Većina zdravstveno osviještenih potrošača zna za sve vrste hrane, biljaka i dodataka koji prirodno potiču imunološki sustav

Od vitamina D, C i B12, do kurkume i češnjaka, te od hrane bogate probioticima do ljekovitih gljiva, ne morate isprazniti novčanik da biste svom imunološkom sustavu svakodnevno dali zasluženu snagu.

Ono što većina ljudi ne shvaća je da se ljudski imunološki sustav može uništiti u samo nekoliko minuta, i u mnogim slučajevima, upravo time što vam je preporučio liječnik, onkolog ili poznati zdravstveni časopis.

Zapadna hrana i lijekovi nisu ono što su nekada bili.

Naši poljoprivredni usjevi su uništeni, manipulirani, genetski mutirani i prskani toksinima koji ubijaju sve drugo osim biljke, a to je uglavnom zbog toga što biljke sad sadrže iste toksine, zahvaljujući biotehnološkim tvrtkama koje varaju Majku prirodu.

Tu su i boje na bazi nafte, sintetičke arome, umjetna sladila, izbijeljena hrana, gluten napunjen toksinom, jela iz mikrovalne pećnice, mononatrijum glutamat (MSG)… popis se nastavlja u beskraj.

Naša mainstream medicina je prešla s lošeg na još lošije, s većinom lijekova na recept koji su prepuni smrtonosnog i ovisničkog heroina (misli se na opijate) ili kemikalije koje uzrokuju nuspojave koje su gore od bolesti koje će “izliječiti”.

Većina ljudi jede i pije “štogod”, a zatim juri kod liječnika zbog lijekova protiv bolova, razrjeđivača krvi, lijekova za smanjenje kolesterola, antidepresiva, lijekova protiv tjeskobe, gripe, cjepiva i operacije, nadajući se da će spriječiti neizbježno

To je zapravo ironično jer se bolesti i poremećaji mogu spriječiti. Zamislite.

Najgore je to što većina onoga što ljudi misle da pomaže njihovom zdravlju potpuno uništava imunološki sustav, dovodeći druge bolesti i omogućavajući patogenima, parazitima, bakterijama i virusima da povuku njhovo zdravlje u provaliju, ponekad i zauvijek.

Dakle, idemo sa 10 ubojica imunološkog sustava svih vremena.

# 1. cjepiva

Baš kad ste mislili da stvarate imunitet, zapravo ga uništavate. Ubrizgavanje stranih proteina iz krvi drugih životinja u vaše mišićno tkivo šokira vaš središnji živčani sustav i potpuno zbunjuje vaš imunološki sustav. Jeste li ikada čuli za autoimuni poremećaj? Kada imunološki sustav napada vaše zdrave stanice. Cjepiva sadrže izmijenjene proteine​i zaražene krvne stanice od krava, pilića, pasa, majmuna, orlova, pa čak i ljudskih fetusa.

# 2. Antibiotici

Liječnici dijele antibiotike na bilo koje simptome koji kažu da možda imate bakterijsku infekciju. Problem je u tome što antibiotici ne ubijaju samo loše bakterije; oni ubijajaju sve bakterije u crijevima, uključujući i dobru floru koja vam pomaže da se borite protiv svega ostalog kroz imunitet.

# 3. Kemijski insekticidi

Jeste li znali da genetski modificirani organizmi koji stvaraju pesticide (da bi se obranili od insekata) nastavljaju to činiti i nakon što ih pojedete i tijekm probave u vašim crijevima? Sada znamo da se geni iz genetski modificiranih organizama zapravo prenose u bakterije u ljudskom tijelu, uključujući usta i crijeva. Gen iz soje, na primjer (Roundup Ready gen), pronađen je u ljudskim crijevima – i može se prenijeti na fetus.

# 4. Glifosat i drugi kemijski herbicidi

Glifosat doslovno uništava vaše dobre crijevne bakterije koje su od vitalnog značaja za borbu protiv infekcija, apsorpciju hranjivih tvari, jačanje imuniteta, neutraliziranje toksina i proizvodnju vitamina i masnih kiselina. Potrošnja toksičnih herbicida (ubojica korova) stvara “savršene uvjete” za razvoj bolesti.

# 5. Lijekovi na recept

Lijekovi “statini” su samo jedna klasa lijekova na recept koji inhibiraju enzim potreban za proizvodnju kolesterola u jetri, istovremeno blokirajući proizvodnju važnih hranjivih tvari i spojeva kao što je CoQ10. Lijekovi koji se izdaju na recept mogu uzrokovati probleme s jetrom i proljev, uništiti važne hranjive tvari potrebne tijelu za jak imunitet, te oštetiti organe za pročišćavanje koji filtriraju toksine.

# 6. Antibakterijska sredstva za čišćenje ruku, sapuni, deterdženti, pasta za zube i šampon za tijelo

Triklosan je antibakterijski kemijski agens koji se dodaje tisućama popularnih proizvoda za njegu tijela. Pronaći ćete ga u onim uobičajenim dezinfekcijskim sapunima za ruke u svakoj školskoj učionici, uredu i javnom zahodu širom Amerike. Triklosan smanjuje broj dobrih i loših bakterija kod ljudi, a istovremeno remeti imunološki sustav. Što je još gore? Ako su bakterije redovito izložene antibakterijskim sapunima – to postaju jače i otpornije.

# 7. Toksini u obliku teških metala

Većina cjepiva, uključujući i cjepivo za “gripu”, sadrže teške metale koji se nikada ne bi trebali ubrizgavati u tijelo, uključujući živu i aluminij. Utvrđeno je da živa smanjuje proizvodnju bijelih krvnih stanica, uključujući T-stanice. Ostali teški metali također stvaraju supresivni učinak na imunološki sustav, poput olova, kadmija, arsena i nikla.

# 8. Fluorid

Bez obzira na to što vam vaš stomatolog kaže, fluorid kaplje iz većine slavina u SAD-u u obliku natrijevog fluorida, koji služi kao insekticid. Ovaj fluor nije dobar za vaše zube, već obrnuto, on uništava dobre bakterije crijeva, smanjuje IQ, uzrokuje lomljive kosti i rak.

# 9. kemoterapija

Ne postoji gluplji način borbe protiv raka nego da uzimate lijekova koji potpuno uništavaju vaš imunološki sustav, a koji sadrže kemikalije koje doslovno uzrokuju razvoj novih vrsta raka. S prosječnom stopom neuspjeha izliječenja od 97 posto, ona je vrhunski razarač vašeg imunološkog sustava.

# 10. GMO

Želi li netko jesti hranu koja ubija bube, korov i životinje? Naravno da ne želi. Samo recite “NE” GMO-u. Također izbjegavajte rafinirani šećer i visoko fruktozni kukuruzni sirup, koji može biti otrovan za tijelo i smanjiti pravilno funkcioniranje imunološkog sustava.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Možda misliti da je onečišćenje zraka isključivo problem otvorenog prostora, no zagađivači zraka u zatvorenom prostoru sada su još veća prijetnja vašem zdravlju

U vašoj kući ima 13 izvora toksičnih kemikalija koje u najvećoj mjeri pridonose ovom zagađenju, prema članku portala GreenMedInfo, pa bi bilo dobro da nađete zamjenu na duge staze.

Počnimo s nepotrebnim posuđem u vašoj kuhinji. Njihova prikladno klizava teflonska prevlaka sastoji se od politetrafluoroetilena koji se razgrađuje u kancerogene plinove. Zato ga zamijenite za posuđe od nehrđajućeg čelika, lijevanog željeza ili posuđa obloženog porculanom.

Sljedeće su zalihe za čišćenje koje ste spremili u vaše kućno spremište. Ne bi trebalo biti iznenađenje kada vaše tijelo reagira na miris otrovnih tvari pohranjenih unutar tih debelih bočica.

Sveobuhvatne kemikalije za čišćenje se sastoje od toksičnog amonijaka i izbjeljivača. Prvi utječe na jetru i bubrege, a potonji je gadan iritant. Kemikalije koje koristite za čišćenje peći i odvoda su još gore; oni vam mogu dati kemijske opekline i napuniti pluća dimom.

Umjesto toga, isprobajte prirodna sredstva za čišćenje u domaćinstvu od sode bikarbone i octa.

Otrovni osvježivači zraka, žarulje i otrovi za insekte

Sljedeći su osvježivači zraka. Bez obzira u kojem obliku dolaze, to ne mijenja činjenicu da su to petrokemijski proizvodi koji mogu izazvati probleme s disanjem, rak dojke, dijabetes i bolesti srca.

Otvorite širom prozore radi daha svježeg zraka umjesto špricanja umjetnih osvježivača.

CFL žarulje su djelotvorne djelomično zbog upotrebe teškog metala žive. Odlaganje žarulja zahtijeva poseban postupak, namjenski objekt i najveću pažnju. Dok ne nabavište nežive žarulje, bolje se poslužiti sa LED svjetlima.

Kemijski insekticidi i herbicidi su očito jako opasni. Kemikalija pod nazivom RoundUp bazirana na glifosatu je osobito ozloglašena, dok spoj cipermethrin utječe na središnji živčani sustav ljudi i životinja.

Ako vas insekti zaista smetaju, upotrijebite sapun od peperminta. Ocat djeluje jednako dobro.

Kemijska gnojiva koja prskate na travnjak neće izravno utjecati na vas, ali kada te kemikalije dosegnu lokalne izvore vode ili čak more, to će uzrokovati neizmjernu štetu u vodenim ekosustavima.

Prebacite se na organska gnojiva i kompost, ili idite korak dalje i pretvorite travnjak u eko-friendly kombinirano dvorište ili koristan povrtnjak.

Zdravije zamjene proizvoda za pranje rublja, plastike i predmeti za osobnu njegu

Vaši jastuci, madraci i jastuci od pjene vjerojatno su napravljeni od materijala koji usporavaju gorenje. Bolje ih je zamijeniti čim si to možete priuštiti, jer njihova vlakna polibrominatnog difenil etara (PBDE) navodno uzrokuju probleme kod jetre, štitnjače i živaca.

Omekšivači rublja su prepuni toksičnih kemikalija koje ne možemo ni izbrojati. Umjesto toga, perite u vešmašini svoju odjeću sa aluminijskim lopaticama. Dodavanje pola šalice octa u vašu pranje može također smekšati vašu odjeću.

Prevalentna upotreba antibakterijskih proizvoda ne samo da pomaže jačanju “super-bakterija”, već i oslabljuje imunološki sustav vašeg djeteta. Zato operite ruke sa običnim sapunom i vodom.

Smanjite upotrebu jednokratnih plastičnih materijala kao što su vrećice za kupnju i bočice za kućne ljubimce, osobito da isti sadrže endokrine ometače poput BPA spoja. Koristite priručne stvari koje se mogu ponovno koristiti, poput vrećica od tkanine i čeličnih bočica.

Poput osvježivača zraka, mirisi koji se koriste u deterdžentima, parfemi i mirisni sapuni su svi naftni proizvodi. Soda bikarbona je dobra alternativa za mirisne deterdžente, i također je zdraviji organski ekvivalent za parfeme i sapune.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija objavljena u časopisu Science je utvrdila da je 75 posto svjetskog meda zagađeno sa najmanje jednim smrtonosnoim pesticidom

Kemijska supstanca zvana neonikotinoid sastavni je dio nove generacije insekticida koji se u današnje vrijeme koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

Studija „Svjetski pregled neonikotinoida u medu”, je analizirala 198 različitih vrsta meda iz cijelog svijeta u potrazi za tragovima neonikotinoida – štetnim pesticidima koji drastično smanjuju pčelinju populaciju.

Od svih analiziranih vrsta meda, 75 posto ih je sadržavalo neonikotinoide, 30 posto je sadržavalo jednu vrstu neonikotinoida, 45 posto je sadržavalo dvije ili više, a 10 posto je imalo četiri ili pet.

Neonikotinoidi su vrsta pesticida koji su povezani s opadanjem pčelinje populacije. Neonikotinoidi su razvijeni 1991. godine i komercijalna uporaba započela je sredinom 1990-ih. Oko 2006. godine, komercijalni pčelari su počeli izvještavanje o onome što je danas poznato kao kolaps kolonije pčela – gdje cijela kolonija pčela može izumrijeti bez očitog razloga.

Poremećaj je prijavljen u kolonijama diljem svijeta. Nekoliko studija je pokazalo da su za to krivi neonikotinoidi, koji se koriste za ubijanje štetnih insekata kod usjeva, piše Naturalblaze.com.

„Činjenica da je 45% naših uzoraka pokazalo veliku kontaminaciju je zabrinjavajuća i pokazuje da su pčelinje populacije diljem svijeta izložene koktelu neonikotinoida”, napisali su istraživači.

„Učinci izloženosti višestrukim pesticida, čija se štetnost tek nedavno počela istraživati, su veći ako su aktivni zajedno nego kad rade pojedinačno. Ovaj svjetski opis situacije treba biti koristan donositeljima odluka koji bi trebali razmotriti rizike i prednosti korištenja neonikotinoida i pružiti znanstvenicima popis najčešćih štetnih kombinacija neonikotinoida koji se nalaze u medu.”

Istraživanje je također pokazalo da je 34 posto uzoraka meda sadržavalo „koncentracije neonikotinoida za koje se zna da su štetne” za pčele i predstavljaju opasnost za njihov opstanak.

Chris Connolly, stručnjak neurobiologije na Sveučilištu u Dundeeu, rekao je za Phys.org da su ti rezultati „alarmantni” i da je otkrivena količina neonikotinoida „dovoljna da utječe na funkcije mozga pčele i ometa njihovu sposobnost oprašivanja naših usjeva i naših autohtonih biljaka.”

Nakon godina nagađanja i proturječnih studija iz zemalja širom svijeta, čini se da je pošteno reći da su insekticidi neonikotinoidi uzrok dramatičnog pomora pčela. U lipnju, dvije nove studije su dodatno potvrdile opasnosti ove klase pesticida.

Prva studija je uključivala istraživače u Mađarskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj koji su istraživali polja uljane repice, iz kojih se dobiva jestivo ulje. Neka polja su zasijana sa sjemenkama koje su tretirane sa neonikotinoidima, dok su druga zasijana sa netretiranim zrnima. Znanstvenici su proučavali pčele od proljeća 2015. do sljedećeg proljeća. Studija „ Učinci neonikotinoida u određenim zemljama na pčele i divlje pčele”, objavljeno je u časopisu Science. „Ovi rezultati ukazuju na to da neonikotinoidi uzrokuje smanjenu sposobnost pčelinjih vrsta da uspostave nove populacije godinama nakon izlaganja ovom pesticidu”, napisali su istraživači.

Druga studija objavljena u časopisu Science pratila je kanadske farme kukuruza i također su došli do istog zaključka. Istraživači na Sveučilištu York u Kanadi su otkrili da divlje pčele nisu samo izložene neonikotinoidima putem prskanja, već i kroz divlje cvijeće. „To pokazuje da neonikotinoidi, koji su topljivi u vodi, se prelijevaju sa polja na okoliš, na druge biljke koje su vrlo privlačne pčelama”, rekla je Nadia Tsvetkov, voditeljica istraživanja sa Sveučilišta York.

Nažalost, opasnost neonikotinoida je već poznata neko vrijeme. Studija iz srplja 2016. objavljena u Studija objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B otkrila je da neonikotinoidi ne ubijaju trutove pčela, već drastično smanjuju količinu žive sperme proizvedene od strane muške populacije. Istraživači na švicarskom Sveučilištu u Bernu otkrili su da pčele koje jedu pelud tretiranu neonikotinoidima proizvode 39 posto manje žive sperme nego pčele koje ne jedu tretiranu pelud.

Što treba napraviti da kemijske tvrtke prestanu koristiti ovaj opasni proizvod? Trebaju li ljudi stojati po strani i osloniti se na vladu koja bi trebala zaštititi okoliš i pčele?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija

Godinama su nas stručnjaci uvjeravali da je margarin zdrava alternativa maslacu, ali istina polako i sigurno izlazi na vidjelo. Ako ste još uvijek u skupini onih koji konzumiraju margarin upozoravamo da bi vam se želudac mogao okrenuti naopako. Naime, ova namirnica dobiva se procesom nalik stvaranju plastike.

Osnovna za margarin jeftina su ulja upitne kvalitete dobivena iz sjemenki GMO soje, pamuka, repice i dijela kukuruza. Valja napomenuti da je soja iznimno opasna biljka jer trenutačno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je pak jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima, i dakako ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, osobito onaj iz Argentine tada sastojci za margarin postaju ne jestivi.

No, osim toga opasni su po zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobiva vrućim prešanjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.

I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Primjerice, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu uopće se ne bi smio koristiti jer u nerefiniranom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od nametnika. Sjemenke pamuka sadrže velike količine visoko nezasićenih masnoća poznatih kao Omega šest koje pak stvaraju upale.

Ove kiseline postale su poznate i po tome što svaraju začepljenje krvih žila i kardiovaskularna oboljenja. Tu je i ulje biljke repice koje se populariziralo posljednjih godina. Njega su predstavile velike kompanije brze hrane poput Monsanta, što im je omogućilo gentički modiciranu varijantu. Ulje repice je ukusno, ali njegova aroma i miris su dodani.

Ovo ulje uzrokuje nestanak vitamina E iz tijela, umanjuje čvrstinu staničnih stijenki te omogućuje stanično propadanje. Uz to, stvara alergije i lako se kvari te uzrokuje astmu i bronhijalne probleme. Korištenje ulja povećava broj oboljelih od raka pluća.

Nakon što se pomiješaju sva ulja u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogeniziranja i kombiniranja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije rafiniraju se ulja uz dodavanje vodika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspijeva opstati i na sobnoj temperaturi.

Nakon djelomične hidrogenizacije sirova masa margarina je smrdljiva ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer margarinu se dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.

Nadalje, margarin se izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje dakako uz pomoć kemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Idući korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.

Kada margarin prestane smrditi okus i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači okusa i različiti konzervansi.

Par činjenica o margarinu za neznalice

Prvi puta je proizveden u Francuskoj u prošlom stoljeću.

Margarin je prema definiciji emulzija vode u ulju dobivena miješanjem i kristalizacijom tekućih sjemenskih biljnih ulja i čvrstih tropskih biljnih masti.

Margarini nove generacije obogaćeni su umjetnim sintetičkim vitaminima, najčešće E, A i D, ne sadrže kolesterol ni transmasne kiseline, sadrže optimalan omjer jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, a proizvode se od pomno odabranih sirovina visoke kvalitete.

Margarin kakav koristimo danas prošao je kroz mnoge promjene od vremena kada je nastao još davne 1869. i uvijek su promjene vođene idejom da se napravi bolji i zdraviji proizvod. Tako su nastali margarini različitih namjena i svojstava, tvrđi namijenjeni pripravi raznih jela i slastica i mazivi obogaćeni vitaminima, s manjim ili većim udjelom masnoće. Nekada se margarin proizvodio djelimičnim očvršćivanjem biljnih ulja. Taj je postupak generirao stvaranje malog udjela nepoželjnih trans masnih kiselina, ali i taj mali udio bio je dovoljan da se margarinu, neopravdano, pripiše negativni nutricionistički predznak.

Što su zapravo trans masne kiseline? Nezasićene masne kiseline u tzv. trans formi ili trans masne kiseline, prirodno se nalaze u hrani koja sadrži masnoće životinjskog porijekla, a u procesnoj prehrambenoj industriji nastaju prilikom postupka očvršćivanja biljnog ulja do čvrste masti. U posljednje vrijeme sve više ih se povezuje sa povećanjem rizika od bolesti srca i krvožilnog sustava.

Kako su znanstvena saznanja o trans masnim kiselinama i masnoćama općenito, bivala temeljitija to je veći bio napredak u poboljšanju svojstava margarina. Oslanjajući se na najnovija otkrića i znanstveno dokazane tvrdnje, u tehnologiju proizvodnje margarina ugrađivani su novi procesi i nove sirovine. Tako su nastali tzv. “ziro-trans“ margarini.

Moderni margarini kakve danas proizvode napredni proizvođači, u potpunosti udovoljavaju današnjim visokim nutricionističkim kriterijima. Ne sadrže trans masne kiseline, a obzirom da se proizvode od biljnih masnoća, ne sadrže ni kolesterol. Bogati su u mastima topivim vitaminima i tako osiguravaju apsorpciju tih neophonih sastojaka. Postoje namjenski margarini za pripremu jela i slastica, mazivi margarini s optimalnim sastavom masnoća, raznim okusima. Znači, margarin je potpuno laboratorijski stvorena hrana, koja u prirodi ne postoji i namirnica koja se ne kvari!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(dnevnik,youtube.com/uredio i preveo:nsp)