Istraživači sa Svečilišta u Pensilvaniji, Svečilišta Ilinois u Urbana-Champaign i Svečilišta u Cambridgeu stvorili su materijal kojeg nazivaju „metalno drvo“, a svoje istraživanje nedavno su objavili u časopisu Scientific Reports

Kažu da je ovaj novi materijal čvrst kao titanijum, dok je dovoljno lagan da može plutati na vodi.

Za sada, samo se mala količina ovog materijala može proizvesti u određenom periodu, ali ako se proizvodni proces bude mogao povećati, to bi dovelo do stvaranja vrlo izdržljivih proizvoda u rasponu od pametnih telefona do automobila koji su super-lagani.

Znanstvenici su uspjeli stvoriti ovaj materijal suspenzijom sitnih plastičnih kuglica od nekoliko stotina nanometara u vodi. Nakon toga, vodu su isparavali što je dovelo do slaganja kuglica u pravilan uzorak.

Zatim je korišteno elektroplatiranje tj. galvanostegija za oblaganje kuglica niklom, nakon čega je upotrebljen rastvarač za otapanje plastičnih kuglica i ostavljanje samo rešetki nikla.

Zbog male gustoće skoro 70% ovog materijala čini prazan prostor. To nije jedina stvar koja je zajednička sa običnim drvetom. Istraživač James Picul kaže da je razlog zbog kojeg se ovaj materijal naziva metalnim drvetom, njegova stanična priroda.

„Stanični materijali su porozni i ako pogledate drvo, upravo je to ono što vidite – dijelovi koji su masivni i gusti i napravljeni da drže strukturu, i dijelove koji su porozni i napravljeni da podrže biološke funkcije, kao što je transport do i od stanica“ – objasnio je Picul.

Istraživači trenutno mogu proizvesti komad metalnog drveta veličine poštanske markice za otprilike jedan dan. Potencijal ovog materijala može biti ogroman ako se proces proizvodnje bude efikasno povećao.

Arhitekti bi ga mogli koristiti za dizajniranje zgrada sa novim odnosima snage i težine, a proizvođači elektronike bi mogli oblagati svoje uređaje njime, dajući im dodatnu trajnost bez dodavanja velike težine.

Punjenje tih šupljina od nikla kemikalijama, istraživači bi čak mogli potencijalno pretvoriti materijal u laganu, punjivu bateriju.

Timothy J. Rupert, izvanredni profesor materijala i inženjeringa na Sveučilištu Irvine u Kaliforniji, koji nije bio uključen u istraživanje, također vidi potencijalne upotrebe metalnog drveta u transportu.

„Zamislivo je da se napravi automobil sa istim standardima sigurnosti koji se danas koriste, ali mnogo, mnogo lakši“ – rekao je Rupert za Philadelphia Inquirer. „To bi imalo ogromne implikacije na energetsku efikasnost.“

Drugim riječima, ovo metalno drvo bi moglo omogućiti električnim vozilima da imaju daleko veći domet, eliminirajući jedan od primarnih problema koji trenutno sprječava neke vozače da zamijene svoje automobile sa automobilima sa pogonom na fosilna goriva za ekološki prihvatljivije električne automobile.

(pcpress.rs)

Anonymous su objavili novi video kao online upozorenje građanima svijeta koji su nesvjesno porobljeni od strane nevidljivog neprijatelja

U video pod naslovom “Poruka građani svijeta III”, hacktivistička grupa kaže da je novac korijen svih zala na ovom svijetu.

Prema videu:

“Pozdrav Svijete, Mi smo Anonymous.

U ovom trenutku u povijesti gotovo svaki čovjek na ovoj planeti je zarobljen, bili toga svjesni ili ne.

Ovo nije sirovo i primitivno ropstvo davnih vremena, ono se ne oslanja na bičeve i okove kako bi držali ljude potlačenima. Ovi zastarjeli alati su evoluirali u daleko sofisticiranije metode.

Većina robova nije niti svjesna svog stanja i u stvari će žestoko tvrditi da su slobodni od tih nevidljivih lanaca.

Vi ste čuli za izraz “Novac pokreće svijet”. Ima istine u tome.

Novac je glavni motiv ljudskog rada u suvremenoj civilizaciji. Ako želite hranu, sklonište i odjeću morate imati novac, a ako niste dio malobrojne manjine koja ima više novca nego što ikada može potrošiti u životu, onda morate raditi, prositi ili ukrasti taj novac.

Zato ustajete ujutro da bi išli na posao, čak i ako mrzite svoj posao, i to je razlog zašto je sablast nezaposlenosti još i više zastrašujuć za većinu ljudi …”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

„Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć zemlje. Nama se upravlja, naši umovi su profilirani, naši ukusi formirani, naše ideje sugerirane.“

(citat iz knjige „Propaganda“ Edwarda Bernaysa)

To je logična posljedica načina na koji je organizirano društvo. Ogromni broj ljudskih bića mora surađivati ​​na ovakav način, kako bi zajedno glatko funkcionirali i kao demokratsko društvo.

Mediji su u vlasništvu bogatih ljudi koji odlučuju što će doprijeti do javnosti. Nadalje, ukoliko ste prošli kroz elitni sustav obrazovanja, završili odgovarajuće škole, možda Oxford, naučili ste da postoje određene stvari koje naprosto nije ispravno reći, kao i određena mišljenja koja nije ispravno imati. To je uloga socijalizacije kroz elitne institucije i ako vas ne ne uspiju prilagoditi, ispadate iz igre.

Tek primjera radi, u Hrvatskoj je otvorena „Edward Bernays“, Visoka škola za komunikacijski menadžment. To je privatna visokoobrazovna institucija, prva u Hrvatskoj i na području jugoistočne Europe koja izvodi cjelovito specijalizirano obrazovanje na području komunikacijskog menadžmenta i odnosa s javnošću.

Tko je bio E. Bernays po kojemu ta visoka škola nosi ime?

Pionir ili „otac propagande“ koji 1928. piše: „Američka poslovna zajednica je bila impresionirana propagandnim akcijama. Tada su bili u problemu, jer je zemlja formalno postala demokratskija i sve više ljudi je moglo pristupiti izborima.

Kako je Amerika bivala bogatija, pristizalo je sve više imigranata i što nam je bilo činiti? Postalo je preteško vladati kao privatnim klubom. Očigledno, samo je jedan odgovor, morate imati pod kontrolom kako i što ljudi misle.“

Primjera manipulacija ima bezbroj, dotaknimo se tek djelića povijesti.

Dvadeseto stoljeće je obilježeno isprovociranim i pomno planiranim procesom kojemu je cilj pretvoriti sveukupno društvo u (anti) društvo u kojemu se „Ja“ pretpostavlja onome nekadašnjem „Mi“.

Netko će reći da je sve „teorija zavjere“, no povijesne činjenice govore drugačije.

Nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays je bio prvi u nizu znanstvenika koji su radili na usavršavanju „znanosti kontrole misli“. U političkoj sferi je upravo on naveo masovnu psihološku manipulaciju kao „inženjering pristanka“.

Koristeći propagandu i psihološku manipulaciju za uvjetovanje potrošača na kupnju proizvoda (tako je počelo), nazivao je to „odnosima s javnošću“.

O tome govori i četvrti dio BBC-evog dokumentarca „The century of Self“:

Dvadeseto stoljeće se opravdano može nazvati stoljećem sebičnosti. Ovaj dokumentarac upire prstom u Sigmunda Freuda i njegovog nećaka, Edwarda Bernaysa.

Već prije Prvog svjetskog rata političari i biznismeni koriste njihova saznanja i tehnike kako bi naveli ljude da im ili daju glasove na izborima ili kupuju njihove proizvode, a Woodrow Wilson Bernaysa postavlja na čelo „Povjerenstva za informiranje javnosti“ kako bi provodio proratnu propagandu.

Ovdje Bernays uvelike koristi i pretvara u praksu Freudovu teoriju da je ljudsko ponašanje vođeno nesvjesnim instinktivnim porivima.

Služeći se upravo Freudovim napucima, on cilja na nesvjesne i iracionalne osjećaje kod stanovništva i uspješno navodi inače duboko izolacionistički nastrojenu američku javnost na prihvaćanje ideje o sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu.

Bernays po svršetku rata, nakon uspješno odigrane uloge inženjeringa u ratnohuškačkoj vladinoj propagandi, u mirnodopsko vrijeme nudi svoje „usluge“ korporacijama i svesrdno pomaže u potrošačkog društva.

Cilj je kulturu „potrebe“ pretvoriti u kulturu „želje“ i natjerati potrošača da kupuje, kupuje….i pritom se osjeća bolje. Bernays, svjestan negativnih konotacija vezanih uz termin propagande, smišlja onaj „odnosi s javnošću“.

Već ’20-ih u Americi je konzumerizam uvelike zaživio, 1927. društveni kritičari izražavaju zabrinutost zbog činjenice što Amerikanci više nisu građani, već „potrošači“, a 1929. dolazi do poznatog gospodarskog sloma.

Bernaysova propaganda je uspješna, građani se zadužuju kod banaka, kupuju dionice, tržište dionica bilježi rekordne rezultate, ali se pod pritiskom kupnje posuđenim novcem ubrzo slama. Tijekom „Velike depresije“ Bernays fokusira napore na utjecaj na političke poglede javnog mnijenja.

Ni on, niti sam Freud nisu vjerovali u ljudsku jednakost. Uplašeni rastućom fašizacijom Europe u to vrijeme, obojica vjeruju kako demokracija nije siguran oblik vladavine s obzirom na činjenicu da je „čovjek podložan nesvjesnim porivima“.

Obojica vjeruju kako je čovjeka nužno kontrolirati i da demokracija može funkcionirati samo ako se kontinuirano provodi ciljani inženjering.

Potrošač će ostati trajno politički pasivan ukoliko njegova iracionalna želja bude zadovoljena uvijek novim proizvodima koje može kupiti.

1936. Nacionalni savez proizvođača upošljava Bernaysa u pokretanju ideološke kampanje usmjerene protiv „New Deala“ i protiv rastućeg „unionizma“ kojeg Alex Carey spominje u Preuzimanju rizika u demokraciji (Taking the Risk of Democracy).

Po svršetku Drugog svjetskog rata, Bernaysove usluge koristi CIA, gdje on djeluje kao savjetnik u pitanjima kako obuzdati i kontrolirati „iracionalnu agresiju“ masa. Tijekom svoje službe u CIA-i, Bernays osmišljava i provodi i kampanju za Eisenhowerovu administraciju, koja ima za zadatak uvjeriti američku javnost u direktnu „prijetnju sovjetskog komunizma“.

Dijelom te kampanje je bila i mobilizacija javnosti i dobivanje potpore Kongresa za puč protiv demokratski izabranih vlasti u Gvatemali 1954., kada je svrgnut predsjednik Jacobo Arbenz.

Tada je naime Bernays radio i u korist United Fruit Company, koja je bila zabrinuta zbog Arbenzove najave agrarnih reformi kojima bi United Fruits izgubile svoje ogromne plantaže banana u Gvatemali.

U nastavku, naravno, „odnosi s javnošću“, odnosno propaganda, bujaju kao prava industrijska mašinerija koja zapošljava cijele timove psihoanalitičara, stvaraju se ciljane grupe koje imaju za zadatak reklamu učiniti efektivnijom, privlačnijom, koje ciljaju na ono naše nesvjesno i to u svim sferama naših života.

Kada kritizirate medije i kažete: „Gle, ovaj novinar je napisao ovo ili ono, a to nije istina!“, dotični će se naljutiti i objasniti vam kako mu nitko ne govori što i kako da piše, jer on piše što misli ili smatra ispravnim.

„Sve to o pritiscima i ograničenjima su gluposti, jer nikad nisam bio pod pritiskom”, uobičajeni je odgovor.

To zapravo može biti i točno, ali poanta je da ti novinari nikada ne bi bili unutar mainstreama, osim ukoliko se već nisu dokazali kao podobni, jer su „programirani“ reći pravu stvar. U protivnom, nikada ne bi došli u priliku reći što misle. Fakulteti su postali rasadnici ideoloških disciplina i socijalizacije kadrova koji ulaze u sustav.

I što nam govori struktura tog cijelog sustava? Kakve vijesti možemo očekivati? To je prilično jasno. Uzmimo primjerice The New York Times. Radi se korporaciji koja proizvodi, ali proizvod nije informacija, nego sama publika.

Nije im bitan novac koji će zaraditi time što ćete vi kupiti njihove novine, štoviše, sretni su što svoje priče mogu servirati na internetu posve besplatno i dostupne svima. Oni zapravo gube novac kada kupujete novine. Publika je proizvod. Proizvod su i povlašteni ljudi, baš kao i ljudi koji pišu za novine, najviše razine odlučivanja ljudi u društvu. Morate prodati proizvod na tržištu, a tržište su, naravno, oglašivači, opet druge tvrtke.

Bilo da su u pitanju televizija ili novine, prodaje se publika. Korporacije prodaju odgojenu publiku drugim korporacijama. U slučaju elitnih medija to je velik i unosan posao.

Većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG sa sjedištem u Guterslohu. Ono posjeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. Ponosni vlasnik paketa od 25% dionica RTL-a u Hrvatskoj je koncern Agrokor Ante Todorić. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Vlasnici Bertelsmann AG-a su njemačke bogataške, milijarderske obitelji Mohn i Bertelsmann kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.

A temeljni ciljevi zaklade Bertelsmann, prema njihovom vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Poduzeće Bertelsmann ima stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama, te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svojem vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara Bertelsmanni priznaju kako su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, zaklada Bertelsmann tvrdi kako su joj primarni ciljevi „širiti demokraciju“.

Zaklada Bertelsmann je prisutna i u Hrvatskoj. 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu je organizirala dvodnevni forum pod nazivom ‘Jugoistočna Europa na putu u EU’ na koji su, kako prenosi HINA, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, tadašnja ministrica vanjskih poslova, sada predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi.

Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder.

Manje poznato, ali mnogo važnije za nas je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986. do 1987. godine, a prije toga u Pentagonu podtajnik Ministarstva obrane za Europu i NATO.

U svibnju 2009. Lauder prodaje 31% CEME, samim time i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no još uvijek je većinski vlasnik.

Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe (WAZ), najveći je dioničar Europapress Holdinga (EPH). EPH i WAZ su izdavači najvećeg broja novina i publikacija. Njihov udio pokriva oko 60% ukupno medijskog prostora u Hrvatskoj.

Pobrojimo neke: Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Globus, Auto-klub, Auto-blic, Gloria, Cosmopolitan, Moto-klub, Playboy, itd. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP) i čvrsti zagovornik europske politike.

Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999., a zatim i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002).

Hombach svojevremeno izjavljuje: „Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice“. Ispunila mu se želja.”

Najveći pojedinačni dioničar Novog lista, a čini se i Glasa Slavonije je bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim je financijerima i nezaobilazni, sveprisutni George Soros, famozni investitor i multimilijarder koji spada među 10 najbogatijih Amerikanaca. Tu su se nalazili i još neki opskurni fondovi iza kojih se, neki smatraju, krije CIA.

MDLF je registriran u New Yorku kao „neprofitna organizacija“ i suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka Aleksandar Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroseve zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Među krupnijim vlasnicima Glasa Slavonije nalazila se i kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka.

I na kraju, što reći o prirodi medijskog proizvoda? Očita pretpostavka je da proizvod medija odražava interes kupca i prodavača, institucija i sustava moći koji ih čine onime što jesu.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate

U svojim početcima, ova grana ‘informiranja’ i nije bila toliko negativna i manipulativna, već isključivo informativnog karaktera s neutralnim prizvukom. Danas je pak način promocije ulazaka u rat (radi regrutacije, podrške javnosti i financijskih lobija), lažnog oglašavanja ili lažne promocije nekog kontroverznog državnog poteza. Ako pogledamo taj povijesni presjek, propaganda je drevna disciplina.

Ratna i izborna propaganda kao temelj

Prvi pouzdani dokazi o korištenju propagande zabilježeni su 515. godine p.n.e. kada se u Behistunskim zapisima, nastalim na području današnjeg Irana, klinastim pismom opisuju događanja koja su Darija I. dovela na perzijski tron.

Kako objašnjava golemi natpis uklesan u stijenu, Darije I. je, kako tvrdi na velikom zidu, uz blagoslov boga Ahura Mazde ubio Gaumata koji je uzurpirao prijestolje te se instalirao za novog Perzijskog kralja. Povjesničari se i danas spore oko toga treba li mu vjerovati ili ne, međutim činjenica je da je u propagandnom smislu Darije uspio.

Arthashastra je prvi pravi povijesni zapis o vještini ratne propagande i kako je primijeniti u praksi. Autor je Chanakya, a u praksi knjigu primjenjuje njegov učenik Chandragupta Maurya koji je pomoću tih tehnika stvorio carstvo Maurije.

Moramo navesti i obitelj Rothschild koja je još tijekom Napoleonovog poraza na Waterloou u oba smjera plasirala priču o porazu, te su iskoristili uzburkanu bankarsku scenu u tim trenucima radi uzimanja udjela, kao i kasnije potpune kontrole nad valutama europskih zemalja.

Dvije knjige krajem devetnaestog stoljeća daju ključan otponac za sve kasnije studije manipulacije javnog mijenja tehnikama propagande – Tardeova ‘Laws of Imitation’ (1890.) i Le Bonova ‘The Crowd: A Study of the Popular Mind’ (1897., kod nas je prevedena i knjiga ‘Psihologija naroda, gomila, revolucija’ u izdanju Golden Marketinga, op.a.). U SAD-u pak jača propaganda usmjerena za i protiv ropstva, neovisnosti od britanske krune itd., no na znatno nižoj razini. To se drastično mijenja ulaskom u dvadeseto stoljeće i stvaranjem prvog supertima za propagandnu mašineriju.

‘Spin doktori’ i ‘Oružje za masovno uništenje’

Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate. Nakon što je SAD objavio rat Iraku 1. svibnja 2003. bilo je potrebno uvesti i Veliku Britaniju u rat.

Tako su kroz medije curili glasoviti ‘obavještajni dosjei’, i to od 24. rujna 2002. do 3. veljače 2003.

Tony Blair ih je opravdao s ‘činjenicom’ da iza njih stoji JIC (‘Joint Intelligence Committee’), sama vrhuška britanske obavještajne moći. Sačinjavaju ga voditelji triju britanskih obavještajnih i sigurnosnih agencija, šef vojnih obavještajaca i predstavnici ministarstava.

Od oka bismo rekli da je kompetencija nepobitna, no kada čujemo tri glavne točke izvještaja odmah nam je jasno da se radi o velikoj prevari javnosti:

1. Irak ima oružje za masovno uništenje

2. Spremni su ga uporabiti protiv Zapada

3. Priprema napada traje samo 45. minuta

Britanija je naravno ušla u rat, mediji su otkrili lažne podatke i plagijate, a ekipa u odboru proglašena je nevinom jer ne postoje dokazi da su namjerno obmanjivali parlament. Alastair Campbell (spin doktor kojeg smo ranije spominjali, op.a.) daje ostavku 29. kolovoza 2003. i nitko ne odgovara zbog propagandnog spina, a čak nije niti provedena istraga tko zapravo ima korist od ovog lažiranja.

Ovakve priče nisu nimalo čudnovate, naročito kada govorimo iz perspektive podneblja u kojem živimo. Veliki broj novinara bio je uključen u propagandni alat, a nešto slično vidimo i danas uz duboke podjele medija, te jasne i manje jasne instrukcije s pozicija moći.

Regionalni mediji su u vlasništvu lokalnih magnata ili stranih kompanija, a distributeri se nalaze pod čvrstim monopolom koji praktički dozira dostupnost informacija na široke mase čitatelja. Nacionalne televizije su također pod konstantnim udarom kritičara kako je riječ o propagandnom elementu vladajućih struktura, slično kao što diljem svijeta medije kontrolira šačica ljudi – ponajviše Rupert Murdoch.

Tehnike propagandnog inženjeringa

Kada pogledamo najpoznatije suvremene propagandne mašinerije država poput Sjeverne Koreje ili Kine, ponekad bude teško prosuditi po čemu su toliko nazadniji od Zapada. Ukoliko bismo išli i dublje te propagandu povezali s indoktrinacijom, onda bismo mogli zaključiti kako je najperfidniji oblik propagande obrazovni sustav. Uz tu stavku nužno je dodati televizijski program i dječje slikovnice, kao i već spomenuti dječji marketing.

Kako ćemo sve znatno detaljnije dotaknuti u djelu sa subliminalnim porukama, cilj ovog navoda svakako je definiranje samog opsega propagande. Odličnu definiciju skovali su Garth Jowett i Victoria O’Donnell koji smatraju kako je riječ o ‘namjernom i sustavnom nastojanju ka oblikovanju percepcija, manipuliranju spoznaje i usmjeravanju ponašanja poradi ostvarivanja odgovora koji pospješuje željenu namjeru propagandista’.

Smatra se kako je za dobru propagandu nužan emotivni odabir, ne intelektualni – pa na taj način ostvaruje bliske poveznice s marketingom i odnosima s javnošću, koji zapravo i jesu jedan vid propagande usmjeren ka proizvodima i percepciji o proizvođaču. Zato mnogi fenomen propagande danas nazivaju ‘političkim marketingom’ ili ‘ratnim odnosima s javnošću’.

Etika vezana uz sve vrlo je na skliskom terenu – jedni smatraju da je propaganda društveno koristan rad jer usmjerava neutralne nacije ka državno važnim interesima, dok drugi govore o širokoj manipulaciji od strane interesnih skupina koje države koriste isključivo kao ‘lutke na koncu’.

Ako pogledamo manipulacijske tehnike propagande, nekako sam opredjeljeniji za ovu drugu opciju. Osim repeticije i Ad Hominema, po točkama i možemo kategorizirati i:

* Polaganje na autoritet – citiranje renomiranih osoba radi promocije neke ideje

* Polaganje na strah – podsjećanje na strašne prijašnje režime i potraga za podrškom

* Polaganje na predrasude – stvaranje emotivne podloge i morala u prijedlogu kojeg gurate

* ‘Join The Club’ – tehnika uvođenja simpatizera u opciju u kojoj su svi ostali i to tijekom pobjedničkog kolosijeka

* Ekskluzivno društvo – prodaja ideologije da kupnjom nekog proizvoda postajete isti kao velike zvijezde

* Repeticija laži – konstantno ponavljana obmana s vremenom postaje ‘mainstream’ istina

* Crno-bijelo manipulacija – polariziranje neke teme u kojoj si ili ‘ZA’ ili ‘PROTIV’, bez mogućnosti trećeg mišljenja

* Kondicioniranje – stvaranje umjetne regulacije nečijeg ponašanja ovisno o situaciji

* Kognitivna disonanca – manipulacija ljudskom potrebom za konzistentnošću na način da određene obožavane figure prigrle kontroverzne režime

* ‘Narodski čovjek’ – politička figura igra taktiku ‘jednoga od nas’ radi manipulacije povjerenja ljudi

* Kult ličnosti – idealizirani pojedinac u masama

* Barjaktarenje – opravdavanje neke akcije kao patriotskog čina

* Tehnika ‘nogom u vrata’ – ‘poklanjanje’ nekog predmeta ili ideje kojeg netom kasnije manipulator nastoji prodati

* Tehnika ‘vrata u lice’ – perfidno stvaranje interesa kod kupca, primjer: povećavanje cijene proizvoda prije sniženja

* Demoniziranje – dehumanizacija neprijatelja

* Selektivna istina – izbacivanje većeg dijela istine uz određeni postotak prešućivanja

* Neizjavljena pretpostavka – neizricanje željenog uz namjeru suptilne promocije istog kroz neeksplicitni govor

* Vrline – lažna slika osobnosti o nekom kandidatu

* Emotivno ‘bombardiranje’ – sva pozornost grupacije usmjerena ka novom članu, česta u kultovima i mrežnom marketingu

* Euforija – organiziranje događaja radi podizanja morala

* Diktatura – eksplicitno usmjeravanje auditorija u željenom smjeru, primjer: ‘EU nema alternativu!’
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Korporacijska zavjera protiv javnog zdravlja i njihovo provođenje u djelo planova za sterilizaciju svježe hrane zračenjem, čime će se uništavati hranjive tvari nužne za život čovjeka. Zašto žele pretvoriti živu hranu u mrtvu?

Američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA), koje je podržalo zakone o sterilizaciji sirovih badema koji su sada na snazi ​​u Kaliforniji, te Američko kemijsko društvo, prokemizacijska grupa koja zastupa interese industrijskih proizvođača kemikalija. Najnoviji pritisak izvršili su istraživači USDA koji su proveli studiju kako bi utvrdili koja metoda najdjelotvornije ubija bakterije na zelenom lisnatom povrću kao što je špinat.

U provođenju studije špinat su poljevali otopinom zagađenom bakterijama. Zatim su bakterije pokušali ukloniti pomoću 3 metode: pranje, prskanje kemikalijama i izlaganje zračenju. Ne iznenađuje da je jedino zračenje ubilo skoro 100 % posto bakterijskih kolonija. To je zato što zračenje sterilizira i bakterije i listove povrća, zapravo ubijajući biljku i uništavajući velik dio njene prehrambene vrijednosti dok ubija bakterije.

USDA tvrdi da je to ogroman uspjeh: Korištenjem zračenja na svim svježim poljoprivrednim proizvodima broj bolesti izazvanih zaraženom hranom koje se jave svake godine mogao bi se značajno smanjiti. Sve to ima smisla dok ne shvatite da će uništavanjem prehrambene vrijednosti svih svježih poljoprivrednih proizvoda koji se prodaju, zračenje znatno povećati broj ljudi umrlih od infekcija i kroničnih bolesti koje se mogu spriječiti prirodnim ljekovitim tvarima iz svježeg voća i povrća.

Zašto svježi poljoprivredni proizvodi pomažu u sprečavanju bolesti

USDA ne priznaje nikakvu razliku između živog i mrtvog poljoprivrednog proizvoda. Svo živo povrće bogato je ljekovitim tvarima koje suzbijaju bolesti: Brokula i celer sprječavaju rak, listovi cikle čiste jetru, korijander uklanja teške metale, bobice sprečavaju srčane bolesti, a tamnozeleno lisnato povrće pomaže u prevenciji više dvanaest ozbiljnih zdravstvenih problema, jačajući imunološku funkciju i pomažući u prevenciji drugih infekcija.

Ali izložite li to povrće i voće dovoljnoj količini zračenja i time ubijete 99,9 % posto patogenih organizama koji ga koriste za prijevoz, ujedno uništavate brojne fitonutrijente, odgovorne za te goleme koristi po zdravlje!

To znači da iako zračenje hrane može smanjiti epidemije bolesti koje se prenose hranom, imat će za neželjenu posljedicu povećanje broja ljudi koji će obolijevati od drugih infekcija i kroničnih bolesti), zato što će njihov izvor prirodnih ljekovitih tvari biti uništen.

Na primjer, za mnoge Amerikance zelena salata je jedini preostali izvor fitonutrijenata. S obzirom na njihovu prehranu koja se sastoji od prerađene hrane, fast – fooda i kuhane hrane, ti potrošači imaju vrlo malo izgleda uključiti svježe, fitonutrijentima bogate namirnice u svoju prehranu. A sada im USDA želi i to oduzeti, propisivanjem obveznog izlaganja zračenju svih svježih poljoprivrednih proizvoda.

Na temelju ovoga može se iznesti jedno prilično očito predviđanje – ako zračenje svježih poljoprivrednih proizvoda stupi na snagu u Sjedinjenim Državama, stopa infekcija među potrošačima vrtoglavo će rasti, a ne pasti, zato što će iz hrane biti uklonjeni prirodni lijekovi koji jačaju imunitet. Potrošači će također bilježiti više stope raka, srčanih bolesti, demencije, poremećaja vida, dijabetesa, pa čak i pretilosti.

Uništavanjem tih tisuća fitonutrijenata, zračenje će brojne potrošače ostaviti bez zaštite od mnogih zdravstvenih prijetnji modernog društva. Nije pretjerano reći da je politika masovnog zračenja svježih poljoprivrednih proizvoda jednako glupa kao kad su Rimljani olovom oblagali cijevi za vodu u svojim akvaduktima.

Kao što su povjesničari to objasnili, nakon gradnje akvadukata voda koja je stizala do rimskog stanovništva bila je zagađena olovom – teškim metalom koji uzrokuje brojne zdravstvene probleme, uključujući ludilo. Mnogi povjesničari akvadukte smatraju jednim od glavnih razloga pada Rimskog Carstva: Vođe naroda su poludjeli, a ostalo je povijest.

Počnemo li izlagati hranu zračenju, time uništavajući njezinu prehrambenu vrijednost, pokrenut ćemo lavinu neželjenih posljedica koje će biti još teže od onih koje su uzrokovali rimski akvadukti. Bez zaštite koju pružaju fitonutrijenti iz biljaka zdravlje većine potrošača rapidno će se pogoršavati, pa ćemo svjedočiti kako svijet tone u glib kroničnih bolesti i medicinskom bankrotu. Naravno, on već ide u tom pravcu, ali ubijanje izvora hrane samo će ubrzati silaznu spiralu zdravlja.

Sterilizira svu hranu!

USDA se nikada nije susrela s nekim planom za sterilizaciju hrane koji joj se nije svidio. Podržala je i zakon o sterilizaciji sirovih badema koji je stupio na snagu u Kaliforniji, prisiljavajući sve uzgajivače badema da steriliziraju svoje bademe, izlažući ih toksičnim kemikalijama ili kuhajući ih na dovoljno visokim temperaturama da ubiju sve što je moglo biti živo.

Danas se svi sirovi bademi koji se konzumiraju u Americi nabavljaju od uzgajivača iz inozemstva, gdje sirovo još uvijek znači sirovo. Sirovo mlijeko također je meta napada, kako u Kaliforniji tako i drugdje. USDA je podržala zakone koji su praktički zabranili prodaju sirovog mlijeka i zahtijevaju da mlijeko bude sterilizirano.

Budemo li sada izlagali zračenju sve svježe poljoprivredne proizvode imat ćemo hranu koja će biti pretežno sterilizirana – drugim riječima, ‘mrtva’. A mrtva hrana vodi do mrtvih ljudi. To što neki žele da sva hrana bude mrtva trebalo bi biti krajnje šokantno svakome tko nešto zna o zdravlju i prehrani. Živa hrana održava ljude na životu, a od mrtve hrane ljudi umiru. To zbilja nije komplicirano.

Međutim, USDA ima definiciju ‘sigurnosti hrane’ koja se temelji na ideji da je zdravlje jednog imunokompromitiranog pojedinca koji ne može podnijeti malo E.Coli važnije od trajnog zdravlja cjelokupnog stanovništva. Zato treba ubiti sve namirnice koje služe svim ljudima. Treba se odlučno usprotiviti takvom pristupu. U pogledu sigurnosti hrane, naglasak bi trebalo staviti na jačanje zdravlja i imunološkog sustava ljudi kako bi mogli preživjeti povremene kontakte s nečim bakterijama i virusima.

Pokazalo se da su ljudi osjetljivi na bolesti koje se prenose hranom upravo oni pojedinci čiji je imunološki sustav narušen unosom cjepiva i antibiotika. Tako je zapravo moderna medicina te ljude učinila podložnim za bolesti koje se prenose hranom. Okrivite farmaceutske tvrtke, a ne bakterije. Ali USDA radije optužuje hranu.

Optuživanje konvencionalne medicine za štetu koju nanosi čovjekovom imunološkom sustavu nije politički korektno. Bolje je okriviti hranu, zatim upotrijebiti taktiku zastrašivanja i najaviti još više epidemija, a potom se nadati da će javnost zatražiti masovno zračenje hrane. Što vodi do zračenje hrane kao ‘konačnog rješenja’.

RECEPT ZA SOCIJALNI INŽENJERING

U svijetu se danas provodi korporacijski sponzorirana zavjera kojom se ljude nastoji držati bolesnima i uskratiti im pristup informacijama o prirodnim lijekovima (kao što su ljekovite namirnice) koji bi spriječili bolesti i ljude spremili u bolnice. To su pravi zločini Uprave za hranu i lijekove (FDA), neoprostivi postupci i kriminalno ponašanje proizvođača lijekova koji bi najviše profitirali kada bi uspjeli pronaći način da čitavo stanovništvo održe bolesnim tijekom još jedne ili dvije generacije.

Uništavanje prirodnih lijekova u našoj hrani svakako bi bio vrlo djelotvoran način povećanja broja potrošača proizvoda farmaceutske industrije, zar ne? Sve je to dio zavjere – “održimo stanovništvo bolesnim” – koju provodi partnerstvo u zlu između farmaceutskih tvrtki i svjetske vlade. Poznato nam je da FDA i USDA rade za korporacije, a ne za narod.

Znamo da će farmaceutske tvrtke učiniti praktično bilo što kako bi povećale svoje profite (uključujući provođenje medicinskih eksperimenata na dojenčadi, davanje lijekova školskoj djeci, laganje javnosti, krivotvorenje kliničkih ispitivanja i dr. Može li nas dakle, imalo iznenaditi to što će sada pokušati provesti ‘konačno rješenje’ na opskrbi hranom, koje će ubiti svu hranu i time kod stanovništva dovesti do drastičnog smanjenja unosa ljekovitih hranjivih tvari iz svježih poljoprivrednih proizvoda?

Ostvarenje toga, naravno, zahtijeva nešto socijalnog inženjeringa od strane USDA kako bi se javnost natjerala da sama zahtijeva da se nešto poduzme.

ONO ŠTO ZAISTA ŽELE JE – MRTVA HRANA

Recimo to bez zavlačenja – korporacije koje upravljaju Amerikom, a time i cijelim svijetom (i koje ujedno upravljaju američkom vladom) žele da hrana u SAD – u biti mrtva. Oni ne žele da se hrana koristi kao lijek, ne žele da se prirodni lijekovi koji se nalaze u hrani natječu s njihovim patentiranim farmaceutskim lijekovima (na kojima zarađuju daleko više novca nego što se može zaraditi na bilo kojoj hrani).

Ne čini li vam se neobičnim da se ovaj napad na hranu događa sada, odmah nakon što su se u znanstvenim časopisima počele pojavljivati ​​sve te nevjerojatne vijesti o ljekovitoj moći hrane?

Čini se da svaki tjedan doznajemo za neku novu zapanjujuću zdravstvenu korist neke namirnice: Crne maline liječe rak usne šupljine, nar zaustavlja rak prostate, zeleni čaj sprečava rak dojke – i tako dalje. Ono što treba shvatiti je da se brojna ljekovita svojstva tih namirnica uništavaju pasterizacijom i izlaganjem zračenju.

Vjerujemo da našu hranu moramo održati svježom i živom. Pokušati učiniti našu hranu sterilnom je ludost, a svatko tko podržava zračenje hrane, podržava politiku genocida protiv svog naroda. A ako na špinatu ima malo više bakterija, to ionako nije ništa s čime zdravo tijelo ne bi moglo izaći na kraj.

Povremeno uzimajte probiotike i izbjegavajte antibiotike i bit ćete sasvim dobrog zdravlja. Escherichia coli je zapravo prijetnja samo za one pojedince čije su imune sustave (ili crijevnu floru) prvo uništili farmaceutski lijekovi.

Nema ničeg lošeg u tome da u vašem mlijeku, bademima ili špinatu ima malo živih organizama. Perite hranu, dosta se sunčajte i izbjegavajte uporabu antibiotika.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs)

U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je “Kupujem, dakle postojim!”. Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač

Najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Kunzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda.

Konzumerizam je nastao kao pokret samoorganiziranja potrošača i društvenih grupa nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u radi opće zaštite potrošača. No kasnije taj se pokret razvio i u drugim razvijenim zemljama. Taj pojam tijekom vremena mijenja svoje značenje pa danas konzumerizam znači zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije.

Konzumerizam je i stav prema kojem sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara. Rast bruto društvenog proizvoda nameće se kao glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje pa se na sve načine nastoji potaknuti potrošnja, a time potrošački mentalitet, konzumistička filozofija, kao način života koji se zadovoljava gomilanjem nepotrebnih materijalnih dobara, konzumerizam.

Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač. Kon (kao i ko i kom) na latinskom prvi je dio riječi, a znači zajedno, dok latinska riječ sumere znači uzeti. Konzumirati znači trošiti, jesti, popitI, a i brak se može konzumirati. Riječ konzum označava potrošnju, trgovinu, potrošačku zadrugu, a konzumacija je narudžba u ugostiteljstvu.

Konzumerizam je pojam kojim se opisuje stav prema kojemu sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari.

U ekonomskoj znanosti, konzumerizam predstavlja ekonomske politike, kojima je cilj potaknuti potrošnju, odnosno stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva.

Um individue više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata. Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja.

Kupovina sama po sebi svrha

Kada se priča o ovom konceptu, on svakako nije novijeg datuma već datira još iz drevne Mezopotamije, a prve natruhe današnje prakse dolaze u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću u Velikoj Britaniji i Francuskoj gdje srednja klasa želi kopirati svoje idole na vladarskim funkcijama. Na taj način dobivamo prvu fuziju luksuza i mode, što rezultira ljudskom pomamom za štovanjem same kupovine, a ne više isključivo kupovine iz nužnosti.

Sirovine koje danas gotovo vladaju potražnjom mogu se vrlo lako povezati s ovisnošću, pa tako ne čudi kako je jedan od glavnih faktora konzumerizma šećer (čija se uporaba postotno povećala za tisuće postotnih jedinica kod prosječne osobe kroz svega par stoljeća), a tu su i duhan, čaj i kava. Jačanjem potražnje razvija se i društveni inženjering koji putem potrošačke groznice ispunjava unaprijed pripremljene trendove i zamisli.

Josiah Wedgewood kao kreator konzumerizma i mode

Male kvartovske trgovine propadaju zbog velikih trgovačkih centara, a tu ideju prvi započinje Robert Cecil još davne 1609. s ‘New Exchange’ centrom. Takva zdanja postaju društvena okupljališta, te istu ulogu oduzimaju sportskim ili kulturnim arenama. Bernard Mandeville je još 1714. zaključio kako ‘prosperitet države ovisi o sebičnim interesima kupca’. Degradacija estetike bila je zapravo ključna u početnim fazama razvoja konzumerizma.

Marketing je krajem osamnaestog stoljeća odigrao ključnu ulogu, stvarajući prve statusne simbole bez stvarne tržišne vrijednosti. Izumitelj Josiah Wedgewood uviđa da propagandne tehnike mogu manipulirati smjer prevladavajućih ukusa i preferenci kupaca, te na taj način ‘natjerati’ iste da kupuju upravo njegov proizvod. On je tako pionir mode i prvi ‘trendseter’, kao i prvi PR vlastite manufakture.

‘Upadljivo trošenje’ kao nova potrošačka paradigma

Industrijska revolucija označila je promjenu paradigme i kupci po prvi puta na jednom mjestu mogu kupiti gotovo sve što im treba, a puno češće – ne treba. Nova paradigma je kao cilj označila odmak od ustaljene prakse prema kojoj prosječan kupac Zapadnog svijeta gotovo 90% prihoda troši na hranu i život. Henry Ford je pokrenuo masovnu proizvodnju i kupovinu na veliko čime je započela nova era konzumerizma.

Cijena proizvoda je pala, količina rasla, kao i doseg na tržištu. Društveni inženjering u tridesetim godinama prošlog stoljeća razvija posebnu granu – konzumentski inženjering, a sve dolazi u fuziju s kapitalizmom i korporatizmom. Teoretičari razmatraju nužnost nepotrebne kupovine kao jedini daljnji razvoj društva u cjelini. Thorstein Veblen za takav društveni apsurd razvija termin ‘upadljivo trošenje’.

‘Kompleks manje vrijednosti’ započeo eru materijalizma

On je prvi zaključio kako se društvo van svake pameti odlučuje na uništavanje vlastitog standarda i komfora da bi kupili nešto luksuzno s prevelikom cijenom što im zapravo uopće nije niti potrebno. Smatrao je kako se to najčešće čini da bi se ljudi prezentirali u svijetlu iznad svog standarda što usko povezuje s ‘kompleksom manje vrijednosti’. Konačni razvoj u nekontrolirani konzumerizam dolazi devedesetih godina kada i obrazovni sustav pada u ralje potrošnje.

Tada po prvi puta većinski broj stanovnika odlazi na fakultete zbog ‘želje za bogatstvom’, a ne zbog razvoja. Razvoj materijalizma je tako postao snažniji od bilo kojeg drugog aspekta – društvo je po Madeline Levine doživjelo ‘potpuni odmak od društvenosti, spiritualnosti i zajedništva, naspram natjecateljskog duha, materijalizma i borbe za hijerarhiju’. Deformacija konzumerizma je danas došla do razine kada se isti okrenuo protiv prvotnog cilja – vlastitih kupaca.

Konzumerizam djeluje kao nametnuta društvena norma

Danas je način života visoke klase postao standard za sve, pa tako kupac prodaje, zadužuje se i troši u tolikoj mjeri da ulazi u dužničko ropstvo. Kupljena roba više nije cilj, nego društveni standard. Emulacija je stvorila psihološku želju oponašanja onih iznad sebe u društvu, pa se upravo emulaciju ponajviše koristi u propagandnim tehnikama. Um individualista više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata.

Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja. Koncepti ‘jednostavnog života’, ‘ekokupovine’, ‘lokalne trgovine’ ili ‘razmjene dobara’ bivaju potisnuti od strane moćnih banaka i korporacija, a dodatno olakšavanje kupovine putem mikročipiranja i digitalne valute stvaraju ‘konzumentski fašizam’ čije se natruhe već vide, a posljedice bi mogle biti dalekosežne i sveprisutne.

U Hrvatskoj je konzumerizam kao takav došao iza raspada Jugoslavije, i nastupio u svoj svojoj snazi. Udario je građane u glavu i postao im je nova “religija”, no konzumerizam je samo nadomjestak za mentalno osakaćene ljude, koji nisu karakterno oformljeni i nemaju svoju ličnost i slobodno posebno kritičko razmišljanje. Hrvatsko društvo je pokleknulo u ropstvu konuzumerizma, i sve više ljudi je u dugovima i kreditima koje ne mogu otplaćivati. Hrvatskom kupcu se danas najlakše proda mačka u vreći, a on kupuje bez razmišljanja. Hrvati definitivno kupuju preskupe stvari koje im ne trebaju, novcem kojeg nemaju, da bi ipresionirali ljude koje ne vole.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com