Infuzija slane otopine ima širok raspon medicinske priamjene, međutim nova su istraživanja pokazala da prebacivanje sa infuzije slane otopine na drugu intravenoznu tekućinu može napraviti veliku razliku u životima bolesnika

Osim smanjenja broja slučajeva zatajenja bubrega, korištenje nečega drugoga osim fiziološke otopine može također poboljšati izglede za preživljavanje pacijenta.

Da bi došli do ovog zaključka, istraživači Medicinskog centra Sveučilišta Vanderbilt izvršili su dvije različite studije između 2015. i 2017. godine.

Prva je uključivala više od 13.000 bolesnika koji su primljeni na hitnu pomoć. Druga studija uključivala je preko 15.000 pacijenata na intenzivnoj njezi. U obje studije, pacijenti su dobili ili infuziju slane otopine ili uravnoteženih kristaloida.

Za bolesnike na hitnoj pomoći, fiziološka otopina i uravnoteženi kristaloidi nisu imali utjecaja na smanjeni broj dana u bolnici. Međutim, istraživači su otkrili da su bolesnici koji su primili uravnotežene kristaloide imali manju vjerojatnost da će imati bubrežne komplikacije (4,7% prema 5,6%) u roku od mjesec dana.

Sličan učinak zabilježen je kod bolesnika na intenzivnoj njezi. Od 7.942 pacijenata koji su primili uravnotežene kristaloide, samo 1139 ili 14,3 posto je imalo probleme sa bubrezima. Za usporedbu, oko 1211 od 7.860 pacijenata na infuziji slane soli, odnosno 15.4% je imalo problema.

Neprekidna bubrežna disfunkcija bila je istaknuta kod pacijenata koji su primili infuziju slane otopine (6,6 posto u odnosu na 6,4 posto). Štoviše, oni pacijenti koji su primali slanu otopinu imali su veću stopu smrtnosti u bolnici (11,1 posto) kada su uspoređeni sa onima koji su primali uravnotežene kristaloide (10,3 posto).

Osim niže incidencije zatajenja bubrega i smrti, uravnotežena otopina je imala veće koncetracije otopine klora i natrija koje su bile puno bliže prirodnoj razini u krvi nego infuzija otopine soli. Veće koncentracije natrija i klorida u fiziološkoj otopini čine ga skoro pa identičnom sa kuhinjskom soli.

Istraživači su procijenili da zamjena infuzije slane otopine može smanjiti broj slučajeva godišnjeg zatajenja bubrega u SAD-u za čak 100.000. Štoviše, čak 70.000 života može se spasiti tako da se primjeni ova jednostavna promjena.

“Mala razlika za pojedine pacijente, ali značajna na razini populacije. Svake godine u Sjedinjenim Državama milijuni pacijenata dobivaju intravenozne tekućine”, rekao je autor studije dr. Wesley Self.

“Kada pogledate milijune i milijune pacijenata koji dobivaju infuziju svake godine u SAD-u, razlika od 1 posto za svakog pacijenta počinje biti veliki broj kad ga umnožite sa milijun.”

Dodao je: “Postoje desetine ili stotine tisuća pacijenata koji će se poštedjeti smrti ili teških problema s bubrezima kada im se da uravnotežena tekućina umjesto slane otopine.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Velika Britanija će provest javnu istragu o zaraženoj krvi koja je ’70-ih i ’80-ih godina prošlog stoljeća korištena kod pacijenata u Državnoj zdravstvenoj službi, a procjenjuje sa da je to uzrokovalo zarazu oko 2.400 osoba, priopćila je danas britanska Vlada

Tijekom ’70-ih i ’80-ih godina prošlog stoljeća krvni proizvodi koji su se dostavljali Državnoj zdravstvenoj službi bili su zaraženi virusima poput hepatitisa C i HIV-a, zbog čega je tisuće ljudi dobilo hemofiliju ili druge bolesti, prenosi Reuters.

Britanski ministar zdravlja Philip Dunne kazao je da su mnogi dokumenti javno objavljeni, što je dalo “sveobuhvatnu sliku događaja i odluka donesenih u to vrijeme”.

“Ipak, shvaćam da onima koji su pogođeni, ovi potezima nisu dovoljno napredni pružiti odgovore koje žele dobiti o tome što se dogodilo. U svjetlu zabrinutosti i izvještaja o novim dokazima, važno je da razumijemo opseg onoga što se tvrdi i šira pitanja koja se javljaju”, rekao je Dunne u Parlamentu.

Kako se navodi, s obiteljima žrtava konzultirat će se o tome kakva će istraga biti poduzeta.

Prema izvještaju zastupnika iz 2015. godine, Odjel za zdravstvo je procijenilo da je više od 30.000 osoba moglo biti zaraženo virusom hepatitisa C između 1970. i 1991. godine, kada je Britanija iz SAD uvezla krvne proizvode, ali da je svega 6.000 identificirano.

U razdoblju od 1978. do 1985. godine identificirano je 1.500 osoba s virusom HIV-a.

Do istrage je došlo nakon što su čelnici svih vodećih političkih stranaka, osim vladajuće konzervativne, napisali zajedničko priopćenje premijerki Theresi May u kome su zahtijevali istragu.

“Desetljećima su osobe s poremećajem krvarenja i njihove obitelji tražili istinu. Umjesto toga, Vlada im je kazala da nikakva greška nija napravljena i odbijala objaviti dokaze o nepažnji i prikrivanju. Konačno će imati priliku za pravdu”, rekla je izvršna direktorica Društva za hemofiliju Liz Carroll.
 
(sputniknews.com)

Peter Thiel, tech milijarder i osnivač PayPal-a, smatra da su ljudi prevareni od strane “ideje od neizbježnosti smrti”, te je financirao startup projekte posvećene dugovječnosti

48-godišnjak čak je počeo istraživati ​​uznemirujuće tehnike – infuzije krvlju mladih ljudi.

U intervjuu za Inc.com, Thiel je rekao da je takva praksa – poznata kao parabioza – najbliža modernoj znanosti u stvaranju procesa protiv starenja.

“Parabioza” znači biološko spajanje dviju osoba, te u slučaju Thiela to podrazumijeva da se on prožme krvlju 18-godišnjaka.

48-godišnji milijarder “potroši 40.000 dolara za infuziju krvi 18-godišnjaka, prema izvješćima.

Ako ste pogledali film Mad Max: Fury Road u kojem negativci koriste isti sustav infuzije da bi se održali zdravima, u kojem su ukrali dragocjenu krv junaka. Da li ste zamišljali da će nešto tako doći blizu vas i u vašem svijetu.

Logična krajnja točka Thielove distopijske vizije bi mogla biti u svijetu u kojem bogati, koji žele živjeti zauvijek, uspješan se napajaju krvlju siromaha, koji će umrijeti u normalnoj dobi.

Thiel je tek nedavno počeo biti opsjednut prkošenju smrti i dužim životnim vijekom.

On je uložio velika sredstva u startup projekte u kojima se eksperimentira s načinima kojima bi se spriječilo tjelesno propadanje i smrt.

“Ja sam u potrazi parabioznim tvarima”, rekao je Thiel “kroz ekspermente u kojima se mlada krv ubrizgava u starije miševe i pronađeno je da to ima masivni učinak pomlađivanja … Mislim da ima puno tih stvari koje su bile neobično nedovoljno neistražene.”

Eksperimenti sa parabioznim tvarima su započeli 1950. godine preko seciranja štakora. U posljednje vrijeme, neke tvrtke promiču ljudska istraživanja sa parabiozom.

Izvještaji govore da američke studije u tom području trenutačno zaostaju za ispitivanjima u Kini i Koreji. No to je samo propaganda. Amerikanci su prvi u svemu takve vrste.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sve je počelo jednog dana kada se vratio kući s treninga. Otišao je u kupaonicu obaviti veliku nuždu, a onda je uslijedio šok. Primijetio je u WC školjci da iz njega teče krv. Uspaničio se i zajedno s roditeljima uputio se u bolnicu. Tada je Aleksandar započeo borbu za život.

Početak je to velike životne priče o bolesti i herojskoj borbi s njom koju je ovaj mladić ispričao za srpski Telegraf.

Ulazimo u auto, krećemo prema autocesti preko Bubanj potoka, u tom trenutku krvarenje ne staje i ja opet moram izbaciti krv. Stajemo ispred mesnice, izlazim iz auta krvavih nogavica, bijelog lica, ne mogu hodati, otac me nosi i to jedva jer sam bio poprilično velik i težak – priča Aleksandar.

U mesnici mu je radnica rekla da ne zna smije li ga pustiti u WC. U tom trenutku pojavljuje se vlasnik mesnice i govori: “Alo kreteni, sklonite se, to je naš budući šampion!”

Konačno stižemo u Hitnu pomoć, i dalje obilno krvarim, a dobivam samo običnu infuziju. Doktori kažu da nije ništa strašno i da mi je vjerojatno pukla krvna žila. Roditelji su malo odahnuli – nastavlja Aleksandar.

Iz Hitne pomoći ga ambulantnim kolima prebacuju u bolnicu. Tamo je u kolicima ležao 15 minuta i nitko ga nije primjećivao.

Ljudi, možete li me pogledati i pomoći mi? – upitao je mladić dežurne liječnike. Napokon su ga pogledali i nakon pregleda sutradan ga pustili kući.

Sutradan mu je opet bilo loše i liječnici su mu zakazali kolonoskopiju.

Prebacuju me na odjel i krećem na famoznu kolonoskopiju nakon koje ću sve znati. Ulazim u salu za kolonoskopski pregled, tu počinje pregled koji moje tijelo jednostavno nije moglo istolerirati bez anestezije i izdržao sam da mi pregledaju samo 80 centimetara debelog crijeva. Dalje nisam mogao, vjerujte mi. Tu divna doktorica prekida pregled i navodi u izvještaju kako ne toleriram pregled i piše molbu da se pregled izvrši pod općom anestezijom – govori mladić.

Sljedeći pregled mu je bio zakazan za sutradan ujutro. Iz financijskih razloga nije mogao doći odmah. Uspio je uskoro doći do novca i prekosutra se javlja liječnicima na pregled, a oni govore da je zakasnio. Morao je ponovno zakazati pregled, s tim što mu je zakazan tek za tri mjeseca.

Odbio je čekati toliko, a 300 eura za pregled u privatnoj ambulanti nije imao. Iz dana u dan mu je bilo sve lošije. Jednom ga je do bolnice odveo djed s gangrenom na nozi. Liječnici bi mu samo uzeli krv iz prsta i uzorak urina i ponovno ga vraćali kući. I tako, četvrti, peti, šesti dan… Punih šesnaest dana.

Sedamnaesti dan dođem, već vidno izmučen, prvi put rade kompletnu analizu krvi. Ja im kažem: ”Ljudi dragi, gledate li vi nalaz, vidite li da sam upao u tešku anemiju, nešto jede krvnu sliku”. Pokažem da mi je željezo palo na 0,2 da bi doktor rekao “pa ovako je i mojoj majci” – priča mladić.

Kada je doktor rekao da će primiti krv tek kada dođe na nulu, njegov otac je, kako kaže, htio “baciti bombu” na bolnicu. Poslali su ga opet kući.

Došao je i osamnaesti dan. Tada mu je bilo jako loše, tlak mu je skočio na 280/160 i ponovno ga odvode u bolnicu. Jedan mu je kardiolog uspio brzo spustiti tlak. Kada su vidjeli da je stanje ozbiljno konačno ga šalju na odjel gastroenterologije.

Tamo me divni ljudi primaju, uzimaju anamnezu i kažu mi “sada je sljedeći korak kolonoskopija nakon koje ćemo znati sve”.

Dolazi dan kolonoskopije, koja je obavljena pod općom anestezijom. Na kolonoskopiji primejćuju na samom kraju tankog crijeva zadebljanje od 1,5 cm, uzimaju uzorak i šalju na patohistološku analizu kod našeg najboljeg patohistologa, jednog od najboljih na svijetu. On konstatira da je riječ o tumoru malignosti 80 posto i da je riječ o – limfomu.

Sutradan mi doktorica kaže ovako, citirat ću je: “Imaš rak, bit ćeš i ukenjan i upišan, past ćeš u krevet, ali ne očajavaj”.

Iako mu je vijest o bolesti priopćena na brutalan način, prihvatio je to kao junak, nije nikad pustio suzu i nije dozvolio nikome u svom okruženju da učini isto.

Prebacili su ga na odjel kemoterapije. Nije imao nuspojave, ni mučninu ni povraćanje, što mu je dosta olakšalo sve. Kasnije mu je počela opadati kosa, što je predstavljalo veliki šok za njega, ali najvažnije mu je bilo da ozdravi. Već nakon druge kemoterapije bolest se dosta povukla. Nakon četvrte, liječnici su obavili analize i vidjeli da kemoterapija više ne pomaže, ali i ne odmaže. Zato su ga odlučili operirati i odstraniti mu jedan metar crijeva.

Operacija je uspješno protekla, a doktorica je nakon zahvata rekla njegovoj majci: “Nevjerojatno je da smo mu svaki organ držali u ruci i da kemoterapija nije uspjela uništiti nijedan od njih“.

Nakon izlaska iz bolnice liječio se 21 dan na Infektivnoj klinici zbog proljeva koji je izazvala česta uporaba antibiotika. Nakon toga se potpuno oporavio.

Za kraj da vam kažem da sam postao otac prelijepe kćeri i sada sam jako sretan. Imam 100 kilograma mišića i jači sam nego ikad.

Ne predajte se nikad. Volite se i čuvajte svoje zdravlje – poručio je za kraj Aleksandar, čiju je ispovijest objavio Telegraf .
 
(jutarnji/uredio:nsp)

Kao primjer navodi studiju nad grupom ljudi kojoj je umjesto kemoterapije dana obična infuzija. Unatoč tome, čak trideset posto ispitanika izgubilo je kosu.

Lisa Rankin potiče čitatelja da poboljša svoje zdravlje, ne uzimajući lijekove, već rješavanjem psiholoških faktora i mijenjanju dosadašnjeg načina života koji su uzrokovali njihove bolesti. Doktorica Rankin proučila je stotine sličnih medicinskih studija i znanstvenih časopisa kako bi dokazala svoju teoriju da um može izliječiti tijelo.

Tijekom istraživanja otkrila je kako pacijenti na placebu ne samo da se osjećaju bolje, već njihova klinička slika zaista postaje bolja.

Čak su i najokorijeliji liječnici svjedočili ozdravljenju pacijenata koji, po svakoj znanstvenoj logici, ne bi trebali ozdraviti. Kada vidimo takve situacije, počinjemo preispitivati sve što smo dosad učili u modernoj medicini i ne možemo ne pitati se je li u igri nešto puno misterioznije.

Što ako poričući činjenicu da je tijelo prirodno napravljeno da se samo liječi i da svime upravlja mozak, zapravo sabotiramo sami sebe? Primjerice, ženi oboljeloj od karcinoma tumor je nakon radioterapije gotovo nestao. Nedugo nakon, liječnici su otkrili da je aparat za zračenje bio u kvaru. No, ona je vjerovala da ju liječi, kao i njezini liječnici.

Druga je pak žena slomila vrat i nakon što su joj liječnici u bolnici rekli da je moraju operirati, ona je odbila i bez ikakvog medicinskog tretmana, već uz pomoć vjere, samo mjesec dana nakon nesreće trčala. Paralizirani čovjek hodočastio je u Lourdes i nakon što je konzumirao ljekovitu vodu otišao je hodajući.

Žena u kasnoj fazi oboljenja od karcinoma jajnika od početka je jednostavno znala da neće umrijeti i još uvijek živi, nakon punih deset godina. Nakon što sam čula ove priče, nisam više mogla ignorirati glas u meni. Jedino objašnjenje za ovakve stvari leži u nečem što nisam mogla naučiti u konvencionalnoj medicini.

Nisam se mogla oteti dojmu da ljudi imaju mogućnost samoizlječenja – piše Lisa Rankin u knjizi u kojoj potiče čitatelja da poboljša svoje zdravlje, ne uzimajući lijekove, već rješavanjem psiholoških faktora i mijenjanju dosadašnjeg načina života koji su uzrokovali njihove bolesti.

Nedugo nakon, i sama se našla u sličnim problemima i doživjela je niz osobnih trauma.

Kažu da kada ti se život raspadne ili narasteš ti ili u tebi naraste tumor. Srećom, odlučila sam da ću ja biti ta koja rastem – kazala je Lisa Rankin.

Napustila je posao i sada radi kao životna trenerica koja ljude uči da imaju sposobnost samoizlječenja i da mogu sami riještiti svoje zdravstvene probleme promjenom načina svoga razmišljanja.

Isto tako, možete se i razboljeti misleći negativno – piše Lisa u knjizi ‘Um iznad medicine’.

Hrvatska liječnica u Padovi u knjizi ‘Rak na duši’ donosi autobiografske priče, kako ne dobiti ili kako pobijediti najzloćudniju bolest

Hrvatska liječnica u Padovi, članica tima za transplantaciju jetre u tamošnjoj Sveučilišnoj bolnici, dr. Nela Šršen napisala je knjigu koju ni zdravi ni bolesni ne bi trebali ignorirati. Iskusna doktorica, nekoć i sama teško oboljela pacijentica, o zdravlju i bolesti progovara holistički, tražeći uzroke somatskih problema u – mislima i duši pacijenta.

Neobičan pristup temi od jedne kirurginje. “Rak na duši” amalgam je autobiografskih priča, medicinskih savjeta i priručnika samopomoći.

Stručna, a intimna studija o tome kako ne dobiti ili kako pobijediti rak. Sršen je zapravo na tim stranicama ispisala krajnje iskrenu i osobnu, zanesenu odu životu. Oboljelima, a i zdravima, ta bi knjiga mogla biti putokaz k zdravlju. Bolest na kraju može biti i – pozitivno životno iskustvo, poručuje dr. Sršen.

Promjena pristupa

Doktorica među ostalim piše: “Postalo mi je dovoljno slušati pacijente kako govore o sebi da shvatim jesu li stvarno odlučili ozdraviti.” U razgovoru pojašnjava: “Govorim o empatiji. Poistovjetiti se s pacijentom znači zajedno naći najbolje rješenje, aktivirajući pri tome njegov unutarnji mehanizam ozdravljenja.

Pacijentima poručuje: “Zatvori Google, otvori svoj duh”, “Ne sumnjaj, ne provjeravaj”… Koliko krive ili negativne informacije o bolestima i ozdravljenju koje “googlamo”, slušamo od poznanika, čitamo po novinama mogu obeshrabriti duh? “Previše informacija, što točnih, što manje točnih, stvara konfuziju, povećava strah i nesigurnost pacijenta, što nije dobro.

Udaljavaju nas od istinskog izvora ozdravljenja – nas samih! Kako spominjem i u knjizi, najbolji je liječnik onaj koji pruža i prenosi povjerenje.

Tada će i terapija biti djelotvorna, uz dozu samopouzdanja i pozitivnih misli. Sve to daje dobru garanciju za ozdravljenje.”

20 ‘Crnih točaka’: Ovo vas vodi u bolest i smrt

1. Ne obazirite se na svoje tijelo. Jedite mnogo loših namirnica. Pijte mnogo alkohola. Uzimajte drogu. Održavajte intenzivne seksualne odnose s mnogo partnera.

2. Ako ste pod stresom ili iscrpljeni, ne obazirite se na to.

3. Ponašajte se prema životnom iskustvu kao da je bez svrhe i bezvrijedno.

4. Radite sve ono što ne volite i izbjegavajte raditi ono što biste voljeli. Slušajte mišljenja drugih, nastojeći se osjećati bijedno i beskorisno.

5. Predbacujte i budite krajnje kritični, posebice prema sebi.

6. Napunite si mozak strašnim slikama i onda pustite da vas opsjedaju. Budite sumnjičavi prema svemu i svima: ako ne uvijek, barem većinu vremena.

7. Izbjegavajte prisne i duboke odnose s drugima.

8. Ne izražavajte svoje osjećaje i svoje mišljenje pošteno i otvoreno: drugi bi vas mogli ne cijeniti.

9. Nastojte ne spoznati svoje duboke osjećaje. Odagnajte od sebe sve što je vezano uz osjećaj za humor, život nije šala!

10. Izbjegnite uvesti promjene koje bi vas mogle navesti da osjetite veće zadovoljstvo i radost u životu.

11. Mislite na sve ružne stvari koje su vam se mogle dogoditi. Pomišljajte na zastrašujuće slike, imajte ih često na umu.

12.Budite deprimirani, zavidni i bijesni. Okrivljujte sve za svoju bolest.

13.Čitajte one članke, novine, knjige, gledajte, primjerice, televizijske emisije, slušajte one osobe koje tvrde da za vas nema nade, kako ne možete utjecati na tijek svoje bolesti.

14. Isključite se od svih. Zatvorite se u svoju sobu i razmišljajte o smrti.

15. Mrzite sebe jer ste uništili svoj život. Okrivljujte se.

16. Pođete na preglede različitim liječnicima i specijalistima, sve uglednim imenima! Jurite od jednog do drugoga. Gubite polovicu svog vremena u čekaonicama. Skupite mnogo proturječnih mišljenja i mnogo eksperimentalnih lijekova te počinjite jedan program za drugim bez prestanka.

17. Napustite svoje profesionalne zadaće, prestanite raditi na projektima, ostavite svaku djelatnost koja bi vam mogla pružiti veselje i svrhu.

18. Sažalite se nad svojom sudbinom. Ako se s nekim družite, nastojte da to budu nesretni i ogorčeni ljudi.

19.Ne vodite brigu o sebi, kakve koristi od toga? Tražite od drugih da učine ono što biste vi morali i onda se ljutite što nisu dobro obavili posao.

20. Razmišljajte do koje je mjere život užasan i budite svjesni da ćete jednoga dana umrijeti, možda i ubrzo. Budite potpuno užasnuti tim svojim mislima, kako biste osjetili još jaču bol.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr, mag. Alfred Bošković/uredio: nsp)