je razne zajmove ili ih jednostavno otpisivala.

Iako je spremna na pregovore, Kina u šezdesetak posto slučajeva odobrava kredite po višim kamatnim stopama i s kraćim dospijećem nego što bi to države ostvarile s drugim međunarodnim kreditorima koji ugovaraju povlaštene uvjete.

Također, Kina često traži da povrat kredita bude osiguran prihodima koji se ostvaruju iz prodaje raznih sirovina kojima raspolažu zemlje dužnici.

Objavljeno istraživanje je vrlo dobar dodatak dosadašnjim analizama i daje nešto konkretnije uporište za procjene budućeg mogućeg političkog ili ekonomskog utjecaja koji bi Kina mogla ostvarivati u inozemstvu.

Neki procjenjuju da bi usporavanjem kineskog ekonomskog rasta polako moglo usporiti i njeno odobravanje inozemnih kredita te da bi se situacija u srednjem roku mogla stabilizirati.

No činjenica da su u studiji obrađeni podaci za gotovo pet tisuća raznih transakcija, sklopljenih u razdoblju od 1949. pa sve do 2017., pokazuje da se radi o enormnom broju raznih faktora čije je kretanje nemoguće predvidjeti, a povijest nas uči da njihov utjecaj obično osjetimo u najgorem mogućem trenutku.

(tportal.hr)

Britanija dovodi već treći ratni brod u Perzijski zaljev usred napetosti s Iranom

Britansko ministarstvo obrane priopćilo je kako Velika Britanija šalje treći ratni brod, HMS Kent, u Perzijski zaljev usred tekućih napetosti s Iranom.

Oni također tvrde da ta odluka o tome nije povezana s trenutnim sporom s Iranom, skrivajući pretenzije da uđu u rat sa Iranom pod pokroviteljstvom Amerike.

Ranije ovog mjeseca Britanija je optužila Teheran da je pokušala zaplijeniti britanski tanker u Perzijskom zaljevu, što je Iran snažno negirao.

Prema riječima dužnosnika ratnog broda HMS Kent, fregata Tipa 23 će se rasporedit u regiju kasnije tijekom godine kako bi preuzela “nadgledanje” nakon što HMS-a Duncan ode sa dužnosti, piše Sputnik.

Napetosti između Irana i Velike Britanije eskalirale su u srpnju, kada su kraljevska mornarica i gibraltarske vlasti zaplijenile iranski supertanker Grace 1, tvrdeći da je krijumčario 2,1 milijuna barela sirove nafte u Siriju kršeći sankcije EU.

Kasnije je London također izjavio da je iranski islamski revolucionarni korpus pokušao “preusmjeriti” britanski tanker “Heritage” iz međunarodnih voda u iranske vode u Perzijskom zaljevu.

Iranski predsjednik Hassan Rouhani kritizirao je odluku Londona o upućivanju vojne pratnje naftnim tankerima, navodeći da su prethodne akcije Velike Britanije ugrozile sigurnost plovidbe u regiji.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Iranski predsjednik Hassan Rouhani je nazvao “tužnom ironijom” hitan sastanak Međunarodne agencije za atomsku energiju po nalogu SAD-a, unatoč tome što je predsjednik Trump glavni krvnik nuklearnog sporazuma sa Iranom

Upravni odbor IAEA trebao bi se sastati u srijedu kako bi razmotrio trenutni status Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) na zahtjev SAD-a, koji se slavno povukao iz takozvanog “Iranskog sporazuma” prije uvođenja hrpe novih sankcija protiv bliskoistočne nacije 2018. godine.

“S jedne strane, Amerikanci su opisali JCPOA kao najgori mogući sporazum i povukli se iz njega bez razloga, a s druge strane, kad Iran smanji svoje obveze prema sporazumu, svi oni izražavaju zabrinutost, a zapravo bi se trebali brinuti o SAD-u koji je prekršio cijeli dogovor” – kazao je Rouhani tijekom sjednice kabineta u srijedu, navela je agencija Mehr News.

„Pozvali su na hitan sastanak Upravnog odbora, pitajući se zašto je Iran odustao od nekih svojih obveza iz sporazuma JCPOA.

Ovo je smiješna priča koju promiče SAD i takve su mjere rijetke u svjetskoj političkoj povijesti” – dodao je Rouhani.

Predsjednik Rouhani je također pozvao na ono za što je tvrdio da je američko licemjerje oko obogaćivanja urana kada su SAD jedina zemlja u povijesti koja je ikada rasporedila nuklearno oružje u ofenzivnom kapacitetu.

Iran se tek treba u potpunosti povući iz sporazuma, ali je nedavno najavio rezove svojih obveza kao odgovor na nove američke sankcije koje su uvedene nakon povlačenja SAD-a iz Nuklearnog sporazuma 2018. godine.

Rouhani je kazao kako su potezi Irana u okviru dogovora i odbacio je upozorenje europskih strana u paktu da nastavi s punom usklađenošću.

Pozvao je ostale potpisnike sporazuma da štite Iran od sankcija SAD-a, dok je također izdao strogo upozorenje Velikoj Britaniji oko njezine krađe iranskog supertankera na obali Gibraltara prošlog četvrtka.

“Upozoravam Englesku da ste inicijator nesigurnosti u morima i kasnije ćete shvatiti svoje posljedice” – izjavio je Rouhani dodajući da su britanske snage zaplijenile brod na “nepravedan način”, tvrdeći da su SAD zapravo zaplijenile tanker preko svog “zastupnika”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Tijekom protekle dvije godine Bijela kuća je pokrenula trgovinske sporove, vrijeđala saveznike i neprijatelje, povukla se ili odbila ratificirati multinacionalne ugovore i sporazume

Također je proširila doseg svojih jednostrano nametnutih tarifa, prisiljavajući druge nacije da se povinuju njezinim zahtjevima ili se suoče s ekonomskim sankcijama.

Premda je namjera navedene Trumpove administracije bila ući u nove aranžmane koji će biti povoljniji za Sjedinjene Države, krajnji rezultat je bio sasvim drugačiji, stvarajući široki konsenzus unutar međunarodne zajednice u kojoj je Washington nestabilan, a ne pouzdan partner i da mu se ne može vjerovati.

To je pak rezultiralo razgovorima među stranim vladama o tome kako zaobići američki bankarski sustav, koji je primarno ofenzivno oružje Washingtona.

Slijedom toga, došlo je do značajnog povratnog udarca kampanje “Učinimo Ameriku ponovo velikom”. Jedina zemlja na svijetu koja trenutačno gleda “Ameriku velikom” je Izrael, koji svakako ima dobar razlog da to učini s obzirom na velikodušnost koja je došla iz Trumpove administracije. Svi ostali se žele izvući ispod američke čizme.

Čak i nemilosrdna premijerka Njemačke Angela Merkel sada shvaća da nacionalni interesi moraju prevladati kada Sjedinjene Države traže da se učini nešto neopisivo.

Na nedavnom sastanku G20 u Tokiju u Velikoj Britaniji, Francuska i Njemačka objavile su da se stvara poseban trgovinski mehanizam na kojem več rade u ovoj godini.

To se zove Instrument za podršku trgovinskim razmjenama (Instex) i omogućit će tvrtkama u Europi da posluju sa zemljama poput Irana, izbjegavajući američke sankcije trgovanjem izvan sustava SWIFT, koje je denominirano i de facto kontroliran od strane američke državne banke.

Značaj europskog poteza ne može se podcijeniti. To je prvi veliki korak u odmicanju od dominacije dolara kao svjetske trgovinske i rezervne valute. Kao što je često slučaj, šteta za američke interese je sama po sebi velika.

Godinama se razgovaralo o uspostavljanju trgovinskih mehanizama koji ne bi bili bazirani na dolarima, ali nisu dobili nikakav zamah dok se Trumpova administracija odjednom nije povukla iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) s Iranom prije više od godinu dana.

Bilo je i drugih potpisnika JCPOA-a, od kojih su svi bili ljuti zbog poteza Bijele kuće, jer su vjerovali ispravno da je to dobar sporazum, sprečavajući Iran u razvoju nuklearnog oružja, a istovremeno ublažavajući napetosti na Bliskom istoku.

Glavne europske sile Njemačka, Francuska i Velika Britanija, kao i Rusija i Kina, sve su bile potpisnice, a sporazum je odobren od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Povlačenje SAD-a u pokušaju da se uništi “plan djelovanja” su stoga svi ostali potpisnici izrazito negativno gledali, a njihov se bijes povećao kada je Washington izjavio da će ponovno uspostaviti sankcije protiv Irana i koristiti sekundarne sankcije da kazni bilo koju treću stranu državu koja ne poštuje ograničenja u trgovini koja je nametnula Amerika.

Instrument za podršku trgovinskim razmjenama (Instex) je nadogradnja prethodnog “sporazuma” koje su prije godinu dana postavili Europljani kako bi se omogućilo trgovanje s Iranom bez stvarnih novčanih transfera, nešto poput barter sustava koji se temelji na plaćanju uravnoteženja po vrijednosti.

Najava u svezi sa Instexom došla je kao rezultat nedavnog sastanka u Beču na kojem su se potpisnici JCPOA-a bez SAD-a sastali zajedno s glasnogovornikom iranskog ministarstva Abbasom Mousavijem, koji je skup nazvao “posljednjom šansom za preostale strane … kako bi se okupile i vidjele kako mogu ispuniti svoje obveze prema Iranu. “

Trump je već “prijetio kaznama protiv financijskog tijela koje su osnovale Njemačka, Velika Britanija i Francuska kako bi zaštitile trgovinu s Islamskom Republikom od sankcija Sjedinjenih Država”.

Podtajnik ministarstva financija izraelske vlade Sigal Mandelker upozorio je u pismu od 7. svibnja:

“Sve vas pozivam da pažljivo razmislite o mogućem izlaganju sankcija Instexu. Sudjelovanje u aktivnostima koje su u suprotnosti s američkim sankcijama mogu rezultirati ozbiljnim posljedicama, uključujući gubitak pristupa američkom financijskom sustavu.”

Čini se da je Bijela kuća spremna sudjelovati u gospodarskom ratovanju s Europom oko pitanja kažnjavanja Irana.

Možda nije nerazumno poželjeti uspjeh Europljanima, jer oni podupiru slobodnu trgovinu, istodobno pokazujući svoje protivljenje taktici zlostavljanja u Bijeloj kući koja koristi svjetski financijski sustav.

A ako dolar prestane biti svjetska trgovinska i rezervna valuta, što će se tada dogoditi?

To bi značilo da bi američka riznica mogla prestati s printanjem viška dolara, a sposobnost SAD-a da uspostavi globalnu hegemoniju na razini kreditnih kartica mogla bi biti otežana.

To bi bio dobar ishod i mogli bi se nadati da će jednog dana uskoro Sjedinjene Države ponovno postati normalna zemlja koju bi Amerikanci s ponosom nazvali domom.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sjedinjene Države će izreći sankcije svakoj zemlji koja uvozi iransku naftu, a trenutno nema nikakvih izuzeća, izjavio je novinarima u Londonu posebni izaslanik SAD-a za Iran Brian Hook

Trumpovska ekonomska politika Trumpove administracije protiv Islamske Republike nastavlja se kao odgovor nakon što je Teheran srušio američki dron prošlog tjedna.

Nakon što je Trump u ponedjeljak objavio nove sankcije koje izravno ciljaju iransko vodstvo, SAD sada kaže kako će provesti kazne za one koji krše i prethodna ograničenja.

“Sankcionirat ćemo svaku zemlju u svijetu koja uvozi iransku naftu … U ovom trenutku nema nikakvih naftnih prekršitelja”, kazao je Hook na pitanje o daljnjoj prodaji iranske nafte u Aziji.

Odricanja su prethodno bila na snazi, što je omogućilo nekim zemljama, ovisno o uvozu iranske nafte, da ju i dalje kupuju unatoč sankcijama.

Hook je izričito spomenuo izvješća da je najveći iranski kupac, Kina, odustao od najmanje jedne pošiljke od trenutka ukidanja sankcija, ponavljajući: “Sankcionirat ćemo sve nezakonite kupovine iranske nafte.”

Peking je vrlo kritičan prema odluci o otkazivanju izuzeća Kine, a oni nisu jedini koji se protive upornim mjerama Washingtona u međunarodnoj zajednici.

EU nastavlja ulagati napore kako bi uvjerila Iran da se i dalje drži uvjeta nuklearnog sporazuma iz 2015., unatoč američkom nesvečanom povlačenju iz tog sporazuma.

Očekuje se kako će EU sljedeći tjedan najaviti višemilijunsku kreditnu liniju koja će olakšati trgovinu.

Iako je nedavno izbijanje neprijateljstava počelo sa Trumpovom odlukom da se povuče iz dogovora koji je dogovorio njegov prethodnik, Hook je novinarima rekao da je Iran “previše puta odbacio diplomaciju.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američki tajnik za obranu pokušava “internacionalizirati” američki skukob s Iranom uvjeravajući saveznike NATO-a da pomognu započeti krvavi rat

Francuska je, kako se izvješćuje, ukorila njihov napredak, kazavši kako se savez ne smije povezati sa sukobom u zaljevu.

Mark Esper ovog se tjedna sastaje sa svojim kolegama iz NATO-a u Bruxellesu, pokušavajući dovesti članice NATO-a na stranu Washingtona dok se sukob s Teheranom rasplamsava.

Razgovarajući s novinarima u sjedištu NATO-a u četvrtak nakon sjednice iza zatvorenih vrata, Esper je kazao kako drugi saveznici moraju javno osuditi “loše ponašanje” Irana, tvrdeći kako bi to pomoglo potisnuti događaje sa “vojnog puta”.

No, čini se da među Europljanima postoji skepticizam oko nastojanja Washingtona da izgradi koaliciju koja će se suprotstaviti Iranu.

Tijekom sastanka, Esper je “upozoren od Francuske da ne uključuje NATO savez u bilo koju vojnu misiju u zaljevu”, izvijestio je Reuters.

Pariz je, zajedno s drugim europskim teškašima poput Berlina, pozvao SAD da “podupre iranski nuklearni sporazum iz 2015. godine”, koji su SAD prije više od godinu dana napustile u onome što se može smatrati okidačem tekuće eskalacije.

Šef Pentagona pozvao je saveznike na sudjelovanje u pomorskim ophodnjama u Perzijskom zaljevu. Patrole, smatra on, su spriječile daljnje napade na naftne tankere.

Washington je Iran optužio da je koristio bombe kako bi oštetio šest tankera u dva različita incidenta, ali neki europski narodi izrazili su sumnju da su dokazi koje su SAD predstavio lažni samo da bi se započeo sukob u Zaljevu.

Iran je odbacio optužbe i nagovijestio da su ti incidenti operacije pod “lažnom zastavom” koje su trebale potaknuti napetosti i opravdati nagomilavanje američke vojske na Bliskom istoku.

Napad pod “lažnom zastavom” sugerira napad jedne zemlje na samu sebe ili svoje saveznike, nakon čega bi se optužili neprijatelji za taj čin. Smisao svega toga je započinjanje rata fabricirajući lažni napad neprijateljske strane.

Novi-Svjetski-Poredak.com