Prema istraživanjima predstavljenim na konvenciji američke psihološke udruge iz 2016. godine, znatiželja može pomoći pojedincima da pametnije i zdravije donose odluke

“Naše istraživanje pokazuje da znatiželja pojedinaca može utjecati na njihov izbor tako što će ih odvesti od primamljivih želja, kao što su nezdrava hrana ili vožnja dizalom, prema manje primamljivim, ali zdravijim mogućnostima, kao što je kupovanje više svježih proizvoda ili pješačenje stepenicama”, objasnio je. Dr. Sc. Evan Polman, autor studije i profesor na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu.

Polman je napomenuo: “Naši rezultati sugeriraju da provođenje intervencija temeljenih na znatiželji ima potencijal da poveća sudjelovanje u željenim ponašanjima za koje ljudi često nemaju motivaciju.

Također pruža nove dokaze da ponašanje na temelju znatiželje mogu pomoći ljudima da krenu prema različitim pozitivnim djelovanjima”.

Primjena na politiku

Na temelju ovog istraživanja lako je vidjeti kako je Donald Trump uspio prebroditi sve izglede i pobijediti Hillary Clinton na predsjedničkim izborima 2016. godine – te je uspješno povećao znatiželju američkog birača.

Nije baš tajna da je Donald Trump smatran autsajderom od trenutka kada je najavio da se kandidira za predsjednika.

Svaki put kad je razgovarao s medijima ili održao jednu od svojih skupova, jasno je dao čitavoj zemlji do znanja da nije bio zainteresiran da bude tipični političar koji se bori za predsjedničku poziciju.

Da bi potaknuo znatiželju američkog birača i dokazao da može biti predsjednik koji je uzdrmao status quo, Trump je učinio dvije stvari: radikalno je bio drugačiji od većine ostalih kandidata, i on je predstavio politiku koja nije bila norma za američku politiku.

Za razliku od većine drugih kandidata u predsjedničkoj utrci 2016. godine, i gotovo svakog političara koji je ikada hodao dvoranom Kongresa, Trump nije trpio zlostavljanje od strane mainstream medija.

Nije dopustio mrežama poput CNN-a i MSNBC-a da lažu o njemu i politici koju je predlagao, često ih je nazivao “lažnim vijestima”.

Zbog činjenice da je taj stav bio toliko različit i protivio se statusu quo, američki narod je postao znatiželjan u svezi Trumpove kandidature, što mu je na kraju pružilo ogromnu prednost.

Slično tome, mnoge Trumpove ideje za zemlju bile su radikalno različite od bilo čega što je bilo predloženo u prošlosti.

Na primjer, iako su prošli kandidati razgovarali o osiguranju granice, Trump je bio jedini koji je napravio ozbiljan potez kako bi izgradio zid duž južne granice.

Ova vrsta ravnopravnog razgovora i izvanobuzdanog razmišljanja potaknula je znatiželju ljudi i na kraju se odrazila na Trumpovoj prednosti.

Ipak, iako je predsjednik Trump generirao ogromnu količinu znatiželje u Americi, liberali i mainstream mediji i dalje ga napadaju kao niti jednog predsjednika do sada, zato što ide protiv statusa quo.

Možda, umjesto da napadaju čovjeka koji je izazvao status quo i generira znatiželju među američkim narodom (koja je znanstveno dokazano zdrava i korisna), liberali bi trebali čestitati predsjedniku za uspješno oslobođenje od sustava establišmenta.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Budisti meditiraju doslovno tisućama godina i oni su dobro upoznati s pozitivnim aspektima meditacije. Budistička meditacija zapravo je njihova molitva, no umjesto da se okreću Bogu, u svojim mislima se okreću sebi kao pojedincu

Meditacija nije samo duhovna praksa za duhovne osobe. Ona također nije samo placebo da određene vrste ljudi. Dobrobiti meditacije su dokazane od strane znanosti i ona može imati veliki utjecaj na vašu svestranu korist.

Studija iz 2012. godine pokazala je da ljudi koji meditiraju imaju visok stupanj girifikacije, ‘savijanje’ cerebralnog korteksa kao rezultat rasta mozga, što u konačnici može dovesti do toga da mozak brže obrađuje informacije.

Druge studije, na primjer, pokazale su da je meditacija povezana s debljinom korteksa, što dovodi do smanjenja osjetljivosti na bol.

Pozitivne stvari potvrđuje članak iz 2009. godine: ‘Dugotrajna meditacije je povezana s povećanjem gustoće sive tvari u moždanom deblu’.

U ovom videu neuroznanstvenik Sara Lazar govori o promjenama koje meditacija ima na fizičkoj strukturi vašeg mozga.

Pogledajte predavanje:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zadržavanje informacija ovisi od osobe do osobe i njene pozornosti

Ako nasumično na glas kažete brojeve 1593657292759384310479, što mislite koliko od ovih brojeva možete od prve zapamtiti? Sudeći prema znanstvenicima stjetit ćete se tek sedam brojeva i to ovisi o našoj radnoj memoriji.

Naša radna memorija u mozgu nije toliko velika, no ona je važna kao i činjenica da moramo biti svjesni koliko informacija odjednom možemo zadržati u njoj.

Zadržavanje informacija ovisi od osobe do osobe i njene pozornosti. Što više pozornosti pridajemo nekoj informaciji tako ćemo ju i lakše upamtiti. Idući put kada se ne sjetite neke informacije to je zato što je vaš mozak rastresen i zbog toga ju zaboravlja, a pritom ove tri stvari imaju znatnu ulogu.

1. Magični broj

Znanstvenici kažu da ćete se moći sjetiti otprilike sedam brojeva. Još točnije, studija još iz pedesetih godina, nazvana “Magični broj sedam, plus ili minus dva”, sugerira da je kapacitet naše radne memorije između pet do sedam stvari, premda se neki znanstvenici prepiru tvrdeći da se taj kapacitet kreće tek oko četiri znamenke.

Ako pročitamo ovaj broj jedan, pet, devet, tri, svaki od brojeva se broji posebno. Moći ćete se prisjetiti više brojeva ako ih sparite pa pročitate petnaest, devedeset tri, čezdeset pet, sedamdeset dva. Tako povećavate broj znamenaka koje ćete upamtiti.

Kada znanstvenici kažu da u radnoj memoriji možemo držati određeni broj podataka, ovi pojedinačni podaci mogu biti različite veličine, složenosti i važnosti. Kako god bilo, radna memorija nije velika ali je uistinu važna.

2. Radna memorija

Radna memorija je nešto kao kontrolna ploča našeg mozga. To je mjesto gdje se informacija nalazi privremeno dok mozak ne donese odluku da li je vrijedna da je pohrani trajnije pa tako postane dugoročna memorija.

Pokazuje se da različiti osjeti imaju različite kapacitete kontrolne ploče. To znači da koliko se možete sjetiti ovisi o tome, na primjer, da li vam je netko nešto rekao ili vam je pokazao. Zbog ovoga važno je gledati odvojeno na različite vrste radne memorije.

Osim toga, svaka osoba ima različitu sposobnost zadržavanja podataka u radnoj memoriji. Individualne razlike u kapacitetu radne memorije su važne jer predskazuju inteligenciju. Veći kapacitet radne memorije općenito znači veću inteligenciju. Zašto neki ljudi mogu zadržati više podataka u radnoj memoriji od drugih?

3. Ignoriranje stvari

Novo istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Simon Fraser bacilo je više svijetla na to zašto neki ljudi mogu zadržati više podataka na kontrolnoj ploči mozga nego drugi. Proučavane su razlike u vizualnoj memoriji snimanjem valova mozga i praćenjem koliko osoba obraća pozornost na nešto.

Pozornost i memorija su neraskidivo povezani. Obraćanjem pozornosti na neki podatak, povećava se njegovo predstavljanje u mozgu pa se toga lakše sjetiti.

Ali činjenje nečega lakšim da se prisjetimo je samo jedan aspekt pozornosti. Obraćanje pozornosti znači ignoriranje svih informacija koje ometaju pozornost. I tu su ljudi bitno različiti.

Ljudi sa niskim kapacitetom radne memorije nisu u stanju zanemariti zbunjujuće podatke koji ih ometaju. To pokazuje da se ne radi o tome koliko je važan podatak kojeg se možemo sjetiti nego je stvar u tome koliko smo dobri u ignoriranju nevažnih podataka.

Ljudski mozak ima različit proces usmjeravanja pozornosti na važan podatak i zatiranja irelevantnog. Ne radi se o tome koliko podataka možemo držati u mozgu nego koliko smo u stanju izbaciti. Slijedećeg puta bude li vam teško sjetiti se telefonskog broja ili neke slike krivite vaš pametni ali rastreseni mozak.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

ONO ŠTO PAMTIMO ČUVA SE U VIDU ELEKTRIČNIH IMPULSA I KEMIJSKIH SIGNALA

Ljudski mozak – prema istraživanjima neurofiziologa iz američkog Instituta “Salk” – može primiti približno deset puta više informacija nego što se dosad smatralo.

Kako objavljuje internet izdanje Elif, može primiti nekoliko petabajta različitih podataka, što znači – cijeli sadašnji sadržaj interneta.

Suradnik spomenutog instituta Terry Sejnowski dodatno je objasnio: “Ovo je prava bomba za neurofiziologiju. Pronašli smo ključ za razumijevanje kako funkcioniraju neuroni hipokampusa, odnosno centra za pamćenje.”

Razjasnili smo vezu između niske razine energetske potrošnje i visoke učinkovitosti. Prema najsuzdržanijim procjenama, kapacitet našeg pamćenja je približno deset puta veći i usporediv je s razmjerima cijele globalne mreže”.

Institut “Salk” nalazi se u američkom gradu La Jolla, a Sejnowski naglašava da se sva naša sjećanja nalaze u posebnom dijelu mozga koji neurofiziolozima nazivaju hipokampusom. U njemu se zapamćeno čuva u vidu električnih impulsa koji se prenose od jednog neurona ka drugom, a i u formi kemijskih signala koje međusobno razmjenjuju živčane stanice.

Sejnowski i njegove kolege – da bi razjasnili kako protječu ti procesi – napravili su potpuni računalni model dijela hipokampusa veličine jedne krvne stanice. Ispostavilo se da je simulacija rada čak i jednog tako maleckog dijela mozga vrlo složen računalni zadatak zbog ogromnog broja spojeva međunervnih stanica.

Promatrajući funkcioniranje sinapsi – živčanih završetaka – američki neurofiziolozi su otkrili nešto vrlo neobično.

Pokazalo se da je cijeli niz živčanih stanica bio povezan s jednim te istim “susjedima”, ali ne jednom, već s nekoliko sinapsi približno jednake veličine i obima. Iz toga su izveli zaključak da one prenose po dvije kopije jednog te istog signala.

S druge strane, sinapse koje povezuju neuron s drugim stanicama bile su drugih veličina. To je omogućilo američkim znanstvenicima da odrede “volumen” pojedinačnog neurona, odredivši tipični broj sinapsi različitih veličina na svakoj nervnoj stanici u hipokampusu.

Sejnowski i njegove kolege su utvrdili da neuroni sadrže neočekivano mnogo sinapsi različitih veličina, odnosno – čak 26 tipova živčanih završetaka, a svaki se razlikovao po obimu od susjednih za 8,3 posto.

Iz ovoga su izveli zaključak da svaki neuron može u sebi čuvati 4,7 bita raznih informacija (26 = 2 ^ 4,7).

Kako sve ovo funkcionira?

Tajna je u tome što sinapse ne prenose informacije garantirano, već sa šansom (biti prenijete) od približno 60 posto.

Pouzdanost prenošenja informacija i podataka osigurava se višekratnim ponavljanjem signala i posebnim sustavom “autobaždarenja” sinapsi čije se razmjere svake dvije sekunde povećavaju ili smanjuju, ovisno od zahtjeva (i signala) koji dolaze iz drugih dijelova mozga.

Zahvaljujući ovome, hipokampus je u stanju primiti 5-20 petabajta podataka, što je usporedivo s mogućnostima interneta.

Sejnowski – imajući upravo ovo u vidu – naglašava da je ljudski mozak najmoćniji kompjuter koji troši samo 20 wata energije, pri čemu naš živčani sustav operira količinama podataka koji su nedostupni čak i za suvremene superkompjutore.

Amerikanci računaju da će ova njihova otkrića biti inspiracija za pokušaj da se mogućnosti ljudskog mozga iskoriste za pravljenje super učinkovitih računalnih strojeva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Ako čitate znanstvenu fantastiku ili ste upućeni u futurizam, vjerojatno ste čuli da ljudi upotrebljavaju riječ “singularnost” kako bi opisali svijet sutrašnjice. Ali što to zapravo znači i odakle ta ideja potječe?

Što je singularnost?

Termin singularnost opisuje trenutak kada se civilizacija toliko promijeni da su nova pravila i tehnologije potpuno neshvatljivi prethodnim generacijama. Može se reći da je to nepovratna točka u povijesti.

Mnogi smatraju da će do singularnosti dovesti ekstremno brze tehnološke i znanstvene promjene. Ove promjene će biti toliko brze i toliko duboke, da će se transformirati svaki aspekt društva, od tijela i obitelj do vlasti i ekonomija.

Dobar način da shvatite singularnost jeste da pokušate zamisliti kako biste objasnili što je internet nekome tko je živio u 13. stoljeću. To bi bilo gotovo nemoguće. Naše vrijeme za ljude iz srednjeg vijeka predstavlja singularnost. Međutim, iz perspektive buduće singularnosti mi predstavljamo ljude iz srednjeg vijeka.

Napreci u znanosti i tehnologiji ukazuju na to da bi se singularnosti mogle događati i u kraćim razdobljima, a nitko ne zna što će one sa sobom donijeti.

Samo pričanje o singularnosti je paradoks, pošto je to pokušaj da se zamisli nešto što je po definiciji nezamislivo. Međutim, to nije zaustavilo mnoge pisce znanstvene fantastike i razne futuriste da to urade.

Odakle potječe termin “singularnost”?

Pisac znanstvene fantastike, Vernor Vinge, popularizirao je ideju singularnosti u svom eseju “Tehnološka singularnost” iz 1993. godine. On je tamo singularnost opisao na sljedeći način:

“To je točka u kojoj se stari modeli moraju zamijeniti i u kojoj nastaje nova realnost. Kako se približavamo više toj točki, ona će se širiti sve više i više među ljudima dok ne postane normalna. Međutim, čak i kada do nje dođe, ona bi još uvijek mogla biti veliko iznenađenje.”

Vinge je konkretno označio pojavu umjetne inteligencije kao dokaz singularnosti. “Nalazimo se na rubu promjene koja se može usporediti s usponom ljudskog života na Zemlji”, napisao je. “Točan razlog ove promjene jeste neminovna kreacija tehnologije entiteta s većom inteligencijom od ljudske”.

Ken McLeod u svojoj knjizi “Cassini podjela” opisuje singularnost kao “radost za štrebere”, što je postao popularan način za opisivanje singularnosti (on zapravo nije izmislio tu frazu, već ju je pronašao u jednom Satiričkom eseju iz devedesetih godina). Katarina Valente je nedavno raspravljala o tome da u termin treba ubaciti i “osobnu singularnost”, točku u kojoj osobe postaju toliko izmijenjena da ne mogu prepoznati svoju prethodnu ličnost.

Koje tehnologije će najvjerojatnije prouzročiti sljedeću singularnost?

Kao što je već navedeno, smatra se da je umjetna inteligencija jedna od tehnologija koja će kod mnogih izazvati singularnost. Autori poput Vingea i Ray Kurzwella smatraju da će umjetna inteligencija izazvati singularnost iz dva razloga.

Prvi je taj što će novi oblik inteligentnog života potpuno promijeniti naše shvaćanje o sebi kao ljudima. Drugo, umjetna inteligencija će nam omogućiti da razvijemo nove tehnologije mnogo brže nego što smo to mogli prije. Posljedica nastanka umjetne inteligencije jeste razvitak robota koji mogu raditi sa, ali i bez ljudi.

Među tehnologijama singularnosti nalaze se i molekularni strojevi koji se sami obnavljaju tj. autonomni nanoboti, ali i mnoge druge stvari.

Ideja je da, ako možemo napraviti strojeve koji upravljaju materijom na atomskoj razini, možemo i kontrolirati svijet na nevjerojatan način. A što ako bi ove mašine mogle raditi same? Tko zna što bi se moglo dogoditi.

Tamniju viziju ove singularnosti su opisali Greg Ber u knjizi “Glazba krvi” i Bill Joy u eseju “Nismo potrebni budućnosti”, dok je optimističnu viziju obradio Rudy Raker u knjizi “Postsingular”.

Na kraju, singularnost se prožima i kroz sintetsku biologiju, genetički inženjering i druge životne znanosti koje će omogućiti kontrolu nad ljudskim genomom. Zahvaljujući tome, mogli bismo stvoriti nove oblike života i promijenimo kurs ljudske evolucije, ali i promijeniti mehanizme zbog kojih starimo. Mnogi futuristi, od Kurzwella i Branda do znanstvenika poput Obriana de Graya, ukazali su na to da će ekstremna ljudska dugovječnost biti ključan dio singularnosti.

Da li se singularnost već nekad desila?

Singularnost se obično promatra kao nešto što će se dogoditi u budućnosti, ali može iskoristiti i da opiše transformacije iz prošlosti, kao što je gorespomenuti primjer za 13. stoljeće.

Industrijska revolucija se također smatra singularnošću, kao i informacijsko doba.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Noam Chomsky, ugledni američki filozof, politički aktivist i profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology,sastavio je listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojim posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom.

Zahvaljujući medijskim rekvizitima i propagandi, stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, kaljene su financijske krize, poticane su neke druge ideološke struje, pa čak i nastajane fenomena medija kao proizvođača stvarnosti u kolektivnoj psihi. Ali kako otkriti najčešće strategije za razumijevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem, nedvojbeno i mi sudjelujemo?

Srećom Chomsky je dobio zadatak sintezirati i izložiti ovakvu praksu, od koje su neki načini više očitiji i sofisticiraniji, ali očito, svi su jednako učinkoviti i s određene točke gledišta, ponižavajući. Poticanje gluposti, promicanje osjećaja krivnje, promicanje rastrešenosti, ili stvaranje umjetnih problema i onda ih magično riješavati, samo su neke od tih taktika.

Na temelju rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noam Chomskog, donosimo vam popis od deset strategija manipulacije putem medija

1. STRATEGIJA DISTRAKCIJE

Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjenama o kojima odlučuje politička i gospodarska elita, kroz tehniku poplava ili poplave kontinuiraih ometanja sa beznačajnim informacijama. Za strategija ometanja je također bitno da javnost zanimaju osnovna saznanja iz znanosti, ekonomije, psihologije, neurobiologije, i kibernetike.

“Držite pozornost javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Zadržati javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.”

Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”

2. STVORITI PROBLEME, PA PONUDITI RJEŠENJA

Treba stvoriti problem da bi dio javnosti reagirao na njega. Ova metoda se također naziva “problem-reakcija-rješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva neke reakcije u javnosti, tako da se ponudi glavna mjera za koju “vladari” žele da javnost prihvati, ali u normalnim bi se okolnostima tome protivili.

Na primjer: Mediji razviju priču kako je došlo do pojačavanja urbanog nasilja. Javnost se uplaši, te na kraju pristaje na uvođenje novih sigurnosnih mjera i politike na štetu građanske slobode. Ili također: stvoriti gospodarsku krizu, te prihvatiti recesije kao nužno zlo  i u konačnici smanjenje socijalnih prava i rastavljanje javnih službi.

3. POSTUPNA STRATEGIJA

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kapaljku”, mjesecima i godinama. Natjerati javnost da prihvati neprihvatljivo, treba primjeniti postupno stvaranje problema, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uvjeti (neoliberalizam) tijekom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – jednostavno toliko promjena koje je bi izazvle revoluciju kada bi se uvele odjednom.

4. STRATEGIJA ODGAĐANJA

Pripremanje javnosti na nepopularne promjene je da se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Drugi način kako bi nepopularne odluke bile prihvačene jest da ih se nazove “bolnim i potrebnim” kako bi se zadobilo prihvačanje javnosti za buduće promjene štetne za pojedinca. Prema psihologiji lakše je prihvatiti buduću, nego trenutnu žrtvu. Prvo, jer se trud neće koristiti odmah. Drugo, jer javnost, mase, ima tendenciju očekivati da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje vrlo vjerojatno izbjeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promjene i da je u konačnici prihvati sa rezignacijom.

5. OBRATI SE JAVNOSTI KAO MALOM DJETETU

Javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi diskurs, argumente, likove, te posebno dječje intonacije, često u neposrednoj blizini slabosti, kao da su gledatelji vrlo mali ili mentalno oštećeni. Što više žele zabluditi gledatelje, to više primjenjuju infantilne tonove.

Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12 godina ili manje, dakle, zbog sugestija, to će težiti, uz neku vjerojatnost, da će odgovor ili reakcija te osobe također biti lišena kritičkog osjećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

6. KORISTI EMOCIONALNU STRANU

Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd..). Iskorištavanje emocionalnog aspekta gledatelja je klasična tehnika koja će uzrokovati kratki spoj kod racionalne analize. Štoviše, korištenje emocionalnog registra omogućuje otvaranje vrata za podsvjesno nametanje ideje, želje, strahova, prisila, ili izazivanja reakcije…

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSJEČNOSTI

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

“Kvaliteta obrazovanja, s obzirom na niže društvene klase, treba, što je više moguće, biti osiromašena i osrednja, kako bi razlika u znanju između nižih i viših društvenih slojeva bila nepremostiva za niže slojeve društva.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

8. POTAKNUTI JAVNOST DA BUDE ZADOVOLJNA S PROSJEČNOSTI

Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je poželjno (in, u modi) biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati ​​otpor prema kulturi i nauci.

9. POJEDINAC TREBA KRIVITI SEBE

Napraviti da pojedinac vjeruje da je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspjeha svoje inteligencije, svoje sposobnosti, ili svojih nedovoljnih napora. Dakle, umjesto pobune protiv gospodarskog sustava, pojedinci ne djeluju jer su sami sebi krivi, što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga da spriječi djelovanje pojedinca. A bez djelovanja, nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ON POZNAJE SAMOG SEBE

Rastuća provalija između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste. vladajuće elite.Tijekom posljednjih 50 godina, napredak u znanosti je doveo do ubrzanog rasta “rupa” u znanju  između javnosti i onih u vlasništvu vladajuće elite. Zahvaljujući primjenjenoj biologiji, neurobiologiji i psihologiji, “sustav” posjeduje napredno znanje o ljudskom biću, bilo fizički ili psihički. Sustav je u mogućnosti da bolje razumije prosječnu osoba nego što on pozna sam sebe. To znači da u većini slučajeva, sustav ima više kontrole i veliku moć nad pojedincima od samih pojedinaca.

Primjenite ovih 10 točaka na svoju državu, medije i vladu…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf, portalsvijesti, youtube.com/uredio: nsp)

Unatoč velikom napretku u dijagnosticiranju i liječenju malignih tumora, rak nastavlja biti jedan od glavnih uzroka smrti u visoko razvijenim zemljama.

Izračunato je da će uskoro jedna od tri osobe umrijeti od nekog oblika raka.

Iako je istina da kirurgija i radioterapija mogu izliječiti neke pacijente s lokaliziranim tumorima, i da je kemoterapija postigla pozitivne učinke u slučaju nekih deset tipova malignih tumora, sveukupna stopa smrtnosti od raka se nije bitno mijenjala u posljednjih 25 godina.

Skoro 60 posto svih pacijenata koji imaju rak, pošto im je dijagnosticiran, otkriju da je njihova bolest toliko proširena, da kemoterapija koja se trenutno koristi, ne može, zbog svoje toksičnosti, biti dana u dozama dovoljnim da se unište velike količine.

Mnogi ne mogu biti podvrgnuti kemoterapiji, operaciji ili radioterapiji zbog nuspojava. Također postoji i nekoliko vrsta tumora za koje trenutno na postoji terapija.

Laetril, poznatiji kao vitamin B17 ili amigdalin, je prirodni kemoterapijski agens koji se može naći u preko 1200 biljaka, naročito u sjemenju običnog voća poput marelice, breskve, šljive i jabuke. Najviše ga ima u sjemenu koštuničavog voća, poput jezgre marelice i drugih gorkih oraha.

Postoji mnoštvo sjemenja, biljki i žitarica koje sadrže minimalne količine vitamina B17, a koje ulaze u našu dnevnu prehranu. Prema doktoru Ernestu T. Krebsu, Jr., njegove komponente su vrlo važne za naš opstanak bez tumora.

Razni dokumenti iz najstarijih civilizacija kao što je Egipat u vrijeme faraona i Kina od prije 2500 godina prije Krista, spominju uporabu gorkih badema u terapeutske svrhe. Egipatski papirus od prije 5000 godina spominje uporabu “aqua amigdaloruma” u terapiji nekih tumora kože. Ali sustavno proučavanje vitamina B17 je zaista počelo tek početkom prve polovice prošlog stoljeća, kada je kemičar Bon 1802. godine otkrio da se tijekom destilacije vode od gorkih badema, oslobađa hidrocijanična kiselina.

Uskoro su se mnogi istraživači zainteresirali za analizu ovog ekstrakta i tako su Robiket i Boitron, po prvi put, izdvojili bijelu, kristalnu supstancu koju su nazvali amigdalin (od amigdala – badem).

Po kemijskom sastavu, B17 je diglukozin s radikalom cijanida, što je vrlo “bio prihvatljivo”. To znači da prolazi kroz staničnu membranu, lako dostižući visoku koncentraciju unutar stanice. Stanice raka, bez obzira na vrstu raka, su poznate kao tropoblasti (pogledajte tropoblastnu teoriju raka na http://www.worldwithoutcancer.com ).

Ove stanice sadrže enzim poznat kao beta glukozidaza, također poznat kao otključavajući enzim. Kada Laetril dođe u kontakt s njim, Laetril se raspada na dvije molekule glukoze, jednu molekulu benzaldehida i jednu molekulu cijanid hidrogena (HCN). Unutar tijela, stanice raka – samo stanice raka – sadrže taj enzim. Glavna stvar ovdje je da HCN mora biti STVOREN. Ne pluta slobodno u Laetrilu, a onda biva otpušten.

Mora biti proizveden. Samo enzim beta glukozidaza je sposobna za stvaranje HCN iz Laetrila, tako utječući SAMO na stanice raka. Ako u tijelu ne postoje stanice raka, ne postoji ni beta glukozidaza. Ako nema beta glukozidaze, HCN neće biti stvoren iz Laetrila.

Normalne stanice u našem tijelu sadrže enzim poznat kao rodaneza, koji neutralizira amigdalin. Ovaj enzim ne dozvoljava amigdalinu da otpusti cijanid. Na ovaj način, amigdalin zdravim stanicama služi samo kao glukoza, dajući im energiju. Maligne stanice ne sadrže ovaj enzim. U odsustvu rodaneza, amigdalin se aktivira otpuštajući radikal cijanida unutar maligne stanice, tako izazivajući uništenje.

Detoksikacija od cijanida, u normalnom tkivu sisavaca, događa kroz akciju rodaneze, koji, u prisustvu spojeva koji sadrže sumpor, pretvara slobodni cijanid u tiocijanat, potpuno neotrovni spoj. Tiocijanat se izbacuje kroz urin.

Protiv-tumorno djelovanje amigdalina bilo je praktično poznato godinama, ali je u posljednjih 35 godina znanstveno dokazano, prvenstveno preko kliničkih studija, koje su vodili poznati liječnici nutricionisti diljem svijeta.

Među njima su doktor Ernesto Contreras Rodriguez, iz OASIS Houp Bolnice, doktor Harold Maner iz Maner klinike u Meksiku, doktor Hans Nijeper, bivši direktor medicinskog odjela bolnice Silbersbi u Hanoveru, NR Bozijane MD, bivši direktor istraživačkih laboratorija u bolnici Sent Jeanne d’Arc , u Montrealu, Manuel Navarro, bivši profesor medicine i kirurgije na sveučilištu Santo Tomas u Manili, doktor Shigeaki Sakai, istaknuti liječnik iz Tokija, Japan. Iz Italije profesor Ettore Gideti, MD, sa torinskog medicinskog fakulteta; iz Belgije profesor Joseph M. Majsin, MD, sa Luvajnskog sveučilišta gdje je bio direktor Instituta za tumore.

Iz SAD su cijenjena imena poput doktora Dean Burk, bivši direktor Nacionalnog instituta za rak; doktor John A. Morone iz Gradskog medicinskog centra u Jerseyu; doktor Ernest T. Krebs, Jr., koji je razvio leatril; doktor John A. Richardson, hrabri liječnik iz San Francisca, koji je izazvao pravo države da spriječi uporabu leatrila u SAD; doktor Filip E. Binzel, Jr., liječnik koji radi u Washingtonskom sudu, Ohio, i koji je, s nevjerojatnim uspjehom, koristio leatril više od dvadeset godina; i mnogi drugi iz više od dvadeset zemalja, s podjednakom besprijekornim akreditacijama.

Vitamin B17 je jedan od glavnih izvora hrane u kulturama poput Eskimska, Huanza, Abkasijanska i kod mnogih drugih. Znate li da u ovim plemenima nikada nije bilo slučajeva raka? Sudeći prema doktoru Krebsu, potrebno nam je minimum 100 mg vitamina B17 (količina koja odgovara količini od sedam jezgri marelice), da bi vodili život bez raka.

Sljedeće namirnice sadrže B17:

• Jezgre i sjemenke voća: najveća koncentracija vitamina B17 u prirodi je, pored gorkih badema, u jabukama, marelicama, višnjama, nektarinama, breskvama, šljivama, suhim šljivama.
• Zrna: široki grah, bob, slanutak, grašak, leća (mlado), grah, Rangun, boranija, morska trava, grah puzavac
• Orasi: gorki badem, indijski orah, makadmija
• Bobice: skoro sve divlje bobice, kupina, brusnica, bobica zove, malina, jagoda, božićna bobica
• Sjemenke: lan, sezam, kadulja
• Trava: akacija, lucerka (mlada), vodena, mlečika, korov, stabljike žitarica
• Žitarice: zobene pahuljice, ječam, smeđa riža, heljdine pahuljice, proso, raž, grahorica, jezgro žitarica
• Razno: bambus, kineska šećerna trska, divlja hortenzija, tisa (iglice, svježe lišće)

Na web stranici http://www.worldwithoutcancer.org.uk/ možete pronaći više informacija u vidu dokumenata, istraživanja i studija vezanih za vitamin B17, njegov povijesni pregled, kliničke studije, biološke i kemijske opise uništenja stanica raka od strane komponenti B17, svjedočenja , povijesti slučajeva, bibliografije, biografije, slike, grafikone …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)