Bezbožnički iluminati streme uništenju religije, društva i civilnih zakona, te destrukciji privatnog vlasništva. Patriotizam i osobna privrženost su slaboumne predrasude, a bračne veze i roditeljski autoritet oduzimanje prirodnih prava čovjeka. Prinčevi i nacije nestat će s lica Zemlje – a ta revolucija bit će naše djelo – hvale se!

Ako izuzmemo one šarene, kompilativne knjige zabavnog karaktera naslovljene “Tajna društva”, “Najpoznatije teorije urota” ili slično, prva knjiga u kojoj se domaći čitatelj mogao informirati o pozadinskim manipulacijama bila je “Stoljeće rata” Williama Engdahla objavljena sredinom 1990-ih. U toj knjizi naglasak je na nafti, ali jasno su ocrtani obrisi povijesti u kojoj su svjetski ratovi namješteni i upravljani događaji. Kuriozitet je što je ta knjiga svoje prvo objavljivanje imala u Hrvatskoj i nekoliko godina bila je na vrhu domaćih ljestvica najprodavanijih knjiga.

Od 1990-ih knjiga o pozadinskim manipulacijama na raznim poljima ne nedostaje, od onih koje se bave GMO-om, farmaceutskom industrijom, korporatizmom, NASA-om, novcem, raznim više ili manje tajnim grupama, tajnim oružjima i slično. No, mada je princip manipulacije cijelo vrijeme isti, desetljećima nikome nije padalo na pamet svjetske ratove proglasiti proizvodom namjere i manipulacije. Nakon namještaljke zvane Yom-Kipurski rat početkom 1970-tih, koji je lansirao cijene nafte u stratosferu (gdje se i danas nalaze), trebalo je “tek” dvadesetak godina da svijetom počnu kružiti i neki drukčiji pogledi na stvari.

Nakon drugog iračkog rata trebala je koja godina da Internetom počnu kružiti zanimljiva pitanja. Nakon 9/11 to se dogodilo nakon nekoliko mjeseci. Tijekom libijskog rata i tzv. “arapskog proljeća” moglo se u anketama čuti ljude kako izražavaju skepsu o tome jesu li Gadafi i libijski događaji doista takvi kakvima ih se prikazuje još za vrijeme zbivanja događaja. Iz toga slijedi da će knjiga koje se bave tom tematikom biti tim manje čim dublje idemo u prošlost. Ipak, nekoliko autora su bili pioniri istraživanja urote i u onim vremenima kad je moderno društvo tek nastajalo, sa širenjem pismenosti, tiska, medija.

Dokazi o uroti iluminata protiv svih religija i vlada Europe

Knjige koje razotkrivaju “iluminate” tiskaju se najmanje od kraja 18. stoljeća kad je otkriveno postojanje bavarskih iluminata, nakon što su vlasti došle u posjed nekih tekstova te grupe. Jednu od prvih i najpopularnijih knjiga o iluminatima objavio je 1798. John Robison, profesor filozofije prirode na sveučilištu Edinburgh u Škotskoj, u vrijeme kad se povijesne iluminate razotkrilo javnosti. Puni naslov knjige bio je “Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i čitateljskih društava”. Skraćeno – “Dokazi o uroti”.

To je izvješće iz prve ruke o njihovu djelovanju i tome kako su postali poznati javnosti. Robison je u knjigu uključio velike dijelove izvornih tekstova osnivača bavarskih iluminata Adama Weishaupta i drugih članova koji su postali poznati javnosti nakon otkrića tih tekstova. Weishauptove riječi i planovi koje je opisao precizno oslikavaju ciljeve i metode kojima iluminati mogu preuzeti kontrolu nad vladama, medijima i drugim ključnim utjecajnim institucijama.

Robison piše: “Udruga o kojoj pričam je Red iluminata, kojeg je 1775. utemeljio Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava na sveučilištu Ingolstadt, a ukinuo ga je 1786. izborni knez Bavarske, ali je ubrzo nakon toga, pod drugim imenom, opet oživljena, u drukčijem obliku svuda po Njemačkoj. Opet je zamijećena i naizgled slomljena; ali do tog vremena je pustila toliko duboko korijenje da i dalje neprimjetno postoji te se proširila u sve zemlje Europe. Prvi procvat imala je među slobodnim zidarima, ali je potpuno drukčija od slobodnih zidara.”

Robison u detalje objašnjava kako su se informacije o iluminatima počele otkrivati te kako njihovi dokumenti pronađeni i dati na uvid javnosti: “Početkom 1783. četiri profesora iz Marianske akademije, (…) Utschneider, Cossandey, Renner i Grunberger, s još dvojicom ljudi, pozvani su pred istražni sud i ispitivani o svojoj odanosti Redu iluminata. Priznali su da su mu pripadali, a kad ih još pomnije ispitalo, otkrili su nekoliko okolnosti o njegovu ustroju i principima. Njihovi su iskazi smjesta objavljeni, a bili su vrlo nepovoljni. Rečeno je da je Red želio odreći se kršćanstva i da odbija pristup u više stupnjeve svima koji su pripadali bilo kojoj od tri vjeroispovijedi.”

Robison dalje piše: “Zbirka originalnih dokumenata i prepiske pronađena je pretresom kuće Xaviera von Zwacka 1786. godine. Sljedeće godine je puno veća zbirka otkrivena u kući barona Bassusa; od tog vremena je baron Knigge, najaktivniji član uz Weishaupta, objavio izvješće o nekim od viših stupnjeva koje je sam oformio.”

Robison opisuje inicijacijsku ceremoniju u stupanj “regenta iluminata”, koji je blizu najviše razine u hijerarhiji, a koji opisom nalikuje ritualu za ulazak u Društvo Lubanje i kosti na Sveučilištu Yale. Robison opisuje da tijekom ceremonije iluminata inicirani stoji ispred kostura, a na njegovim stopalima nalaze se kruna i mač. Tad ga se pita “je li kostur kralj, plemić ili prosjak”. Usprkos njegovom izboru, predsjednik bi rekao: “Karakter da se bude čovjek je jedino važan”.

Unutar sjedišta društva Lubanje i kosti na Yaleu, znanog kao “Grobnica”, piše: “Wer war der Thor, wer Weiser, Bettler oder Kaiser? Ob Arm, ob Reich, im Tode gleich.” U prijevodu – “Tko je bio budala, tko je bio mudrac, prosjak ili kralj? Bio bogat ili siromašan, sve je isto u smrti”. To je tek jedna od poveznica između bavarskih iluminata i društva Lubanje i kosti. Jedan od utemeljitelja Lubanja i kosti, William Huntington Russell, vratio se sa studija u inozemstvu u Njemačkoj malo prije nego što je 1832. pokrenuo Lubanje i kosti. I sami članovi grupe rekli su da je Russell prilikom studija dobio dopuštenje “njemačkog tajnog društva” za pokretanje društva Lubanje i kosti. Iz tog morbidnog društva proizašli su mnogi američki predsjednici i drugi utjecajni američki političari.

Abbe Barruel o Weishauptu i njegovim urotnicima

Francuski isusovački svećenik Abbe Barruel objavio je 1797. seriju knjiga o jakobincima i njihovom utjecaju na Francusku revoluciju. Jakobinci su u Francuskoj bili moćni politički klub koji je pomogao u organizaciji revolucije krajem 18. stoljeća. U četiri knjige nazvane “Memoari koji ilustriraju povijest jakobinizma”, Barruel je objasnio da je Francuska revolucija bila proizvod tajnih društava, najviše bavarskih iluminata. Dvije knjige usredotočuju se na Adama Weishaupta i iluminate, a Barruelovi tekstovi također su jedan od rijetkih povijesnih tekstova jer su pisani u vrijeme kad su Weishaupt i njegovi urotnici, kao i njihovi planovi, razotkriveni svijetu i uhićivani.

Neke informacije su iste kao i u Robisonovoj knjizi, mada dvojica autora nisu bili u kontaktu niti su prije objavljivanja knjiga znali za rad onog drugog. Barruel je napisao: “Treća urota, koju ću sad istražiti, urota je ateističkih iluminata, koju sam nazvao urotom bezbožnika čiji je cilj anarhija protiv svake religije. Ne samo protiv kraljeva, već protiv svake vlade, protiv cjelokupnog građanskog društva i čak protiv svakog privatnog vlasništva.”

O dokumentima 1786. Barruel objašnjava kako “sadrže neporecive dokaze o najodvratnijoj uroti. Oni govore o načelima, cilju i načinima te sekte; o bitnim dijelovima njihova kodeksa, ustrajnoj korespondenciji sljedbenika, posebno njihova šefa, te tvrdnjama o njihovu napretku i budućim nadama.”

Barruel pripisuje stvaranje iluminata Adamu Weishauptu, ali smatra da je on samo izabran da modernizira organizaciju i formulira suvremene ciljeve i metode operacija koji će biti u skladu s općim napretkom u društvu. Barruel je rekao da “nije poznato i da je teško otkriti je li Weishaupt ikad imao gospodara ili je sam veliki tvorac tih monstruoznih doktrina na temelju kojih je utemeljio svoju školu”. No, bez obzira na sve, ciljevi iluminata ostaju isti: “Uništenje religije, uništenje društva i civilnih zakona, destrukcija vlasništva – to je bio cilj kojemu je uvijek stremio.” Citirao je Weishaupta koji je napisao: “Da, prinčevi i nacije će nestati s lica Zemlje; da, doći će vrijeme kad čovjek neće poznavati nikakav zakon osim velike knjige prirode: ova revolucija bit će djelo tajnih društava i to je jedna od naših velikih tajni.”

Seth Peyson o prljavom poslu iluminata

Seth Payson 1802. objavio je knjigu “Dokazi o iluminatima”, treću od tri knjige koje su objavljene u vrijeme kad su se iluminati organizirali. Payson je bio Amerikanac, služio je u Senatu države New Hampshire od 1802. do 1805., a dio njegove političke kampanje bila je alarmirajuća poruka iz njegove knjige. O Adamu Weishauptu je napisao: “Njegova plan je proračunat, ne toliko za ujedinjavanje osoba sličnih sklonosti iz nekog društva, već za zavođenje onih koji imaju suprotne sklonosti, da pomoću najlukavijih i najodvratnijih procesa postupno briše iz njihova uma svaki moralni ili religijski osjećaj. Iz te perspektive potrebno je da čovječanstvo obrati pažnju na taj plan zavođenja, jer on razvija tajnu, podmuklu politiku u kojoj su njihovi sljedbenici, zahvaljujujući nevjerici, vođeni planovima tih grupa koje kriju svoje prave namjere sve dok um ljudi ne bude uvučen u labirint pogrešaka ili upleten u omče iz kojih nema povratka.”

Dosta dobar opis masovne manipulacije umom, koja se i danas koristi u daleko razrađenijim oblicima.

U to vrijeme bez radija i televizije, Payson je uvidio kako su iluminati kontrolirali tijek informacija: “Glavna sredstva, o kojima su ovisili za kvarenje javnog mnijenja, bila su čitalačka društva ili čitalački klubovi: njih su organizirali u svakom gradu. To su bile modifikacije Weishauptovih minervijanskih škola; postale su vrlo brojne; posao tajnika i iniciranih prodavača knjiga bio je da ih opskrbljuju knjigama uglavnom antikršćanskog karaktera.” Payson je također objasnio kako su članovi iluminata indoktrinirani korupcijom te su smatrali da je prihvatljivo koristiti bilo koja neophodna sredstva da se unaprijedi njihov red: “Stavlja ga se u situaciju gdje čuje prepredeno prihvatljivo, ali pogrešno zaključivanje koje se koristi da se dokaže da su patriotizam i osobna privrženost slaboumne predrasude: da su bračne veze i roditeljski autoritet oduzimanje prirodnih prava čovjeka; da osjetila zadovoljstva odgovaraju zakonima prirode i da je prikladno, za dobru svrhu, koristiti ta sredstva koja inače zli ljudi koriste za zle svrhe.”

Nesta Webster o spiritualnoj aroganciji i gnusnoj tiraniji

Nesta Webster 1924. je objavila knjigu “Tajna društva i subverzivni pokreti” u kojoj je raspravljala o iluminatima i tome kako su tajna društva kroz povijest koristila svoje skrivene mreže za organiziranje revolucija i monopoliziranje moći u društvu. Pisala je da su tajna društva bila korištena da se bave ezoteričnim znanjem, ali i za političke svrhe, a kao primjere navodi Francusku i Rusku (Oktobarsku) revoluciju. O ezoteričnim i mističnim aspiracijama tajnih društava Webster objašnjava: “Dok su religijski vođe poput Bude ili Muhameda tražili božansko znanje kako bi ga napravili dijelom svijeta, Inicirani su vjerovali da svete misterije ne bi trebale biti otkrivene svjetovnom puku, već da trebaju ostati ekskluzivno u njihovom posjedu. Pa iako do želje za inicijacijom može doći iz najviše težnje za ispunjenjem, bilo ono stvarno ili imaginarno, ta želja je često dovela do spiritualne arogancije i gnusne tiranije.”

Po pitanju iluminata, Webster raspravlja je li Adam Weishaupt stvorio organizaciju prema svom nahođenju ili je radio u ime drugih te traga za izvorom njegove inspiracije. Rani pisci i istraživači povezuju Adama Weishaupta s trgovcem iz Jutlanda imenom Kolmer koji je studirao okultizam u Egiptu i kasnije došao u Njemačku. Neki vjeruju da je Kolmer susreo Weishaupta i inicirao ga u tajne doktrine. Drugi istraživači, piše Webster, vjeruju da je Weishaupta ovlastila obitelj Rotschild da bi organizirao i modernizirao ciljeve misterijskih škola. Ona piše: “Moguće da Weishaput, iako bez sumnje čovjek velikih organizacijskih kapaciteta i obdaren izvanrednom domišljatošću, u stvarnosti nije bio samostalni autor iluminizma, već član grupe koja je, prepoznavši njegove talente i vrijednost njegove neumorne aktivnosti, stavila usmjeravanje u njegove ruke.”

Stigli smo i do – Bilderberga

Nevelika knjiga koju je 1972. objavio autor Gary Allen, pod naslovom “Nemojte ni pokušati to zvati urotom” (“Non Dare Call it Conspiracy”) prvi put je dala neka viđenja suvremenih manipulacija poput onih vezanih uz Federalne rezerve i druge institucije vlasti. Gary Allen za opisivanje organizacije koju je razotkrivao nije koristio izraz iluminati već “insajderi”. Iluminate spominje u knjizi, ali je smatrao da izraz “insajderi” preciznije opisuje grupu a da joj se ne daje formalno ime. Primarno se usredotočuje na elitne bankarske kartele i obitelji koje su u potaji financirale komunizam i specijalizirale se u uvlačenje vlada u dugove prema njima. Napisao je da je “utemeljitelj ovog tipa tajnog društva bio Adam Weishaupt, čudovište koje je 1. svibnja 1776. utemeljilo Red iluminata u svrhu urote da bi se kontrolirao svijet. Uloga Weishauptovih iluminata u takvim užasima kao što je francuska Vladavina terora je neupitna, a tehnike iluminata su odavno prepoznate i kao model komunističke metodologije. Weishaupt je također koristio strukturu isusovaca kao model i ponovno napisao njihov kodeks u masonskim terminima.”

Usto što je ukazao na velike korporacije i privatne organizacije poput Federalnih rezervi, Allen je uočio i opasnost bacanja krivice za cijelu urotu samo na jednu grupu pa je upozorio ljude da će neki ljudi “uzeti male djeliće legitimnih dokaza i proširiti ih u zaključak koji će podržavati njihove određene predrasude tj. da je urota je potpuno ‘židovska’, ‘katolička’, ‘masonska’. Ti ljudi ne pomažu razotkrivanju urote, već nažalost igraju u korist onih koji žele da javnost vjeruje da su urotnici neki čudaci”.

Allen je pisao i o medijima: “Zato jer establishment kontrolira medije, svatko tko razotkriva insajdere bit će izložen stalnoj bujici uvreda iz novina, magazina, s televizije i radija. Na taj način osobi se prijeti gubitkom ‘društvenog ugleda’ ako se usudi načeti temu da postoji organizacija iza svih problema koji trenutno muče Ameriku”. Allen detaljno objašnjava kako su međunarodni bankari iz New Yorka i Londona financirali Hitlera i komunizam i kako američko Vijeće za vanjske odnose i Federalne rezerve u tajnosti manevriraju kako bi zavladali vladom i gospodarstvom. Allen je čak diskutirao o grupi Bilderberg, za koju tada skoro nitko nije ni čuo, znao je da je organizacija stvorena 1954. i da se svake godine sastaje na elitnim mjestima kako bi raspravljala o planovima za Novi svjetski poredak. Danas mnogi znaju za Bilderberge, a poneka vijest o njima čak se zna probiti i do novina, ali 1970-ih, kad je Allen pisao svoju knjigu, to je bilo nepoznato područje.

TAJNA DRUŠTVA Organizacija iluminata

Ključne zadaće ‘okultne teokrazije’

Knjiga “Okultna teokrazija” – s više od 700 stranica informacija o tajnim društvima, njihovim povijestima i planovima za nametanje svjetske dominacije – napisana je 1933. godine. Knjigu je napisala žena imenom Edith Starr Miller, a objavljena je ubrzo nakon njene smrti. “Teokrazija” znači spajanje nekoliko božanstava i bogova u jednog, što je definirano na početku knjige i označava vladu koju vode svećenici koji tvrde da imaju neko božansko pravo na to. Knjiga daje dugi popis okultnih društava i filozofija, objašnjenja ezoteričnih okultnih filozofija te raspravlja o slobodnom zidarstvu tvrdeći da se u njegovoj jezgri krije doktrina luciferijanstva. Edith Miller objašnjava: “Kako se organizacija iluminata razvijala, tako su se razvijale i njihove ambicije, koje su završile urotom da potkopaju slobodno zidarstvo prema svom cilju svjetske dominacije pod svaku cijenu i svim dostupnim sredstvima (…) Religijski, ona je bila antikršćanska. Njeni članovi su bili obvezani na slijepu poslušnost svojim pretpostavljenima, a to je osigurano strogim sustavom tajnih ispovijedi i mjesečnim izvješćima koje se provjeravalo međusobnim špijuniranjem.”

Miller je navela prioritete iluminata:

1. Uništenje kršćanstva i svih monarhističkih vlada

2. Uništenje nacija u korist univerzalnog internacionalizma

3. Obeshrabrivanje patriotskih i lojalističkih napora koje će se obilježiti kao plitkoumne predrasude, nespojive s načelima dobronamjernosti za sve ljude i zovom za “univerzalnim bratstvom”

4. Ukidanje obiteljskih i bračnih veza

5. Potiskivanje prava na nasljeđe i vlasništvo
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Mislili ste da je papa vrhovni poglavar Vatikana i katoličke crkve? Ali, iza pape, obučenog u bijelo, stoji pravi vrhovni poglavar i Vatikana, i katoličke crkve, i Iluminata, i Masona, i CIA-e, FBI-a …! To je Crni papa … ?!

On je najmoćniji čovjek na Zemlji. On kontrolira bankarski sustav, slobodno zidarstvo te tajne službe (CIA, FBI, NSA, SIS, MI6, Scotland Yard, Mossad, CSIS, DGSE, FSB).

Vatikan posjeduje 60% izraelske zemlje, te brdo Hrama za Treći Solomonov hram, gdje žele svoje prijestolje. Dio je Tajne svih Tajni (Arcana Arcanorum) koju kontroliraju papinske krvne linije unutar I-Mori. Ove krvne loze su omega-točka kontrole. To su Farnese, ORSINI, Aldobrandini, Somaglia i Breakspear. ‘Crni papa’ je Predsjednik svijeta.

Njihov zapovjedni ratni centar se nalazi unutar Borgo Santo Spirito (selo Sveti Duh) koji je zaštićen i od raketnih projektila! Viktor Emanuelle IV čak je htio dignuti u zrak ovu rimsku regiju.

Sadašnji Crni papa Adolfo Nicolas koji od 19. siječnja 2008. nasljeđuje Peter – Hans Kolvenbacha kao 30-ti Superiorni General Isusovačkog reda.
■ Superiorni general jezuita Crni papa Adolfo Nicolas i njegovih 6 generala kontroliraju “Bijelog papu” i Vatikan. Također, tu su i: Iluminati, Cionisti, globalne elite, Vijeće inozemnih odnosa, grupa Bilderberg, Slobodni zidari, Komitet 300, te zli Senat Trent.

■ Jezuiti kontroliraju Vitezove templare, Vitezove Columbusa, te Vitezove Malte.

■ CIA, FBI, NSA, ASIO, MI5, MI6, NCIS, FSB, DGSE, Mossad i svaku obavještajnu agenciju na svijetu kontroliraju Isusovci.

■ Isusovci su se infiltrirali u sve vlade i lideri poput Obame, Rudda, Blaira, Jintao, Sarkozya, Peresa, su samo marionete vođene jezuitskim redovima. Jezuiti su oni koji su potopili Titanic, da bi tako ubili trojicu moćnih ljudi koji su bili prijetnja njihovim bankarskim planovima.

Superiorni generali su izabrani od strane Opće kongregacije društva, sazvane kad se dogodi ostavka, mirovina ili smrt aktualnog predsjednika. Izabrani su doživotno i gotovo svi su služili do smrti osim oca Pedra Arrupe (dao ostavku zbog zdravlja) te njegovog nasljednika oca Peter Hans Kolvenbacha čija ostavka je objavljena u veljači 2006.

To je dovelo do sazivanja 35. Opće kongregacije na kojoj je bio izabran Superiorni General društva, otac Adolfo Nicolas koji je naslijedio Kolvenbacha.

Novi Svjetski Poredak je san o globalnom totalitarizmu koji je pomogao oživjeti bankar po imenu Mayer Armschel Rotschild 1760. kako bi zaštitio svoju privatnu banku od globalnih vladinih regulacija. Njegov Veliki plavi spis je najbolje opisao njegov plaćeni društveni inženjer dr. Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava u Ingolstadtu. On je usvojio termin ‘Illuminati’. Noćna mora je još uvijek prisutna i dan danas zbog njihovih potomaka. Ispod se nalazi kratak pregled koji je Weishaupt sastavio za svog bankarskog meštra financijera!

Pažljivo primijetite sličnosti između Manifesta komunističke partije Karl Marxa i kratkog pregleda Weishaupta. Također, pročitajte Komunizam i Novi svjetski poredak.

Veliki plavi spis za Novi svjetski poredak je:

■ Abolicija svih određenih vlada
■ Abolicija privatnih posjeda
■ Abolicija nasljeđa
■ Abolicija patriotizma
■ Abolicija obitelji
■ Abolicija religije
■ Globalne populacija od 500 milijuna
■ Kreacija jedne svjetske vlade

Mayer Armschel Rotschild 1828. godine kaže: ‘Dopustite mi da pustim u opticaj i kontroliram novac nacije i da ne brinem tko piše zakone.’ – Čak i četverogodišnjak može shvatiti da ljudi koji kontroliraju novac … pišu zakone!

“Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama, iz područja trgovine i manufakture, boje se nečega. Oni znaju da negdje postoji sila toliko organizirana, toliko suptilna, toliko nadzirujuća, toliko isprepletena, toliko kompletna, toliko nadmoćna da je bolje da tiho šapuću kada o njoj govore s osuđivanjem.” – Woodrow Wilson.(28. predsjednik SAD)

Dakle koja je to suptilna, potpuno organizirana moć o kojoj Wilson govori? Odgovor na to je – Jezuiti ili kako ih još zovu, Isusovci. Možete se pitati tko su Isusovci? Zar oni nisu samo misionari, svećenici, općenito, oni koji čine dobra djela: osnivaju škole, sveučilišta, i ponose se time što su stupovi društva?

Ako je to uistinu tako, zašto je Isusovački red ukinut u preko 80 zemalja 1773? J.E.C. Sheperd navodi da je između 1555. i 1931.

Društvo Isusovo – Isusovački red, izbačen iz najmanje 83 zemlje, države i grada zbog uplitanja u političke intrige i subverzije zemljišta protiv dobrobiti države, sudeći prema zapisima svećenika Thomasa J.Campbella. Praktično svaki primjer protjerivanja je bio zbog političkih intriga, političke infiltracije, političke subverzije te je poticao na politički ustanak.

Oni su gospodari nad gospodarima kaosa. U svojoj jezgri, Jezuiti su Gospodari rata, Učitelji, Infiltratori, Tirani. Pokušali su pružiti svoje ruke nad globalnom dominacijom s Ligom naroda (preteča Ujedinjenih Naroda) ali ona je propala, sad pokušavaju s novim imenom … Ujedinjenim narodima, i izgleda da će im ovaj put to upaliti!

Ono što ljudi ne razumiju je da Isusovci zapovijedaju Bijelim papom te državom Vatikan, Obaminom – Bushovom – Klintonovom – Blerovom – Peresovo – Jintaovom – Sarkozievom – Medvedevom, i iskreno, svakom vladom na svijetu, uključujući zli Savjet Trenta, CFR, Illuminate, Cioniste, grupu Bilderberg, slobodne zidare, Vitezove Malte, Vitezove Columbusa, Vitezove Templare, Komiteta 300, te svaka obavještajna agencija na svijetu ima veze s isusovačkim redom i usko je vezana za Superiornog Generala Jezuita poznatog kao Crni papa.

BUDUĆI ZLOČINI VATIKANA

Prema proročanstvu Malahijevom, sada je izabran posljednji papa, a prema proročanstvu Nostradamusovom posljednji papa će biti crni papa (u njegovo vrijeme nije još bilo jezuita, zato ih je samo vidio kakvi jesu, kao crne). Izabran je papa jezuita. Jezuitski general je poznat kao Crni papa, jer vlada Vatikanom i jer je uvijek obučen u crno. Naivni su zato mislili da će posljednji papa biti crnac.

Ovaj je crnji od najcrnjeg.

Taj njihov kraj je zapravo novi početak: jedna svjetska religija. Na njoj rade već dugo kao na sastavnom dijelu Novog svjetskog poretka. Kada nju uspostave onda više neće birati pape kao do sada, i zato će ovaj biti posljednji.

Ali biće glavni u toj novoj religiji na drugi način. Zato je ovaj posljednji papa jezuita, jer oni vode cijeli taj posao, pa su zato uzeli završnu riječ. Da završe posao stvaranja Novog svjetskog poretka kako treba, da im se netko ne miješa.

Dakle, možemo očekivati ​​veće ekonomske krize i ratne sukobe, prije svega na vjerskoj osnovi, s muslimanima, kako bi poslužile kao opravdanje za uvođenje jedne svjetske religije, u toj njihovoj namještenoj igri akcija-reakcija-rješenje. To sve dokazuje i numerologija jer magija i simbolika imaju kod njih ogroman značaj i ništa ne započinju i ne rade bez nje.

Numerologija po papi Wojtyli (Ivan Pavao II.):

■ Papa je umro 02. 04. 2005. -> 2 + 4 + 2 + 5 = 13
■ Vrijeme papine smrti: 21:37 -> 2 + 1 + 3 + 7 = 13
■ Bila je to 13. tjedan 2005. godine.
■ Ivan Pavao Drugi bio je papa 26 godina i 5 mjeseci -> 2 + 6 + 5 = 13
■ Ukupno 9301 dan -> 9 + 3 + 0 + 1 = 13
■ Atentat na Ivana Pavla Drugog bio je izveden 13. svibnja.
■ Papa je u trenutku smrti imao 85 godina -> 8 + 5 = 13
■ Karol Wojtyła izabran je za papu kad je imao 58 godina -> 5 + 8 = 13
■ Ivan Pavao Drugi bio je 265. papa -> 2 + 6 + 5 = 13

Numerologija po papi Franji (brojevi 3 i 13):

■ Izabran je 2013/3/13. Zbroj 1 + 3 + 3 + 2 + 1 + 3 = 13
■ Ima 3 imena (dok još nije bio papa) = Jorge Mario Bergoglio
■ Izabran je kao najstariji papa nakon Benedikta XVI u posljednje 283 godine. 2 + 8 + 3 = 13
■ Ima 76 godina. 7 + 6 = 13
■ Prvi je u 3 stvari: prvi jezuita, prvi Južnoamerikanac, prvi Franjo
■ Izabran je za neeuropskog papu nakon 1300 godina (broj 13)
ili još točnije: prvi neeuropski papa nakon Sirijca Grgura III (731-741 g). 2013 – 731 = 1282 tj. 1 + 2 + 8 + 2 = 13.
■ Uzeo je ime po Franji Asiškom koji je živio u 13 stoljeću
■ Zaređen je za svećenika 13. prosinca 1969
■ Bijeli dim se pojavio u 07:06 PM (7 + 6 = 13)

Broj 13 pokriva princip aktivnosti, dinamizma, fatalnosti, zla i kretanja ka smrti, a to donosi prisilu na korjenite promjene. Broj 13, točnije 12 + 1, ima veliki ezoterijski značaj. On označava transformaciju, novo rođenje, nov red. Novi poredak. Na ikoni Novog Svjetskog Poretka, dolaru, piramida ima 33 kamena i 13 stepenica koje simboliziraju 13 stupnja Iluminata.

Na pečatu, orao ima 13 pera u svakom krilu 13 strijela u desnoj kandži i maslinovu granu sa 13 listova u lijevoj, a u kljunu drži svitak s 13 slova. Oko njega se nalazi 13 zvijezda koje formiraju Davidovu zvijezdu, a tu je i štit s 13 traka koje predstavljaju prvobitnih 13 država.

ŠTO SU REKLI O JEZUITIMA

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta, državnici, vojskovođe, znanstvenici, pisci, povjesničari, pa čak i pape, tvrde da rimokatolički red Jezuita kontrolira sve svjetske tokove.

■ John Adams (1735-1826) – drugi predsjednik SAD: – Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je vrlo specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu i smrti … Ne volim izgled jezuita. Ako postoji netko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.

■ Markiz Lafayette (1757-1834) – francuski državnik i general, služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala G.Washingtona, tijekom Američkog rata za neovisnost: – Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi.

■ Abraham Lincoln (1809-1865) – 16. predsjednik SAD: – Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja Jezuita.

■ Samuel Morse (1791-1872) – američki izumitelj telegrafa i autor knjige ‘Strana zavjera protiv sloboda SAD’: – Jezuiti … su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.

■ Edmond Paris – autor knjige ‘Tajna povijest jezuita’: – Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata.

■ R.V. Thompson – bivši državni tajnik Američke mornarice: – (Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode.

■ Napoleon Bonaparte (1769-1821) – francuski car: – Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general jedne vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizam, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara …

■ Fjodor Dostojevski (1821-1881) – ruski pisac: – Jezuiti … su prosto vojska koja pomaže Rimu steći vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car … To je njihov krajnji cilj … To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebali postati njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.

■ Robert Jefferson Breckinridge (1800-1871) – političar i svećenik: – Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi se trebali ujediniti u borbi protiv njih … Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.

■ James Parton – američki povjesničar: – Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca ( tj. general Jezuitskog reda).

■ F.Tuper Sosi – Autor knjige ‘Vladari zla’: – … Rimsku inkviziciju … predvodili su jezuiti još od 1572. godine.

■ Papa Clement XIV – papa koji je ‘zauvijek’ ukinuo Jezuitski red 1773. godine: – Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način. (1774)

■ M.F. Kuzak – bivša kaluđerica, autor knjige ‘Crni papa’: – U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne smipatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’ … čak i unatoč tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom. Jezuitski red je jedini red Rimske crkve … koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati ​​da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći. (1896)

■ Jeremiah J. Crowley – bivši svećenik Rimokatoličke crkve u Irskoj i autor knjige ‘Romanizam: Prijetnja narodu’: – (Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani. (1912)

■ Friedrich von Hardenberg – njemački filozof: – Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad ljudima i svijetom.

Knjigu “Vatikanske ubice – Ispovest bivšeg jezuite” možete besplatno pročitati i skinuti na ovom linku:
http://www.mediafire.com/view/?aqpu1xaombedu04
 
(webtribune.rs)

Većina ljudi je čula nešto o Novom svjetskom poretku. Neki su čak pročitali čitave knjige o tome. Ali malo ljudi koje srećemo, mogu sažeto objasniti šta je to. Često nailazim na ljude koji koriste termin “Novi svjetski poredak” ali ne mogu objasniti što je to. Ako ih upitate da objasne obično počnu zamuckivati, “to je … hm … znate … ah … zar nije to nešto što je dobro započelo, a ispalo loše?”

Pa, na neki način jeste. Kao primjerice Hitlerov Treći Reich. On je također obečavao da će donijeti Novi svjetski poredak. Bukvalno tako. Ako sumnjate, samo provjerite neke od postera po Zagrebu i Beogradu (1941). A Hitlerov Novi svjetski poredak je također dobro započeo – za podjarmljeni njemački narod, koji je gladovao i bio ponižen od strane pobjedničkih i arogantnih saveznika iz Prvog svjetskog rata. Ali se loše završio, i njemačkog narod i za milijune drugih ljudi diljem svijeta.

Boljševici su također pokušali izgraditi svoju verziju “Novog svjetskog poretka,” koji je globalno reklamiran kao Komunistička internacionala, i koristili su slogane poput “proleteri cijelog svijeta – ujedinite se”.

Ali traganje za “novim svjetskim poretkom” datira mnogo prije Hitlera, Lenjina ili Staljina. U stvari, ide čak toliko unazad u prošlost koliko i čovjekova ambicija da vlada životom drugog čovjeka. Nikolo Makijaveli, primjerice, napisao je u svojoj knjizi “Vladar”: “Nista nije teže isplanirati, ništa nije problematično što se tice uspjeha, niti opasnije da se kontrolira, od kreiranja novog poretka stvari.”

Ali svjetski vladari u usponu, gladni moći – počev od Džingis Kana, preko Attile Hunskog, Napoleona – rijetko obraćaju pažnju na riječi mudrosti, i ne trude se da nauče nešto iz povijesti. Oni se umjesto toga ponavljaju. Obično na svoju štetu. Zbog čega svaka varijanta “novog svjetskog poretka” ima tendenciju da se na kraju raspadne i neminovno završava u košu za smeće povijesti.

Zato Novi svjetski poredak (NWO) 1990-ih nije ništa više nego najnovija marketinška maska ​​koja koristi pozitivne riječi da zamaskira zle planove zapadnih arhitekata novog svjetskog poretka. Riječi “Novi svjetski poredak” prvi put je izgovorio u suvremenom kontekstu američki predsjednik George Bush 1990. godine, kada je likovao zbog navodne pobjede Zapada u Hladnom ratu nad Sovjetskim Savezom. Njegove riječi su nudile nadu (“novu”) u bolji život (“svijet”) koji je pred nama; život koji bi se temeljio na (zakonu i) “redu / poretku”,a ne na sirovoj primjeni sile, koju je “Banda sa Istočne strane “, iz Kremlja, koristila u svojim sferama utjecaja i kontrole.

Umjesto toga, posljednje izdanje Novog svjetskog poretka dalo je istu staru “diplomaciju oružja” koju su koristili i Sovjeti, s tim što se sada koriste veca oružja i više diplomacije da se maskira grabljenje vlasti Bande sa Zapadne strane.

Novi svjetski poredak ili novi totalitarizam

Na samom kraju dvadesetog stoljeća i na pragu novog tisućljeća svijet je zbunjen i zabrinut zbog onoga što se događa na svim meridijanima našeg planeta. lako je cijeli vijek koji ostaje za nama bio ispunjen sukobima naroda, mržnjom, masovnim stradanjima, egzodusima, glađu, ali i tehnološkim napretkom, kulturnim i društvenim preobržajima naroda i zemalja – posljednjih desetljeća, u vrijeme kada su ljudi i narodi očekivali više blagostanja, pravde i slobodnog života za sve, došlo je do novih snažnih tektonskih poremećaja čija erupcija izaziva mnoge nedoumice i pitanja: kuda svijet ide, da li se nalazimo na pragu nove civilizacije i kakve, kakva je budućnost naroda i novih generacija koje dolaze, kakvo breme nosi vrijeme koje dolazi, je li svijet krenuo novim putevima progresa, blagostanja i jednakosti ili se ponovo suočava sa starim opasnostima zavijenim u novo ruho: s nasiljem, vladavinom sile, uništavanjem tradicije, kulture i svih vrijednosti jednih, i dominacije, narnetanja vrijednosti drugih naroda, unisonošcu, i konačno, da li se stvara jedna nova, bezbojna i silovana civilizacija, da li se radi novi totalitarizam pod firmom novog svjetskog poretka u ime koga je i srušen jedan sustav čiji su dometi bili manji od dometa ovoga koji nastupa.

Ova tema nema ni mogućnosti ni ambicije da nudi odgovore na ova pitanja; to će biti u mogućnosti da učini vrijeme koje dolazi. Ovdje će moći se moći naći neki element za razmišljanje o prošlom i sadašnjem vremenu i da sa zebnjom očekujemo novo doba koje nastupa. U tom kontekstu važno mjesto u knjizi imaju naše bivše i naša sadašnja državna zajednica naroda koji žive na ovom prostoru i njihova neizvjesna sudbina pred kojom su se našli kao “slamka u vihoru”.

Porijeklo ideje i povijest svjetskog poretka

Ideja o svjetskom poretku ima duboke korijene u povijesti osvajanja zemalja i potčinjavanja naroda od strane moćnih i velikih sila. Tom idejom zanosili su se u dalekoj i bližoj prošlosti kao i u današnje vrijeme mnogi carevi, diktatori, državnici i vojskovođe cije su ambicije bile da što veći dio svijeta i po mogućnosti sve zemaljske prostore osvoje, da narode na tim prostorima učine robovima, jeftinom radnom snagom ili poslušnim gradanima njihovih imperija.

San da vladaju svijetom pokretao je vojne pljačkaške horde, kolonijalne vojske i emisare, i druge oružane sile i armade koje su stoljećima harale svijetom i narodima donosile zlo i patnju, nadajući se da će ih pokoriti, uništiti, asimilirati, prevesti ih u tuđu vjeru da bi poslušno služili jednom narodu i jednom gospodaru. Oni su u tome uspijevali na dulje ili kraće vrijeme ali su, kako povijest pokazuje, ipak propadali i nestajali, mada su njihove ideje preživjele stoljećima.

Takvu su sudbinu doživjeli rimski i perzijski kraljevi, Aleksandar Makedonski, Džingis Kan i Napoleon, i kolonijalni osvajači Afrike i Azije, i Hitler, tako je završila ideja Petra Velikog i Staljinova nada da će pobijediti njegov “model svijeta”.
Zamisao o uređenju svijeta po pravilima utvrđenim od strane neke društvene elite okupljene u tajnim i mističnim organizacijama, prisutna je već više od dva stoljeća. To je, u stvari, preteča ideja mondijalisti o svjetskom poretku kojim bi upravljala jedna “svjetska vlada” izabrana ne od naroda, već od skupina privatnih ličnosti koje raspolažu ekonomskom, intelektualnom, političkom ili nekom drugom vrstom moći.

U istraživanju korijena mondijalizma i ideja o svjetskom poretku u kome će vladati zakoni elite, svi putevi vode ka svjetskoj masoneriji i organizaciji iluminata kao njenoj produženoj ruci. Iluminati su tajni sotonistički red koji je osnovao istaknuti mason Adam Weishaupt 1. svibnja 1776. godine u Ingolstadtu u Bavarskoj.

Ova organizacija, kako navodi Geri Ka, bila je produžena ruka visoke prosvijetljene (ilumanizirane) masonerije i postojala je kao posebni red unutar reda. Njezina djelatnost bila je tijesno povezana sa moćnom francuskom masonskom lozom Grand Orient.

Cilj iluminata bio je da “izvršavaju planove visoke masonerije u uspostavljanju novog svjetskog poretka” putem stvaranja uporišta u ključnim krugovima europskih vlada u kojima je krojena politika i kroz nastojanje da se utječe na odluke europskih lidera iznutra, sa tih savjetodavnih položaja “.

Meta iluminata predstavljali su predstavnici vlada na koje je trebalo utjecati. Govoreći o njima, osnivač iluminata Weishaupt je, kako je pisao Won Robinson jos davne 1798. godine, rekao: “Stoga je naša dužnost da ih okruže njihovim (iluminatskim) članovima. Moramo dati sve od sebe, govorio je on, da omogućimo postavljanje iluminata na sve važne državne položaje. Pomoću toga plana, mi ćemo upravljati cijelim čovječanstvom … “

Iluministicka masonerija “uvela je u igru” ideju i termin novi svjetski poredak još od Weishauptovog vremena da bi označila dolazeću svjetsku vladu “preko koje će kada bude uspostavljena, zavladati Antikrist”. Kako piše Geri Ka, ova poruka predstavlja tajni simbol masona koji je postao zvanično naličje Velikog pečata SAD još 1782. godine.

Javnost to nije znala niti je taj simbol dešifrirala čitavih 150 godina kada se on pojavio na poleđini od jednog dolara za vrijeme vladavine Franklina Roosevelta početkom 30-ih godina ovoga stoljeća. Predsjednik Roosevelt je inače bio mason 33 stupnja. Taj masonski simbol sastoji se od piramide sa svevidećim okom Ozirisa ili Beal iznad nje. Ispod piramide je napisano: “Novus ordo Seclorum”, što na latinskom znači “Novi poredak stoljeća”, odnosno “Novi svjetski poredak”.

Visoka masonerija je preko velikih loža Grand Orient u 18. i 19., stoljeću nastojala ostvarivati ​​svoje planove za uspostavljanje novog svjetskog poretka. Iluministička masonerija je djelovala u 18. i 19. stoljeću preko raznih organizacija i osoba. Prvo njezino značajnije djelovanje bilo je poticanje Francuske revolucije preko jakobinskog društva i Napoleona Bonaparte koji je “bio njihov čovek”. Kako tvrdi Geri Ka, iluministicka masonerija je dobivala pomoc od Waltera, Robespierrea, Dantona koji su bili istaknuti masoni. Dio novca iz Amerike išao je europskim iluminatima, a kasnije za financiranje Vijeća za inozemne odnose (SIO).

Jedan od ljudi koji je uočio opasnosti od iluminističke masonerije i njezinih aktivnosti bio je George Washington. On je još 1798. godine upozorio američki narod na opasnost od utjecaja “subverzivnih sila i stranih utjecaja”. Ovakvim i sličnim izjavama i praktičnom politikom nositelja vlasti u Sjedinjenim Državama, ova zemlja se skoro čitava dva stoljeća nalazila u zoni samoizolacije i bez značajnijeg utjecaja na svjetske poslove. Ali, unatoč tome u Americi je sve više vršen prodor mondijalističkih tendencija koje su u Europi imale glavno uporište u organizacijama izraslim na strategiji iluministicke masonerije.

Pod tim utjecajima nikle su i ideje poslije Prvog svjetskog rata o osnivanju Društva naroda. Na stvaranju ove mondijalističke organizacije aktivno je radio americki pukovnik Eduard Mandel Hans, poznati agent kartela Rothschild-Warburg-Rockefeller, i kasnije savjetnik američkog predsjednika Wilsona. Društvo naroda je financirano Rockefellerovim novcem i trebalo je “poslužiti kao prvi korak u stvaranju svjetske vlade”.
Sjedinjene Države, međutim, nisu nikada ušle u Društvo naroda jer su osnovne snage političke i društvene moći opirale globalizaciji svijeta.

Sličnosti Hitlerovog projekta i novog poretka u EU

Iako su bili veliki protivnici i progonitelji Židova i svjetske masonerije, Hitler i njegovi nacisticki vizionari uređenja Europe i svijeta. “Veoma aktivno su radili na izradi i praktičnom provođenju projekta” o ujedinjenju Europe pod njemačkom čizmom. Europi i svijetu je isuviše dobro poznato kako su Hitler i njegovi saveznici zamišljali nacističku, prosvijećenu i pročišćenu “Europu i još neke dijelove našeg planeta.”

Medjutim, vrijedna su zapažanja pojedinih analitičara kao što je, primjerice, britanski autor Rodney Atkinson koji se u svojoj studiji “Začarani Europski krug” bavio problemima prošlih i sadašnjih europskih integracija opirući se snažno postojećim planovima ujedinjavanja europskih država pod dominaciju Njemacke i njezinog francuskog saveznika, Atkinson upozorava na opasnost od nestanka nacionalnog suvereniteta, identiteta, samosvjesnosti i takvih zemalja s takvom tradicijom kakvu ima i njegova zemlja.

Posebno su interesantna zapažanja Atkinson-a o planovima integracije suvremene Europe na nekim načelima na kojima se zasnivao Hitlerov plan “za federalno uređenje Europe” o kome se govori u jednom zvaničnom njemačkom dokumentu. Taj plan je, prema Atkinsonu, zasnovan na uređenju Njemačke iz 1914. godine i njime se predviđaju različiti stupnjevi povezivanja europskih država i Reicha.

Prema tom planu:

- Češka, Slovačka i Poljska postale bi protektorati, tj. dijelovi njemačkog ekonomskog sustava,
- Zatim, tzv. konfederativne ili “ovisne” zemlje: Litva, Letonija, Estonija, Slovenija, Hrvatska i Srbija, s kojima bi Reich sklopio sporazume o kretanju stanovništva,
- Grupa savezničkih zemalja: Finska, Grčka, Bjelorusija i Ukrajina koje bi sa Reichom bile povezane sporazurnima o vojnoj i trgovinskoj suradnji,
- Sve spomenute zemlje, uključujući jos i Švedsku, Dansku, Švicarsku i Italiju – sačinjavale bi Europsku uniju.

To je bila njemačka vizija Europe kao “skup koncentricnih krugova” od prije skoro 60 godina. Po nacistickom shvaćanju nacionalnog suvereniteta, kaže Atkinson, državama bi vladale marionete ill diktatori kao u Španjolskoj i Italiji. Iznoseći dijelove ovog Hitlerovog projekta Atkinson nalazi sličnosti sa planovima ujedinjenja današnje Europe. On tvrdi da projekt suvremene “europske super države” sadrži 11 načela prenesenih iz “Hitlerovog plana iz 1943. godine.

Kao oštar kritičar zapadno-europskih integracija u kojima vide zapostavljenu, stoviše poniženu i u povijesnom smislu prikraćenu velicinu i tradiciju Velike Britanije, Atkinson kaze:
“Mondijalističko sjeme koje je Hitleru toliko olakšalo posao, danas se provodi u djelo, često pod plaštom starih klišea poput “europskih integracija” , “novi svjetski poredak” , “međunarodna solidarnost”. Teško da se može naći aspekt Europske unije, ističe Atkinson, koji 1942. godine nije bio zacrtan od strane nacista, i teško da je moguće naci nacisticku optužbu na račun slobodne trgovine i anglosaksonskog sustava, koji se danas, doduše, sotto voce, ne ponavlja u Bruxellesu, Bonnu i Parizu.

U svojoj studiji “Začarani europski krug” Atkinson veoma oštro i precizno izražava kritičke stavove onog dijela suvremenog britanskog društva koje se odlučno protivi potčinjavanju Velike Britanije i minorizaciji njene uloge u Europi i svijetu, kritizirajući nemilosrdno britanske “europljane” i “njemačko-francusku spregu” u Europskoj Uniji. “Dokle god njemački i francuski političari, kaže Atkinson, u rukama drže uzde Europske unije, oni se zalažu za jačanje nadnacionalnih i globalnih struktura moći.
Onog momenta kada im se one istrgnu iz ruke zahvaljujući nacionalnim aspiracijama, demokratskim odgovornostima i slobodnoj trgovini, oni se vraćaju agresivnom nacionalizmu koji karakterizira njihovu povijest, i koji će karakterizirati novu superdržavu zvanu Europa.

Suština doktrine i praksa novog svjetskog poretka

Završetkom Drugog svjetskog rata pokopane su nade svjetskih moćnika da se svijet može osvojiti silom oružja, kako su to neki u prošlosti pokušavali. Ta saznanja i novo vrijeme donijeli su nova razmišljanja o tome kako realizirati staru ideju o osvajanju svijeta, o dominaciji i hegemoniji na svjetskim prostorima, kako od svijeta stvoriti jednosmjernu ulicu kojom ce se kretati svi narodi svijeta. Fizičkim nestankom posljednjeg diktatora koji je bio na putu da osvoji Stari kontinent i da krene u prekomorske zemlje – Hitlera, nestala je i velika ratna vojna alijansa Istoka i Zapada stvorena radi obrane čovječanstva od zajedničke opasnosti od diktature i “novog poretka” koji je pripremala “nadljudska rasa”.

U jednom od svojih govora Hitler je izjavio: “ne radi se samo o vojnom konfliktu između država (nisli na II. svjetski rat), vec o džinovskoj bici između naroda i rasa u kojoj će pobijediti jedan pogled na svijet, a bez milosti biti uništen drugi”. Međutim, propašću ove teorije istovremeno je oživjela stara ideja o novom ruhu, sa novom vanjskom fasadom. Strategija s kojom se nastupalo predviđala je osvajanje svijeta više idejama nego silom mada se ni sila nekoliko desetljeća nije isključivala, makar kao “pomoćno sredstvo”. Zanešeni ratnim pobjedama nad hitlerizmom i ohrabreni učinkom novog oružja nad japanskim gradovima, neki državnici iz zemlje Novog svijeta objavili su neoružani – “hladni rat” dojučerašnjem savezniku Sovjetskom Savezu.

Oživjele su stare, predratne suprotnosti različitih ideoloških sustava – tzv. građanske demokracije “slobodnog svijeta” i komunističke ideologije – marksizma. Povučeni su i drugi “argumenti”: ukazivano je na “rusku agresivnost” u vrijeme carizma, na sovjetski “ekspanzionizam” uoci Drugog svjetskog rata, dok je engleski vojni pisac V. Rutersord objašnjavao uzroke Drugog svjetskog rata u “agresivnošću” Sovjeta.

U zborniku radova zapadnonjemačkih stručnjaka “Svjetski rat, uzroci i povod”, piše da je “današnja opasnost, koja slobodnom svijetu dolazi s Istoka, prijetila i Hitleru. On je bio prinuđen reagirati na nju. Rat protiv Rusije bio je od njega iznuden” . Sve je to počelo stvarati u svijetu antikomunistički klimu i osecanje opasnosti od Trećeg svjetskog rata koji “priželjkuje ruski ekspanzionizam”. Istovremeno u Njemačkoj se obnavlja težnja za revanšom zbog poraza koji je ta zemlja doživjela.

“Hladni rat” i njegova “mekša” taktička varijanta specijalni rat bili su žestoki i dugotrajni. To je bio “četrdesetogodišnji rat” izmedju dvije svjetske supersile i satelita. Taj rat je upravo završen trijumfom i pobjedom koja nije očekivana tako brzo i tako spektakularno, takoreći bezbolno, gotovo bez krvi i opće konfrontacije. Hladni, odnosno specijalni rat, makar dugotrajni, bili su učinkovitiji od bilo kakvih drugih oblika borbe. Oni su “raščistili” teren i stvorili uvjete za nove strateške poteze, za novi način ostvarivanja ideja o “novom svjetskom poretku”. Najvažniji rezultat specijalnog rata bez; sumnje predstavlja rušenje tzv. istočnog bloka i nestanka Sovjetskog Saveza kao države i svjetske supersile, kao i nestanak realsocijalističkog sustava nazvanog na Zapadu “komunističkim režimom”.

Sve drugo što se desilo prije svega na teritoriju bivše Jugoslavije koja nikada nije bila u istočnom bloku, ali je smatrana “komunističkom” zemljom, bilo da je popratna pojava sa stanovišta globalne politike SAD i nove zajednice država – Europske unije.
Sve je to stvorilo novu situaciju u kojoj je bilo moguće afirmirati i praktično početi realizirati novo-staru ideju o jednom svjetskom poretku na čijem tronu bi bila jedina svjetska supersila – Sjedinjene Američke Države.

Ta situacija i ukupne svjetske prilike ojačale su ideju i težnju SAD da postane vodeća svjetska sila. Amerika vec odavno sanja da dobije tu vodeću ulogu. Ona vec pedeset godina ima kompleks od primata Europe i europskih sila. I taj kompleks nastoji jacanjem kompleksa svoje veličine i snage. Prilika za to se ukazala upravo padom i raspadom Sovjetskog Saveza. Još davne 1947. godine, prilikom donošenja Trumanove doktrine, njen idejni tvorac i prvi poslijeratni americki predsjednik je rekao: “Nema jače zemlje od Sjedinjenih Država. Posjedujući takvu moć, mi smo dužni preuzeti rukovođenje čitavim svijetom”.

Na valu tih misli bili su i autori knjige “Američka vanjska politika” – C. Kegli i. J. Wittkopf: “Ma sta se događalo u prošlosti i sada – pisali su oni – američka politika polazi od glavne pretpostavke – dominirati u svijetu, izboriti se za neosporno svjetsko liderstvo, oslanjajući se, prije svega, na svoju vojnu moć”. Opsesija da SAD imaju primat i vodeću ulogu u svijetu, predstavljala je konstantu u ukupnoj američkoj strategiji poslije Drugog svjetskog rata do danas.
Truman je svoju politiku nazivao “pravednim tečajem”, Kennedy je označavao kao “nove granice”, Johnson je to izražavao kao težnju za “put u veliko društvo”, Nixon je za cilj njegove globalne politike proglasio “zakon i red “, dok je Reagan proklamirao “tečaj obnavljanja snažne Amerike”. Na toj liniji je ostao i novi, mladi, ne tako iskusni u svjetskim poslovima kao njegovi prethodnici – Clinton koji je u jednoj izjavi rekao: “Amerika mora nastaviti voditi svijet za čije je stvaranje učinila tako mnogo”.
I upravo ta ideja o državi-vodilji sa svim postulatima sustava koji u njoj postoji, nalazi se u središtu borbe za “novi svjetski poredak”. U stvaranje mita o “vodećoj zemlji” aktivno sudjeluju mnogi znanstveni radnici i apologeti teorija o “američkom snu” i “američkoj izuzetnosti”. Tako poznati američki profesor J. Robertson u knjizi “Americki mit” piše da se unutrašnji politički život Sjedinjenih Američkih Država “odavno oslanja na mit koji uporno u svijesti nacije održavaju svi predsjednici, čitava rukovodeća elita države”.

Prema Robertson-u, “to je mit koji kaže da Amerika ujedinjuje naciju koja ima iskljucivo mjesto u ljudskoj civilizaciji, i koje joj daje neosporno pravo na ekspanziju, na ulogu prve države, u svjetskom liderstvu”.
Koncept o novom svjetskom poretku na čelu sa Sjedinjenih Americkim Državama cjelovito je formulirao još prije skoro četrdeset godina jedan od osnivača američke znanosti o međunarodnim odnosima i šef Instituta za istraživanja vanjske politike Robert Strausz Hupe. Ovaj znanstvenik i dugogodišnji američki diplomat izložio je u svojoj knjizi “Ravnoteže sutrašnjice” viziju budućeg svijeta i odnosa snaga u njemu, afirmirajući ideju o vodećoj ulozi Amerike kao jedine supersile. Tako RS Hupe ističe da je za Sjedinjene Američke Države najvažnije pitanje “unifikacije globusa pod vodstvom te zemlje tijekom ove generacije”. Ukoliko SAD bude “djelotvorno i brzo radila na izvršenju ovog zadatka, od toga će, po misljenju Hupe, ovisiti preživljavanje SAD kao vodeće sile”, a “vjerojatno i preživljavanje zapadne kulture u cjelini, a moguće i preživljavanje čovječanstva”.

Na hitnost ostvarivanja tog cilja Hupe upozorava zbog “političkog jačanja azijskih naroda, koji, ako se ima u vidu njihov veoma veliki demografski rast, može izmijeniti globalnu i regionalnu ravnotežu snaga i dovesti do većih ili manjih konflikata i ratova, kao i zbog činjenice da će se značajnije povećati broj tzv. srednjih zemalja koje će biti u stanju da pribave nuklearno oružje i druga sredstva za masovno uništavanje. Zbog toga Hupe smatra da treba ići na “uspostavu jedinstvene svjetske vladavine”.
Zato je po Hupe-u jedno i jedino pitanje: “koji će narod uspostaviti univerzalni poredak po svojim idejama i pod svojom dominacijom”.

Duh je konačno izašao iz boce i počeo kružiti svijetom kao bauk novog svjetskog poretka.

Pobjednik u “trećem svjetskom Ratu” – u specijalnom ratu, dobio bi praktično neograničene mogućnosti za ostvarivanje davno začetih ideja o “novom svjetskom poretku”. U svjetskoj javnosti u posljednje vrijeme vode se rasprave o tome: što je to novi poredak, šta je njegova suština i da li on uopće postoji.
Strategija tzv. novog svjetskog poretka, istaknuta prije nekoliko desetljeća više kao zamisao i ideja o svemoći i premoći jednog sustava i hegemoniji jedne ili skupine zemalja, nije formulirana kao cjelovit koncept i doktrina. Ona je godinama dopunjavana i dograđivana da bi se uobličavala kao pogled na svijet. Ideja o “novom svjetskom poretku” nastala je kao rezultat težnji o svjetskoj hegemoniji bilo u sferi političkih i ekonomskih odnosa ili u domeni vojne sile.
Ova stara ideja je postala posebno aktuelna početkom 80-ih godina kada je nakon višegodišnje psihološke propagandne pripreme, ekonomskih iscrpljivanja i uslijed stjecanja drugih okolnosti, bio na vidiku početak kraja “komunistickog sustava”.

Novi međunarodni poredak je tema o kojoj se dosta raspravlja i razmišlja na svim zemljinim meridijanima, bez obzira na manja ili veća (loše) iskustva koje je dala povijest. Interesantna su posebno razmišljanja o tome kineskih analitičara svjetskih prilika i međunarodnih odnosa. Oni podsjećaju na povijesna iskustva koja pokazuju kako je nekoliko moćnika svojim odlukama podijelilo svijet prema sferama svojih interesa i opredijelilo sudbine mnogih naroda poslije Drugog svjetskog rata.

Nakon raspada poretka stvorenog na Jalti, intenzivirana su nastojanja da novi akteri i vodstvo svijeta po svojoj mjeri stvaraju novi poredak. “Što se tiče sadržaja i cilja – piše potpredsjednik Kineskog narodnog instituta za međunarodne odnose Ma Xusheng – međunarodni poredak je do sada bivao zasnovan na vodstvu i politici sile uz dominaciju nekoliko velikih sila koje su nametale svoja viđenja narodima svijeta.

Povijest je pokazala da jedan takav poredak ne može donijeti svjetski mir. Ovaj kineski naučnik upozorava da narodi svijeta “moraju ozbiljno proučiti ovu povijesna lekciju” i da “novi međunarodni poredak mora imati za cilj konsolidiranja svjetskog mira i unapređivanje zajedničkog razvoja, a pogreške nametanja razarajućih ratova čovječanstvo ne smije nikada ponoviti”.

Kineski analitičar iznosi mišljenje da se nekoliko velikih sila, u ime zaštite ljudskih prava i “demokracije i prosperiteta, miješaju u unutarnje stvari drugih zemalja”, pa novi svjetski poredak naziva planom “dominacije velikih sila”. “Sama srž stvari je, dodaje on, dozvoliti ili ne dozvoliti miješanje u unutarnje stvari suverenih država”.
Taj plan po njemu sadrži ograničavanje suvereniteta nezavisnih država i postavljanje pitanja ljudskih prava iznad državnog suvereniteta, nametanje svoje ideologije i miješanje u unutarnjih pitanja država koje odbacuju vrijednosti zapadnih demokracija. “

Mnogi površni promatrači onoga što se događa nisu bili u stanju razumijeti i shvatiti suštinu takve strategije tihog potcinjavanja naroda i država. Štoviše, nekima je to izgledalo kao početak nastanka jednog novog svijeta i bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo. Razumljivo je što su plaćene institucije i ideolozi “veliki” i “mali” seljak, objašnjavali i hvalili ideje i političku praksu nastanka jednog novog poretka. On su svakako znatno doprinijeli da te ideje postanu privlačne, pažljivo skrivajući njihovu pravu suštinu, i da stvore mnoge zablude i iluzije u svoj javnosti glede karaktera “novog svjetskog poretka” i načina njegovog stvaranja. Ono što iznenađuje jest podrška ideja i praksa novog poretka dobiva od onih ljudi za čiji se obrazovni i intelektualni nivo ne bi moglo reći da nije u stanju dokučiti suštinu stvari, da dublje pronikne u društvene i političke procese, da u tim procesima vidi interese svog naroda kome pripadaju i predviđaju njegovu sudbinu i budućnost.

Mnogi među njima su dobrovoljno pristali da budu pozitivni tumači i apologeti jedne političke strategije čiji dosadašnji rezultati i opća usmjerenost s razlogom izazivaju nevjerice i zebnje diljem naše planete. Da li će se i kada probuditi savjesti umnih ljudi našega doba i da li će oni biti u stanju da narodima svijeta na vrijeme kažu pravu istinu o “novom svjetskom poretku” – to će pokazati vrijeme koje ubrzano prolazi.

Institucionalni oslonci “novog poretka” su:

- Ujedinjeni narodi
- Europska unija
- NATO
- Svjetska banka i MMF

Svjetska banka i MMF – ekonomski stupovi novog svjetskog poretka

U strategiji stvaranja novog svjetskog poretka bitno mjesto imaju Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond . Ove dvije najmoćnije svjetske institucije u sferi kapitala dobile su takvu snagu da bitno utječu na globalna ekonomska, pa i politička kretanja u suvremenom svijetu. Bez njihovog prisustva i sudjelovanja ne može se više ni zamisliti skoro ni jedna nacionalna ekonomija. One svojom ekonomskom, odnosno snagom ogromnog udruženog financijskog kapitala, predstavljaju glavni generator gospodarskih i financijskih integracija, usmjeravaju globalne i regionalne gospodarske i tehnološke procese.

Njihova ekonomska funkcija izražena je prije svega u uvjetima usmjeravanja i korištenja financijskog kapitala ogromnih razmjera, i svakako, u uvjetima i načinu dodjeljivanja kredita i drugih oblika financiranja nacionalnih i međunarodnih projekata, uticuci na strukturu i ukupnu usmjerenost gospodarskih tokova pojedinih ili skupina zemalja. medjunarodni kapital koji se transponira preko Svjetske banke i MMF-a nalazi se u funkciji multinacionalnih kompanija, financijskih magnata i mnogih anonimnih vlasnika kapitala, koji posredstvom ovih institucije plasiraju u velike svjetske projekte. Neke od njih, kao, primjerice, Svjetska banka, osnovane su sa zadatkom da pomažu ekonomski razvoj mnogih zemalja koje zaostaju za svjetskim procesima ili se nalaze na najnižem stupnju ekonomske razvijenosti. Ona tu funkciju vrši dodjeljivanjem kredita i tzv. pomoći.

Ali financijski kapital koji plasira ova kao i sve druge banke, daje se pod određenim teškim uvjetima koje su primatelji prisiljeni prihvaćati, dok stvarni vlasnici kapitala ubiru visoke profite i njegove suradnike drže u manjoj ili većoj ekonomskoj, pa i političkoj ovisnosti.

Tako je međunarodni financijski kapital uvukao u svoju mrežu stotine zemalja u svijetu, čineći ih ovisnima, politicki poslušnim, nesamostalnim i često bez svog stvarnog suvereniteta. I upravo na taj način, Svjetska banks i MMF, i ne samo oni, čine ekonomske stupove u projektima uređivanja svijeta po modelima arhitekata novog svjetskog poretka. Ta sprega koncentriranog financijskog kapitala sa planovima novog poretka daje onim financijskim institucijama dodatnu moć i toliku snagu da se mnogi danas a svijetu pitaju gdje se nalaze stvarne poluge mondijalistički vlasti.
Postavlja se, naime, pitanje: tko stvarno upravlja svjetskim procesima: vlade ili ove moćne institucije financijskog kapitala u sprezi sa međunarodnom političkom elitom i oligarhijom.

Ono što karakterizira metode rada Svjetske banke, posebice MMF-a jest činjenica da su uvjeti suradnje nacionalnih država i financijskih institucija većine zemalja, izrazito politički obojeni. Rijetki su primjeri da su ove međunarodne financijske institucije posljednjih godina davale kredite ili tzv. pomoći nerazvijenim ili zemljama u razvoju, a da nisu kao prethodne uvjete zahtijevli “demokratske reforme”.

Postavljeni su izravno zahtjevi u pogledu ne samo monetarnog sustava i gospodarskih reformi, uz obavezno slobodno tržište, već su često traženi i određivani modeli društvenog sustava i državne organizacije. Sve je to, naravno, u funkciji prinudnog organiziranja pojedinih društava i država po zamišljenom modelu mondijalizma, konačno, sve je to usmjereno na potčinjavanje naroda i država, prisilno, a ne dobrovoljno povezivanje u šire zajednice, da bi se ponašale po jednoj shemi i po diktatu najmoćnijih.

Ko ustvari vlada svijetom?

Suvremeni svijet našao se u kliještima vlastitih suprotnosti i sapleo se toliko u mrežu institucija stvorenih na osnovama opipljivih ali često i nevidljivih društvenih grupa, financijskog kapitala, političke oligarhije i raznih drugih od čoveka, naroda i nacionalnih država, otuđenih interesa da se sve glasnije postavlja pitanje: tko u stvari, danas vlada svijetom, ili još preciznije: tko vuče konce iza kulisa svjetske političke pozornice, tko vlada formalno, a u čijim su rukama poluge vlasti koja upravlja pojedinim državama, regionalnim i drugim međunarodnim organizacijama i institucijama.

U traženju odgovora na ovo pitanje, većina mogućih i stručnih analitičara globalnih društvenih procesa u suvremenom svijetu, suglasna je u jednom: da je sve veći broj država i međunarodnih političkih, ekonomskih, vojnih struktura i asocijacija na čijem se čelu nalaze ličnosti, vlade i organi koji vrše vlast i upravljaju, ali često samo prividno u ime onih koji su ih formalno birali, dok se stvarni nosioci političke i društvene moći nalaze u dubokoj pozadini iz koje suptilnim metodama i razvijenim mehanizmom utjecaja vrše destrukciju stvarne vlasti i ostvaruju svoje konkretne interese i strateške ciljeve.

Analitičari koji se bave ovim problemima jos nisu uspeli potpuno otkriti sve strane zamršenijeg klupka i odgovoriti na pitanja: tko stvarno vlada, na primjer, Amerikom ili Rusijom, koje snage diktiraju ponašanje takvih organizacija kao što su Ujedinjeni narodi, Europska unija, NATO pakt, OEBS ili razne internacionalne organizacije u Aziji, ili na drugim kontinentima. Ali dugogodišnji analiticari, ipak su uspjeli da “pohvataju neke konce”, i da slože dio mozaika sila, odnosno institucija iz kojih “zrači” stvarna moć vladanja i upravljanja političkim procesima, i vojnim snagama, i koji pomoću kapitala i novih tehnologija usmeravaju svijet ka ostvarivanju davnih i aktualnih ideja mondijalizma.

Prema saznanjima mnogih istraživača danas u svijetu postoji nekoliko organizacija i institucija u kojima se nalaze “ad personam” pripadnici svetskog establishmenta koji vrše suštinski uticaj na nacionalne i svjetske poslove i na donošenje svih bitnih odluka od značaja za život ljudi, naroda i država.

Poznato je da se ta koncentrirana moć nalazi u nekoliko takvih organizacija kao sto su: Savjet za medjunarodne odnose u Sjedinjenim Državama, Trilateralna komisija, zatim Rimski klub i grupa Bilderberg.
U njihovom članstvu se nalaze najistaknutiji predstavnici svjetske elite čija je strateška orijentacija stvaranje novog svetskog poretka na čelu sa tzv. svjetskom vladom, bez nacionalnih država i njihovog suvereniteta, bez granica i ograničenja za kretanje financijskog kapitala i proizvoda multinacionalnih kompanija, za slobodni pristup, informacijama, kulturnih i duhovnih vrednosti. U pitanju je borba otudenih društvenih grupa za vlast i bogatstvo i to je težnja za privatizacijom moći – političke, ekonomske, kulturne.

Osnovni temelj i kadrovsku jezgru ovih mondijalistickih društava predstavlja tajnovita i nadasve moćna masonerija, odnosno članovi njenih tajnih loža. Iz masonerije, na njenih osnova i po njenim idejama stvorene su ove organizacije čiji je legitimitet pokriven imenima raznih tzv. “nevladinih”, neformalnih udruženja i klubova u kojima se okupljaju tzv. “pojedinci od ugleda i prestiža” i čija je aktivnost uglavnom od javnosti dobro skrivena, ali čija “mišljenja” ne rijetko bivaju ugrađena u odluke i zvaničnih vlada i organa koje nerijetko potresaju svijet i utječu na život ljudi, naroda i država.

Princip djelovanja ovih organizacija je identičan onome na kome radi i masonerija. Naime, njihovi članovi se ugrađuju u legalne nacionalne državne i međunarodne organe i tako iznutra utječu na njihovu politiku. Iz prakse je poznato, da je članstvo u masonskim ložama i u njihovim izdancima – savjetima, komisijama i klubovima, najčešce uvjet “izbora” za ključne funkcije u državnim administracijama. O tome ilistrativno govori podatak da su svi američki predsednici posijle II. svjetskog rata bili masoni ili članovi Saveza za medjunarodne odnose ili Trilateralne komisije.
Tako su članovi masonske lože bili Franklin, Rosewelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford – Mladi, Ronald Reagan. George Bush je bio član lože “Mrtvačka glava” – tajnog društva na sveučilištu Yale, dok su masoni bili kandidati za potpredsednike SAD – Godwater i McGovern.

Predsednik Kennedy, Nixon, Ford, Carter i Bush nalazili su se u članstvu Savjeta za međunarodne odnose i trilateralne komisije, dok je Bush dvije godine vršio dužnost predsjednika SIO.
Pripadnost ovim organizacijama, kako kaže Geri Ka, postala je preduvjet za predsjedničku kandidaturu i za najveće položaje u administraciji: “Nije netočno, kaze Geri Ka, da SIO i Trilateralna komisija vladaju našom vladom”.

Kuda se svijet kreće?

Nakon završetka klasičnog hladnog rata i intenziviranja njegove “mekše” i više rafinirane varijante – specijalnog rata, odnosno nakon nestanka realsocijalističkog sistema i razbijanja Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Čehoslovacke u više državica, na svjetskoj političkoj pozornici kao jedina super sila i trenutni “svjetski lider” ostale su Sjedinjene Americke Države praćene, takoreći satelitski, od njegovih zapadnih saveznica i nekih udaljenijih, ekonomski moćnih dalekoistočnih zemalja.

Poslije nestanka jednog bloka i svjetske ravnoteže snaga, svijet se našao u vrtlogu društvenih (izabranih ili nametnutih modela) i ekonomskih promjena, traženja novih saveza i političkih i vojnih oslonaca. Pobjednici u prvoj velikoj povijesnoj rundi traže nove puteve ujedinjavanja svijeta po svom modelu i pod svojim tutorstvom i apsolutnim utjecajem.
Stratezima novog svjetskog poretka postojeći politički, ekonomski, vojni i kulturni osvojeni prostori postali su isuviše tijesni za ostvarivanje njihovih ideja i ciljeva. Oni su napravili i hoće oživiti europsku varijantu povezivanja država u jednu nadnacionalnu asocijaciju i da je kao model primjene na širim svjetskim prostorima.

Zaključak

Zvalo se to novi svjetski poredak ili nekako drugačije, na djelu je jedna nova volja čijoj milosti su izručeni podanici nekadašnjeg poretka sretne budućnosti.
Tehničari novog svijeta objavili su kraj povijesti. Vidio sam svijet u kojem je rođena ideja završetka ljudske povijesti. Taj svijet se uglavnom iskazuje svakodnevnim strahom od smrti. Njime dominiraju ideje zdravlja, sportskog, ispravnog i higijenskog života. Ljudi tamo trče propisanim ritmom (jogging); trce da bi živjeli i žive da bi trčali. U tom svijetu ne postoji prošlost, a o budućnosti se misli kao o osobnoj svojini, pa ona otuda mora biti unapred sređena i umivena.

Moguće je da je unutarnji motiv projektanata novog poretka jednak ili sličan motivu projektanata sretne buducnosti: i jedni i drugi krili su ili kriju želju da poraze ljudsku biologiju poražavajući neupitnost povijesti.
Procedura prema kojoj se budućnost a priori uređuje predstavlja jednu vrstu fantastičnog perpetuiranja poznate i kontrolirane svakodnevice. Danas onih što dolaze ne smije puno da se razlikuje od danas onih što sada uređuju svijet. Čovječanstvo vjerojatno ulazi u period kada se budućnost već danas predviđa, dozira i kontrolira.
Možda se time ispunjava neka viša pravda za potomstvo naraštaja koji su bili žrtve ili svjedoci revolucionarnog terora.

Njima sasvim sigurno nitko neće odlagati ni sretnu ni nesretnu budućnost: oni ce živjeti svakodnevno, sa manjim ili većim napetostima, ali uglavnom u poravnatoj, predvidljivoj i stereotipnoj svakodnevici.
Prema dosadašnjem iskustvu prakse otvorenog drustva, vrli novi svijet ne bi trebalo da donese više tragedije nego što su je već okusili stanovnici komunističkog dijela planete. Ostaje pitanje da li će oni još za izvjesno vrijeme stjeći pravo i slobodu učiniti svoj život jednako vrijednim i ravnopravnim životima gradana otvorenog društva. Konačno, poslije pakla čistilista koji još uvek traje, mora da dođe i zasada nepoznat, ali po svim indicijama mučan period prilagođavanja.

Za one koji ne polože ispit prilagodljivosti – za nove disidente i heretike – uvek ostaju usamljene stanice u pustinji novog poretka. Njih, vjerojatno, neće čuvati naoružani stražari. Ali će te usamljene i razbacane sjemenke, sigurno, biti nadzirane iz nebeskih crkava novog poretka – iz letećih tanjura.

 
 
(besplatniseminarskiradovi.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11024"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Svi ste vjerojatno vidjeli novčanicu od jednog dolara. Niste? E, pa ako niste onda ste propustili vidjeti i simbol piramide sa svevidećim okom na svome vrhu koji se na toj novčanici nalazi. Ispod slike nedovršene piramide stoji natpis «Novus Ordo Seclorum» koji je 1782. predložio Charles Thompson, jedan od osnivača američke nacije, kada je od strane kongresa zamoljen da osmisli konačan dizajn velikog pečata Sjedinjenih država.

Thompson nikada nije u potpunosti objasnio prijevod ovog mota, ali je objasnio njegov simbolizam koji znači «početak nove američke ere». I priča bi tu stala da ne znamo kako je nedovršena piramida sa svevidećim okom simbol iluminata, jednog od najmisterioznijih tajnih društava u povijesti. Prvobitni iluminati su bili tajno društvo koje je 1776. godine osnovao bavarski profesor Adam Weishaupt. Njegov cilj bio je ukinuti organiziranu religiju i sve svjetske vlade te povesti ljudski rod u Novi svjetski poredak kojim upravlja apsolutni razum. No, njihovu urotu je vrlo skoro otkrila bavarska vlada i iluminati su bili prisiljeni prikriti se i raditi u još većoj tajnosti.

O njima se ne zna puno nakon tog progona, ali teoretičari zavjere vjeruju da oni još uvijek postoje i upravljaju svjetskom politikom iza kulisa. Nekim od njihovih najvećih postignuća se smatraju francuska revolucija, svjetski ratovi, komunizam te Ujedinjeni narodi i Europska unija kao sredstvo centraliziranja svijeta pod jednim parlamentom, ustavom i valutom.

Sinonim za iluminate danas je Savjet za inozemne veze, veliki think tank koji se sastoji od bogatih bankara, poznatih znanstvenika i utjecajnih političara. Vjeruje se da rade na ostvarenju Novog svjetskog poretka, sekularne svjetske vlade s UN-om kao policijom.

Nitko ne može dokazati postojanje iluminata, ali teoretičari zavjere svugdje vide njihov utjecaj. Intrigantno je i to da su iluminati osnaovani upravo 1776. kada je proglašena američka neovisnost, a imajući u vidu njihovu motivaciju za upravljanje svijetom nije teško zbrojiti dva i dva.

Postoje teorije da je George Washington zapravo bio Adam Weishaup

Bavarski iluminati

Poznata je činjenica da je red Iluminata osnovao čovjek po imenu Adam Weishaupt, rođen 6. veljače 1748. u Ingolstadtu u nezavisnoj državi Bavarskoj. Potekao je iz židovske obitelji koja je prihvatila kršćanstvo. U skladu s tim, Weishaupt je dan na brigu isusovcima koji su ga školovali. U djetinjstvu je učio češki i talijanski, a kasnije latinski, grčki i hebrejski. Iako su isusovci polagali svoje nade u njega zbog njegovog talenta u jezicima i znanosti, on se pobunio protiv njih i postao profesor na Katedri za prirodni i kanonski zakon Sveučilišta u Ingolstadtu.

Oko 1768., Weishaupt je počeo sakupljati velike količine spisa pomoću kojih je namjeravao osnovati vlastitu akademiju za učene ljude. Pročitao je svaki antički spis i tekst koji je mogao nabaviti. Posebno se zanimao za okultizam i fascinirao piramidom u Gizi (koja će kasnije postati simbolom njegovog Reda). Vjeruje se da ga je tada utjecajna obitelj Rothschild[1] unajmila da joj pomogne u planovima vladanja svijetom. Weishaupt se od tog trenutka posvetio planovima « transformacije» ljudske rase i kreiranju novog svjetskog poretka. 1. svibnja 1776. osnovao je red iluminata. Ime je preuzeo od prevedenog naziva starog španjolskog kulta « alumbrados», čiji su članovi vjerovali da primaju znanje s onog svijeta.

Iluminatus znači « prosvjetljeni», onaj koji vlada pomoću razuma, oslobođen od mraka u kojem ljude drži organizirana religija. Neki iluminate povezuju s imenom Lucifera, čije ime znači « nositelj svjetla». Nagađa se da Weishaupt nije slučajno izabrao taj datum prvog svibnja, već da on simbolički predstavlja nastavak progona kršćana koji je završio na taj datum abdikacije rimskog cara Dioklecijana. (Manifold,1998) Čak i ime osnivača ima simboličko značenje: doslovno prevedeno, Adam znači « prvi čovjek», dok Weishaupt znači « mudra glava». Oko sebe je okupio približno dvije tisuće plaćenih sljedbenika kojima je obećao svjetsku moć.

To su bili pripadnici intelektualne elite, pokrivajući razna područja književnosti, znanosti, ekonomije. Weishaupt je uložio mnogo truda kako bi se na sveučilištima odgojili budući članovi Iluminata, umno pogodni za njegove ciljeve. Stoga bi odabrani i talentirani učenici dobili stipendije za takvu obuku.

Glavni cilj Iluminata je bio ukidanje monarhije (i svakog drugog oblika tradicionalne vlasti), privatnog vlasništva, patriotizma, institucije braka i svih religija*. Svima koji rade ka tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva.Regrutiranje članova bio je lak posao. Mnogi od njih su bili plemićkog podrijetla – barun Xavier von Zwack, Adolf von Knigge, Alexandar Radischev, Claudio Manuel da Costa, J.W.Goethe i W.A.Mozart. Ubrzo nakon osnivanja, Weishaupt je shvatio kako je najbolji put za provođenje svojih planova infiltracija članova Iluminata u masonske lože.

Masoni su u to vrijeme bili utjecajno polutajno društvo koje je u svojim redovima okupljalo elitne ljude. Infiltracija u masonske lože imala je dvije prednosti: pošto su za društvo masona svi znali ali su njihovi obredi bili tajni, Weishaupt je računao na to da će njegovi planovi biti obavijeni velom tajnosti, ali javnost na njih neće obraćati pozornost jer je navikla na masone. Drugo, pošto su mnogi masoni bili utjecajni ljudi, oni bi se lako unovačili za iluminatske ciljeve. Tihi «puč» je izvršen učinkovito. Weishaupt je, zajedno sa kolegom masonom Kniggeom (koji je već odavno namjeravao centralizirati slobodno zidarstvo) unovačio brojne iluminate iz najviših redova masona. Prema hijerarhiji masona Weishaupt je organizirao i svoje tajno društvo.

Postojale su tri klase: Nursery, koja se sastojala od Pripravnika, Početnika, Minervala i Iluminatusa minora. Druga, Masonska klasa, je sadržavala stupnjeve Iluminatus major i Iluminatus dirigens. Treća klasa zvana Misteriji je bila podjeljena u Niže (Prezbiter i Regent) i više misterije (Magus i Rex). U najnižoj klasi napredovanje se postizalo pisanjem znanstvene disertacije, napredovanje u srednjoj klasi je bilo slično masonskim ritualima inicijacije, dok za najviše klase nema pisanih dokumenata. Kao što je već napomenuto, glavni cilj iluminata je bio uništiti vlast, a posebno religiju.

Weishaupt je vidio ljudski razum kao jedini autoritet, a religiju kao zapreku razuma. Povlačeći analogiju s dijelovima Biblije, usvrdio je kako je njegova organizacija poput ploda drveta spoznaje dobra i zla. Ono što je biblijski Bog uskratio čovjeku, to Weishauptova « religija» nudi svojim sljedbenicima, zajedno sa svjetskom moći. Dok tradicionalna religija tvrdi da je čovjek a priori grešnik, Weishauptova teza je da čovjek u osnovi nije loš – religija i država su ti koji ga čine lošim.

Da bi se izišlo iz takvog stanja, valja koristit razum. Zbog takvih učenja Crkva je osudila iluminate štovateljima Sotone i oštro reagirala protiv njih. Iluminati su imali svoje kritičare (George Washington, opat Barruel, profesor Robinson), ali i ljude koji su smatrali udruženje masona i iluminata pozitivnim (Thomas Jefferson, Walter M. Fleming, Albert Mackey). (Manifold, 1998.) Iluminati su ubrzo infiltrirali svjetske vlade, a došli su i do Amerike. Međutim, iako je Weishaupt bio briljantan intelektualac, nije imao sposobnosti velikog vođe. Morao se suočiti sa mnogo skandala i problema na mjestu Iluminatusa Rexa.

Prvi je prouzročila njegova ljubavnica koja je dobila njegovo dijete i prijetila da će ga prokazati javnosti. Zatim je barun von Knigge, koji je odigrao veliku ulogu u stvaranju masonsko-iluminatskog saveza, tražio mjesto Weishauptovog suvladara, s čime se ovaj nije slagao pa je von Knigge napustio Red. Neki pisci poput Herdera i Fichtea (članovi iluminata) su se zalagali za ujedinjenu Njemačku, što je bilo u suprotnosti sa Weishauptovim planom ukidanja nacionalizma. Weishauptova arogancija i odbijanje da sluša svoje podređene stvorili su mu mnoge neprijatelje u vlastitim redovima. No, 1784. bavarske vlasti su saznale za ovo društvo. Glasnik koji je nosio planove iluminata poginuo je od udarca groma u oluji.

Dokumenti koje je imao uz sebe su pronađeni i proslijeđeni bavarskoj vlasti, koja je smjesta proglasila društvo ilegalnim. Weishaupt je morao bježati iz Bavarske na istok u Moskvu i naposljetku u gradić Gothu, gdje je i umro 18. studenog 1830. Čak i njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Njegovi suradnici tvrde kako je iznenada umro dok je radio na hermetičnim magičnim spisima. Međutim, njegovom smrću Društvo nije prestalo postojati, već je, naprotiv, dokumentirano još nekoliko generacija iluminatusa koji su nastavili raditi u tajnosti.

Novi svjetski poredak

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da neka organizacija (u ovom slučaju iluminati) teži ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade. Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen

Poveljom UN-a, ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma. Iluminati ovom cilju pristupaju tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već operiranjem iza kulisa. Iluminati nikad ne istupaju javno; oni rade tajno – infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke.

Članovima iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom svih operacija. Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere poznata kao problem-reakcija-rješenje.Ilustrirajmo to na primjeru UN-a. Nakon 2.svjetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu politiku i « svjetsku policiju».

Vjeruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svjetske ratove (problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali rješenje, tj. UN. Teoretičari zavjera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svjetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se sve više sakuplja u rukama elite.

Simbolika

Službeni simbol iluminata bila je danas vrlo poznata piramida, preuzeta od masona. Taj simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svjetlosnim zrakama. Već je ranije napomenuto kako je Weishaupt bio fasciniran misterijem Velike Piramide u Gizi.

Moderni simbolozi smatraju da je piramida staroegipatski okultni simbol koji predstavlja konvergenciju prema vrhuncu prosvjetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je « oko koje sve vidi», zvano još i « trinacria». Weishaupt je vjerovao da će najinteligentniji čovjek zauzeti mjesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. To je poganski simbol koji je Weishaupt preuzeo je simbolički označava sposobnost njegovog Reda da sve nadzire. Može se zaključiti kako je cjelokupni simbol prosvjetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da rasprše mit religije i dovedu svjetlo uma i znanosti.

Natpis « Novus Ordo Seclorum» na latinskom znači « novi sekularni poredak», što se slaže s iluminatskom idejom sekularne države. Njihova izvorna vjerovanja su zapravo svojevrsna kompilacija učenja raznih mističnih grupa kroz povijest. Iluminati su prihvatili tantričke vježbe za meditaciju koje koriste umu i tijelu. Također su prakticirali metode i koncepte muslimanskog kulta Asasina, kao i one različitih gnostičkih kršćanskih skupina. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svjetska dominacija, oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od svih ovozemaljskih okova), besmrtnost te apsolutno znanje i moć. Da bi to postigli, intenzivno su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije.

Teorije zavjere

Iako su povijest i ciljevi iluminata dosta poznati, postoje brojna nagađanja o tome na koji način su oni provodili svoje ciljeve. Vjerojatno najpoznatija teorija je ta da je iluminatski simbol na poleđini novčanice američkog dolara zapravo dokaz njihovog uspjeha da kontroliraju američku vladu. Dizajn novčanice kojeg je izradio Charles Thomson je predstvljen američkom ministarstvu financija 1935.

Ta godina se smatra vremenom kad se Red proširio iz Europe u Ameriku i infiltrirao tamošnje društvo slobodnih zidara. Tada su masoni držali uglavnom visoke položaje u vladi. Jedan od njih je bio potpredsjednik Henry Wallace. Ne zna se je li Wallace bio prikriveni iluminatus ili je djelovao pod njihovim izravnim utjecajem i uspješno lobirao da taj simbol bude prihvaćen kao Veliki Pečat. Predsjednik Theodore Roosevelt je bio navodni iluminatus. Rečenica « Novus Ordo Seclorum» je u zastrašujućem kontrastu sa rečenicom « In God We Trust» koja se nalazi na prednjoj strani novčanice. (Manifold, 1998.) Kao prvi veliki uspjeh iluminata u stvaranju novog svjetskog poretka smatra se Francuska Revolucija. Prema teorijama, agenti iluminata su potakli ljude na pobunu i inspirirali jakobince i prosvjetitelje svojim idejama.

U prilog tim teorijama govore činjenice da su prosvjetitelji, osim velike sličnosti u nazivu s iluminatima, zagovarali sekularno društvo i razum koji će vladati nad ljudskim djelovanjem. Skoro nakon Napoleonovih ratova, iluminati su uvidjeli da je Europa toliko pogođena ratnim stradanjima da će prihvatiti svaku političku soluciju koja će je izvući iz krize. Vjeruje se da je obitelj Rotshchild ta koja je organizirala Bečki kongres 1814. godine kako bi pokušala skrojiti političku kartu Europe po svojoj viziji Novog svjetskog poretka.

Nakon prvog svjetskog rata, osnovana je Liga naroda kao prvi pokušaj političkog ujedinjenja svijeta. Navodno je ruski car prozreo njihove planove i bojkotirao Ligu. Ta organizacija je ionako propala jer nije imala sustav sankcija kojim bi se kažnjavale države koje su prekršile međunarodne zakone. Ujedinjeni narodi se smatraju nastavkom tih planova. Kao jedan od velikih svjetskih vođa, ni Hitler nije pošteđen toga da se oko njegove osobe ispletu teorije zavjere povezane s iluminatima.

Smatra se da su već u vrijeme njegove mladosti, kad je radio kao soboslikar, Rotschildeovi uočili njegovu karizmu i talent. Kad je završio u zatvoru, napisana je knjiga « Mein Kampf» u njegovo ime i dana mu je puna financijska i politička podrška kako bi došao na mjesto njemačkog kancelara. Psihoanalitičar Walter Langer čak ide do te tvrdnje da je Hitler bio izdanak obitelji Rotschild, a progon židova imao je svrhu da se skrene pozornost sa ljudi koji zapravo stoje iza svega. Autori Gary Allen i Larry Abraham (Allen i Abraham, 1998.) povlače vezu između iluminata i poznatog njemačkog ekonomista i mislioca Karla Marxa.

Prema njima, Marxu je pristupila grupa koja je sebe nazivala « Društvom pravednih ljudi» i nagovorila ga da napiše «Komunistički manifest» kao demagoški mamac koje će siromašno pučanstvo lako progutati. « Komunistički manifest» je zapravo bio u opticaju dugo prije Marxa, a on je samo obnovio i sistematizirao revolucionarne planove koje je prvotno postavio Adam Weishaupt. « Društvo pravednih ljudi» je zapravo bilo produžetak iluminata koji su se skrivali od zakona. Kritičari te teorije tvrde da je jedina sličnost između « Komunističkog manifesta» i iluminatskih ideja koncept da ljudi mogu upravljati samima sobom bez utjecaja vlade. Iluminatska ideja vrhunca vrline i moralnost te temelj za reformaciju svijeta nije čisto reflektiran u komunističkim ciljevima nasilnog ukidanja socijalnog poretka.

Savjet za inozemne veze (odnose)

Savjet za vanjske veze (eng. Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudjelovati u američkoj politici. Njihova službeni cilj je « poboljšavanje američkog razumijevanja svijeta i prijedlozi za vanjsku politiku SAD-a». To postiže konstruktivnim debatama o svjetskim problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR je « think tank»[4] u pravom smislu – trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsjednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora.

Zbog svoje povijesti, veza i utjecaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Općenito se na CFR gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utječu na svjetsku politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na uspostavljanju novog svjetskog poretka. Autor Pat Robertson u svojoj knjizi «New World Order» (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze podadmirala Chestera Warda, nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi da je cilj te organizacije, objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i stvaranje svemoćne svjetske vlade.

U centru njihove politike je ideja da prosvijetljeni monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a kojoj je na raspolaganju svjetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda). Na sastancima Savjeta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove riječi prenositi medijima, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih medija, koje drže u šaci.

Autor vjeruje da je CFR samo ogranak velike svjetske grupe urotnika koja se naziva Okrugli stol (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog mijenja kroz razne psihološke operacije.
 
 
(erepublik.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9113"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]