Neovisni inženjer je razvio Railgun, magnetsko oružje koje možete ispucavati grafit, aluminij, volfram, pa čak i projektile plazme pri brzinama većim od 900 km na sat

Prvo elektromagnetsko oružje koje bi se moglo nazvati pretečom railguna, patentirao je Louis Octave Fauchon-Villeplee davne 1918. godine, a američka vojska već duže od jednog desetljeća testira brodski railgun tvrtke BAE Systemsa koji projektil težine od 3,2 kg može ubrzati do nadzvučnih brzina od nekih 8.600 km/h, što je otprilike Mach 7 i poslati ga na udaljenost od 213 km.

Mada railgun spada u jedno od oružja koje će (uz lasersko oružje), u potpunosti promijeniti moderno ratovanje, postoje hobisti koji na njemu rade u kućnoj radinosti.

Za printanje ove revolucionarne puške je odgovoran korisnik “NSA_Listbot” na servisu Imgur koji je koristio svoje znanje inženjeringa, neke naširoko dostupne dijelove i 3D printer za izradu railgun-a, te zatim ustupio svoje snimke u akciji.

Puška posjeduje šest kondenzatora sa oko 1,8 kJ energije po ispucavanju. Ona također može pucati čestice ugljika i teflon/plazmene šipke.

Važno je napomenuti da ova railgun puška izrađena u kućnoj radinosti nije tako smrtonosna kao vojno oružje.

Iako projektili ispucani brzinom mogu učiniti neke štete za razliku od vojnog railgun oružja koje može ispucavati streljivo brzinom 21 000 kilometara na sat u samo 0,2 sekundi.

Ovdje je njegovo kućno izrađeno oružje u ​​uporabi:
 

 

 
(preveo:A.B./uredio:nsp)

Nikola Tesla jedan je od najutjecajnijih izumitelja svijeta, koji je zauvijek izmijenio tijek kojim se čovječanstvo kretalo

Predstavljamo vam nekoliko stvari koje nista znali o Tesli.

Šok zbog smrti brata pretvorio ga je u mistika
Prijelomni trenutak u djetinjstvu Nikole Tesle bila je smrt Njegovog starijeg brata Daneta. U godinama nakon njegove smrti, Tesli, čiji su otac i djed bili pravoslavni svećenici, počela su se javljati priviđenja “vatrenih jezika” u zraku, piše history.com

Kao tinejdžer je uspio snagom volje kontrolirati te vizije, ali je kasnije tijekom života počeo ih prihvaćati, a kasnije je tvrdio da može komunicirati čak i sa njujorškim golubovima.

Tesla je nakratko živio od kopanja kanala
Nakon što je diplomirao, Tesla je radio za Edisonovu tvrtku u Parizu, ali je otputovao u SAD 1884. nadajući se da će raditi za Edisona osobno.
Tesla je brzo dobio posao inženjera u sjedištu tvrtke, zahvaljujući tome što je “Čarobnjaka iz Menlo Parka” impresionirao svojom genijalnošću i vrijednoća.

Nakon što je Edison usputno rekao da će platiti 50.000 dolara osobi koja unaprijedi dizajn generatora istosmjerne struje, Tesla je noćima radio kako bi došao do rješenja.

Edison mu je odbio platiti, tvrdeći da se šalio. Nedugo potom, Tesla je napustio Edisona kako bi sam otvorio tvrtku, ali je u nedostatku novca, dok je tražio investitore, kopao kanale za dnevnicu od dva dolara, kako bi skrpio kraj s krajem.

Uz pomoć Marka Twaina zamalo je otkrio rentgenske zrake
Twain i Tesla su se sprijateljili devedesetih godina 19. stoljeća zahvaljujući Twainovoj dugogodišnjoj fasciniranosti tehnologijom i inovacijama.

Pošto je posjetio Teslu u njegovoj laboratoriju, Twain je pozirao za jednu od prvih fotografija pod svjetlošću žarulje.

Tesla i fotograf Edward Ringvud Hewitt pozvali su Twaina u laboratorij pozirati još jednom, ovog puta pod svjetlošću takozvane Krukove tube.

Kada je izumitelj pregledao dobivene negative, mislio je da je aparat bio pokvaren, jer su dobivene fotografije bile zamućene.

Samo nekoliko tjedana kasnije, njemački znanstvenik Wilhelm Röntgen objavio je otkriće retgenskih zraka koje proizvodi Krukova tuba, pa je Tesla shvatio da su Twainovu fotografiju pokvarili metalni vijci u kameri.

Napravio je brodić na daljinsko upravljanje
U jeku španjolsko-američkog rata 1898. jedan od Teslinih projekata bio je minijaturni brod koji se pokretao, zaustavljao i kojim se upravljalo putem radio signala.

Kada je podnio zahtjev za patent, američki Patentni zavod odbio je vjeruje da bi takav uređaj mogao raditi i poslao svog agenta u Teslinu laboratorij u Manhattanu, kako bi demonstrirao svoju ideju.

Tesla je pokazao brod i drugim važnim posjetiteljima, uključujući JP Morgana i Williama K. Venderbilta.

Rekao je New York Postu da bi njegov izum, koji bi omogućio da se bitke vode i bez stavljanja ljudi u rizik, mogao okončati ratove u cijelom svijetu.

Zaista je primio signale iz svemira
Tijekom ljeta 1899. Tesla je postavio poljski laboratorij u Colorado Springsu, kako bi ispitao mogućnosti prenošenja informacija i struje na velike udaljenosti.

Jednog srpanjskog dana, dok je pratio grmljavinu, Teslina oprema je prikupila seriju neobičnih signala.

Nakon što je isključio mogućnost utjecaja Sunca i signala sa Zemlje, shvatio je da oni vjerojatno potječu s drugog planeta.

Slijedećg Božića, na zahtjev Američkog Crvenog križa da predvidi najveće znanstveno dostignuće u narednom stoljeću, Tesla je napisao: “Imamo poruku s drugog svijeta, nepoznatog i dalekog. Ona glasi: jedan, dva, tri …”

Tek 1996. su znanstvenici rekonstruirali Teslin eksperiment i pokazali da je riječ o signalu koji je izazvan prolaskom Jupiterovog mjeseca Ioa kroz magnetsko polje planete.

Teslin laboratorij osmislio je čuveni arhitekt Stanford White
Tesla je 1901. uvjerio financijera JP Morgana da investira 150.000 dolara u novu laboratorij na Vordenklifu, na sjevernoj obali Long Islanda, koja bi bila novi centar Teslinog rada na prijenosu elekrtrične energije i radio signala.

Stanford White, vodeći arhitekt SAD u to vrijeme i Teslin dugogodišnji prijatelj, dizajnirao je laboratorij klasičnih proporcija uz gigantski toranj visok 56 metara.

Toranj koji bi bio vidljiv čak i iz New Hayvena u Connecticutu.

Imao je teške odnose s financijerom JP Morganom
Pošto su sredstva za izgradnju Vordenklif tornja potrošena prije nego što su radovi završeni, Tesla je preklinjao Morgana da mu osigura još novca, ali je bio odbijen.

Iako neki biografi tvrde da je Morgan smanjio investicije, kada je shvatio da Teslin plan da prijenos struje učini bežičnim neće biti profitabilan, ključni faktor je bio taj što se Morgan plašio da će biti uhvaćen u tržišnim spekulacijama oko radio projekata.

U srpnju 1903. nakon što je dobio vrlo tupo odbijanje od Morgana, Tesla je polomio dobar dio opreme i pokrenuo munje iznad tornja koje su udarale do ponoći.

Godinu dana kasnije, ponovo je zamolio Morgana za pomoć, a nakon kratkog odgovora (“Ne”), Tesla ga je optužio da je ovaj inače pobožni pripadnik episkopalne crkve “muslimanski fanatik”.

Posljednjih godina je proveo kao usamljenik
Iako je desetljećima bio dio visokog njujorškog društva, starost i siromaštvo, činili su Teslu sve izoliranijim.

Živio je sam u hotelima i više volio društvo golubova nego ljudi. Ipak, zadržao je jedan element starih dana – svake godine 10. srpnja, na svoj rođendan, održavao je konferencije za tisak.

Kada je napunio 79 godina, predstavio je oscilator koji stane u džep i može uništiti Empire State Building.

Godinu dana kasnije, govorio je o svojoj tajni dugovječnosti: mrdanju nožnih prstiju.

Platio je račun u hotelu modelom “zrake smrti”
Laboratorij u Vordenklifu na posljetku je predana vlasnicima Waldorf-Astoria hotela kao dio isplate za Teslina dugovanja.

Desetljećima kasnije menadžeri Governor Clinton hotela dobili su sličan dio Tesline opreme: drvenu kutiju za koju je Tesla rekao da sadržava radni model oružja koje bi moglo okončati sve ratove.

Teslina “zraka smrti” mogla bi zaustaviti svaku vojsku, što bi ratovanje učinilo nepotrebnim.

Kada je predao kutiju s modelom, Tesla je upozorio zaposlene u hotelu da je nikada ne otvaraju.

Oni su u strahu sakrili kutiju u skladište. Nakon Tesline smrti 1943. kutija je ipak otvorena, a otkriveno je da sadrži samo nekoliko starih i bezopasnih komponenti elektro uređaja.
 
(history.com/uredio:nsp)

‘Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska’, izjavio je zagonetni inženjer Brian

Dana 2. siječnja 2015. primila sam e-mail od umirovljenog inženjera leta, inače nižeg časnika američke ratne mornarice, koji me zamolio da ga zovem samo ‘Brian’.

Njegova izrazito neobična iskustva koja je doživio na letovima kojima se prevozio teret, a koji su bili dio spasilačkih misija na Antarktici, vezana su za razdoblje od 1983. do 1997. godine i uključuju nekoliko viđenja srebrnih, okruglih objekata u zraku koji su velikom brzinom jurili preko Transantarktičkih planina.

On i drugi članovi posade vidjeli su i veliku rupu u ledu, po prilici pet do deset milja od geografskog južnog pola (unutar ružičastog kruga na karti ispod), na mjestu koje je inače zona u kojoj ne bi trebalo biti letova. Međutim, tijekom jedne izvanredne medicinske evakuacije oni su ušli u taj prostor bez letova i vidjeli nešto što nisu trebali vidjeti: ono za što se navodi da je ljudsko-izvanzemaljska znanstvenoistraživačka baza pod ledom.

Nakon toga u kampu u blizini područja Marie Byrd Land na dva tjedna nestala je skupina od desetak znanstvenika. Kada su se ponovno pojavili Brianova letačka ekipa dobila je zaduženje da ode po njih i da ih doveze. Brian kaže da su odbijali govoriti i da su „izgledali prestrašeno“.

Brian i njegova ekipa na tom letu dobili su nekoliko naredbi da o tome ne govore i strogo im je napomenuto da nisu vidjeli ono što su vidjeli. Međutim, nikada ga nisu tražili da potpiše službeni dokument o neodavanju tajne. Stoga je sada kada je u mirovini odlučio iznijeti što je vidio i doživio jer zna da ne-ljudski oblici života djeluju na našem planetu. Slijedi sadržaj Brianova maila:

Prima: earthfiles@earthfiles.com
Predmet: NLO na Antarktici
Datum: 2. siječnja 2015.

Pozdrav, Linda. Ja sam umirovljeni inženjer leta na tipu aviona LC-130 u sklopu američke ratne mornarice. U mirovinu sam otišao 1997., poslije 20 godina službe. Već Vam se dugo želim javiti i podijeliti s Vama svoje iskustvo koje sam doživio na antarktičkom kontinentu kada sam vidio leteće objekte o kojima, kako mi je zapovjeđeno, nisam smio govoriti. Tijekom tih 20 godina u službi Mornarice služio sam i kao član eskadrile pod nazivom Antarctic Development Squadron Six, poznate još i kao VXE-6. U njoj sam bio aktivan od otprilike 1983. sve do umirovljenja u ožujku 1997. godine.

Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska. Naše misije onamo započinjale bi krajem rujna, a završavale krajem veljače svake godine, sve dok 1999. eskadrila nije prestala s djelovanjem. To je doba godine ljetna sezona kada se zbog viših temperatura i 24-satnog dnevnog svjetla obavlja većina znanstvenih operacija.

Za trajanja službe u eskadrili imao sam priliku letjeti u gotovo sve dijelove Antarktika, uključujući i Južni pol više od 300 puta.

Postaja McMurdo, smještena na 3,5 sata leta od Postaje Južni pol, bila je mjesto djelovanja naše eskadrile tijekom naših godišnjih operacija. Između tih dviju postaja proteže se planinski masiv pod nazivom Transantarktičke planine. Za vedra vremena koje vlada od Postaje McMurdo do Južnog pola te se planine mogu vidjeti s visina na kojima je letjela naša letjelica – otprilike 7500 do 9000 metara.

Na nekoliko letova od i do Južnog pola naša je posada opazila letjelice kako jure oko vrhova Transantarktičkih planina na gotovo identičnom mjestu svaki put kada bismo onuda letjeli. Vrlo je to neobično za zračni promet tamo dolje, budući da su jedine letjelice na kontinentu bile letjelice u sklopu naše eskadrile. Posada svake od naših letjelica znala je gdje su druge, s obzirom na to da se poštovao raspored letova.

Još jedna specifičnost vezana za Postaju Južni pol bilo je to što našoj letjelici nije bilo dopušteno letjeti iznad određenog označenog područja pet milja od postaje. Objašnjenje koje nam je za to dano bio je kamp za testiranje zraka na tom području. To nikom od nas nije imalo nikakvog smisla jer smo u dva navrata morali prelijetati to područje.

Jednom je to bilo zbog medicinske evakuacije iz australskog kampa Davis [Postaje Davis]. Ona se nalazi na suprotnom kraju kontinenta, tako da smo morali napuniti rezervoare na Južnom polu. Izravna ruta do Davisa vodila je točno iznad postaje za uzimanje uzoraka zraka. Jedino što smo vidjeli dok smo letjeli iznad tog kampa bila je vrlo velika rupa u ledu. U nju bi mogao uletjeti i jedan od naših LC-130 aviona. Nakon te medicinske misije javili su nam se neki obavještajci iz Washingtona i naložili nam da ne spominjemo područje iznad kojeg smo preletjeli.

Drugi put kad smo se približili „kampu za uzimanje uzoraka zraka“ bilo je kad smo imali problema s navigacijskim i električnim sustavom na letjelici, pa nam je rečeno da smjesta napustimo to područje i javimo se glavnom zapovjedniku eskadrile, čim se vratimo u McMurdo. Suvišno je i govoriti, našem je pilotu (zapovjednik letjelice) održana prodika, a naša posada više od mjesec dana nije letjela na Južni pol.

Bilo je još mnogo sličnih situacija kada smo vidjeli neobične stvari.

Jedan udaljeni kamp (u blizini područja Marie Byrd Land) u kojem smo ostavili znanstvenike i njihovu opremu dva tjedna nije imao komunikaciju s Postajom McMurdo. Naša se posada vratila u kamp da provjeri je li sa znanstvenicima sve u redu. Ondje, međutim, nismo nikoga zatekli, ali nije bilo nikakvih zabrinjavajućih znakova. Radio je najnormalnije radio kad smo nazvali McMurdo da mu provjerimo ispravnost. Napustili smo kamp i po naređenju nadređenih odletjeli nazad za McMurdo. Tjedan dana kasnije znanstvenici su osvanuli u kampu i nazvali McMurdo da netko dođe po njih. Taj je zadatak pripao našoj posadi, budući da smo ih i prevezli do tog kampa i da smo poznavali teren i lokaciju. Nitko od znanstvenika nije želio razgovarati s bilo kime u posadi aviona, a meni su izgledali uplašeno.

Čim smo sletjeli u McMurdo znanstvenici su prebačeni na drugi avion iz naše eskadrile, s kojim su odletjeli u Christchurch na Novom Zelandu. Nikada više nismo čuli za njih.

Njihova oprema koju smo dopremili iz kampa stavljena je u karantenu i prebačena u Sjedinjene Američke Države, u pratnji istih onih obavještajaca koji su s nama obavili informativni razgovor o letu iznad kampa za skupljanje uzoraka zraka/velike rupe u ledu.

Mogao bih još dugo pisati o stvarima i situacijama kojima sam svjedočio na svom VXE-6. Posade su govorile da se na Južnom polu nalazi NLO baza, a neki su članovi od pojedinih znanstvenika koji rade na Južnom polu čuli da izvanzemaljski biološki entiteti rade zajedno s njima u tom kampu za skupljanje uzoraka zraka/velikoj rupi u ledu.

Naslov: INTERVJU S BRIANOM
Razgovarala: Linda Moulton Howe © 2015.

U intervjuu koji sam vodila s Brianom (59), umirovljenim nižim časnikom i inženjerom leta iz redova američke ratne mornarice, on mi je opisao iznimno neobične događaje koji su se uglavnom dogodili u razdoblju između 1995. i 1996. godine.

Brian: Bili smo na samo nešto više od 3000 metara iznad tih planinskih vrhova i sve što smo uspjeli vidjeti pri prvom viđenju bio je blještavi odsjaj na srebrnim letećim objektima koji su ondje dolje velikom brzinom jurili zrakom. Sjećam se da sam se okrenuo zapovjedniku svoje letjelice i pilotu te da sam mu rekao: „Što je ono dolje?“ On se javio preko interfona i rekao mi: „Nisu naši; to je sve što ti mogu reći.“

Linda Moulton Howe (LMH): Što ste vidjeli, kad govorimo o obliku i gibanju?

Brian: Gibanje je bilo vrlo… ne znam što bih rekao, nekako rastrzano i sporadično. Blistavi objekti koji su, rekao bih, s naše visine izgledali okrugli, jurili su do možda tri ili četiri planinska vrha. Onda bi stali. Potom bi se možda jedan ili dva podigli u zrak, susreli u zraku i pojurili u drugom smjeru. To se uvijek događalo iznad Transantarktičkog masiva. Nikada nisu išli iznad ledenjaka Beardmore.

LMH: Je li se ijedan od njih ikada približio vašem avionu?

Brian: Ne, uvijek su bili i ostajali ispod nas. Rečeno nam je da nikada ne razgovaramo među sobom nego isključivo s posadom. Vidjeti te objekte dolje i čuti da to nisu naše letjelice baš je čudesno i mislite si: „Hej, što je sad to?! Zašto nitko drugi ne zna za ovo?“ Imali smo jednu misiju u australskom kampu Davis. Da stignemo onamo morali smo odletjeti na Južni pol i obnoviti zalihe goriva u avionu, a potom odande odletjeti sve do kampa Davis. Rečeno nam je da moramo doći avionom radi medicinske evakuacije, budući da je jedan radnik pretrpio teške opekotine u požaru koji je uzrokovao bojler. Stoga smo pokušavali stići na odredište što je prije moguće. Radilo se o šest sati leta: 3,5 sata do Južnog pola, a onda još tri sata od Južnog pola do kampa Davis. Davis je najjužnija australska postaja na Antarktiku, smještena 2250 nautičkih milja jugo-jugoistočno od Pertha, na Obali Ingrid Christensen na teritoriju princeza Elizabeta. Kamp Davis udaljen je šest sati leta od Južnog pola. Na suprotnoj strani od Južnog pola nalazi se područje koje je bilo zona zabrane leta. Ta je zona, kako nam je rečeno, bila postaja za skupljanje uzoraka zraka iznad koje nismo smjeli letjeti da ispušnim plinovima iz mlažnjaka ne kontaminiramo zrak, što je smiješno, budući da mi letimo na velikim visinama! [Smijeh] Ako već skupljate uzorke, onda to radite pri tlu. Uglavnom, mi smo bili na putu prema kampu radi evakuacije tako da smo praktički letjeli ravnom linijom. Kada smo došli na nekih 5-10 milja udaljenosti od Južnoga pola, na putu prema kampu Davis, preko radija nam je javljeno da ne nastavljamo let pravocrtno nego da skrenemo. Netko je spomenuo: „Hej, pa tu je negdje u blizini sustav za uzorke zraka, shvaćaš?“ Kada smo pogledali dolje vidjeli smo ogromnu rupu u ledu koja je izgledala poput ulaza u pećinu, ali bila je toliko velika da je u nju mogao ući i LC-130. Rupa je išla prema dolje. Rečeno nam je da ne letimo iznad toga područja. Nastavili smo svoju misiju, odradili hitnu evakuaciju i zatim krenuli nazad. Morali smo se vratiti na Južni pol da natočimo gorivo, a kada smo se ponovno približili postaji za prikupljanje uzoraka zraka rečeno nam je da skrenemo s tog kursa određeni broj milja, a potom se na njega vratimo. I tako smo natočili gorivo na Južnom polu, vratili se u McMurdo i sletjeli, na što je svim članovima posade naređeno da se jave u ured zapovjednika. Svi smo morali sjediti u toj prostoriji, na što se pojavio taj neki tip kojega nitko od nas prije nije vidio. Mogu ga samo opisati kao nekoga tko očito prikuplja tajne informacije u obavještajne svrhe. Mi smo tako sjedili, a on će na to: „OK, dečki, vidjeli ste to što ste vidjeli. Ali niste to vidjeli.“

LMH: Pritom je mislio na veliku, duboku rupu?

Brian: Da, na veliku rupu u ledu koja je navodno bila postaja za ispitivanje zraka. Rečeno nam je da o tome NIKAD ne progovorimo. To se područje smatralo rezerviranim isključivo za istraživanja.

LMH: U svom e-mailu koji ste mi poslali pred kraj ste napisali: „Kružila je priča među avionskim posadama da se na Južnom polu nalazi NLO baza i da su neki članovi znanstvenika načuli da ondje rade i izvanzemaljski biološki entiteti.

Brian: Da, da, baš zanimljivo, znate, budući da se nama službeno govori da među sobom ne razgovaramo. Međutim, nakon leta… znate, dečki odu u klub, popiju koje pivo, i onda razgovarate i čujete stvari poput: „Čuo sam da ovi znanstvenici kažu da neki tipovi tamo na Južnom polu rade s tim nekim ‘ljudima’ neobičnog izgleda.“ Naravno, oni to kažu tako da pritom ne spomenu riječi kao što su ‘izvanzemaljci’ ili tome slično. A pričalo se isto tako i da je postaja za uzimanje uzoraka zraka ustvari zajednička baza u kojoj [u velikoj rupi u ledu] zajednički rade znanstvenici i izvanzemaljci. Razgovor koji su međusobno vodili znanstvenici načuo je jedan od članova avionskih posada koji se našao ondje i rekao: „Hej, dva tipa su tamo razgovarala. Pričali su o ovim znanstvenicima koji ponovno odlaze na područje za prikupljanje uzoraka zraka da se sastanu s izvanzemaljcima koji su bili ondje.“
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

U svijetu problema i rješenja, neke ideje potiču nadu i skepticizam o ideji slobodne energije i na rubu ekološke katastrofe prema kojoj Zemlja putuje, ništa ne može biti od veće važnosti za ljudski rod.

Priča o Nikoli Tesli je izuzetan podsjetnik koliko ekonomski, politički i medijski sustavi stvaraju našu realnost, jer to pokazuje kako ljudska domišljatost može biti korumpirana, isključivana, preuzeta i stavljena u ladicu od strane moćne elite s financijskim interesom.

Srećom, naslijeđe Tesle živi i danas, i ljudi su danas više zainteresirani nego ikada u svojim teorijama o kozmičkoj energiji i njegovim patenatima za energetske sustave koji bi mogli ponuditi obećanje za oslobođenje zemlje od ovisnosti o fosilnim gorivima.

Je li moguće da je njegova vizija napokon došla u prvi plan i dostupna javnosti, nekih 100 godina nakon njegovog patenta za generator električne energije bez goriva?

Ova nova snaga za pokretanje svjetskih strojeva će biti izvedena iz energije koja djeluje u svemiru, kozmičke energije, čiji središnji izvor za zemlju je sunce i koja je svugdje prisutna u neograničenim količinama. – Nikola Tesla

U ožujku 2014, mala skupina neovisnih inženjera i programera pustila je u javnost open-source planove za kontinuirano pokretani generator električne energije bez goriva na temelju patenta Nikole Tesle, redizajniranog od strane izumitelja James Robitaille-a.

Nazvavši ga Kvantni Generator Energije (Quantum Energy Generator – QEG), prijenosni uređaj je navodno u stanju proizvoditi dovoljno struje za napajanje modernog doma, te je veličine i težine kućnog generatora na benzin.

Kvantni električni generator (QEG) je adaptacija jednog od patenata Nikole Tesle – patentirani dizajn  električnog generatora / dinamo / alternator. Posebni broj patenta se vodi pod Br.511916, nazvan jednostavno “Električni Generator”, od 2.siječnja 1894. godine. Prilagodba je napravljena kroz konverziju iz linearnog sustava, na rotacijski sustav.

QEG prototip je umanjen za proizvodnju električne energije u rasponu od 10 do 15 kW (kilovata) kontinuirano, a može se postaviti da proizvodi 120 volti ili 230-240 Volta jednofaznog izmjeničnog izlaza. Također se planira u budućnosti dizajn sa 3-faznim izlazom struje.

Razvijen od strane organizacije poznate kao “Vijeće za Popravak Svijeta”, prototip za QEG je nedavno financiran od više od 600 nezavisnih suradnika, te planovima za QEG su dostupni javnosti preuzeti ovdje:

Preuzmite planove za Kvantni Električni Generator (QEG) ovdje: Kvantni-generator-Tesla-prirucnik-uputstva

To znači da sada javnost ima pristup tehničkim nacrtima za ovaj uređaj slobodne energije, a ako on radi, i ako se dokaže da je održiva opcija za stvaranje električne energije, onda ćemo možda napokon imati priliku zaobići energetski monopol i širiti tehnologije slobodne energije po svijetu.

Osim skidanja javno dostupnih open-source planova, ljudi će također moći kupiti proizveden jedinicu (generator) iz pridružene tvrtke, tako da je utrka počela sada za nezavisne inženjere i građane kako bi potvrdili učinkovitost ovog deklariranog revolucionarnog izvora u energetici.

Učinkovit način da se razumije operacijski temelj QEG je razmišljati o njemu kao o samostalnom rezonantnom oscilatoru (ono što su nekad nazivali ‘multivibrator’), prilagođenom da transformira impulse visokog napona (15 do 25kV) u izlazni napon AC izlaza, na sadašnjoj razini sve do 120 Ampera. U današnjoj alternativnoj terminologiji energetike, to je u biti vrsta rezonantnog stroja.

Sklop koji razvija veliku snagu u ovom uređaju zapravo se temelji na postojećim, ali nedovoljno iskorištenom konfiguriranom oscilatoru, međutim, “kvantni” dio dizajna ima veze s načinom kako je generator počeo. Konvencionalni alternatori (AC generatori) obično imaju uređaj nazvan “Zavojnica pobude”. Ova zavojnica je obično manji, zasebni rotor koji pruža izmjenični napon koji služi za napajanje zavojnica generatorskog polja.

U QEG nema uobičajnog unutarnjeg pobudnog svitka, i nema zavojnica rotora. Osim toga, kada gledate na spojnoj shemi, nije jasno gdje ulazna snaga dolazi do početne rezonancije, i to je ključ; QEG pobudni svitak je izvan generatora, a signal uzbude se provodi putem kvantnog polja (nulte točke) u generator jezgre, za početak oscilacija. Jednom kada stroj pobudi rezonantnu frekvenciju, on sam sebe napaja (sam se pokreće i ne zaustavlja se). – James M. Robitaille

Zaključak

S obzirom višedesetljetnu propagandnu kampanju protiv slobodne energije, bez sumnje će potrajati neko  vrijeme da se uvjeri javnosti da je iskorištavanje kozmičke ili energije nulte točke moguće, a onda će se sigurno suočiti sa zamračenjem mainstream medija, kako i progonu od strane vlade i industrije.

Ipak, ovo je uzbudljiva najava i mi izazivamo naše čitatelje da bi počeli razmišljati na način na koji nisu razmišljali do sada, slobodni od izvora energije kakve poznajemo danas u svijetu.

Molimo bacite pogled na planove za QEG, i prođite ih zajedno kako bi svatko mogao biti u mogućnosti pomoći u nastojanju da se provjeri i napravi proliferaciju ove tehnologije.

Ovdje je video je demonstracija i objašnjenje Kvantnog Generatora Energije …
 

 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Godinu su završili porukom kako znaju da su na najboljem putu, pravac neće mijenjati, jest da se baš ne mogu pohvaliti brzinom u provedbi reformi, ali uskoro će sigurno biti bolje …

S takvim nekakvim nebuloznim riječima hrvatski je premijer zaključio još jednu groznu godinu, kapriciozno autističan u uvjerenju da nikakvi stručnjaci nisu dio njegova svijeta, odbijajući čak i najminimalniju, tako nužnu, rekonstrukciju svoje vlade, pa zadovoljno odjahao na zaslužene praznike.

A dolje, na terenu, ostale su muke svakodnevice, brojka nezaposlenih upravo je prešla 360 tisuća, dok svježi podaci Eurostata kazuju da, uz Grčku, baš Hrvatska ima najmanji postotak radno aktivnog stanovništva, to jest najveći broj nezaposlenih mladih, obrazovanih ljudi.

Uzroci hrvatskog socijalnog rasapa, poznato je, potječu iz kobnih, cikličkih valova deindustrijalizacije zemlje, politički programiranih uništavanja velikih poduzeća, tekstilne, drvne, brodograđevne industrije, što je tisuće građana ostavilo bez posla i egzistencije, i za to naravno nije kriva ova koalicijska Vlada, niti se samo njoj smije na dušu stavljati fakat da je Hrvatska postala državom koja više ne poznaje kategoriju rada kao organizirane djelatnosti.

Što onda za posljedicu ima posvemašnji nedostatak sigurnosti, solidarnosti ili želje za vlastitim napretkom, pa je rezultat dehumanizirana država, u kojoj se radi tek sezonski, budući da su nekadašnji brodograditelji, inženjeri i profesorice, zajedno sa svojom nezaposlenom, fakultetski obrazovanom djecom, postali konobari, sobarice, iznajmljivači apartmana u koje ljeti pretvaraju vlastite stanove.

Takva je situacija izrodila opću zapuštenost, prezir prema obrazovanju, repatrijarhalnost društva i obitelji, i naravno opasnu radikalizaciju društvenih odnosa. Ali sve su te činjenice bile na stolu kada su socijaldemokrati preuzeli vlast, pa ipak sada na polovici svoga mandata upravo se oni iskazuju kao ekipa koja će zabiti zadnji čavao u hrvatski lijes.

Ako naime i nisu krivci za početke društvene, gospodarske, kulturne devastacije države, svakako jesu za još veće produbljivanje krize i za potpuno egoistično otuđenje od onoga što se “tamo dolje” doista zbiva. Stoga Hrvatska danas nije samo duboko ideološki podjeljena država, nego još gore, država koja funkcionira kao bastard komunističke i divlje neoliberalne prakse, s prevladavajućim konceptom upravljanja državom, gradom ili selom, kao vlastitim poduzećem, o kojemu, međutim, ne brinu sposobni i stručni, nego partiji odani i poslušni kadrovi.

Tako je u dvije godine vladajuća koalicija uspjela stvoriti hijerarhijsku piramidu vladavine isključivo “svojih” ljudi, to jest partijskih kadrova u svim ustanovama, stručnjacima je ulaz strogo zabranjen, a sve što u takvom konceptu vladanja strši, kritizira, poziva se na demokraciju i slobodu govora, totalitarnim se metodama, kao gnojni čir, prostački odstranjuje.

Zadesilo je to mnoge, a ovih dana i još jednu poznatiju članicu SDP – a, koja se usudila Vladi javno zamjeriti prekomjerno trošenje, kupnje skupih limuzina, nevoljkost u provođenju reformi, klijentelističko zapošljavanje, nedemokratsku partijsku praksu.

Istina ju je koštala grubog izbacivanja iz stranke, podmuklim javnim glasovanjem, a prijeki sud partijskog vodstva onemogućio joj je svaku obranu i time ponovno pokazao sličnost s ljutim opozicijskim protivnicima koji su upravo po identičnom modelu iz redova konzervativne, desne partije izbacili bivšu premijerku Jadranku Kosor samo zbog toga jer se založila za javnu upotrebu ćirilice.

I baš taj totalitarni um čini stalno od Hrvatske zemlju u kojoj je apsolutna odanost vodstvu ove ili one stranke, svejedno, jedina trenutna djelatnost, a budući da se stranački klijentelizam iscrpljuje u potrazi isključivo za partijskim moljcima, nije čudo da se nerijetko pretvara u pravu grotesku. Kao u Splitu, naprimjer, gdje je novi gradonačeknik, iz redova vladajuće stranke, samo nastavio tradiciju kadroviranja legendarnog političkog mafijaša Željka Keruma, pa u sva gradska poduzeća postavio svoje ljude, ogromni birokratski aparat u gradskoj upravi još nadopunio s “onima koji su s nama dobili izbore”, i na koncu kadrovski obnovio i čitav niz kulturnih institucija.

Duhovit neki čovjek koji je kao vrhunskog kulturnog direktora za upravljanje velikom knjižnicom prepoznao u jednom 23-godišnjaku, koji je kao svoje biografske reference naveo da je radio kao “bellboy” i “ramp assistent” u nekom hotelu, pa prao automobilska stakla na benzinskim pumpama … i najvažnije, da obnaša funkciju predsjednika Foruma mladih SDP – a, ili je u Multimedijalni kulturni centar imenovan montažer PVC – stolarije, ali član socijaldemokratske partije, u Etnografski muzej ubačena je šankerica iz jednog kafića, itd. . , itd. .

Stoga nije da se ova Vlada nema čime pohvaliti. Ako ništa, partijska je kontaminacija doista uspješno obavljena od vrha do dna, i kao da gledamo film koji se toliko ponavlja da je već postao dosadan. OK, može se možda izaći iz kina , ali teško je vjerovati da će se u tako ustrojenoj državi uskoro producirati neki drukčiji, bolji film.

Iako građani Hrvatske, nespremni negiraju krizu, koja im se već odbija od glavu, oni “kradu Bogu dane” čekajući toliko očekivani kraj kriza, koja nikako da završi. Poput Titanika, tone 23 godine mlado društvo koje je mislilo da će nakon osamostaljivanja teći med i mlijeko. Hrvati bi trebali kao mlada samostalna nacija razmišljati poput krilatice “Nadaj se najboljem, budi spreman za najgore”, ali daleko od toga…
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16331"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Harlem Shake (ples) je krenuo viralno otkada se pojavio na Youtube-u 2. veljače i pogledan je više od 60 miliona puta, ali ono što je bitno naglasiti ovdje je da su riječi u Harlem Shake-u povezane riječima “terorist” ili sa “ja sam sa teroristima” i to na španjolskom jeziku, ritmično se ponavljajući iznova!

I to je u redu, to je vic, zabava. No kada školska djeca krenu u školu i gledaju video na engleskom, i slušaju “ja sam sa teroristima” , opet i opet iznova ponavljajući se, da li će ih se tada baciti u zatvor?

Vidjeli smo 8 i 10 godišnjake kako su optuženi i išli na suđenje jer su imali pištolje na vodu i igrali se sa prijateljima.
Vidjeli smo kako se djeca izbacuju iz škole zbog igranja sa plastičnim Nerf pištoljima, nakon što je pozvana policija i djeca koja su se igrala sa Hello Kitty pištoljima koji proizvode mjehuriće sapunice.

Zašto je licemjerstvo došlo tako visoko? Zato jer Vlada priprema presedan u kojem će provesti nasilje policije.
Ako Hollywoodski glasnik u muzičkoj industriji želi progurati anti-obiteljsko nasilno smeće i promovirati masovna ubojstva, to je u redu?!

Ako pjesma želi reći “Mi smo sa teroristima!” to je samo vic, dali kada se vaše dijete igra u dvorištu sa  plastičnim pištoljem, to više nije vic o zabava, ili kada vaše dijete priča sa prijateljima u školi i kaže “Idemo se igrati sa vodenim pištoljima poslije škole”, ono može biti uhićeno i optuženo.

Stvari poput Harlem Shake i Gangam Style i slični su dio “sistema promocije zaustavljenog razvoja” gdje socijalni inženjeri žele bazično zaustaviti razvoj muškaraca i žena na razinama jednog 12-godišnjeg djeteta, tako da oni nikada ne postanu stvarno fokusirani odrasli i zreli ljudi. I zabava ima svoje mjesto i vrijeme, ali ne bi trebali to raditi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

Slobodni ljudi imaju ozbiljni i fokusirani um.

Video spot pokazuje grupe ljudi koji se tresu kao da imaju epilepsiju, a tko zna, nakon ovakvih ritmova i tonova, nemojmo se začuditi da poraste broj slučajeva epilepsije.

 
Još malo primjera pranja mozga i kontrole uma…

 

 
 
izvor: infowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12830"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

“CIA je teroristička organizacija sponzorirana od države. Oni ne gledaju na ljude kao na ljudska bića. Oni nisu ništa drugo nego pijuni na šahovskoj ploči.”- Verne Lyon, bivši agent CIA-e u razotkriva tajne u dokumentarnom filmu “Tajne CIA-e”

“Tajne CIA-e” otkriva 45-ak minuta Turner Home Entertainment dokumentarac dostupan svima.
U ovom detaljnom razotkrivanju, pet bivših agenata CIA-e opisuje kako se njihov ponos i početni entuzijazam u služenju svojem narodu ,okrenuo boli i kajanja, kad su shvatili da oni služe zapravo za potkopavanje demokracije i ubijanje nevinih civila, i sve to u ime “nacionalne sigurnosti” i promicanje stranih političkih planova.

Nogometna zvijezda “Notre Dame”-a , viši svemirski inženjer u državi Iowa, diplomant atraktivne visoke škole, mladi domoljub i olimpijski prvak u streljaštvu, svi oni su bili regrutirani od strane CIA-e u mladoj dobi.

Ovih pet hrabrih pojedinaca su rizikovali odmazdu u otkrivanju priče o postupnom razočaranju i konačni bijeg iz CIA-e, kako su oni na kraju postali uvjereni izvan svake sumnje da nisu posluživali ni demokraciju, ni narod svoje zemlje.

Patriot donosi svoje duboko kajanje za svoje izravne odgovornosti za smrt brojnih nevinih ljudi kojima on nikada neće nadoknaditi štetu.

Diplomant atraktivne visoke škole opisuje kako je početna ovisnost o moći i intrigama, preko noći okrenuto u gađenje i užas. Ovaj moćni dokumentarac je rijetki i izvanredan pogled na rezultate neobuzdane tajnosti koju neki elementi u vladi provode kako bi se postigli upitni vanjskopolitički ciljevi.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8187"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Bakreni sulfat se koristi kao herbicid, fingicid, i pesticid u mnogim stvarima. Isto tako se nalazi u mnogim najprodovanijim nutritivnim dodacima prehrani, koji se često koriste štetne aditive i sintetičke sastojke koji mogu biti veoma opasni za vaše zdravlje. Među tim dodacima, desilo se to da se nalazi “Liječnička preporuka br 1.”, a to su multivitamini Centrum koji sadrže veliki broj slično opasnih sastojaka.

[notification type="alert"] Insekticid, Inhibitor požara, Avionsko gorivo se nalaze u najprodavanijim dodacima prehrani [/notification]

Recenzirana istraživanje koja su identificirala povezanost među bakrenim sulfatom i mnogim negativnim stanjima kao što su toksični teški metali, trovanje arsenom, oštećenje DNA, trovanje živom. Kada uzmemo u obzir onu većinu istraživanja koja je dostupna općoj javnosti i industriji dodataka prehrani, dugi niz godina (neka vitalna istraživanje na subjektima vode nas u 1991. godinu),  stvarno je šokantno da će svaka kompanija uključiti te dodatka u svaku formulu dodatka prehrani koja “promiče zdravlje”.

Naravno, bitno je da naglasimo da je proizvođač Centrum vitamina, Wyeth, ustvari, dio gigantske farmaceutske kompanije Pfizer (američka masonska farmaceutska kompanija), koja je pokazala namjernu nepažnju za javno zdravlje kroz astronomskih $115,200 po pacjentu za istraživanje lijeka za rak, koji je nakrcan nuspojavama.

Možda, činjenica koja je za najveću brigu oko vitamina Centrum je prisutnost drugih sastojaka koji ugrožavaju zdravlje. Važno je da se zapamti da je Centrum ne samo najprodavaniji multivitamin ili osnovni dodatak hrani koji sadrži opasne dodatke, i kao dodatak koji je nadomoćan među konkurencijom po čitavom svijetu. Ovdje ćemo navesti nekoliko dodataka koji se nalaze u najprodavanijem multivitaminu Centrum, kao i njihovi suprotnim efektima:

• BHT: u mastima topljiv sastojak koji se koristi u avionskom gorivu, guma, produkti petroleja, ulje električnih transformatora i tekućina za balzamiranje. Istraživanje je povezalo BHT sa rakom pluća, rakom mjehura, oštećenje DNA i želučani rak.

• Borna kiselina: kemijska tvar koja se često upotrebljava kao antiseptik, insekticid i inhibitor požara.  Navedeni uzrokuju oštećenje DNA.

• Sintetički Vitamin A Acetat: petrokemijski bioprodukt koji uzrokuje defekte pri porođaju

Može biti stvarno veliki izazov da se izbjegnu ti sastojci u potrazi za kvalitetnim multivitaminima. Generalno pravilo je da se izbjegava kupnja dodataka prehrane koji su općepoznati u supermarketima i ljekarnama, ili u najmanju ruku pročitajte etiketu u potrazi za industrijskim aditivima. Preporuča se da potražite multivitamine koji su temeljeni na prirodnim sastojcima iz hrane, koji su slobodni od bilo kakvih punila i sintetičkih dodataka. Zastupnik Centrum vitamina u Hrvatskoj je Oktal Pharma
 
Pogledajmo kako na to gleda BBC koji je u službi farmaceutske industrije.

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
 

 
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6836"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]