Eskalacija dugoročnog zaduženja SFRJ nastala je osobito između 1975. i 1980. godine, kada je s oko šest milijardi dug porastao oko 16 milijardi američkih dolara

No, tada se za razliku od sada domaćinski trošilo i pametno investiralo. Jugoslavija je, za razliku od mnogih dužnika, na vrijeme ispunjavala svoje vanjske obveze.

Cijela Jugoslavija dugovala tek 15 milijardi dolara

Prema podacima NBJ, vanjski dugovi Jugoslavije su na kraju 1987. iznosili 21,3 milijarde dolara. Ako se od tog iznosa odbiju potraživanja, uglavnom od zemalja u razvoju, od oko 3,8 milijardi dolara, prečiste klirinška potraživanja i dugovanja, jugoslavenski neto dug je tada iznosio 17,5 milijardi dolara.

Uoči secesije pojedinih republika i dezintegracije SFRJ, vanjski dug (glavnica bez kamata) prema konvertibilnom valutnom području iznosio je na kraju 1990. godine više od 15 milijardi dolara (od čega je Federacija bila jamac za oko 11 milijardi).

Raspored dugovanja je bio sljedeći (u milijardama USD): Slovenija 1,7, BiH 1,5, Crna Gora 0,6, Hrvatska 2,7, Makedonija 0,7, Srbija 4,8 i Federacija 3,1.

Međunarodnim financijskim institucijama dugovali smo oko tri milijarde dolara, komercijalnim bankama (Londonskom klubu) 4,4 i vladama zapadnih zemalja (članicama Pariškog kluba) oko 6,5 milijardi dolara.

Nekadašnje republike nakon stjecanja neovisnosti sada su zadužene 145 milijardi dolara

Države nastale nakon raspada SFRJ danas imaju ukupan vanjski dug od oko 145 milijardi američkih dolara (oko 133 milijarde eura), što je devet puta više nego krajem 1990.

Hrvatska, Slovenija i Srbija imaju danas pojedinačno veći vanjski dug, nego što je bio za cijelu SFRJ.

Raspadom Jugoslavije sve republike koje su bile u njenom sastavu izgubile su značajnu ekonomsku bazu, veliko tržište, kadrovski potencijal, a rat devedesetih godina mnogima je razorio privredu i oslabio ekonomsku moć.

Kao rezultat toga došlo je do nekontroliranog rasta uvoza, javne potrošnje, vanjskotrgovinskog deficita, a bez rasta proizvodnje i produktivnosti.

Ako se po kriterijima međunarodnih financijskih institucija, zemlja smatra visoko zaduženom kada je odnos njenog vanjskog dugovanja i BDP prešao 80 posto, onda su Crna Gora, Hrvatska, Slovenija i Srbija visoko zadužene zemlje.

Najzaduženija zemlja bivše Jugoslavije je Hrvatska, čiji je vanjski dug ove godine dostigao oko 49 milijardi eura, zatim slijede Slovenija sa 45 milijardi eura, Srbija s 27 milijardi eura, Makedonija sa šest milijardi, a na začelju liste su BiH sa pet milijardi i Crna Gora s oko dvije milijarde eura. Vanjski dug svih šest država u posljednjih pet-šest godina zabilježio je veliki rast.

Pozivajući se na izvješće britanske organizacije JDC, britanski “Guardian” piše da su pored Grčke, dužničkom krizom zahvaćene Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Cipar, Irska, Portugal, Španjolska i Ukrajina, dok je “Srbija u opasnosti od krize vanjskog duga, jer njen neto dug prema svijetu iznosi 98 posto BDP, a oko 9,6 posto proračunskih izdataka odlazi na otplatu dugova”.

BiH se od rata samo zaduživala

Od kraja rata do danas ekonomska politika BiH svodi se na zaduživanje kod međunarodnih financijskih institucija kako bi financirala administraciju i ostale proračunske potrebe, zatim se ponovo zadužuje kako bi pokrila prethodni dug i finasirala obveze i sve tako.

Logično pitanje u ovakvoj situaciji je gdje BiH vodi ekonomska politika zasnovana na zaduživanju?

Ekonomistica Svetlana Cenić odgovara: “Vodi u propast i vječito ropstvo. Namjerno neću reći dužničko, jer je ta riječ već postala izlizana. Zadužujemo se u neproduktivne svrhe, za kupovinu vremena i plaće za administraciju.

Nema zaduživanja za istraživanje i razvoj. Radit ćemo koliko moramo vratimo dugove, tući će nas bičem ko robove, umjesto da ulažemo u istraživanje i razvoj “.

Dovoljno je samo pogledati strukturu nezapsolenih i sve će nam biti jasno, dodaje Cenić. BiH je, prema njenim riječima, posljednja od broja visokoškolovanih ljudi, na biroima je sedam posto nezapsolenih s visokom školskom spremom, a najviše je nekvalificiranih osoba.

Za njih je namijenjena miješalica i beton, oni će raditi za tuđu slast i tuđu vlast.

“Sad nam uvaljuju priču o terorizmu, taman kad su ljudi malo počeli misliti glavom, a ovamo se ponovo zadužuju”, kaže Cenić i dodaje kako su bh. predtavnici u Washingtonu obećali svih MMF-u na neviđeno samo da dobiju novac.

“Zašto se prvo traže izmjene zakona o radu kada je višak zaposlenih u administraciji? Najavljuju da će to biti poslije izmjena zakona o radu, ali neće, sve će pasti na leđa nejakih radnika, oni će biti topovsko meso, a administracija će i dalje uživati ​​”..

Ovaj tip ekonomske politike bez ozbiljnih reformi i rezova, stalno produžavanje agonije, zaduživanje za vraćanje starih dugova, vodi u siromašenje građana i države, te na kraju, kada se više ne bude imalo kud, rasprodaju državnog bogatstva, smatra ekonomist Damir Miljević.

Najavljene reforme, prema njegovim riječima, samo su kozmetika, nitko se ne usuđuje povući prave poteze – napraviti rez u zapošljavanju u administraciji i krenuti u uspostavu vladavine prava.
 

 
(vestinet.rs,Global CIR Team,youtube.com/uredio:NSP)

Nakon ovog šoka, slijedi li najezda američkih kompanija na Srbiju?

Američka rudarska kompanija ‘Freeport-McMoRan’ i njihovi partneri iz kanadske tvrtke ‘Reservoir Minerals’ pronašli su u okolici Bora u Srbiji jedno od najbogatijih nalazišta zlata i bakra na svijetu, javljaju Novosti.

Na lokaciji “cukar peki” Amerikanci su na dubini između 558. i 559. metra, otkrili jedno od najvećih ležišta zlata i bakra na svijetu gotovo nevjerojatan sadržaj od 25,7 posto bakra i 50,3 grama zlata po toni rude.

Prema do sada istraženim nalazištima u svijetu, najbogatiji sadržaj pronađen je u rudniku Hollister u SAD-u, gdje se dobiva 27,20 grama zlata po toni rude.

Vrijednost 18 milijardi dolara

Za usporedbu, američka kompanija je do sada u okolici Bora otkrili 65 milijuna tona rude sa prosječnim sadržajem bakra od 2,6 posto i zlata od 1,5 grama po toni.

Najnovija istraživanja pokazuju i da je u jednoj bušotini, na dubini od 179 metara, pronađen sloj od 84 metra u kom je sadržaj bakra 10,75 posto i zlata od 10,86 grama po toni. U drugom sloju rude, debljine 46 metara, pronađen je još bogatiji depozit od 15,85 posto i 16,77 grama po toni zlata.

Računica

Ako se izračuna bruto vrijednost bakra i zlata u novootkrivenim ležištima, po službenim cijenama na Londonskoj burzi metala, proizlazi da se u okolici Bora krije bogatstvo vrijedno gotovo – 18 milijardi dolara. Ovo su tek prvi rezultati, jer Amerikanci i Kanađani nastavljaju s geološkim istraživanjima.

Neke neslužbene informacije, čak, kazuju i da se rezerve bakra u okolici Bora procjenjuju na milijardu tona rude, uz prateće količine zlata i drugih plemenitih metala. Ali, buduća istraživanja to tek treba potvrditi.

Kako su mediji ranije objavile, Amerikanci i Kanađani su u okolici Bora izbušili više od 42 kilometra bušotina, a među njima je bilo i takvih u kojima je sadržaj bakra u rudi premašivao i – 10 posto, na temelju čega se, i prije dvije godine, govorilo o najbogatijem ležištu tog metala na svijetu.

Istraživanja su pokazala da ima više od 70 tona zlata i ukoliko se nađe investitor, godišnje će se dobivati ​​dvije i pol tone zlata u koncentratu, biće zaposleno 250 radnika, a država Srbija od ubiranja rudne rente prihodovati će 38 milijuna dolara – rekao je Sean Heson , direktor “Avale”.

Potreban je značajan broj pozitivnih rezultata istražnog bušenja prije donošenja konačne odluke o početku eksploatacije. Neophodno nam je dovoljno podataka, kako bi se definirali veličina i kvaliteta ležišta, poslije čega moramo pripremiti glavni rudarski projekt otkopavanja, radi dobivanja eksploatacijskog prava.
 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Nikola Tesla jedan je od najutjecajnijih izumitelja svijeta, koji je zauvijek izmijenio tijek kojim se čovječanstvo kretalo

Predstavljamo vam nekoliko stvari koje nista znali o Tesli.

Šok zbog smrti brata pretvorio ga je u mistika
Prijelomni trenutak u djetinjstvu Nikole Tesle bila je smrt Njegovog starijeg brata Daneta. U godinama nakon njegove smrti, Tesli, čiji su otac i djed bili pravoslavni svećenici, počela su se javljati priviđenja “vatrenih jezika” u zraku, piše history.com

Kao tinejdžer je uspio snagom volje kontrolirati te vizije, ali je kasnije tijekom života počeo ih prihvaćati, a kasnije je tvrdio da može komunicirati čak i sa njujorškim golubovima.

Tesla je nakratko živio od kopanja kanala
Nakon što je diplomirao, Tesla je radio za Edisonovu tvrtku u Parizu, ali je otputovao u SAD 1884. nadajući se da će raditi za Edisona osobno.
Tesla je brzo dobio posao inženjera u sjedištu tvrtke, zahvaljujući tome što je “Čarobnjaka iz Menlo Parka” impresionirao svojom genijalnošću i vrijednoća.

Nakon što je Edison usputno rekao da će platiti 50.000 dolara osobi koja unaprijedi dizajn generatora istosmjerne struje, Tesla je noćima radio kako bi došao do rješenja.

Edison mu je odbio platiti, tvrdeći da se šalio. Nedugo potom, Tesla je napustio Edisona kako bi sam otvorio tvrtku, ali je u nedostatku novca, dok je tražio investitore, kopao kanale za dnevnicu od dva dolara, kako bi skrpio kraj s krajem.

Uz pomoć Marka Twaina zamalo je otkrio rentgenske zrake
Twain i Tesla su se sprijateljili devedesetih godina 19. stoljeća zahvaljujući Twainovoj dugogodišnjoj fasciniranosti tehnologijom i inovacijama.

Pošto je posjetio Teslu u njegovoj laboratoriju, Twain je pozirao za jednu od prvih fotografija pod svjetlošću žarulje.

Tesla i fotograf Edward Ringvud Hewitt pozvali su Twaina u laboratorij pozirati još jednom, ovog puta pod svjetlošću takozvane Krukove tube.

Kada je izumitelj pregledao dobivene negative, mislio je da je aparat bio pokvaren, jer su dobivene fotografije bile zamućene.

Samo nekoliko tjedana kasnije, njemački znanstvenik Wilhelm Röntgen objavio je otkriće retgenskih zraka koje proizvodi Krukova tuba, pa je Tesla shvatio da su Twainovu fotografiju pokvarili metalni vijci u kameri.

Napravio je brodić na daljinsko upravljanje
U jeku španjolsko-američkog rata 1898. jedan od Teslinih projekata bio je minijaturni brod koji se pokretao, zaustavljao i kojim se upravljalo putem radio signala.

Kada je podnio zahtjev za patent, američki Patentni zavod odbio je vjeruje da bi takav uređaj mogao raditi i poslao svog agenta u Teslinu laboratorij u Manhattanu, kako bi demonstrirao svoju ideju.

Tesla je pokazao brod i drugim važnim posjetiteljima, uključujući JP Morgana i Williama K. Venderbilta.

Rekao je New York Postu da bi njegov izum, koji bi omogućio da se bitke vode i bez stavljanja ljudi u rizik, mogao okončati ratove u cijelom svijetu.

Zaista je primio signale iz svemira
Tijekom ljeta 1899. Tesla je postavio poljski laboratorij u Colorado Springsu, kako bi ispitao mogućnosti prenošenja informacija i struje na velike udaljenosti.

Jednog srpanjskog dana, dok je pratio grmljavinu, Teslina oprema je prikupila seriju neobičnih signala.

Nakon što je isključio mogućnost utjecaja Sunca i signala sa Zemlje, shvatio je da oni vjerojatno potječu s drugog planeta.

Slijedećg Božića, na zahtjev Američkog Crvenog križa da predvidi najveće znanstveno dostignuće u narednom stoljeću, Tesla je napisao: “Imamo poruku s drugog svijeta, nepoznatog i dalekog. Ona glasi: jedan, dva, tri …”

Tek 1996. su znanstvenici rekonstruirali Teslin eksperiment i pokazali da je riječ o signalu koji je izazvan prolaskom Jupiterovog mjeseca Ioa kroz magnetsko polje planete.

Teslin laboratorij osmislio je čuveni arhitekt Stanford White
Tesla je 1901. uvjerio financijera JP Morgana da investira 150.000 dolara u novu laboratorij na Vordenklifu, na sjevernoj obali Long Islanda, koja bi bila novi centar Teslinog rada na prijenosu elekrtrične energije i radio signala.

Stanford White, vodeći arhitekt SAD u to vrijeme i Teslin dugogodišnji prijatelj, dizajnirao je laboratorij klasičnih proporcija uz gigantski toranj visok 56 metara.

Toranj koji bi bio vidljiv čak i iz New Hayvena u Connecticutu.

Imao je teške odnose s financijerom JP Morganom
Pošto su sredstva za izgradnju Vordenklif tornja potrošena prije nego što su radovi završeni, Tesla je preklinjao Morgana da mu osigura još novca, ali je bio odbijen.

Iako neki biografi tvrde da je Morgan smanjio investicije, kada je shvatio da Teslin plan da prijenos struje učini bežičnim neće biti profitabilan, ključni faktor je bio taj što se Morgan plašio da će biti uhvaćen u tržišnim spekulacijama oko radio projekata.

U srpnju 1903. nakon što je dobio vrlo tupo odbijanje od Morgana, Tesla je polomio dobar dio opreme i pokrenuo munje iznad tornja koje su udarale do ponoći.

Godinu dana kasnije, ponovo je zamolio Morgana za pomoć, a nakon kratkog odgovora (“Ne”), Tesla ga je optužio da je ovaj inače pobožni pripadnik episkopalne crkve “muslimanski fanatik”.

Posljednjih godina je proveo kao usamljenik
Iako je desetljećima bio dio visokog njujorškog društva, starost i siromaštvo, činili su Teslu sve izoliranijim.

Živio je sam u hotelima i više volio društvo golubova nego ljudi. Ipak, zadržao je jedan element starih dana – svake godine 10. srpnja, na svoj rođendan, održavao je konferencije za tisak.

Kada je napunio 79 godina, predstavio je oscilator koji stane u džep i može uništiti Empire State Building.

Godinu dana kasnije, govorio je o svojoj tajni dugovječnosti: mrdanju nožnih prstiju.

Platio je račun u hotelu modelom “zrake smrti”
Laboratorij u Vordenklifu na posljetku je predana vlasnicima Waldorf-Astoria hotela kao dio isplate za Teslina dugovanja.

Desetljećima kasnije menadžeri Governor Clinton hotela dobili su sličan dio Tesline opreme: drvenu kutiju za koju je Tesla rekao da sadržava radni model oružja koje bi moglo okončati sve ratove.

Teslina “zraka smrti” mogla bi zaustaviti svaku vojsku, što bi ratovanje učinilo nepotrebnim.

Kada je predao kutiju s modelom, Tesla je upozorio zaposlene u hotelu da je nikada ne otvaraju.

Oni su u strahu sakrili kutiju u skladište. Nakon Tesline smrti 1943. kutija je ipak otvorena, a otkriveno je da sadrži samo nekoliko starih i bezopasnih komponenti elektro uređaja.
 
(history.com/uredio:nsp)

Nedavno ste u jednom članku napisali da je “ekonomija previše važna da bi se prepustila profesionalnim ekonomistima, uključujući i mene”. Možete li da pojasnite što ste mislili?

Ne kažem da je stručnost nevažna. Ne može se voditi složena moderna ekonomija na maoističkim linijama, koje kažu da svatko može raditi sve pa nam stručnjaci ne trebaju. Ne vjerujem da može. Eksperti su presudni, ima mnogo tehničkih stvari koje samo stručnjaci znaju. Međutim, ako hoćete smislenu demokraciju, onda stručnost treba biti stavljena u službu opće volje, najšire javnosti.

Ukoliko građani nisu upoznati s osnovnim ekonomskim teorijama i ključnim ekonomskim činjenicama, donosit pogrešne odluke. Građani su dužni da se informiraju o ekonomiji kako bi donosili racionalne odluke. Poslije stručnjaci mogu se baviti detaljima. Ali mi smo umjesto toga napravili sustav u kome samozvani eksperti vode glavnu riječ, dok je demokracija postala samo formalnost jer ljudi ne razumiju što se događa i ne žele shvatiti što se događa.

Ljudi imaju čvrste stavove o najrazličitijim pitanjima – gay brakovima, Iraku, pobačaju, globalnom zagrijavanju – bez ikakvih kvalifikacija da donose informirane odluke. Ja nisam studirao međunarodne odnose, ali znam što mislim o ratu u Afganistanu. Zašto onda svi misle da je ekonomija previše komplicirana, previše tehnička? Ljudi formiraju jasno mišljenje na temelju nekog osnovnog znanja o međunarodnoj politici ili klimatskim promjenama, a ne na temelju kompliciranog ekspertskog znanja, i to je sve što tražim kada je riječ o ekonomskim pitanjima.

Nažalost, mi ekonomisti smo vrlo uspješno uvjerili ljude da je ono što radimo vrlo komplicirano i da neće razumjeti čak ni ako im objasnimo. Postoji i snažan politički interes da se ekonomija drži podalje od demokratske rasprave, od najšire javnosti, tako što ćemo ljude uvjeravati ​​da je vrlo komplicirana. Tako da nema prave rasprave, nego monetarnu politiku treba voditi Banka Engleske ili Upravni odbor Federalnih rezervi, ili cijene komunalija treba regulirati neka posebna komisija. Nakon nekog vremena čovjek shvati da je demokracija postala isprazna jer su sve važne odluke prepuštene tim ekspertskim skupinama. To se mora promijeniti.

Zar monetarna politika ne bi trebao biti potpuno neovisna od politike? Da li bi birači trebali imati neku ulogu?

Ovo se nije pokazalo kao naročito učinkovito, ali u Americi predsjednik upravnog odbora Federalnih rezervi makar mora stati pred kongresnu komisiju i da ga ona jednom u šest mjeseci propita. S druge strane, Europska središnja banka ne polaže račune nikome. Oni su potpuno oslobođeni demokracije. To mora promijeniti. Možda bi trebalo na slobodnim izborima birati članove Monetarnog odbora Banke Engleske. Zašto da ne? Nije da se zalažem za biranje članova odbora, ali mora postojati neka vrsta demokratske odgovornosti ovih ekspertnih skupina.

Mora postojati neka ravnoteža; odluke ne mogu se donose čisto na temelju političkog oportunizma, bez ikakve tehničke kompetentnosti ili stručnog mišljenja. S druge strane, stručnjaci nisu samo tehnokrati. Oni imaju svoje stavove. Možda guverneri središnjih banaka ne zastupaju otvoreno političke stavove, možda nisu članovi neke stranke, ali oni predstavljaju jedan specifičan svjetonazor.

To su obično ljudi iz financijske zajednice i, ne namjeravajući budu pristrani, oni obično gledaju na svijet kroz jedan specifičan objektiv. Treba da postoji protuteža. Ako nećete ljude bez ikakvog ekonomskog iskustva, onda makar pitajte sindikate ili skupine građana da preporuče ekonomistu koji može s njima sjesti i zastupa druge interese. U ovom trenutku, ta scena je puna ljudi iz financijske industrije ili iz akademske sfere, tako da se monetarna politika vodi na jedan vrlo čudan način.

Kritični ste i prema tome kako je mainstream ekonomska misao dominantna u akademskim krugovima …

Ponekad ekonomsku profesiju uspoređujem s katoličkim svećenstvom u srednjem vijeku. Ako niste znali latinski niste mogli ni čitati Bibliju, jer papa nije dozvoljavao da se Biblija prijevodi na lokalne jezike. Morali ste ili naučiti latinski ili da im vjerujete na riječ. Ekonomija je postala potpuno nepristupačna za mnoge, i to moramo promijeniti, kao što je pokušano s vjerskim reformama u ono doba.

U to vrijeme, vjerski reformatori su promovirali prevođenje Biblije na lokalne jezike i čitanje Biblije u krugovima običnih ljudi. Isticali su autoritet Biblije umjesto onoga što Vatikan kaže da piše u Bibliji. Ako hoćete, oni su demokratizovale religiju. Nešto slično je i danas potrebno. To ne znači da nam akademski ekonomisti nisu potrebni; ti ljudi su neophodni. Ali to se mora povezati s onim što se događa u stvarnom svijetu. Nažalost, mnogi moji akademski kolege ne ​​samo što se ne bave realnim svijetom, nego nisu ni zainteresirani za realni svijet.

Kakve biste heterodoksne ili alternativne pravce ekonomske misli voljeli vidjeti u mainstreamu?

Ne volim izraz heterodoksne, jer je relativan. On već pretpostavlja da postoji ortodoksna pozicija i da je sve ostalo heterodoksne. Ono što je heterodoksne može se promijeniti u svakom trenutku. Pedesetih godina Milton Friedman je bio heterodoksan. Moj stav je da nam treba pluralistički pristup, gdje nijedna teorija nije superiorno bilo koju drugu teoriju. U ovoj novoj knjizi objašnjavam da ima najmanje devet velikih ekonomskih škola, a možda još 5-6 ako uključimo i neke manje škole ili veće podijelimo na različite pravce.

Ima mnogo različitih ekonomskih teorija i sve one mogu nešto pridonijeti. Svaka ima slabosti i prednosti, jer svaka ima izvjesne pretpostavke o etici i politici. Postoje različite teorije o tome kako se države razvijaju, različite vizije kako izgleda idealno društvo i tako dalje. Ljudi bi trebalo imati pristup što širem opsegu teorija kako bi stekli sofisticiraniji pogled na svijet. Proučavajući različite teorije steći ćete kompliciraniji uvid u svijet.

Svoje čitatelje pokušavam naučiti kako misle, a ne što misle. Oni će sami izvući zaključak, ja im jednostavno dajem neophodna sredstva u obliku različitih teorija i povijesnog konteksta i činjenica, takvih kakve su danas, tako da mogu donijeti što racionalniji zaključak. Odličan primjer je Singapur. Ako čitate isključivo Economist ili Wall Street Journal, o toj zemlji ćete znati samo voditi tržišnu politiku i da je otvorena za strane investicije.

Nikad vam neće reći da je u Singapuru država vlasnik 90% ukupnog zemljišta, da 85% stanova osigurava državna stambena korporacija i da tvrtke u državnom vlasništvu proizvode zaprepašćujućih 22% posto BDP-a, dok je međunarodni prosjek oko 9% posto. Singapur kombinira politiku ekstremnog kapitalizma i ekstremnog socijalizma, i kakva je onda to zemlja? Ne postoji jedna ekonomska teorija koja može objasniti Singapur. Stvarnost je vrlo kompleksna, zato potičem svoje čitatelje da razmotre različite teorije i pokušaju primjeniti različite teorije u različitim kontekstima.

Koje su šire implikacije dominantnog ekonomskog svjetonazora koji postavlja pojedinca kao racionalnog aktera, kao činioca koji djeluje u vlastitom interesu i sustavno važe troškove i dobit? Neki ljudi tvrde da je, kao rezultat toga, tržišna logika sada ugrađena u naše svakodnevne, osobne interakcije.

Da, to je točno. Naravno da je glupo negirati da svi mi makar pokušavamo biti racionalni. Ima racionalnih aspekata u onome što radimo. Ljudska bića su makar djelomično motivirana sebičnim interesom. Ali takav vrlo uzak pogled na ljudsku prirodu zapravo je izgradio siromašno društvo, u smislu da se sve svodi na monetarnu vrijednost. Sada ljudi postavljaju pitanja da li su nam potrebni predmeti poput antropologije, ili povijesti umjetnosti, ili sociologije, kada samo trebate zarađujemo novac. To je vrlo siromašno društvo.

Danas neki tvrde da treba komercijalizirati BBC tako da proizvodi više programa koje bi ljudi gledali, a ti ljudi ne shvaćaju da nam na tom BBC-ju zavidi čitav svijet, jer nudi vrlo kvalitetan kulturni program. Takav svjetonazor je osiromašio društvo, u smislu kulturne raznolikosti i sličnih stvari. Ali još važnije, stvorio je društvo gdje se bezobzirnost smatra pozitivnom odlikom, ili se neko takav čak smatra pametnim. Ako čovjek nije pokvaren, zapravo je budala.

Kada jednom počnete promatrati svijet na takav uzak, osiromašen način, onda ćete stvoriti društvo koje je zapravo vrlo neučinkovito. Onda morate reći – pošto svatko pokušava svakoga prevariti i bori se za svoj ​​interes, moramo svakog nadzirati svo vrijeme, ali tko će onda kontrolirati kontrolore? Moramo angažirati kontrolore za kontrolore i tako dalje. Na taj način društvo postaje vrlo neučinkovito, da i ne spominjemo koliko je neugodno.
 
(pescanik.net/uredio: nsp)

Vi ste se možda već pitali, “zbog čega normalni roditelj pri zdravoj pameti ne bi želio da njegovo djete ne ide u školu?” Ne bi se čudili da nam zakuca Agencija Dječje Skrbi na vrata radi ovakve izjave. Nije bilo tako davno da smo izbjegavali pisati ovakav članak, ali njezin autor je nepodobni roditelj.

No razlog zašto škola i fakultet ne može biti najbolji izbor otkriva drugu stranu priče kojoj većina roditelja ne želi obično biti izložena.

Moram navesti unaprijed da ako se naša djeca žele baviti profesijom koja zahtijeva faks, naravno mi ćemo potaknuti i podržati ih da slijede svoje snove. Međutim, oni će sigurno saznati posljedice u odnosu na prednosti.

Prvo,  istražimo tradicionalni put koji je ukorijenjen u svima nama.

Napravite domaću zadaću. Priskrbite dobre ocjene. Idete na dobar faks. Dobijete posao. Radite 45+ godina da bi isplatili sve dugove. Štedite za fakultet svoje djece i svoju mirovinu. Igrate po pravilima. Uspjeh će biti vaš.

Zvuči poznato?

Mi smo svi čuli ovu mantru od obitelji, učitelja, poslodavaca i na TV-u, kao da je to jedini put uspjeha kojeg društvo osigurava. Za mnoge, kako se gospodarstvo pogoršava taj mit se ponavlja sve glasnije. “Trebamo više obrazovanih koji će se natjecati na sve slabijem tržištu rada”, kaže društvo. No, je li to stvarno istina s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju?

Ja razumijem da će za neke ljude faksu biti nužan korak u ostvarivanju svojih snova. Na primjer, onima koji žele postati certificirani liječnici u SAD-u, te moraju učiti na American Medical Association odobrenom sveučilištu.

Ali prvo bi se trebali pitati “zašto” oni žele biti liječnici.

Zato da bi pomogli ljudima? Da bi imali lijep prihod? Da bi imali prestiž u obitelji i među vršnjacima? Bilo bi dobro da razmisle, ako postanu liječnici da je to najbolji način za postizanje svojih ciljeva. Dakako, mora postojati i drugi načini da se pomogne ljudima, priskrbiti si dobar novac, i steći poštovanje od najmilijih bez stvaranja četvrt milijuna dolara duga prije nego krene rani vijek, zar ne?

Bilo kako bilo, fakultet može biti potreban za neke da bi ostvariti svoje snove. No, budimo sigurni da naša djeca znaju da postoje drugi putevi, drugi inovativni načini da postignu svoje ciljeve, a pogotovo drugi načini da potroše 4-8 najboljih godina svog života.

Evo osam razloga zašto fakultet neće biti uskoro popularan u našem društvu:

1. On je Zastario

Zašto su studentu medicinske skrbi potrebne još četiri godine škole engleskog jezika ili algebre? Isto tako, zašto bi ekonomski smjer morao imati potrebu za anatomijom i fiziologijom? Znam, znam, natrag prema škola-uči-djecu-da-misle argumentu. Ili možda “dobro zaokružena” škola misli? Vi to ne bi trebali “kupiti”. Nakon 13 godina školovanja prije faksa, većina ispitanika izvan stupanja specijalizacije, čini se da imaju gubitak vremena i novca.

Osim toga, svijet se mijenja svjetlosnom brzinom, ali se obrazovni sustav i dalje kreće puževim tempom. Na eksponencijalna stopa promjena u znanosti i tehnologiji, od kada netko odradi 4-6 godina fakulteta, ono što su bili prisiljeni naučiti u prvih par godina je najvjerojatnije zastarjelo, zahtijeva još više školovanja. Koja prijevara!

Štoviše, sa smartphone-a i interneta, sva svjetska znanja su doslovno na dlanu naše ruke. Usput, napredno znanje nije više ograničeno unutar cigle i morta sveučilišnih zidova.

2. Strašno Tržište Rada

U ovoj lošoj gospodarskoj klimi gdje je američko tržište rada stupilo u dužu sušu, diplomanatima se više ne jamči posao. U stvari, samo 53% nedavno diplomiranih sveučilišnih diplomanata u SAD-u imaju puno radno vrijeme. A čak je i globalna nezaposlenost mladih obilježena kao “krizna”.

Prema New York Timesu analiza nedavnih brojeva nezaposlenosti :

Stopa zaposlenosti za nove diplomanate je oštro pala u posljednje dvije godine. Štoviše, samo polovica radnih mjesta se popunila od tih novih diplomanata koja zahtijevaju fakultetsku diplomu, oživljavljavajući raspravu o tome da li se visokoškolstvo ‘isplati’ nakon svega.

Dakle, mit o tome da djeca moraju pohađati koledž i dobiti posao je dokazan krivim. Mladima je danas potrebno više od standardnog obrazovanja da se istaknu u navali diplomanata.

3. Previsoki trošak

Trošak koji ide na fakultet u odnosu na prednosti čine ga strašnom investicijom. Poduzetnik James Altucher analizira brojeve prilično točno:

Prosječna cijena školarine iznosi oko 16.000 $ godišnje. Plus pretpostavljenih 10.000 dolara životnih troškova, knjige, itd. 26.000 $ godišnje do ukupno potpune cijene od 104.000 $ u razdoblju od 4 godine. Neki ljudi odluče ići na skuplji privatni faksu, a neki ljudi odluče ići na malo jeftiniji javni faks, ali to je prosjek. Također, velika je pretpostavka da je to samo na 4 godine. Prema Zavodu za školstvo, samo 54% studenata dodiplomskog studija završi u roku od 6 godina. Dakle, za 46% ili neće diplomirati, ili treba skoro 10 godina da diplomiraju, ovo je strašno ulaganje. No, pretpostavimo da su vaša djeca sjajna prvoj polovici studija, koji završavaju u roku od šest godina (ili nadamo se u roku od četiri).

Je li to isplativo? Prvo, pogledajmo to potpuno iz monetarne perspektive. Tijekom života, prema CollegeBoard-u, diplomom se može očekivati ​​da će se zaraditi 800.000 $ više nego njegov kolega koji nije išao na fakultet. 800.000 $ je velika razlika, zar ne?

Ako uzmem 104.000 $, i uložim ga na štednom računu koji je imao prihod kamate od 5% godišnje, završio bih sa dodatnih 1,4 milijuna dolara dolara tijekom 50 godina. 600.000 $ više. 600.000 $ je velik dodatni novac na kojeg bi 18-godišnjak mogao gledati u svojoj mirovini. Također mislim da je 800.000 $ gore citirana cifra previsoka. Sada većina motivirane djece koja imaju interes i resurse da idu na fakultet i mislim da je to jedini način, ako žele dobar posao. Ako su se ta ista djeca odlučila ne ići na fakultet moje mišljenje je da bi se brzo zatvorio taj jaz od 800.000 $ razlike onih sa fakultetom i bez njega.

Nema se puno toga za reći. To je loša investicija za roditelje, a studentski krediti se čine financijski neodgovornim kao teret koji ćete postaviti na svoju djecu prije nego što počnu svoj profesionalni život.

4. Dug Ropstva

Kako troškovi života dalje nadmašuju plaću, teško da je dovoljno samo da preživite iz tjedna u tjedan, a kamoli financijski planirati unaprijed. Kada mladi počnu svoje odrasle živote opterećeni stotinama tisuća duga, to gotovo jamči da će biti zaključani u životu ropstva duga. Drugim riječima, oni će biti zarobljeni u radu bez obzira na to da li posao može platiti ovu obvezu i  suprotno od njihovih strasti. Dodaj na to sve još i pritisak proizvedenog prestiža “posjedovanja” kuću, lijepog automobila, započeti obitelji ili se oblačiti na određeni način, vi će te pokušati sve gubeći svoj život da bi platili za te stvari.

Nisam siguran da je ovo bio dio izvornog američkog sna (ili sna pravog kapitalističkog društva), ali, nažalost, neosporno ono što će mladi diplomant postati. Sigurno, postoji više načina provedbe ispunjavanja našeg ograničenog vremena na ovoj planeti nego trčati čitav život za istim kao hrčak u kotaču.

5. Znanje je Besplatno

Važno je naglasiti razliku između škole i znanja. Te stvari ne idu ruku pod ruku. Mnogi ljudi idu na fakultet i nikada nisu dobili korisno znanje, i mnogi ljudi koji nikada ne pohađaju školu su neki od najmudrijih i najuspješnijih ljudi u svijetu.

U 1700-tima, znanje bilo ograničeno na one sa sredstvima za kupnju knjiga, ili onima koji bi mogli priuštiti da šalju svoju djecu u školu (najviše djece je ostalo doma da bi radilo na obiteljskom dobru). Ben Franklin je shvatio da je cilj imati jednake uvjete u društvu, svatko mora imati pristup znanju. Dakle, on je osnovao prvu javnu knjižnicu u Americi (koji je kasnije postalo Sveučilište Pennsylvania). Sada kada Internet djeluje kao globalna open-source knjižnica i daruje znanje, svatko ima sposobnost da uči o tome što ih najviše interesira i to besplatno.

Ne morate trošiti novac samo da bi dobili komad papira rekavši da ste “službeno stekli znanje”. Što je cilj? komad papira, ili stvarno znanja? Ako je znanje, kako se nadamo da bi trebalo biti, onda fakultet više nije najučinkovitiji način da dođete do tog cilja.

6. Potraćena Mladež

Za sve one koji su rekli da su imali najbolje vrijeem u životu na faksu, pitamo se, “Ne biste li se mogli napiti i koketiraju sa suprotnim spolom bez faksa?” Mi smo vjerojatno imali najbolje vrijeme naših života jer smo bili mladi, zdravi, bezbrižni i to je bio prvi put da smo bili izvan naše roditeljske kontrole. Fakultet se samo dogodio da se mjesto gdje smo živjeli ovo iskustvo. Ali to je visoka cijena koju trebate platiti, jer se svi od tih čimbenika ne mijenjaju u nedostatku fakulteta.

Nadalje, koliko vas je otišlo na studij čisto iz obveze? Moji roditelji mi nikada nisu dali tu mogućnost, iako, u retrospektivi, nisam bio dovoljno zreo da cijenim svoj precijenjeno obrazovanje. Tek kasnije u životu kad sam znao što želim biti, počeo sam cijeniti školu.

U tim nevjerojatnim godinama života, prelazak od djeteta do odrasle osobe, zamislite što bi se moglo postići ili doživjeti da niste zaključani u domu iz obveze. Konačno, fakulteti će uvijek biti tu za vašu djecu, bez obzira kada i ako se odluče ići.

7. Ograničeni Životni Izbor

Mnogi ljudi koje smo susreli kažu da su zavidni našem životu punom stalnog putovanja, ali oni se osjećaju previše zarobljeni od strane financijskih obveza pokušavajući živjeti alternativnim načinom života. To je rezultat ciklusa duga ropstva kojeg smo objasnili ranije, koji počinje sa studentskim kreditima. Zbog dugova nastalih dok ste faksu, i niz drugih razloga, mnogi mladi završe ograničavajući svoje mogućnosti u životu. Nama se obično govorilo suprotno, ali jednom kada student dostigne neki srupanj on može osjećati obvezu da se nastavi ta karijera, čak i ako ona pada u nemilost s njima. Većina djece obično ne znaju što žele, se 18 godina.

Život bi trebao biti skup iskustava, a ne skup sjajnog nakita koji ne znači ništa na našim životnim putevima. Ako tražimo život izvan poslovičnog okvira – život putovanja, strasti, avantura, samostalnosti – onda društveni pritisci i fakulteti postaju dužnički zatvor koji nas zaključava u uskom rasponu iskustva.

8. Bezbroj Alternativa

To je druga strana priče koju roditelji ne bi smjeli vidjeti, ili čak i razmišljati o tome za njihovu djecu. Prvo, ona počinje sa željom za svoje dijete, koja je daleko važnija od društvenog uspjeha – a to je sreća! To se može postići samo ako dopustimo da naša djeca žive u svojoj strasti. Uostalom, to je njihov život kojeg oni izrađuju, a mi bi trebali vidjeti naš posao kao vodič kako bi ih slijediti vlastiti put, a ne da diktira neke društvene fantazije.

Čak su naši roditelji još uvijek ogorčeni da smo odustali od tradicionalne definicije uspjeha da bi krenuli u potjeru za alternativnim načinom života kod kuće i opsežnog avanturizma.

Dakle, ono što je alternativo dostupno umjesto da ide na fakultet? Prvo, možete uzeti online tečajeve putem OpenCourseware ili bilo kojeg drugog tečaja ako želite trošiti kredite. Možete mogu naučiti vještinu postavši učenik. Možete volontirati za dobrotvorne svrhe ili čak za velike tvrtke kako bi saznali više o tome kako su te organizacije rada funkcioniraju.

Možete putovati i prihvatiti poslove koji se nađu na putu (ili ESL učiti engleski u inozemstvu). Možete pokrenuti posao, neprofitnu organizaciju, ili osnovati blog. Možete naći mentora ili postati samouki stručnjak u bilo kojem polju. Možete stvoriti nešto lijepo, umjetnost, glazbu, obrt ručnog rada, napisati knjigu, ili graditi nešto. Ovaj popis je beskrajan, a vi mladi će te dobiti veliko znanje sa svakim od tih primjera i još mnogo toga.

Konačno, vi možete prihvatiti honorarni posao i uživati ​​u svojoj bezbrižnoj mladosti dok ne otkrijete svoju strast. Moramo prestati pretpostavljati da je “nedostatak smjera” jednak neuspjehu. Mi smo dobili ovaj život, i on ne bi trebao biti uzaludan trošen na aktivnost koje drugi očekuju od nas da učinimo.

U ovom trenutku, naša djeca uče ono što ih zanima, i to je bitno njihove živote. Mi svi učimo bolje kada smo inspirirani. I mi imamo veliko povjerenje u ovom pristupu da će ih bolje pripremiti za život. Svemir ima čudan način daje ljudima ono što oni žele. Nažalost, većina ljudi su previše zauzeti gunđanjem o njihovoj situaciji, a da čak ne žele definirati što žele.

U zaključku, učimo našu djecu ono što oni vole. Sreća je daleko važnija od bilo kojeg statusnog simbola ili plaće, bez obzira što tko misli. No san je prevelik da bi se postigao. Fakultet-posao put je samo jedan način za postizanje određenih ciljeva među mnoštvom drugih možda i prosperitetnijih iskustava.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(mag.Alfred Bošković/uredio: nsp, youtube.com/uredio: nsp)