Da, mi smo se pridružili Europskoj Uniji, ali Europska Unija nije došla kod nas. Imamo istu korumpiranu vladu, iste korumpirane dužnosnike, zajedno sa strogim standardima, pravilima, metodama Europske Unije. Mi smo uništeni, slomljeni od strane Europske Unije.

Da, oni nam daju neke tranše za razvoj, ali što se događa s novcem – nitko ne zna. Sve završava u džepovima državnih dužnosnika, pa čak i ako negdje dolazi, onda samo na “svoje” i “njihove” projekte.

Ovo vam zvuči poznato? Kao da se radi o Hrvatskoj. Ali ne, to je stvarna situacija u članici EU, Bugarskoj koja je 1. siječnja 2007. ušla u ovu čudnu tvorevinu.  Od tada je prošlo 6 godina, a ekonomska situacija je sve gora i gora. Već se naziru signali iz EU da će i Hrvatska morati proći taj put.

Želite li znati kako ćete živjeti u Europskoj Uniji? Putujte u Bugarsku. Ne samo da se odmorite, hodati duž šetališta od restorana do restorana. To je maska ​​- fasada. Vozite malo, nekoliko desetaka kilometara u unutrašnjost. Vidjećete ruševine tvornica, vidjećete da je siromaštvo zavladalo svuda naokolo. Vidjećete od EU uništeno gospodarstvo, vidjet ćete ljude koji uzalud pokušavaju naći posao.

Kako Bugarska umire u rukama EU

Ono što nećete vidjeti – sretne mlade ljude, jer su neki od njih otišli na privremeni rad, a drugi – zauvijek. Čini se da postoji sloboda govora, i vlada se može psovati, ali ne mnogo – da ne bi bilo problema na poslu. I ako ti još, ne daj Bože, upotrijebiš riječ Rusija, Putin – štopaj vrijeme: za tjedan dana ćeš dobiti “šut” kartu za nigdje. Odmah ćeš biti etiketiran kao ruski špijun, saučesnik, optužen za sve smrtne grijehe. Tobože su i otvorene granice – možete ići na odmor u Zapadnu Europu, ali samo tko će ići?

Nezaposlenost na razini od 18 posto, što veselo govore vlasti – je notorna laž! U stvarnosti je više od dva puta veća! Najmanje jedno od četiri radno sposobna osoba ne može naći posao. Ko može – odlazi jer su granice otvorene. Ali, tko su oni tamo? Možda menadžeri, tehnolozi, inženjeri? Ne, oni su tamo radnici na crno, perači suđa. Radnici migranti! To je ono što nam je donio ulazak u Europsku Uniju – prilika da odemo bez vize da radimo kao nestručna radna snaga.

Europska Bugarska

Da, mi smo se pridružili Europskoj Uniji, ali Europska Unija nije došla kod nas. Imamo istu korumpiranu vladu, iste korumpirane dužnosnike, zajedno sa strogim standardima, pravilima, metodama Europske Unije. Mi smo uništeni, slomljeni od strane Europske Unije. Da, oni nam daju neke tranše za razvoj, ali što se događa s novcem – nitko ne zna. Sve završava u džepovima državnih dužnosnika, pa čak i ako negdje dolazi, onda samo na “svoje” i “njihove” projekte.

Nesposobna vlada je dobila kredite od MMF-a, koji je počeo diktirati svoju novu ekonomsku politiku. Uveli su stroge uvjete, što je na kraju rezultiralo uništenjem ekonomije zemlje.

Sistematski je uništena čitava industrija, a za male pare privatizirano sve što je moguće, i isječeno u staro željezo. Potpuno je uništena poljoprivreda. Devastiran sustav visokog obrazovanja. Stvorena su masovna sveučilišta koji primaju mito za visokoškolske diplome. Sve što možemo ponuditi za izvoz je jeftina nekvalificirana radna snaga.

U Bugarskoj, populacija od 9 miliona smanjena je na 7 miliona. Mladi parovi su prestali imati djecu. Ko može – odlazi. Nastupa propast generacija. Ogroman je broj ljudi koji rade na Zapadu. Djecu podižu babe i djedovi. Djeca ne mogu vidjeti svoje roditelje. Ovo je cijena plaćena za Bugarsku u EU. Željeli smo drugačiji život, ali ne takav. Mi smo surovo prevareni. Uvukli smo ljude u ovu EU bez pitanja. Samo nas bombardiraju zapadnom propagandom. Nadali smo se da će ulaskom u EU život postati bolji.

Ne! Život je postao nepodnošljiv!

Što je dobio običan čovjek? Pristupanjem EU je profitirala nekolicina oligarha koji su zaradili rasapom nacionalne ekonomije. U Bugarskoj živi dobro samo nekolicina. Većina jedva sastavlja kraj s krajem. 36-godišnji fotograf, planinar i revolucionar s romantičnim imenom Plamen, kada su u krotkoj Bugarskoj stvari krenule nizbrdo, izvršio je javni čin samospaljivanja na trgu ispred Skupštine grada Varne. U znak protesta protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zanemarivanja vlasti. Ako njegova zemlja umire – zašto bi on živio?

Ova smrt nije bila jedina. Još pet ljudi je planulo kao žive baklje krajem vrlo jake zime. Među njima – otac petero djece 53-godišnji Vencislav Vasilev, koji je izgubio posao (sudski izvršitelji su morali oteti imovinu obitelji u dugovima za “komunalno” – 219 eura za vodu), i nezaposleni Traian Petrov (on je imao samo 26 godina ).

“To se nikada nije dogodilo u povijesti Bugarske”! – Ogorčeno uzvikuje Bugarska novinarska legenda Valery Najdenov.

Mi – kršćanska zemlja, koja ne poznaje radikalizam i fundamentalizam. Samospaljivavanje ljudi je nešto neočekivano i šokantno. Za kršćane je uopće političko samoubojstvo neprihvatljivo. I mi ne sumnjamo da su ta samoubojstva – politička. Ako želite se ubijete, postoje mnogi drugi načini, bezbolniji. Kada čojvek vrši samožrtvovanje ne umre odmah – dvije nedjelje traju mučenja i agonije. “

Što se desilo s Bugarskom – nekada blagodatnom i prosperitetnom? Što se desilo s Bugarima – najstrpljiviji i mirnim narodom Europe?

Hladnjak je pobijedio televizor

“Imamo vrlo zategnutu situaciju – uzdahnula je Svjetla, moja drugarica. Ljudi su dobili račune za struju duplo veće od mirovina. Ako bi umirovljenik čak prestao jesti, on ne bi mogao platiti račun. “Kada je došlo do prave opasnosti od gladi i hladnoće (mnogi stanovi se griju na struju), desetine tisuća ljudi diljem zemlje su izašli na ulice. Počela je “električna revolucija”. Kako se duhovito izrazio jedan lokalni političar, “prazan hladnjak je konačno pobijedio televizor.” Nemoguće je da se hrane ljudi govorom o “europskim demokratskim vrijednostima.” Međutim, proljeće će doći i televizor će izgleda ponovno pobijediti.

Jedini izlaz – napustiti zemlju

Ljutnja i bijes su odredili svijest o problemu: ljudi su izašli prosvjedovati ne kao građani koji imaju jasne vrijednosti, nego kao gnjevni potrošači. Oni su mahali rukama, vikali i umorili se.

Bugari se radije spašavaju pojedinačno.

Popularni vic: “Bugarska ima dva načina za izlazak iz krize – Terminal 1 i Terminal 2 na aerodromu.”

Mladi, talentirani i tvrdoglavi pakiraju stvari i bježe bez osvrtanja, ostavljajući starije da umru u selima. Sjever zemlje, gdje je nezaposlenost (službena) 60% (!), je raseljen. Rijetki turisti ga uspoređuju s černobiljski zonom.

Tijekom proteklih 20 godina zemlju je napustilo 2 milijuna ljudi.

Zemlja je izgubila više ljudi nego za dva svjetska rata, ali to nije granica. Ekonomska kriza se poklopila sa strašnom skalom demografske katastrofe. Do 2060. će stanovništvo Bugarske biti samo 5 milijuna ljudi, od kojih će 1,5 milijuna biti Romi. Bugari kao ljudi sa drevnom pravoslavnom kulturom su osuđeni na propast.

“Prošle godine je rođeno samo 62.000 djece – kaže novinar Ivo Kristov. – To je najniža stopa nataliteta od 1945. Bugarska se topi brže od svih europskih zemalja. Još gori ishod je samo u Estoniji. Za svu svoju 1300-godišnju povijest naša zemlja nikada nije bila tako blizu raspada. “

Navikli smo da čekamo kada će nas spasiti

Da li je sada gore nego pod Turcima? – Čudim se ja.

Još gore. Demografska i ekonomska kriza su se poklopile s moralnim propadanjem. Društvo je sada mnogo dublje iskvareno nego za vrijeme turske okupacije, kada su ljudi bili ujedinjeni idejom borbe za oslobođenje. A šta vi hoćete od nas? Bugari su tihi ljudi – u očima poznatog novinara Svetoslava Terzija zasjati će iskrice ironije.

Mi smo imali pet stotina godina turskog jarma. Mi smo se navikli. Onda je došla Rusija i oslobodila nas. Kasnije, mi smo se spetljali s Nijemcima, ali oni su bili loši saveznici. Od njih nas je oslobodila Crvena armija. Zajedno s njom je došao Sovjetski Savez, koji nas je u 90-tim godinama oslobodio od sebe. Što je naša budućnost? Zašto misliti o tome? Preživjeli smo dan do navečer, i to nije loše. Bugari su navikli da sjede i čekaju kada će ih spasiti.

Svaka sličnost Hrvatske i Bugarske je slučajna (čitaj. namjerna, planirana i identična). Onaj tko misli da će Hrvatska bolje proći, isto to su i Bugari mislili. Pametan zna što govori ovaj članak, i pametan će ga prenijeti voljenim ljudima oko sebe da bi se pripremili….za neizvjesno sutra!

 
 
(vestinet/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16263"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ako ste na faksu upravo sada, vjerojatno ćete ili biti nezaposleni ili raditi posao koji samo zahtijeva srednji stupanj obrazovanja, kada diplomirate.

Istina je da je američko gospodarstvo nije ni blizu proizvodnje dovoljno radnih mjesta za horde novih College diplomanata koji ulaze u radnu snagu svake godine.

U 2011, 53 posto svih Amerikanaca sa stupnjem prvostupnika mlađe od 25 godina su nezaposleni ili podzaposleni. Milijuni na milijune mladih College diplomanata osjećaju kao da ih je sustav potpuno iznevjerio.

Oni su naporno i teško radili u školi čitav život, otišli su u ogromne iznose duga kako bi se dobili fakultetsko obrazovanje,za koje su im rekli da “moraju imati” kako bi dobili dobar posao, ali nakon diplome su otkrili da ima samo nekoliko dobrih radnih mjesta za velike valove College diplomanata koji su ušli u “stvarni svijet” za zapošljavanje.

Diljem Amerike, Colledge studenti se mogu naći kao konobari, okretači pljeskavica i kao radnici iza kase u maloprodaji. Nažalost, slika zapošljavanje u Americi ne idući u dobiti značajno bolji u skorije vrijeme.

Diljem Sjedinjenih Država, “radna mjesta srednje klase” zamjenjuju se “radnim mjestima niskih prihoda” i mladi diplomanti se povrijeđeni ovom tranzicijom više od gotovo bilo koga drugog.

Masivni broj mladih College diplomanata sada rade poslove koji čak i ne zahtijevaju visok stupanj obrazovanja. Neke od statistika o mladim College diplomanatima su apsolutno zapanjujuće. Citiramo  nedavni CNBC članak ….

U posljednjih godinu dana, više je vjerojatno da će te biti zaposleni kao konobar, konobarica, pomagač prodavačima hrane, nego kao inženjeri, fizičari, kemičari i matematičari zajedno (100.000 naspram 90.000). Više je poslova u uredu koji se odnosi na poslove kao što je recepcionar ili službenik za isplate, nego u svim IT stručnim poslovima (163.000 u odnosu na 100.000).

Možete li zamisliti nekoga tko je stvarno teško radio tijekom cijele sredne škole i fakulteta, i uvijek se zalagao za dobre ocjene, a zatim je završio kao konobar u kafiću?

Nažalost, mnogi marljivi studenti Colledge-a ne mogu, čini se, pronaći pristojan posao, bez obzira koliko teško oni pokušavali. Slijedi jedan primjer iz spomenutog CNBC članka ….

“Ja uopće ne znam što da tražim”, kaže Michael Bledsoe, koji je opisao mjesece neuspješnog traženja posla, dok je služio klijente kavane u Seattle-u. 23-godišnjak diplomirao je 2010. godine stupanj kreativnog pisanja.

U početku se nadao da će njegov fakultetsko obrazovanje stvoriti prilike za posao, Bledsoe je stagnirao tri mjeseca prije nego je konačno uzeo posao kao konobar u kafiću,i na ovoj poziciji je posljednje dvije godine.
U početku je slao tri ili četiri zamolbe na dan. No, rekao je Bledsoe, poslodavci preispituju njegov nedostatak iskustva ili praktične vrijednosti njegovog fakulteta. Sada šalje životopis  i molbu za posao jednom svaka dva tjedna ili tako nekako.

Američko gospodarstvo se ne proizvodi dovoljno radnih mjesta za svakoga u ovom trenutku.

Glavni mediji nam ne žele reći da nezaposlenost ide dolje, ali istina je da se postotak radno sposobnih Amerikanaca koji su zaposleni ne raste.
U ožujku 2010., 58,5 posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao.
U ožujku 2012., 58,5 posto svih radno sposobnog Amerikanaca imalo posao.

Da li to zvuči kao poboljšanje? Naravno da ne.

Da li vam zvuči kao da se to već događa u Hrvatskoj? Prosudite sami
 
članak u cjelini možete pročitati OVDJE
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8359"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]