Reći da je on “kontroverzna figura” – znači, ne reći ništa novo. Nijedan drugi investitor na svijetu ne izaziva kod ljudi tako kontradiktorni osjećaji, kao čovjek koji je rođen u Mađarskoj i koji se obogatio u Americi – George Soros.

Između ostalog, on je poznat kao čovjek, koji je za jedan dan zaradio milijardu dolara na spekulacijama protiv britanske funte.

Jedno je sigurno: Europa mu ne da mira. Soros je preživio holokaust a kasnije je pobjegao od komunista. Angelu Merkel je kritizirao zato što je, po njegovom mišljenju, svojom pretjeranom strogošću tijekom krize u eurozoni riskirala uništavanje EU. Ali njena politika gostoprimstva prema izbjeglicama ga je jednostavno zadivila. “Je li to ona ista kancelarka”? - Samo na početku se pitao Soros.

Wirtschaftswoche: Gospodine Soros, časopis Time je nedavno izabrao Angelu Merkel za osobu godine, uz to ju je nazvao “kancelarom slobodnog svijeta”. Da li joj je time ukazano previše časti?

Soros: Naravno da nije. Ja i dalje smatram da je njena ekonomska politika u Europi fundamentalno pogrešna. Ali, ona je za mene već odavno neprikosnoveni lider u Europi i samim tim lider slobodnog svijeta – naročito otad se zbog ukrajinskog konflikta snažno usprotivila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Prije toga sam je smatrao sposobnim političarom koji obraća previše pažnje na rezultate anketa. Ali, po pitanju odnosa s Rusijom javno mnijenje joj je odjednom postalo potpuno nebitno. Da, i nakon početka migrantske krize, Merkel je brzo shvatila, da ona može uništiti EU – prvo slobodne granice u Schengenskoj zoni, a zatim i slobodno unutarnje tržište.

Ranije su Merkelovu smatrali opreznom, a sada je odjednom postala beskrajno odlučna. Mnoge Nijemce ta činjenica nervira.

Osobno, veoma cijenim tu njenu odlučnost – možda zato što me ona podsjeća na mene iz vremena kada sam bio investitor. Naravno, sada postoji mnogo razloga za zabrinutost. Sve dok god se EU bori s krizom, ona će je samo očvrsnuti i napraviti još jačom. Ali, problem je što se ona sada susreće ne s jednom, već s pet ili čak šest kriza istovremeno.

Hajmo nabrojti: grčka kriza, kriza eura, kriza u odnosima s Rusijom, kriza u Ukrajini, mogućnost “Breksita” (izlazak Velike Britanije iz EU), migracijska kriza. Što nije nabrojano?

Treba dodati i sirijski konflikt koji je i doveo do migrantske krize. Osim toga, ozbiljno se zaoštrila debata o migracionoj politici nakon terorističkih napada u Parizu. A hoće li se pojaviti još jedna kriza, ovisi od Nijemaca.

Na što konkretno mislite?

Ako je netko u stanju spriječiti raspad Europe, onda su to samo Nijemci. Za vrijeme Merkelice oni su se pretvorili u pravog europskog hegemona, ali do sada ih taj status ništa nije koštao, bez obzira na to koliko su neki Nijemci proklinjali kredite namijenjene Grčkoj. Savršeno je očigledno da su Nijemci izvukli najveću ekonomsku korist od stvaranja monetarne unije. Međutim, hegemoni bi se trebali brinuti ne samo o svojim interesima, već i o interesima onih koji im vjeruju. Međutim, da li će Njemačka preuzeti na sebe tu odgovornost, koju je preuzela Amerika 1945. godine? Na ovo pitanje moraju odgovoriti isključivo Nijemci.

Merkelicu bi to moglo koštati kancelarske stolice.

U kontekstu migracijske krize – riječ je o principima. Kako mi se čini, ona je apsolutno svjesna ovog rizika. Osobno, bio sam vrlo dirnut njezinim akcijama. Ja sam preživio rat, holokaust i komuniste, i sam sam bio izbjeglica. Ja sam donirao milijarde dolara kako bi pretvorio Europu u društvo otvoreno za sve – jedinstveno u cijelom svijetu. S moje točke gledišta, Merkel djeluje sjećajući se svog djetinjstva u obitelji pastora i ne-slobodnog života u DDR.

Bavili ste se razvojem demokracije, prije svega u Istočnoj Europi. Zašto je upravo tamo mržnja prema izbjeglicama tako jaka?

Mađarski premijer Viktor Orban se ne slaže s vodećom ulogom Merkelove u Europi, uz to nastoji i da podrije principe na kojima se zasniva Europa. To se može usporediti sa škarama: ruski predsjednik Vladimir Putin napada EU izvana, a Orban iznutra. Vidjeli ste, kako je Orban na nedavnom kongresu HSU (Kršćansko-socijalna unija – politička partija u Njemačkoj), zajedno s Horstom Seehofer napadao Merkelovu?

Ali, ne možemo postojanjem samo jednog Orbana objasniti val ksenofobije u Istočnoj Europi.

Orban – nije jedini. Jaroslaw Kaczynski (Jaroslaw Kaczynski), čija je stranka upravo pobijedila na izborima u Poljskoj, ima vrlo slične stavove. Poljska, sa etničke i vjerske točke gledišta – to je jedna od najhomogenijih zemljama u Europi. Ako će netko u katoličkoj Poljskoj, biti “drugi”, to će biti muslimanski migranti. I Kaczynski je uspješno tijekom kampanje te “druge” predstavio đavolima.

EU može primijeniti sankcije protiv vlada Poljske i Mađarske. Da li je stvar zaista tako ozbiljna?

Vlasti obje zemlje teže ka nekoj vrsti mješavine etničke i vjerske izolacije manjina u cilju jačanja vlastite vlasti. To me podsjeća na vrijeme između Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su admiral Miklos Horthy u Mađarskoj i maršal Jozef Pilsudski u Poljskoj pokušali staviti pod kontrolu sve demokratske institucije. Upravo ka tome teže i aktualni vladari.

Što zaista prijeti EU izvana?

Važno je napomenuti da su prije 25 godina upravo “slomljeni” SSSR i EU, koja je bila tek stala na svoje noge, predstavljali dva velika suvremena modela državne uprave. Sovjetski Savez je težio ujedinjenju proletera svih zemalja, a EU je težila mirnoj integraciji i razvoju zasnovanom na načelima slobodnog i otvorenog društva.

Sada su oba modela ostala u prošlosti?

Na mjestu Sovjetskog Saveza sada je Putinova Rusija, koja ponovo ima tendenciju da postane svjetska sila. A u Europskoj uniji ponovo pobjeđuju nacionalističke tendencije. Merkelica izgleda još uvijek vjeruje u otvoreno društvo. Ka njemu također teže ljudi koji se bore za demokraciju i slobodu u Ukrajini. Međutim, ove vrijednosti u današnjoj Europskoj uniji više ne postoje. Da li je moguće promatrati Europu kao ravnopravnog i dobrovoljnog partnera? Bojim se više ne!

Zašto ste odustali od burzovnog posla?

To je prilično jednostavno: ja sam zabrinut za čovječanstvo. Možda mislite da pretjerujem, ali cijeloj našoj zapadnoj civilizaciji prijeti izumiranje. Uz pomoć znanstvenog znanja čovjeka je stavio prirodu pod svoju kontrolu. Istovremeno, on nije uvijek u stanju kontrolirati čak ni samog sebe.

Može li Grčka postati atraktivna za privatne investitore?

Ne – sve dok Grčka ostane u eurozoni. Dok god bude imala euro, nikada neće biti u stanju se oporaviti od krize, jer će tečaj eura uvijek biti previsok, a ona nikada neće postati konkurentna.

Zar niste zabrinuti, da bi se upravo sada, usred krize, u Velikoj Britaniji mogao održati referendumu o izlasku iz EU?

Bez Velike Britanije EU bi postala mnogo slabija. Uostalom, ona je uvijek igrala ulogu svojevrsne protuteže – samim tim što je njena ekonomija mnogo više tržišno orijentirana nego francuska ekonomija.

Ali, većina Britanaca izgleda želi izlazak iz EU.

Samo zato što se cijela ova kampanja oko “Breksita” vodi kao obmanjivanje javnosti. Velika Britanija danas može “provaliti” najbolji posao u svojoj povijesti. Ova zemlja ima pristup tržištu, na koje odlazi polovica svih britanskih izvoza. Istovremeno euro-kriza ne utječe na njenu ekonomiju. I izlagati je opasnosti bilo bi glupo.

Europa – i cijeli svijet – su dovoljno dugo mogle računati na ubrzani rast Kine. Sada je on ostao u prošlosti?

Kina i dalje ostaje glavna država u svijetu. Ona i dalje raspolaže ogromnim deviznim rezervama i uživa povjerenje investitora. Oni su sigurni, da će režim suočen s toliko izazova, pronaći pravo rješenje.

Da li su ove prednosti dovoljno velike da bi se spriječio ekonomski kolaps?

Nažalost, Kina sada suviše brzo “gori” svoje devizne rezerve. Uz to, investitori postupno počinju sumnjati, jer je kinesko rukovodstvo napravila mnogo grešaka. Dovoljno je spomenuti velike dugove banaka i državnih poduzeća, ili ekološke probleme. Trenutnim povjerenjem Kina će moći koristiti još oko tri godine, ali onda će se suočiti s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti.

Mnogi optužuju predsjednika Barack Obamu zbog pretjerane delikatnosti u odnosima s Vladimirom Putinom.

I oni su apsolutno u pravu. Obama je po svaku cijenu želio izbjeći konfrontaciju s Rusijom.Međutim, on se je morao hitno i odlučno usprotiviti Putinovom miješanju u sukobe na Bliskom istoku, prije svega u Siriji. Može se reći da je turski predsjednik Recep Erdogan učinio Obami veliku uslugu, naredivši obaranje ruskog vojnog aviona. Zato što je tada Putin momentalno shvatio da će njegovo “igranje vatrom” u Siriji imati negativne posljedice. I onda je iznenada počeo baviti pronalaženjem političkog rješenja.

Ali, nažalost, sada će biti vrlo teško naći bilo kakvo rješenje za situaciju u Siriji, kao i za borbu protiv terorista Islamske države. Ta grupacija je pokazala Ahilovu petu zapadnog društva – strah od smrti. Oni pothranjuju taj strah i na taj način pokušavaju nas natjeraju da odustanemo od politike tolerancije i otvorenosti. Ali, ako krenemo putem koji zagovara američki republikanski predsjednički kandidat Donald Trump – sami ćemo okrenuti vodu na vodenicu terorista.

Obojica ste – milijarderi, obojica živite u New Yorku. Da li se znate sa Trumpom?

Prije mnogo godina, on me je pitao da li želim postati glavni zakupac jednog od njegovih nebodera. On je želio da ja odredim bilo koju cijenu. Ali ja sam samo rekao: “Ja to sebi ne mogu priuštiti”. On je – opasniji od Georgea Busha mlađeg. Bush, je barem, posjetio džamiju nakon terorističkih napada 11. rujna, kako bi pokazao svijetu da Amerika neće voditi rat protiv islama. Trump želi muslimanima zabraniti ulazak u SAD.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Vaše fizičko zlato i srebro neka uvijek bude u vašem posjedu. Ako nije u vašem posjedu, kao da i nije vaše!

Vodeći ekonomski stručnjaci najavili bankrot cijelog sustava krajem rujna/početkom listopada, a naviješten je globalni ekonomski kolaps koji će za zauvijek promijeniti ekonomsku, sociološku i geopolitičku sliku života na Zemlji.

To je jako utjecati na živote običnih malih ljudi.

Poznati američki investitor i kandidat za ministra financija u vladi Richarda Nixona, Jim Sinclair, na svojoj internet stranici jsmineset.com, već godinama piše o nadolazećem kolapsu i o GOTS-u (Get Out of the System).

GOTS je prema Sinclairu plan za ublažavanje posljedica nadolazećeg kolapsa. Između ostalih Sinclair piše o zaštinim mjerama koje bi mali čovjek trebao poduzeti prije kolapsa u nakani da koliko toliko ublaži njegove posljedice.

Da ne tražite po internetu, donosimo vam GOTS listu (“Lista za bijeg iz sistema”)

• Ako već niste, nabavite si malo poljoprivedno imanje sa kućicom i obradivom zemljom za uzgoj voća i povrća
• Nabavite si auto sa dizel motorom ili auto na plin ili na struju. Napravite si što veći spremnik za skladištenje dizel goriva
• Nabavite si solarne panele za proizvodnju struje te agregat sa što većim spremnikom goriva za vaše poljoprivedno imanje
• 33% vaše likvidne imovine (gotovine i sl.) neka bude u fizičkom zlatu i srebru
• Vaše fizičko zlato i srebro neka uvijek bude u vašem posjedu. Ako nije u vašem posjedu, kao da i nije vaše
• Ako ulažete u dionice, imajte potvrdu o vlasništvu u dokumentiranom i ovjerenom obliku
• Ako ulažete u obveznice i slične investicijske instrumente, istog trena povučite vaš novac iz njih
• Držite kod sebe gotovinu za 6 mjeseci tekućih troškova. Kreditne i debitne kartice vam neće biti od velike koristi kad se kolaps dogodi
• Otplatite, koliko god je to moguće, što veći dio vaše hipoteke
• Otplatite što veći dio ili, ukoliko je to moguće, cijele vaše dugove.
• Otplata duga je jako bitna. Iskustva hiperinflacije u Weimarskj republici u Njemačkoj 1920-ih nam govore da čak i propast banaka nije značila nestanak duga/kredita nego su isti jednostavno bila reprogramirani prema vrijednosti zlata NAKON kolapsa. Kupovna/otplatna moć 98-99% stanovništva će biti znatno smanjena

U SLUČAJU KOLAPSA NA VAŠU MIROVINU MOŽETE ZABORAVITI

Po Sinclairu, gore navedene radnje treba učiniti odmah, jer kad se kolaps dogodi, jednostavno nećemo imati vremena. Osobno ne vjerujem, ali u cijelosti niti isključujem kroz kraće razdoblje, stanje društva u stilu Pobješnjelog Maxa.

Duboko vjerujem da se radi o dobro promišljenom i organiziranom kolapsu kojem je cilj prouzročiti kontrolirani kaos kako bi se ljudima što lakše nametnuo paket mjera Novog, konačnog, svjetskog poretka. I ne zaboravite da je krajni cilj tog poretka apsolutna kontrola svih vidova života svakog pojedinca.

Po već stoljećima prokušanom receptu, vladajuće elite stvaraju kaos kako bi napaćene mase tj. mali čovjek vapio za redom.

A koja će biti cijena reda? Gubitak slobode i potpuna kontrola naših života.
 
Za neupućene, ovo se inače zove “Bank Run”, iliti “Potrči u banku po svoje pare zbog straha da ne bi ostao bez njih”

 
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21925"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ponzijeva shema način je investicijske prijevare koju je tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u SAD-u uspješno koristio talijanski prevarant Charles Ponzi, po kome je kasnije dobila i ime. On je novim investitorima vraćao novac po velikim i nestalnim kamatama čime je povećavao broj investicija uz vrlo brz protok novca.

Prilikom svakog većeg financijskog skandala u izvještajima čujemo pojam “Ponzijeva shema”. O čemu se točno radi i koliko uporište sve ima u stvarnosti otkrivamo u sljedećim redovima.

Primjer Dickens-Ponzi sheme

Ponzijeva shema način je investicijske prijevare koju je tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u SAD-u uspješno koristio talijanski prevarant Charles A. Ponzi, po kome je kasnije dobila i ime. On je novim investitorima vraćao novac po velikim i nestalnim kamatama čime je povećavao broj investicija uz vrlo brz protok novca. Sam koncept izmislio je legendarni pisac Charles Dickens u dva romana iz sredine 19. stoljeća (‘Martin Chuzzlewit’ i ‘Mala Dorrit’).

Na Wikipediji smo pronašli i banalan primjer što točno predstavlja Ponzijeva shema. ‘Poduzetnik objavljuje da radi na veoma profitabilnom projektu koji garantira visoke prihode i visoku dobit, ali mu je potrebna pozajmica tj. gotovina. Investitor A daje Poduzetniku zajam od 1.000 eura s rokom vraćanja od 90 dana i kamatom od 100 eura koja se isplaćuje devedesetog dana. Za vrijeme tih 90 dana Poduzetnik nalazi nove Investitore, B i C, obećavajući im isto.

Na kraju roka od 90 dana on Investitoru A nudi da mu vrati 1.000 eura i kamatu od 100 eura, ali i to da ne diže glavnicu pa ni kamatu nudeći ponovo iste uvjete. Novac za tu namjenu posjeduje jer je dobio sredstva od Investitora B i C. Većina Investitora je pohlepna i ne podiže novac tj. reinvestira. Pojedinci koji ne vjeruju budu isplaćeni odmah, od novca koji je dobio od drugih, a to podiže ugled Poduzetnika kao poslovne i ozbiljne osobe. Kako vrijeme odmiče broj Investitora se povećava i prevarant uspijeva.

‘Hedge funds’ kao legalna prevara

Ipak, nakon određenog vremena, zbog neodrživosti situacije i cjelokupnog koncepta, događa se jedna od slijedećih mogućnosti:

1. prevarant bježi sa novcem koji ima
2. prevareni investitori iz raznih razloga zatražit će svoj novac, a prevarant će biti razotkriven budući da nema toliko gotovine da odjednom svima isplati i glavnicu i obećane kamate’

Zanimljivo je da današnja financijska slika svijeta ovakav način poslovanja smatra legitimnim investiranjem, poput Fondova rizičnog kapitala (‘Hedge funds’)  ili investicijskih kuća koje se ‘kockaju’ s novcima investitora, lažiraju financijska izvješća, bankovne certifikate i slično. Dakle, može se zaključiti kako je Ponzijeva shema kažnjiva zakonom isključivo ukoliko je obavlja netko izvan već uhodane financijske strukture i interesnih skupina.

F(r)ed i Uncle Sam

Kolumnist Michael Snyder smatra kako je i danas na snazi velika Ponzijeva shema, te ju je priložio kroz primjer. ‘Mladi Sam jednom je bio mladi i vrlo marljivi radnik koji je gradio veliki broj uspješnih poslova pomoću čega je postao najbogatiji na planetu s bogatstvom u zlatu. Stareći, mnogi rođaci su se obrušili na njegovo bogatstvo kojim više nije upravljao tako dobro. Nećak F(r)ed jednog dana ujaku Samu dolazi s idejom svojih prijatelja bankara. ‘Jesi najbogatiji, ali isključivo u zlatu – daj nam obveznice za zlato, mi ti damo novac!’ Sam je naravno pristao.’

‘Fred je odnio obveznice i licitirao ih bankarima, uz odgovarajuću kamatu. Kada je došao red na naplatu, Sam nije mogao vratiti novac pa se još više zadužio smatrajući da će sve vratiti investicijama. Krenuo je proces ‘dug na dug’. Upotrebljene obveznice korištene su za trgovinu i postaju alat zvani ‘novac’. Sam je pak uzimao sve što je mogao u zamjenu za obveznice, od tehnike do nafte. No, došao je dan kada se počelo sumnjati u količinu obveznica i broj zlatnih poluga. Tada su se svi počeli interesirati u zamjenu obveznica za zlato – i tada je Sam pod pritiskom uklonio zamjenjivost novca u zlatu čime je papir postao vrijednost sam po sebi.’

Bankrot SAD-a je konačna pobjeda banaka

‘Svijet se promijenio, no iz nekog razloga i dalje vjeruju Samu i koriste te obveznice. Sam se također mijenja te postaje pohlepan i više mu ne trebaju pokloni, već sam polako kupuje vrijednosti. Obveznicama pada vrijednost zbog velike količine, no Sam uvjerava svijet da mu ih treba posuđivati po niskim kamatama. Jednog dana dug postaje 5.000 puta veći od trenutka kada je Fred došao s prvotnim prijedlogom. Shema je blizu kolapsa i prvotna vrijednost Fredovih obveznica je pala ispod 5%. Sam duguje cijelom svijetu više nego što će ikada moći platiti. Sam je znao da je ‘voda do grla’, no to nije smio priznati korisnicima sheme zbog panike, te odlazi do Freda po pomoć.

Fred počinje tiskati ogromne količine novih prvotnih obveznica i kupuje nove Samove obveznice s manjom vrijednosti. Svijet se opametio i traži veće kamate na svoje posudbe. Sam propada, ostaje bez zlata i cijeli svijet slavi njegovu propast. Na kraju dana slavi samo Fred, dok su svi ostali bez novca i vrijednosti koje su također prepustili bankama radi nemogućnosti povratka dugova zbog Samovog kolapsa.’

Sam = SAD, obveznice = dolari, Fred = FED i bankarske elite

‘Piramide sreće’ i ‘Mrežni marketing’ kao sofisticirane sheme

Sličan primjer su i tzv. ‘Piramide sreće’. To su poslovni modeli gdje su za poslovanje potrebni sudionici koji uplaćuju određene iznose novca, te više rangirane osobe ostvaruju profite ukoliko pronađu nove investitore-članove. Ovakvi financijski sustavi sve češće su zabranjivani u državama zbog velikog postotka prevara i urušavanja sustava. Ključ funkcionalnosti je gotovo uvijek ponuda proizvoda ili usluge – to je zapravo jedini način da sustav bude zakonski i moralno ispravan. Uz njega ide pitanje: ‘Bi li kupac kupio proizvod ako za njega ne bi dobio proviziju?’ Ako je odgovor da, onda je sustav na čvrstim nogama.

Najlegalniji je zapravo mrežni ‘multi-level’ marketing jer potrošači ne moraju nužno biti dio sustava, te uloženi novac mogu koristiti za kupovinu van mreže. Njemačka, Austrija i Švicarska zabranili su piramidalne strukture koje promoviraju štednje bazirane na investicijskim rizicima, što su zapravo u prijevodu Ponzijeve sheme. Svjetska financijska kriza 2009. upravo je proizašla iz ‘ekonomskog balona’ – loše procjene vrijednosti i visokih ulaganja s teorijem ‘veće budale’, gdje se poput igre ‘Rimskih stolica’ uvijek pronađu žrtve. Pitanje vezano uz sve navedene financijske prevare je jasno – vjerujete li da će krupni igrači i bankari na kraju ostati bez stolice ili je to uvijek netko drugi?

Ponzijeva shema

Ponzijeva shema način je investicijske prijevare koju je tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u SAD-u uspješno koristio talijanski prevarant Charles A. Ponzi, po kome je kasnije dobila i ime.

Povijest

Iako je prijevara dobila ime po Ponziju, on nije njezin autor. Naime, književnik Charles Dickens još je 1857. godine u svojoj knjizi „Little Dorrit“ opisao navedenu financijsku operaciju, što govori da korijeni ideje sežu puno dalje u prošlost. Prve „Ponzijeve sheme“ povijest bilježi u 19. stoljeću.

Način funkcioniranja

Da bi se najbolje pojasnio način kako ova prijevara funkcionira, u daljnjem tekstu bit će naveden izmišljeni primjer.

„Poduzetnik“ objavljuje da radi na veoma profitabilnom projektu koji garantira visoke prihode i visoku dobit, ali mu je potrebna pozajmica tj. gotovina. „Investitor“ A daje „Poduzetniku“ zajam od 1000 eura sa rokom vraćanja od 90 dana i kamatom od 100 eura koja se isplaćuje devedesetog dana. Za vrijeme tih 90 dana „Poduzetnik“ nalazi nove „investitore“, B i C, obećavajući im isto. Na kraju roka od 90 dana on „Investitoru“ A nudi da mu vrati 1000 eura i kamatu od 100 eura, ali i to da ne diže glavnicu pa ni kamatu nudeći ponovo iste uvjete. Novac za tu namjenu posjeduje jer je dobio sredstva od „investitora“ B i C. Većina „investitora“ je pohlepna i ne podiže novac tj. reinvestira. Pojedinci koji ne vjeruju budu isplaćeni odmah, od novca koji je dobio od drugih, a to podiže ugled „Poduzetnika“ kao poslovne i ozbiljne osobe. Kako vrijeme odmiče broj „investitora“ se povećava i prevarant uspijeva.

Ipak, nakon određenog vremena, zbog neodrživosti situacije i cjelokupnog koncepta, događa se jedna od slijedećih mogućnosti:

• prevarant biježi sa novcem koji ima
• prevareni investitori iz raznih razloga zatražit će svoj novac, a prevarant će biti razotkriven budući da nema toliko gotovine da odjednom svima isplati i glavnicu i obećane kamate

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Kriza stvara dinamiku u kojoj se ljude, koji trenutačne politike u vlastitim državama smatraju neodrživima, gura u smjeru antieuropskog sentimenta. To je ono što će presuditi Europskoj Uniji. To je opasnost koja vreba izbore za EU parlament 2014. jer postoji mogućnost pobjede antieuropskih zastupnika Razgovarali Mladen Pleše i Igor Alborghetti

George Soros, bogataš, investitor, filantrop, aktivist, sjedio je na niskom tamburinu u predsjedničkom apratmanu osrednjeg zagrebačkog hotela. Da ne bude zabune, spavao je u najboljem, onom preko puta zagrebačkog kolodvora, a u ovom je samo gostovao kao zvijezda svoje dugogodišnje inicijative o reintegraciji europskih Roma. Rođen 1930. u Mađarskoj kao Schwartz György, preživio je nacističku okupaciju, holokaust, Franju Tuđmana (koji ga je smijestio u onu poznatu rečenicu o “žutim, plavim, zelenim vragovima…”)

Vi ste, na neki način, svjedok hrvatske političke i društvene povijesti. Koliko se Hrvatska promijenila u zadnjih 20 godina?

- Puno. Najviše zbog utjecaja Europske Unije u procesu pristupanja. Nakon ulaska to više neće biti tako. Hrvatska mora poboljašti svoje gospodarstvo, a to nije laka zadaća dok cijela Europa pati zbog ekonomskog pada.

Vaša fundacija ‘Otvoreno društvo’ dugo je bila nazočna u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina ste otišli, zatvorili ured u Zagrebu, a sada se vraćate. Zašto?

- Točno. Dosta smo toga učinili i pomogli Hrvatskoj u procesu približavanja Europskoj Uniji. Sada vidimo da je EU u krizi i zato smo stvorili Inicijativu Otvorenog društva za Europu. Cilj nam je ponovo uspostaviti duh zajedništva koji je bio u središtu izvornog europskog projekta. To znači europsko rješenje za europski problem. Potrebno je da sve države na tome rade zajedno.

U Hrvatskoj više nećemo davati novac nego ćemo podržavati ovo društvo, koje je postalo dijelom EU, kako bi se lakše savladali problemi u novoj sredini. Potrebna je promjena stajališta u hrvatskom društvu. Vidite, pridruživanje Uniji je, zapravo, pasivan proces. Prihvatite equis i ispunite različite druge uvjete. Sada morate biti aktivni u mijenjanju načina na koji EU funkcionira. Sudjelujte u stvaranju istinskog političkog saveza, a ne birokratskog ili monetarnog interesnog bratstva. Izbori za Parlament EU bit će važan ispit. Kao što sam rekao, ako ga ‘zauzmu’ antieuropski zastupnici, započet će odbrojavanje kraja Unije. Nadalje, izbori za Parlament EU odredit će i budućeg predsjednika Europske komisije. To je vrlo važna funkcija koja mora raditi na rješavanju europskih, a ne nacionalnih problema.

Za tjedan dana Hrvatska postaje dijelom Europske Unije. Što, po vašem mišljenju, uopće možemo očekivati?

- To je ogroman korak naprijed za Hrvatsku. Ali važno je da znate da ova Europska Unija u koju ulazite prolazi kroz egzistencijalnu krizu. A to je ono što me posebno preokupira.

Poznata su vaša razmišljanja o uzrocima ove velike krize. Tvrdite da je problem u euru. Zašto?

- Ova kriza je prouzročena eurom. On je zamišljen kao sredstvo kojim će se doći do krajnjeg cilja, određeni međukorak uvođenja zajedničke valute koja će onda dovesti do potpune političke unije. Ipak, kada je euro uveden, svi su znali da je to nedovršena, nepotpuna valuta. Ipak, postojali su razlozi na osnovi kojih su ljudi vjerovali da će manjkavosti monetarne unije koja nije praćena fiskalnom i političkom unijom postati očite i Europa će tada biti spremna za dodatni, sljedeći korak te stvoriti, prvo, fiskalnu i naposljetku političku uniju. To je sistem kako je stvarana Europska Unija. Napraviš mali korak, postaviš limitirani cilj u okviru točnog rasporeda pa onda mobliziraš političku volju. I već znaš da će svi ti koraci biti nedovoljni i da će ti trebati još.

Ne spominjete financijsku krizu koje je krenula iz SAD-a, prelila se u Europu i koja je, nota bene, sustavno uništila financije država EU…

- Sada dolazi na red kriza iz Sjedinjenih Država koja je još jasnije naglasila nedostatke eura. Dakle, stigla je kriza, a istodobno nije bilo te stvarne političke volje unutar Unije. A ona je trebala osigurati poduzimanje tog nužnog sljedećeg koraka. Baš zbog toga Europska Unija se sada bori s financijskom krizom u ograničenjima sporazuma koji je kao takvu nisu predvidjeli. Suštinski su manjkavi i loši za djelovanje u okolnostima u kojima je sada EU. Mislim da je to ograničenje pretvorilo europsku financijsku krizu u političku krizu EU.

Tko onda može spasiti Europu? Njemačka? Vi ste snažan kritičar njemačke kancelarke Merkel i njezine politike u ovoj krizi…

- Europsku Uniju nitko ne treba spašavati jer se ona pretvorila u nešto sasvim drugačije od onoga kakvom je bila zamišljena na početku. Ako ne bude ozbiljnih promjena smjera financijske i gospodarske politike, doći će do političkog raspada Europske Unije.

Nije li to ono što se već dogodilo kada europski lideri spominju tzv. dva kruga Europske Unije: prvi s bogatim i snažnim državama te onaj drugi sa siromašnim zemljama na njezinim rubovima?

- Ne. To je nevažno. Eurozona je danas podijeljena samo na vjerovnike i dužnike. One koji daju kredite i one koji ih uzimaju i otplaćuju. U financijskoj krizi kreditori vladaju i diktiraju politiku. Umjesto Unije, koja se temelji na slobodnoj volji jednakih članova, dobili ste dvije klase, jaču i slabiju.

Nove članice su slabe…

- Zapravo, nove države članice su značajna snaga EU. Pogotovo Poljska koja je snažan gospodarski i politički entitet. Držim da kriza u Europi zahtijeva i rješenje iz Europe. Stvara dinamiku u kojoj se ljude, koji trenutačne politike u vlastitim državama smatraju neodrživima, gura u smjeru antieuropskog sentimenta. To je ono što će presuditi Europskoj Uniji. To je opasnost koja vreba izbore za Parlament EU 2014. jer postoji mogućnost pobjede antieuropskih zastupnika. To će, naravno, spriječiti rasplet krize u duhu europskog zajedništva i jednakosti. Dakle, oni koji vjeruju u izvorni koncept Europske Unije trebaju se okrenuti rješenju koje će biti u skladu s duhom EU, ali svakako suprotstavljeno trenutačno dominantnim politikama.

Kako biste to kratko definirali?

- Proeuropske politike i one protiv establišmenta.

U Europi se vode beskonačne rasprave o ispravnosti politike štednje ili potrebe za poticanjem potrošnje. Kako vi gledate na to?

- To je problem. Štednja je kriva politika. Ne možete se izvući iz duboke rupe duga smanjenjem proračuna. Postoji samo jedan put za izlaz iz dužničke krize: gospodarski rast. Svaki ušteđeni euro u državnom proračunu, zapravo, smanjuje BDP puno više nego taj državni dug. To je kontraproduktivno, ali nitko ne želi priznati jer je u suprotnosti s uvjerenjima njemačke javnosti. Ukratko, Njemačka odlučuje. Ali Njemačka mora shvatiti da nameće krivu politiku.
 
 
izvor: jutarnji.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14385"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Globalna elita je sada dokazala da su sve maske pale, i da će krenuti na veliku hrpu novca misleći da mogu imati svoje pravo i položiti svoje ruke na njih. To znači da nema bankovnog računa, umirovljeničkog fonda i portfelja dionica na zemlji koji je siguran.

Do sada, većina ljudi je pretpostavljala da su privatni bankovni računi nedodirljivi i da je osiguranje depozita zapravo značilo nešto. Sada vidimo da ne postoji hrpa novca koji se smatra “zaštićenim iza granica” od strane globalne elite i osiguranje štednih uloga ne znači apsolutno ništa.

Najbitnija stvar o kojoj svaki financijski sustav ovisi je vjera. Ako ljudi nemaju vjeru u sigurnost i stabilnost financijskog sustava, on neće funkcionirati. Pa tako su ljudi koji vladaju svijetom uzeli malj i udarili po povjerenju koje smo svi imali u globalni financijski sustav. Oni su slomili nepisani društveni ugovor o kojoj ovisi globalni bankarski sustav.

Dakle, sada ćemo vidjeti “bank run” (“bježanje iz banaka” – masovno povlačenje novaca iz banaka), i to se neće ograničiti na samo nekoliko zemalja u južnoj Europi. Učitelj Yoda bi to možda sročio ovako: “Započelo, globalno povlačenje novaca iz banaka, je”. Svugdje u svijetu, uplašeni ljudi će početi povlačiti novac iz banaka. Puno tog novca će ići u zlato, srebro i druga čvrsta dobra i imovinu. Kako će se novac početi povlačiti iz banaka, to bi moglo izazvati da mnoge od velikih banaka koje su se kolebale na rubu katastrofe, konačno propadnu.

Mnogi od vas ne vjeruju da će ovakve stvari ikada stići vaše bankovne račune, mirovinske fondove ili dioničke portfelje u vašoj zemlji.

Mnogi od vas nikada neće biti u potpunosti uvjereni da se Velika Pljačka Ciparske Banke nikada ne bi mogla dogoditi u Hrvatskoj.

Pa, što mislite gdje se ovaj cijeli plan isplanirao?

MMF je navodno proveo porez na bogatstvo na Cipru, a MMF ima sjedište u samom srcu Washingtona.

Gotovo svaki narod na planeti se mora nositi s MMF-om. To je organizacija koja dominira u Sjedinjenim Državama, i ona je uvijek uključena kada se radi o međunarodnoj dužničkoj krizi.

Ako MMF smatra da je odlična ideja ukrasti novce sa bankovnih računa za rješavanje financijske krize na Cipru, zašto ne bi oni nametnuli slično rješenje u drugim zemljama, u skorijoj budućnosti?

A ako bankovni računi nisu više sigurni, postoje li doista sigurna mjesta gdje možete staviti svoj novac?

Vi možete vjerovati političarima kada vam kažu da se nenajavljeni “porez na bogatstvo” nikada neće dogoditi tamo gdje živite, ako vi želite, ali to je čista laž jer su to političari na Cipru govorili svojim ljudima do dana kad se to dogodilo. Citirajmo članak u Cipar Mail …

I nakon svega, predsjednik Anastasiades jasno je proglasio u svom inauguracijskom govoru da se “apsolutno neće tolerirati šišanje javnog duga ili depozita”, dodajući da “takav problem nije ni za raspravu.” Ministar financija Michalis Sarris Slično je dijelio ohrabrujuća izjave, tvrdeći da bi EU  bila luda kada bi nametnula takvu mjeru jer bi se ugrozio euro sustav.

U ovom trenutku, političari na Cipru imaju dvije vrlo neumoljive opcije. Ili glasati za porez na bogatstvo i uništiti svu vjeru u bankarski sustav Cipra, ili glasovati protiv i biti prisiljeni izaći iz eurozone. U svakom slučaju, vjerojatno ćemo vidjeti kolaps financijskog sustava Cipra i njegovog gospodarstva koje će uroniti duboko u depresiju.

Bili ili ne, prijedlozi za promjenu uvjeta poreza na bogatstvo, navodno, neki političari žele nametnuti maksimalanu stopu poreza i do 15 posto za bankovne račune preko 500.000 €, tako da stopa na manjim računima može biti smanjena.

Također je najavljeno da će banke u Cipru će ponovno biti otvorene u četvrtak.

No, ono što se događa na Cipru je mali krumpir u odnosu kako će to utjecati na ostatak svijeta. Cijeli planet gleda ovu priču, kao i nedavni članak Lucas Jackson-a koji je opisao kako je vjera u globalni financijski sustav uvelike potresena …

Bilo bi pretjerano naglašavati kako je značajna situacija na Cipru. EU je pokazao ni da će pod neizvjesnim okolnostima uništiti vladavinu zakona kako bi održali svoju moć. To je priznanje tiranije kojeg su mnogi od nas uvijek pretpostavljali da bi taj trenutak mogao doći, ali on je postao stvarnost.

Šteta ovdje nije vezana za veličinu i šišanja štediša – trenutno se raspravlja između 3% i 13% poreza – nego pravni jezik na koji se svaki investitor na planeti mora osloniti kako bi zadržao povjerenje u sustav, a on je podređen potrebama moćne elite. Za elitu, donošenje glavnih odluka u Washingtonu, Londonu, Berlinu, Francuskoj, Bruxellesu, zakoni su poput sladoleda, jednostavno se istope.

Postavlja se pitanje, tko je sljedeći? Hoće li to biti Portugal? Grčka? Španjolska? Italija? Francuska??

Hoće li oni nametnuti “jednokratni” porez na bankovne račune? Vašu kuću? Vaše dionice i obveznice? Ušteđevinu za umirovljenje?

Globalna elita je proglasila otvorenu sezonu na sve velike hrpe novca, a sada će mnogi ljudi diljem svijeta razmotriti da bi dizanje novca iz banke bila racionalna stvar za učiniti. To će posebno biti istina u zemljama južne Europe jer će vjerojatno biti sljedeći kojima će se bogatstvo zaplijeniti.

To je tako posve jasno da čak i Paul Krugman-u u New York Timesu koji razumije sve ovo …

To je kao da Europljani drže neonsku reklamu, pisanu na grčkom i talijanskom jeziku, na kojoj piše: “Vrijeme je da se organizira bjžanje iz vaše banke!”

Sutra i dani koji slijede nakon bi trebali biti vrlo zanimljivi.

Globalna elita je doista “prešla Rubikon” kada je krenula u lov na privatne bankovne račune. To je gotovo kao da su namjerno izabrali najviše štetno moguće rješenje za financijsku krizu na Cipru.

Mnogi su u financijskom svijetu apsolutno zapanjeni na sve ovo. Na primjer, David Zervos opisuje ovaj potez kao ” nuklearni rat na štednju i bogatstvo”…

Svi mi stvarno trebamo uzeti trenutak da razmislimo što su vlade Europe učinile. Da bude jasno, oni pokrenuli iznenadni napad na štednju vlastitog naroda. Takav potez bi trebao poslati udarne valove preko cijelog razvijenog svijeta. To nije bio Bernanke stil sporo krećuće financijske represije protiv rizika slobodne štednje koja bi podigla životinjske duhove i silu riskiranja. To je nuklearni rat na štednju i bogatstvo – Nešto što će vjerojatno slomiti životinjske duhove. To je politički potez koji očekujete od diktatorskog režima u subsaharskoj Africi, ali ne u državi članici EMU-a. Ako europske vlade mogu izvlastiti 7-10 % posto građanske štednje, zašto čak i držati novac na bankovnom računu? Da li oni pokušavaju pokrenuti bježanje iz banaka – BANK RUN (eng.)?

Dakle, što motivira globalnu elitu da to čini?

Prema CNBC , jedan od motiva je bio poći za Rusima kojima je bankarski sustav Cipra služio za pranje novca …

Doista, MMF je izvijestio da su ljuti na način na koji je ruski novac poplavio ciparske banke zadnjih nekoliko godina, što je potaknulo zabrinutost zbog pranja novca .

Ruski novac čini oko 25 % posto novca u bankarskom sustavu Cipra, a očito je da su Rusi prilično uznemireni onim što su MMF i EU odlučili učiniti. Čak i Vladimir Putin glasno se osuđuje ovaj potez …

Ruski predsjednik Vladimir Putin je prozvao porez “nepravedanim, neprofesionalnim i opasnim”, navodi se u priopćenju objavljenom na web stranici Kremlja. Ruske tvrtke i pojedinci imaju 31 milijarde dolara depozita na Cipru, prema Moody’s-u.

Vi sigurno niste čuli puno o tome u zapadnim medijima, da su Rusi zapravo istupili i ponudili pomoć da Cipar izađe iz ove gužve.

A prema Sky News-u, Gazprom je ponudio Cipru vrlo veliku sumu novca da istraže svoje obalne rezerve plina koji nisu još otkrivene …

Do sada vlada Cipra je odbio pomoć od Rusa, ali oni se mogu predomisliti u nekom trenutku? Navodno Rusi nude dovoljno novca da se u potpunosti financirati bankovno spašavanje …

To će biti vrlo zanimljivo i vidjet ćemo što će se dogoditi.

U međuvremenu, neki europski dužnosnici već sugeriraju da bi i drugi narodi u južnoj Europi trebali imati “porez na bogatstvo” nametnute njima. U te zemlje spada i Hrvatska. Iz članka Paula Josepha Watson-a …

Joerg Kraemer, glavni ekonomist njemačke Commerzbank, pozvao je da se privatni štedni računi u Italiji na sličan način opljačkaju. “Porezna stopa od 15 posto na financijsku imovinu će vjerojatno biti dovoljna da pokrije talijanski državni dug ispod kritične razine od 100 posto bruto domaćeg proizvoda”, rekao je Handelsblatt.

“Porez” od 15 posto na svu financijsku imovinu?

Možete li zamisliti da se probudite jednog jutra i vlada je odlučila iznenada ukrasti 15 posto vašeg novca koji imate na računima u banakama, mirovinskihm fondovima i burzovnih portfeljima?

Da imam bankovni račun u Italiji, ja bih bio jako nervozan upravo sada.

U normalnim okolnostima ovakve stvari se ne događaju, ali vlade će koristiti “hitno” kako bi opravdale svoje postupke. Nedavno smo došli na članak koji je uključivao velik citat od strane Herbert Hoover-a koji kaže…

“Svaka kolektivistička revolucija ulazi u obliku trojanskog konja “hitnosti”. To je taktika Lenjina, Hitlera, Mussolinija. U kolektivističkom metežu preko desetak manjih zemalja Europe. Ova tehnika stvaranja hitnosti je najveći uspjeh kojeg postiže demagogija. “

To je ono što elita voli učiniti.

Vole stvoriti red iz kaosa.

A to je tek početak. Velika Pljačka Ciparske Banke je samo beta test za ono što dolazi sljedeće.

Kao se globalni financijski sustav raspada, globalna elita će ciljati naše bankovne račune, naše mirovinske fondove i naše dionice. Vi možda početi razmišljati o tome kako ćete se zaštititi.
 

 
 
izvor: infowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13138"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata