Ugrožene su lozinke i drugi tajni podaci. Microsoft radi zakrpe, a šef Intela prodao dionice

Ozbiljni sigurnosni propusti na računalnim procesorima Intela i drugih proizvođača čipova mogli bi omogućiti zlouporabe lozinki i drugih osjetljivih podataka iz memorije sustava, objavili su stručnjaci tehnološke kompanije Google.

Google je otkrio te nedostatke ubrzo nakon što je Intel najavio da radi na pronalaženju zakrpa za njih. Intel je rekao da prosječni korisnik računala neće doživjeti značajna usporavanja jer je pogreška ispravljena.

Tehnološke tvrtke obično ne otkrivaju detalje o sigurnosnim problemima dok ne budu raspoloživi načini kako da se oni to riješe, tako da hakeri ne bi dobili informacije kako iskoristiti pogreške, navodi agencija AP.

Google je rekao da propusti također utječu na druge procesore i uređaje i operacijske sustave koje koriste.

Iako je Intel naveo rivalsku tvrtku AMD među kompanijama s kojima radi na rješavanju problema, AMD je u priopćenju naveo da vjeruje da su njihovi čipovi sigurni jer koriste drukčiji dizajn.

Znajući za sigurnosni propust na stotinama milijuna Intelovih čipova, Brian Krzanich prodao je gotovo sve dionice te tvrtke koje je mogao, dok su iz Microsofta objavili kako već rade na zakrpi za računala pogonjena operativnim sustavom Windows.

Šef Intela Brian Krzanich prodao je dionice te tvrtke vrijedne 24 milijuna američkih dolara iako su u Intelu u to vrijeme već mjesecima znali za značajan sigurnosni propust u top modelima svojih čipova za stolna računala, izvješta Business Insider.

Krzanich se velikog dijela dionica u svom vlasništvu riješio nakon što su iz Googlea upozorili Intel na problem, ali prije no što je za to doznala javnost.

Sigurnosni propust koji pogađa procesore tvrtki Intel, AMD i ARM može hakerima omogućiti krađu lozinki i drugih tajnih podataka.

Informacija o njemu procurila je u javnost s prvim danima 2018. godine i natjerala proizvođače čipova i operativnih sustava na brzu izradu sigurnosnih zakrpi.

Google je obavijestio Intel tijekom lipnja prošle godine.

Sumnjiva prodaja dionica

Intelov šef Krzanich prodao je dionice vrijedne 24 milijuna dolara 30. studenog, djelomično se riješivši onih koje je držao u vlasništvu, a djelomično iskoristivši pravo na opcije.

Taj je potez začudio analitičare i medije, tim više što je u Krzanichevom vlasništvu ostalo tek 250 tisuća Intelovih dionica, što je najmanja moguća količina koju Intel ugovorno traži od njega. Čini se izvjesnim kako će postati predmetom pomnije istrage u svjetlu informacija o sigurnosnom propustu.

U Intelu tvrde kako je prodaja bila unaprijed planirana te kako nije povezana sa sigurnosnim propustom. No, plan nije realiziran mjesecima nakon što se za propust doznalo.

Microsoft ponudio zakrpu, Intel tek idući tjedan

Iz Microsofta su objavili kako već rade na zakrpi za Intelov sigurnosni propust za računala pogonjena operativnim sustavom Windows.

Zakrpa neće u potpunosti riješiti problem i dostupna je samo vlasnicima najnovijeg izdanja Windowsa. Uz to, moguće je kako će se negativno odraziti na izvedbu većine stolnih računala s Windowsima.

Procesori temeljeni na dvije i pol godine staroj arhitekturi Skylake ne bi trebali imati značajnih problema, ali starijima bi zakrpa mogla značajno usporiti rad. Vezana je uz dio procesorske arhitekture koji Intel koristi pri proizvodnji čipova još od 1995., što znači kako bi problema mogli imati na stotine milijuna čipova.

Zakrpa za Windows 10 je već objavljena. Za Windows 7 i 8 bi trebala postati dostupnom danas tijekom dana. No, svoju zakrpu treba izdati i Intel, što bi se prema Krzanichevim najavama trebalo dogoditi tek idući tjedan.
 
(tportal.hr,fakti.org)

World Wide Web je samo … ogromna i tajna vladino-korporativna mreža koja kontrolira svaki aspekt interneta bez iznimke

Čak i danas, kada je Internet omogućio goleme količine neospornih dokaza, većina ljudi još uvijek nije svjesna da je World Wide Web (WWW) postavljen od strane različitih agencija američke Savezne vlade i oružanih snaga, zajedno sa ovim službama: DARPA, DIA, NSA, CIA, OICI, ONI, FBI, itd.

Radeći u vrlo bliskoj koordinaciji jedni s drugima, te agencije su surađivale na posebnom projektu u CERN što je u biti stvorilo WWW.

U stvari WWW je mukotrpno postavio jednu cjelinu da bi na takav način bilo vrlo lako pratiti i manipulirati od strane onih skrivenih kontrolora na vrhu upravljačke matrice.

Samu dubinu i širinu ove crne IT operacije ne treba podcjenjivati. Urota suradnje među svim glavnim (i manje) igračima, unutar sektora informacijske tehnologije je izvan poimanja, kao što su oni u direktnom dosluhu sa američkim i britanskim vlastima, svakim korakom na tom putu.

Za početnike, sve glavne hardverske tvrtke su izravno bile uključene u ovaj crni proračunski projekta od prvog dana. To bi posebno bile ove kompanije: Microsoft, Apple, Dell, Hewlett Packard, Intel i nekoliko drugih velikih igrača.

Svaka glavna tvrtka za softver kao što je Oracle je također bila sastavni dio ovog plana. Tako je i svaka tvrtka za računalnu sigurnost i anti-virus npr. Symantec Norton anti-virus i Intelov McAfee anti-virus) bila povezana s ovim složenim planom za kontrolu svakog aspekta interneta i računalne industrije.

Sve do proizvođača mrežne opreme, kao što su Cisco Systems, Inc. su također ključni sudionici u tom ogromnom web nadzoru i špijunaži.

Sve glavne društvene mreže i platforme pružaju vitalne usluge američkoj vladi i suradnicima.

To uključuje i Big Brother “agente” kao što su Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+, YouTube, Pinterest, Instagram, Tumblr, StumpleUpon itd.

Zatim tu su mnoge tražilice, svaka obećava da štiti povjerljivost pretraživanja. Google, Yahoo, Bing, Baidu, AOL, Ask.com, Excite i DuckDuckGo su samo neke od onih koji se natječu za pretraživanje.

Besplatno usluge e-pošte kao što su Gmail (aka Vladin eMail), Yahoo! Mail, AOL Mail, Outlook.com, Inbox.com, iCloud Mail, AIM Mail, Zoho Mail i Yandex.Mail su samo neke od stotine sada dostupnih koje sudjeluju izravno u ovoj tajnoj operaciji. Prilično je očito da je Google dobro zastupljen u tim raznim listama radi vrlo dobrog razloga.

Prava priča o Microsoftu prikazuje savršenu sliku o tome kako je cijela ova prikrivena IT mreža bila postavljena od samog početka.

Kontroleri CIA-e jednostavno su unovačili povodljivog sina direktora IBM koji je bio zaposlenik CIA-e – Bill Gatesa – i instalirali ga kao kralja PC tržišta.

Na ovaj način su oni mogli kontrolirati svaku stvar koju je Microsoft radio ili nije uradio. Kada su u potpunosti kontrolirali vrh korporacije, vrlo je lako bilo kontrolirati svaki stupanj ispod.

Sada znate zašto svi toliko mrze Windows operativni sustav! (izvor)

Pogledajte što Vladimir Putin kaže o internetu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Autoritativni časopis Nature u utorak je objavio kraj jedne ere. Informacijsko-tehnološka revolucija, na način na koji je poznajemo, utemeljena u eksponencijalnom rastu snage procesora došla je kraju

Službeno, piše Nature, biti će to objavljeno sljedeći mjesec

Riječ je, naravno, o Mooreovom zakonu, prema kojem se snaga procesora udvostručavala svake druge godine u posljednjih pola stoljeća. Upravo je ta činjenica omogućila prodor računala u svakidašnji život, zabavu, industriju, politiku.

Mooreov zakon nije bio nikakav prirodni zakon, niti spontani razvoj potaknut pukom kompeticijom među proizvođačima polovodiča koji su izmišljali uvijek snažnije i brže čipove sa sve više tranzistora. Kad ga je potkraj šezdesetih formulirao Gordon Moore je zapazio jednu tendenciju koja se u budućnosti mogla, ali nije morala dalje ostvarivati. Zakon se desetljećima održao kao jedna planirana aktivnost, objašnjava Nature.

U svakoj fazi razvitka proizvođači softvera prilagođavali su se kapacitetima čipova, ali potrošači su tražili više. Proizvođači čipova nastojali su im ugoditi. Od 1991 godine proizvođači poluvodiča svake su dvije godine objavljivali plan kojim su nastojali koordinirati aktivnosti ne bi li zadržali korak s Mooreovim zakonom. U njegovu izradu bilo je uključeno stotine inženjera iz SAD, Europe, Japana, Taiwana, Južne Koreje.

Koordinator za izradu plana Paolo Gargini, koji je početkom devedesetih bio direktor strateškog razvitka tehnologije u Intelu, već je dao do znanja da to tako ne može ići dalje. Prvi problem je zagrijavanje.

Na početku, zagrijavanje se sa smanjivanjem chipova smanjivalo, ali kad se doseglo razinu od 90 nanometara to više nije bilo tako. Počelo je umnožavanje broja procesora u čipu i postavljanje većih zahtjeva za softver. I kad bi se u naporima uspjelo, unapređenja su rijetko eksponencijalna. No, zagrijavanje nije najveći problem.

U ovom trenutku „strujni krug“ u procesorima je promjera 14 nanometara, manji od virusa. Uz „nadljudske“ napore može se smanjiti na razinu veličine desetak atoma (2 do 3 nanometra), a kud onda dalje, pita Gargini. Je li to uopće procesor? Na toj razini ponašanje elektrona je podređeno drugim zakonima, tzv „kvantnoj neizvjesnosti“ pa se dakle njime ne može više upravljati.

Plan koji će industrija objaviti sljedeći mjesec po prvi put neće slijediti Mooreov zakon. Fokus će se prebaciti na softver. Daniel Reed, kao i mnogi drugi kompjuterski znanstvenici, uvjeren je da to neće značiti kraj napretka: današnji Boeing 787 nije ništa brži od Boeinga 707 od prije pedeset godina ali je kudikamo napredniji.

Nitko međutim ne može biti siguran u daljnji razvitak na razini na kojoj ga je predviđao Mooreov zakon, koji se od jednog zapažanja što se događa, zahvaljujući koordiniranim industrijskim naporima pretvorio u samoispunjavajuće proročanstvo.

Cijeli je niz prijedloga kako nastaviti barem približnim tempom. Jedan od njih je tzv kvantno računalo, čiju je uspješnu konstrukciju Google već objavio potkraj prošle godine, a koje bi moglo biti 100 milijuna puta brže od dosadašnjih. Osim što mnogi sumnjaju u Googleov rezultat, također se pretpostavlja da kvantno računalo neće biti primjenjivo u širokom spektru zadataka.

Drugi je prijedlog oblikovanje računalnog hardwarea tako da oponaša ljudski mozak (tzv neuromorphic computer). Tu su zatim pokušaji s unapređenjem materijala, na primjer s grafenom, materijalom razvijenim nanotehnologijom koji ima izuzetna svojstva ali nitko ne zna za što bi ga upotrijebio, zatim s 3-D procesuiranjem, itd.

Ima međutim tvrdnji da je Mooreov zakon ekonomski prestao već prije funkcionirati, kad je njegovo ostvarivanje postalo preskupo proizvođačima čipova, ali su ga se ipak slijepo držali. Ono što je ekonomska logika zahtijevala već i prije, sad se ostvaruje zbog tehnološkog zida.

Većina inženjera ipak zaključuje da potrošač neko vrijeme neće osjetiti da je napredak zaustavljen. Naprotiv, mogućnost da sve stvari na svijetu dobiju internetsku adresu („internet of things“) unatoč zastoju u brzini procesuiranja zasut će ljude takvom količinom informacija i mogućnosti da barem za neko vrijeme, dok se ne prilagode promjeni, i neće znati da je Mooreov zakon prestao funkcionirati.

 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Kako biste opisali industriju koja želi staviti više Amerikanaca u zatvoru i držati ih tamo što duže, tako da se može zaraditi na njima više novca? U Americi je danas oko 130.000 ljudi zatvoreno u privatnim zatvorima koji su pokrenuti od strane profitnih kompanija i taj broj raste vrlo brzo.

Sveukupno, SAD ima oko 25 % posto ukupnog globalne svjetske zatvorske populacije, iako ima samo 5  % posto od ukupnog svjetskog stanovništva. Sjedinjene Države ima daleko najvišu stopu zatvorskih kazni u cijelom svijetu, i nijedna nacija u povijesti nije zatvarala više svojih građana. Jesu li doista oni takva septička jama prljavštine i truleži da trebaju zatvarati tako mnogo svojih ljudi? Ili postoje neki drugi čimbenici? Može li dio odgovora biti  u tome da je država dopustila zatvorskim kompanijama da zatvaraju muškarace i žene u ćelije za profit?

Dvije najveće zatvorske privatne tvrtke u kombinaciji su zaradile $3,000,000,000 dolara prihoda u 2010. godini, a najveće zatvorske privatne tvrtke su potrošile desetke milijuna dolara na lobiranje i donacije kampanjama tijekom proteklog desetljeća. Stavljanje Amerikanaca iza rešetaka je postao vrlo veliki posao, i te tvrtke su dobile izopačeni poticaj za guranje još više Amerikanaca u zatvor. To je sustav koji je apsolutno prepun korupcije, biti će puno gore ako netko nešto ne poduzme.

Jedan od ključeva uspjeha u privatnom zatvorskom poslu je pridobivanje političara da glasaju za vaš put. To je razlog zašto velike privatne zatvorske tvrtke troše toliko novca na lobiranje i kampanje.

Sljedi zvadak iz izvješća Instituta za Pravnu Politiku pod nazivom “Igre Sustava: Kako politička strategija privatnih zatvora promovira neučinkovitu politiku zatočeništva”…

Za profitabilne privatne zatvorske tvrtke prvenstveno postoje tri strategije utjecaja na politiku: Lobiranje, izravni prilozi kampanja i izgradnja odnosa, mreža, te udruga.

Tijekom godina, ove političke strategije su dozvoljavale kompanijama privatnih zatvora da promiču politiku koja dovode do viših stopa zatvorskih kazni i time veći profit za njihove tvrtke. Konkretno, privatne zatvorske tvrtke su imale ili utjecaj nad pravosuđem ili su pomogli u stvaranju modela nacrta zakona kao što su “tri-udarca” i “istina-u-izricanju kazne”, koji povisuju stope zatvorskih kazni i krajnje da bi se stvorilo više prilika za privatne zatvorske tvrtke koje se mogu natjecati za ugovore radi povećanja prihoda.

Ako možete to vjerovati, tri najveće privatne zatvorske kompanije su potrošile oko 45 milijuna dolara u kombinaciji lobiranja i doprinosa u kampanjama, tijekom proteklog desetljeća.

Biste li se trošiti toliko novca ako ne vjerujete da bi to dalo nekakve rezultate?

Dovoljno je pogledati što se dogodilo zatvorskoj populaciji SAD-a u proteklih nekoliko desetljeća. Prije 1980., gotovo da nije bilo privatnih zatvora u Sjedinjenim Američkim Državama. No, od tog vremena, vidjeli smo kako su -  ukupna zatvorska populacija i populacija privatnih zatvora, eksplodirali.

Na primjer, između 1990. i 2009. broj Amerikanaca u privatnim zatvorima rastao je za oko 1.600 % posto .

Sveukupno, zatvorska populacija SAD-a se više nego učetverostručila između 1980. i 2007. godine.

Nešto se tu stvarno definitivno promijenilo.

Na primjer, kada su revizori posjetili jedan privatni zatvor u Teksasu, oni “pokupili toliko izmeta na cipelama da su morali brisati svoje noge od travu kad su izašli van. ”

Zatvorenici doslovno žive u vlastitom gnoja.

Kako bi se osjećaku da je član vaše obitelji zatvoren u takvom objektu?

A istina o beskrajnim pričama o zlostavljanju u privatnim zatvorima, je realnost. Jedna privatna zatvorskatvrtka navodno naplaćuje zatvoreniku 5,00 dolara/minutu telefonskog razgovora, ali im samo plaća 1,00 dolar dnevno za rad …

Prošle godine je Correction Corporation of America (AZTN), državna najveća privatna zatvorska tvrtka, dobila 74 milijuna dolara novca poreznih obveznika za rad imigracijskog centra za pritvaranje. Njihov najveći objekt u Lumpkin, Georgia, prima 200 dolara za noć za svakog od 2.000 zatočenika koji su u pritvoru, i grabi godišnju dobit između 35 milijuna dolara i 50 milijuna dolara.

Govoreći o radu, privatni zatvori su otkrili da iskorištavanje svojih zatvorenike kao izvor robovanja može biti iznimno profitabilno. Danas, privatni zatvori kradu radna mjesta od običnih američkih radnika kroz cijeli niz industrija. Sljedi isječak članka Vicky Pelaez …

Prema Left Business Observer, industrija saveznog zatvora proizvodi 100% svih vojnih kaciga, streljiva, remenje, pancirne prsluke, ID oznake, majice, hlače, šatore, vreće, i čuturice za vodu. Uz ratne zalihe, zatvorski djelatnici opskrbljuju 98% cjelokupnog tržišta za montažu opreme; 93% tržišta boja i kistova; 92% tržišta dijelova za štednjake, a 46% tržišta tjelesnih oklopa; 36% tržišta kućanskih aparata, 30% tržišta slušalica / mikrofona / zvučnika, i 21% tržišta uredskog namještaja.  Dijelovi za avione, sanitetski materijal, i još mnogo toga: zatvorenici čak dresiraju pse za slijepe osobe.

A mnogi od najvećih korporacija u Americi su požurile iskoristiti ovaj bazen vrlo jeftinih robova. Dovoljno je provjeriti neke od velikih imena koji iskorištavaju zatvorski rad …

Najmanje 37 država je ozakonilo ugovore zatvorskog rada i privatnih korporacija koje obavljaju svoje poslove unutar državnih zatvora. Popis takvih tvrtki sadrži kremu američkog korporativnog društva: IBM, Boeing, Motorola, Microsoft, AT & T, Wireless, Texas Instrument, Dell, Compaq, Honeywell, Hewlett-Packard, Nortel, Lucent Technologies, 3Com, Intel, Telekom, TWA, Nordstrom je, Revlon, Macy, Pierre Cardin, Target prodavaonice, i još mnogo toga. Sve ove tvrtke su uzbuđene zbog gospodarskog booma zatvorskog rada. Samo između 1980 i 1994, dobit je porasla s 392 milijuna dolara na 1,31 milijarde dolara. Zatvorenici u državnim kaznionicama općenito primaju minimalnu plaću za svoj rad, ali ne svi, u Coloradu, oni dobivaju oko $ 2 po satu. U privatnim zatvorima, oni primaju nešto kao 17 centi po satu za najviše šest sati dnevno, ekvivalent od $ 20 na mjesec. Najplaćeniji privatni zatvor je CCA u Tennessee-ju, gdje zatvorenici dobivaju 50 centi po satu za ono što oni nazivaju “VKV pozicije.” U državnim zatvorima, oni mogu zaraditi 1,25 $ na sat i raditi osam sati dnevno, a ponekad i prekovremeno. Oni mogu poslati kući $ 200 – $ 300 na mjesecu.

Ali, naravno, neke od najvećih profita za privatne zatvore dolaze iz pritvaranja mladih ljude. Danas, privatne zatvorske tvrtke posluju sa više od 50 posto svih “mladih popravnih ustanova” u Sjedinjenim Američkim Državama.

A ponekad su suci čak i podmićeni od strane tih tvrtki da izriču djeci vrlo oštre kazne i šalju ih u svoje objekte. Takav način korupcije i kriminalnih radnji se naziva “Djeca za Cash”

Jeste li počeli shvaćati zašto su privatni zatvori takav problem?

Životi stotine djece su trajno promijenjeni od strane onih korumpiranih sudaca.

Kada ljudi zarađuju novac zaključavanjem drugih ljudi u ćelije, samo traže nevolje.

Što više Amerikanci stave iza rešetaka, više će novca ovi privatni zatvori zaraditi. To je sustav koji treba dovesti do kraja.

Dakle, što mislite?

Vjerujete li da su privatni zatvori dobra ideja ili loša ideja?
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com