Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Više od četiri desetljeća nakon što je knjiga objavljena, prognoze “Granica rasta” dokazane su novim australskim istraživanjem. Očekujte da će se uskoro početi pokazivati rani stadiji globalnog urušavanja. Knjiga iz 1972. godine “Granice rasta”, koja je predviđala da će se naša civilizacija vjerojatno urušiti nekada u 21. stoljeću, kritizirana je kao fantazija sudnjega dana od trenutka kada je objavljena.

Tamo negdje 2002. godine, samostalni stručnjak za okoliš Bjorn Lomborg poslao ju je u “smetlište povijesti”. Ali ona ne pripada ondje.

Istraživanje Sveučilišta iz Melbournea je utvrdilo da su, promatrano četrdeset godina kasnije, prognoze knjige točne. Ako nastavimo istim putem knjiga predviđa da će rani stadiji globalnog kolapsa nastupiti brzo.

“Granice rasta” objavio je think-tank Rimski klub. Istraživački tim MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u kojem su bili supružnici Donella i Dennis Meadows, sagradio je računalo koje prati svjetsku ekonomiju i okoliš. Nazvan je World 3 i bio je zadnji krik tehnologije u to doba.

“Sve po starom”

Zadatak je bio vrlo ambiciozan. Tim je pratio industrijalizaciju, populaciju, hranu, uporabu resursa i zagađenje. Modelirali su podatke do 1970. godine i onda su razvili nekoliko scenarija do 2100. godine, ovisno o tome hoće li čovječanstvo poduzeti ozbiljne korake kada su u pitanju problemi okoliša i resursa. Ako se to ne bi dogodilo, model je predviđao “dosezanje krajnje točke i urušavanje” – u ekonomiji, okolišu i populaciji – prije 2070. godine. To su nazvali scenarijem “business as usual” (sve po starom).

Centralna teza knjige, koja je vrlo kritizirana od tada pa na dalje, bila je da je “Zemlja ograničena” i da će navada za neograničenim rastom u populaciji, materijalnim dobrima i slično jednoga dana dovesti do sloma.

Jesu li bili u pravu? Odlučili smo provjeriti te scenarije s odmakom od 40 godina. Doktor Graham Turner prikupio je podatke Ujedinjenih naroda (njegovih odjela za ekonomska i socijalna pitanja, UNESCO-a, organizacije za hranu i poljoprivredu i UN-ovog statističkog ljetopisa). Provjerili su i podatke američkog nacionalnog ureda za oceane i atmosferu, statističko izvješće naftne kompanije British Petroleum i druge izvore. Podaci su uspoređeni sa scenarijima “Granica rasta”.

Rezultati su pokazali da svijet blisko prati scenarij “business as usual”

Podaci se ne poklapaju s ostalim scenarijima.

Ovi grafovi pokazuju podatke iz realnog svijeta (prvi su uzeti iz rada MIT-a, a zatim su uzeti i ovi iz istraživanja) i oni ocrtavaju punu liniju. Isprekidana linija pokazuje scenarij “business as usual” iz “Granica rasta” sve do 2100. godine. Do 2010. godine podaci šokantno nalikuju onima iz prognoze ove knjige.

Grafovi su preuzeti s web stranica Sveučilišta u Melbourneu na kojima je objavljeno istraživanje Grahama Turnera. Pune linije predstavljaju prikaz stvarnih podataka o kretanjima ekonomije, zagađenja i populacije, a isprekidane crte predstavljaju “business as usual” prognozu iz knjige “Granice rasta”.

Kako su objasnili straživači s MIT-a 1972. godine, prema tom će scenariju porast populacije i potražnje za materijalnim bogatstvom rezultirati većim industrijskim outputom i zagađenjem. Grafovi pokazuju da se ovo uistinu događa. Resursi se koriste rapidno, zagađenje raste, industrijski proizvod i potrošnja hrane po glavi stanovnika rastu. Populacija raste vrlo brzo.

Za sada, “Granice rasta” se poklapaju sa stvarnošću. Što nam slijedi?

Prema ovoj knjizi, kako bi se nahranio kontinuirani rast industrijskih proizvoda mora se događati stalno povećanje upotrebe resursa. Ali je nabava resursa poskupjela zato što se oni troše. Kako se sve više kapitala koristi za izvlačenje sirovina, industrijski proizvod po stanovniku počinje padati – prema knjizi, od 2015. godine.

Povećavanje smrtnosti zbog sakaćenja obrazovanja i zdravstva

Kako se zagađenje gomila i pada ulaganje u poljoprivredu, proizvodnja hrane per capita također pada. Režu se izdavanja za zdravstvo i obrazovanje i to u kombinaciji dovodi do porasta smrtnosti od 2020. godine na dalje. Svjetska populacija počinje se smanjivati 2030. godine za pola milijarde ljudi po desetljeću. Uvjeti života padaju na nivo sličan onome iz 1900. godine.

Prema knjizi je za svjetski kolaps odgovorno iscrpljivanje resursa. Ipak, “Granice rasta” uračunavaju kao faktor ove havarije i povećano zagađenje, uključujući i klimatske promjene. Knjiga upozorava na emisije ugljičnog dioksida koje bi mogle imati “utjecaj na klimu” putem “zagrijavanja atmosfere”.

Kako grafovi pokazuju, istraživanje Sveučilišta u Melbourneu nije pronašlo dokaze urušavanja u 2010. godine (iako se u nekim područjima rasta već bilježi stagnacija). Ali u “Granicama rasta” efekti će proraditi između 2015. i 2030. godine.

Vrhunac eksploatacije nafte se već dogodio

Prvi stadiji pada su već možda počeli. Globalna financijska kriza 2007. i 2008. godine i ekonomsko pobolijevanje koje je u tijeku, moglo bi biti znakom raspada koji se događa zbog ograničenosti resursa. Utrka za materijalnim bogatstvom doprinijela je neodrživim razinama duga, s iznenadnim porastom cijena i nafte koji doprinose bankrotima – i globalnoj ekonomskoj krizi.

Problem naftnog vrhunca je kritičan. Mnogi nezavisni istraživači su zaključili da je “laka” konvencionalna proizvodnja nafte prešla svoj vrhunac. Čak i konzervativna Međunarodna energetska agencija je upozorila na taj vrhunac.

Vrhunac eksploatacije nafte ne znači da je kolaps svjetske ekonomije, okoliša i populacije sigurna stvar. Niti se tvrdi da će se budućnost odviti baš onako kako su istraživači MIT-a predvidjeli 1972. godine. Ratovi bi mogli izbiti; a moglo bi nam se dogoditi i da dobijemo stvarne globalne lidere koji bi vodili računa o okolišu. I jedno i drugo bi moglo dramatično utjecati na ove putanje.

Nemoguće jurenje neprestanog rasta

Ali ova saznanja bi trebala doći kao zvono na uzbunu. Čini se nevjerojatnim da se jurnjava za vječnim povećanjem rasta nastavi bez promišljanja do 2100. godine i bez uzrokovanja ozbiljnih negativnih efekata – i te bi efekte mogli osjetiti prije nego što smo mislili.

Možda je prekasno za uvjeravanje svjetskih političara i bogatih elita da nam ucrtaju drugačiji kurs kretanja. Zato se svi ostali možda trebamo upitati kako da zaštitimo sami sebe od srljanja u nesigurnu budućnost.

U knjizi “Granice rasta” iz 1972. stoji zaključak:

“Ako se trenutni trendovi rasta u svjetskoj populaciji, industrijalizaciji, zagađenju, proizvodnji hrane i osiromašenju resursa nastave istim tempom, granice rasta na ovom planetu će biti dosegnute nekada u sljedećih stotinu godina. Najvjerojatniji rezultat će biti prilično iznenadan i nekontrolirani pad, kako u populaciji tako i u industrijskoj proizvodnji”.

Za sada, malo toga pokazuje da su bili u krivu.

Tekst “GRANICE RASTA’ POKAZALE SU SE TOČNIM: Nova istraživanja pokazuju da se bližimo kolapsu” istraživača Grahama Turnera i Cathy Alexander objavljen je na stranicama britanskog Guardiana.
 
(lupiga/uredio: nsp)

Gotovo polovica svih radnih mjesta mogla bi biti automatizirana pomoću računala u roku od slijedeća dva desetljeća i “niti jedna vlada se priprema za to niti je spremna” za tsunami društvenih promjena koje će uslijediti.

Današnja analiza budućnosti kroz 2014. utjecaja tehnologije na ljudsko društvo oslikava prilično sumornu sliku budućnosti.

Ona kaže, inovacija (zvana “eliksir napretka”) je uvijek rezultirala gubitkom radnih mjesta, obično su gospodarstava na kraju uspjela razviti nove poslove za te radnike kao kompenzaciju, kao što je bilo u industrijskoj revoluciji u 19. stoljeću, ili revoluciji proizvodnje hrane 20. stoljeća.

No, ritam promjena ovaj put čini se da je bez presedana, tvrdi autor. A rezultat je ogromna količina neizvjesnosti za razvijena i nedovoljno razvijena gospodarstava o tome gdje će slijedeća ‘izgubljena generacija’ naći posao.

On citira istraživanje Oxford Martin škola iz 2013. koja procjenjuje da bi 47% svih radnih mjesta moglo biti automatizirano u sljedećih 20 godina:

“Naši rezultati upućuju na to kako tehnologija ide naprijed, nekvalificirani radnici će se prerasporediti na zadatke koji su neosjetljivi na informatizaciju – npr. odnosno, zadaće koje zahtijevaju kreativnu i socijalnu inteligenciju. Da bi ti radnici pobijedili u toj utrci, oni će morati steći kreativne i socijalne vještine”, kaže studija.

The Economist također ističe da je trenutna razina nezaposlenosti nevjerojatno visoka, ali da je “ovaj val tehnološkog poremećaja na tržištu rada tek počeo”.

Konkretno, The Economist ukazuje na nove tehnologije poput vozača automobila, poboljšanih kućanskih naprava, brže i učinkovitije online komunikacije i analize na području u kojima se ljudi brzo nadomještaju. I dok su novi projekti inovacija služe milijardama ljudi, oni zapošljavaju samo nekoliko ljudi – npr. Instagram, prodan Facebooku u 2012 za 1 milijardu dolara, zapošljava samo 30 ljudi u to vrijeme.

Ti zaključci odjekuju i na drugim poljima. Druga studija, objavljena je 17. siječnja prema kompaniji Aruba Networks, ističe koliko se brzo tradicionalni radni modeli mijenjaju.

Ona kaže da 72% Britanaca sada vjeruje da rade učinkovitije kod kuće, te da je 63% njih potrebno WiFi mreža da bi dovršili svoje zadatke – nije loše za tehnologiju koja jedva standardizirana prije 10 godina.

U nedavnom intervjuu Brynjolfsson je rekao: “Tehnologija je oduvijek uništavala radnih mjesta, i ona je uvijek stvarala nova radna mjesta, i to je funkcioniralo ugrubo u posljednjih 200 godina, ali s početkom 1990-tih, zaposlenost stanovništva je doista počela sa rapidnim padom i to je to. Nezaposlenost sada pada s litice, i ne vraća se nazad. Mislimo da bi fokus politike trebao biti upravo na to sada, kako smisliti i riješiti to. “

BBC je također producirao izvješće koje je ranije ovog mjeseca koja je tvrdila, u blagim tonove, da “roboti koji dolaze – kradu naše poslove”.

“Umjetna inteligencija (AI) je ugrađena u tkivo našeg svakodnevnog života,” kaže šef na Singularity University, Neil Jacobstein.

“Oni se koriste u medicini, u pravu, u dizajnu i cijeloj automobilskoj industriji.”

Izvješće je također istaknulo promjene koje će utjecati na radna mjesta svih vrsta – od kineske tvornice Hon Hai koji je najavila planove za zamjenu 500.000 radnika s robotima u slijedeće tri godine, pravnici, kirurzi i radnici u javnom sektoru.

Mišljenja ostaju podijeljeni oko utjecaja i budućnost tehnoloških inovacija na tržištu radnih mjesta, i nejednakosti bogatstva. The Economist tvrdi da vlade imaju odgovornost prema inovacijama u obrazovanju, oporezivanju i sveobuhvatnom napretku, iako rješenja nipošto nisu očita ili bez neizvjesnosti.

Jedan robot u Hrvatskoj je zatvorio 25 radnih mjesta

Austrija, koja nije najnaprednija na svijetu, na 10.000 stanovnika ima 100 robota, a Hrvatska – četiri.

Paradoks naše ekonomije. Danas je teško uspoređivati iskustva uspješnih zemalja s visokim stupnjem robotizacije i zaostalu hrvatsku industriju. Primjerice, Bojan Jerbić, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, istaknuo je kako se Austrija (koja nije najnaprednija na svijetu) može pohvaliti sa 100 robota na 10.000 stanovnika, dok u Hrvatskoj na isti broj imamo – četiri robota. Pritom treba voditi računa kako postoji visok stupanj korelacije između industrijalizacije, odnosno povećanja učinkovitosti u industriji, s općim uspjehom nacionalne ekonomije.

Međutim, posebni paradoks hrvatske ekonomije u tome je što viša učinkovitost, odnosno robotizacija u Hrvatskoj neće dovesti do masovnog zapošljavanja čak i ako dođe do dramatičnog povećanja ukupnog opsega proizvodnje, istaknuo je Darko Crha iz Data-linka na okruglom stolu “Proizvodnja se vraća kući”. Samo jedan njihov robot koji su sastavili od uvoznih dijelova te razvili domaće vrhunsko integracijsko rješenje omogućio je zatvaranje 25 radnih mjesta. Ne otvaranje. I to je bila investicija koja se vlasniku vratila u samo godinu dana.

Zvonimir Mršić, predsjednik uprave Podravke, samo je potvrdio tezu da nažalost uz povećanje konkurentosti naših kompanija neće doći do snažnog zapošljavanja. Otvaranje samo jednog radnog mjesta u visokoautomatiziranoj farmaciji današnjice stoji čak milijun eura. Automatizacija znači smanjenje broja radnih mjesta, upozorio je Mršić te svoje teze potkrijepio i primjerom prehrambene tvornice Podravke koja je nekad zapošljavala 1200 ljudi, dok nakon modernizacije ima posla za samo tri stotine zaposlenih uz tri i pol puta više kapacitete.

Roboti počeli uzimati radna mjesta i u marketingu

Nakon što u Amazonu i DHL-u leteći dronovi polako zamjenjuju poštare, čini se da se čovječanstvo susreće s još jednim velikim posezanjem tehnologije u radna mjesta. Dok se u prvom slučaju radi manje-više o čisto fizičkom radu, u drugom čak i o djelomično intelektualnom.

Riječ je o robotu koji za marketinšku agenciju premierhealthagency.com radi na prodaji zdravstvenog osiguranja metodom pozivanja potencijalnih kupaca na telefon. Priču je otkrio novinar magazina Time kojeg je nazvala djevojka ugodnog glasa i počela ga ispitivati o njegovom osiguranju, sve dok nije shvatio da je riječ o – robotu.

Nakon što ju je pitao ako je ona prava osoba ili robot, odgovorila je da je prava osoba i nasmijala se. Ali kada ju je pitao da kaže “ja nisam robot”, to nije učinila nego je ponavljala “ja sam prava osoba” i “možda imamo problema s linijom”, uvijek identičnim tonom.

Predstavila se kao Samantha West, a ako je riječ doista o robotu, provjerilo je nekoliko novinara Timea koji su je nazivali natrag i postavljali joj jednostavna pitanja na koja nije znala odgovore, kao na primjer “koje povrće se nalazi u juhi od rajčice”. Također su otkrili da, nakon što dobije odgovore na svoja pitanja, Samatha proslijeđuje telefon pravom čovjeku koji sklapa ugovor.

Iako je jedan zaposlenik tvrtke obećao novinarima da će provjeriti ako za njih radi osoba pod imenom Samantha West, to nikad nije učinio, a u međuvremenu internetska stranica premierhealthagency.com više ne funkcionira, dok je Samanthin telefon stalno zauzet, piše Time.

Prema pisanju drugih portala, koji su krenuli provjeriti ako je ovakva tehnologija moguća, jedna od opcija je da nije riječ o robotu, nego o stvarnoj osobi sa stranim naglaskom koja je unaprijed snimila moguće rečenice za razgovor. Prema istraživanjima, naime, Amerikanci ne reagiraju dobro na marketinške pozive ljudi koji imaju neameričke naglaske.
 
U intervjuu, Bill Gates je potvrdio da će program zamijeniti velik broj radnih mjesta u narednih nekoliko desetljeća. Studija Oxforda sugerira da je gotovo polovica radnih mjesta u opasnosti od automatizacije. Je li tvoje radno mjesto sigurno?

 
(huffingtonpost.co.uk, novilist.hr, vecernji.hr, youtube.com/uredio:mag.Alfred Bošković)

Svijet je na rubu ekonomskog kolapsa. Veliki industrijski giganti otpuštaju radnike. Banke neukaljane stogodišnjom tradicijom proglašavaju bankrot. Pred bankrotom su i mnoge do jučer prosperitetne industrijske države koje više ne mogu otplaćivati ​​ogromne inozemne kredite.

Irska, Island, Grčka, Portugal, Cipar, Italija, Španjolska, SAD … Mirovinski i investicijski fondovi propadaju. Tvornice se zatvaraju. Jučerašnji bogataši su prisiljeni kopati po kantama za smeće, ne bi li se prehranili. Valovi očaja milijuna ljudi koji ostaju bez posla i prihoda, rezultiraju ogromnim porastom broja samoubojstava. U takvoj atmosferi, okrenuti samo sebi i vlastitom opstanku, ljudi ne razmišljaju mnogo o drugim stvarima. Političke manipulacije i desetljetna šuškanja o Novom Svjetskom Poretku se zaboravljaju, a jedino važno postaje kako preživjeti.

Ništa nije slučajno

Da li je globalna kriza slučajnost, posljedica neumjerenosti, ljudske gluposti i pogrešnih procjena? Možda, ali kako to da se sličan scenarij ponavlja uvijek na isti način, s istim posljedicama?

Ako se, međutim, prisjetimo knjige povjesničara i nekadašnjeg obavještajca MI6 doktora John Coleman-a, Hijerarhija zavjerenika: priča o Komitetu 300 (Conspirators ‘Hierachy: The Story of The Committee of 300) objavljene još 90-tih godina, globalna kriza polako počinje dobivati ​​smisao .

Dr. John Coleman koji već godinama istražuje povijest obavještajnih agencija, u uvodu svoje knjige kaže: “Dok sam radio kao profesionalni oficir tajne službe, često sam imao pristup krajnje povjerljivim dokumentima. Tijekom službe u Angoli u zapadnoj Africi gdje sam se bavio političkim istraživanjima, vidio sam niz strogo povjerljivih dokumenata s neuobičajeno očiglednim sadržajem.

Ljut i ogorčen, krenuo sam putem sa koga više nisam skretao, s ciljem da otkrijem koja je to sila koja kontrolira Britansku i američku vladu i njima upravlja. Dobro sam poznavao tajna društva poput Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, Vijeća za vanjske poslove, grupe Bilderberg, cionista, masona, boljševizam, Rozenkrojcera i njihovih podružnica. Kao časnik tajne službe, pa i kao student, u Britanskom muzeju u Londonu sam ih sve detaljno proučio, baš kao i veći broj drugih poddruštava za koja sam vjerovao da su dobro poznata Amerikancima.

Ali kada sam se 1969. vratio u SAD, otkrio sam da su društva kao Rimski klub, Njemački fond Maršal, Fondacija Čini, Okrugli sto, Fabijanisti, Venecijansko crno plemstvo, Klubovi pakla, Red Svetog Jovana Jerusalimskog, i mnoga druga, potpuno nepoznata u Americi. Ili su, ako su i bili poznati, ljudi malo znali o njihovoj pravoj ulozi. Malo ili gotovo ništa … Tijekom 1969. i 1970 odlučio sam da takvo stanje urediti, objavljujući biltene i kazete. Prilično me je iznenadilo kada sam poslije toga otkrio koliki broj ljudi olako citira imena tih društava, kao da su im ona poznata od samog osnutka. Iako nisu bili upućeni u temu, odbijali su da navedu izvor tih novootkrivenih podataka. U tom trenutku me je utješila pomisao da je imitiranje najiskreniji oblik laskanja.

Uporan, nastavio sam svoja istraživanja unatoč ozbiljnim pritiscima, napadima na suprugu i mene, financijskim gubicima, neprekidnom uznemiravanju, prijetnjama i klevetama – ukratko, unatoč dobro osmišljenom i provedenom programu čiji je cilj bila moja diskreditacija, a sve pod patronatom državnih agenata i doušnika uključenih u mrežu “kršćanskih desničara”, “Pokreta za identitet” i desničarskih “patriotskih” grupa. Ovi agenti su radili i još rade skrivajući se iza maske snažnog otpora judaizmu kao najvećem neprijatelju – bar oni žele mi tako mislimo. Ti agenti doušnici rade pod rukovodstvom i patronatom jedne skupine homoseksualaca, koje religiozni i konzertvativni ljudi diljem SAD cijene i poštuju.

Njihov program kleveta, laži, mržnje i dezinformacija o meni i onome što radim se nastavlja nesmanjenom žestinom. Otišli su čak tako daleko, da u posljednje vrijeme moj rad pripisuju drugim autorima. Ipak su svi njihovi pokušaji ostali bez očekivanih rezultata. Ja ću nastaviti da se bavim svojim istraživanjima sve dok ne skinem masku s lica cijele tajne paralelne vlade visokih krugova koja upravlja Velikom Britanijom i SAD.”

Na vidnom mjestu

John Coleman je 30. travnja 1981. objavio članak u kome se prvi put u SAD spominje postojanje Rimskog kluba kao subverzivnog tijela tajne vlade Novog Svjetskog Poretka – Komiteta 300. Podsjetio je čitatelje na paralelu s upozorenjem koje je njemačka vlada objavila kada se dokopala tajnih planova Iluminta. Institucija pod imenom Komitet 300 koji ima dosad 40 poznatih ogranaka i koji je vrhovno zapovedno tijelo koje vlada svijetom već najmanje 100 godina je, kaže Coleman, uobličena u obliku Međunarodnog suda pravde u Hagu.

“Otvorena zavjera protiv Boga i čovjeka, koja uključuje porobljavanje većine ljudi koji opstanu na ovoj zemlji pošto ih snađu ratovi, kuga, masovna ubojstva, nije baš dobro skrivena. U obavještajnim krugovima agente uče da se tajna može najbolje sakriti ako to što želiš da sakriješ postaviš na vidno mjesto. Evo primjera koji govori u prilog toj činjenici: kada je 1938. Njemačka je željela sakriti svoj ​​novi borbeni zrakoplov Messerschmitt, prikazala ga je u Parizu na tadašnjoj izložbi zrakoplovstva. Dok su tajni agenti i špijuni tragali za podacima po rupama u stablima i iza razmrdanih cigala u zidovima, informacija koju su željeli im se smijala u lice.

Paralelne tajna vlada svijeta ne radi u vlažnim podrumima i tajnim prostorijama u podzemlju. Ona sebe stavlja u prvi plan, u Bijelu Kuću, u Kongres, u Downing Street broj 10 i Britanski Paralment. Ti su ljudi svima pred očima. Ti ljudi služe svjetskoj vladi – Novom Svjetskom Poretku. ”

Komitet 300, poznat i pod nazivom Olimpijci, po Coleman-u ne skriva lica svojih članova. “Jeste li ikada vidjeli kraljicu Elizabetu II kako otvara sjednicu Britanskog parlamenta? Tada ste, u punom smislu, vidjeli predsjednicu Komiteta 300! Da li set ikada gledali čin preuzimanja dužnosti predsjednika SAD? Tada ste u krupnom planu vidjeli još jednog člana Komiteta 300. Problem je samo u percepciji. Tko su zavjerenici koji služe silnom i svemoćnom Komitetu 300?

Naši bolje informirani građani su svjesni da zavjera postoji i da su njena imena različlita: Iluminati, masoni, Okrugli stol, Milnerova grupa … Takvim građanima Vijeće za vanjske poslove i Trilateralna komisija predstavljaju veći dio onoga što im se ne sviđa kada je riječ o unutarnjoj i vanjskoj politici. Neki čak znaju da Okrugli sto, preko britanskog veleposlanika u Washingtonu, ima veliki utjecaj na politiku SAD. Problem je pronaći prave, čvrste dokaze o izdajničkim aktivnostima članova te nevidljive vlade.

Višak stanovništva

Komitet 300 je odavno donio odluku da svijet mora biti manji, znatno manji i bolji. Previše “beskorisnih usta” troši prirodna bogatstva koja nisu neiscrpna, zato ih treba eliminirati. Industrijski razvoj utječe na porast stanovništva. Zato je potrebno potkopati Božju zapovijed ljudima da se množe i naseljavaju zemlju. Otuda su neophodni: napad na kršćanstvo, postupan ali siguran raspad industrijskih država-nacija, uništenje stotina milijuna ljudi koje Komitet 300 naziva “viškom stanovništva” i eliminacija bilo kojeg državnika koji se usudi stati na put globalnog plana Komiteta 300. ”

Dr. John Coleman navodi 21 cilj koje su sebi postavili Iluminati i Komitet 300, ljudi iz sjene koji vladaju svijetom i kroje sudbinu država i nacija:

1. Uspostavljanje Jedne svjetske vlade / Novog Svjetskog Poretka gdje su crkva i monetarni sustav ujedinjeni pod njihovom kontrolom. Jedna svjetska vlada je počela formirati svoju crkvu 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća, shvativši da potreba za religijskim vjerovanjem, utkana u svijest čovječanstva, mora imati svoju vanjsku manifestaciju. Stoga su stvorili “crkvu” koja će kanalistai to vjerovanje na način kako to njima odgovara.

2. Potpuno uništiti svaki nacionalni identitet i nacionalni ponos. To je primarni cilj koji se mora ostvariti ukoliko žele koncept Jedne svjetske vlade uspješno funkcionira.

3. Obesmisliti i potpuno uništiti religiju, posebno kršćansku religiju, uz izuzetak već spomenute njihove “crkve”.

4. Uspostaviti kontrolu nad svakom osobom pomoću kontrole uma i onoga što je Zbigniew Brzezinski nazvao tehnotronik, koja će stvoriti ljudske robote i sustav terora nezamislivih razmjera.

5. Okončati industrijalizaciju i produkciju električne energije iz nuklearnih elektrana u okviru onoga što nazivaju “postindustrijsko društvo nultog razvoja”. Kompjuteri i servisna industrija su prihvatljivi. Ono što ostane od američke industrije će biti prebačeno u zemlje kao što je Meksiko, gdje postoji obilje jeftine robovske radne snage. Kako smo već vidjeli 1993. godine, ovaj cilj je postao realna činjenica proglašenjem NAFTA – Sjevernoameričkog ugovora o slobodnoj trgovini. Nezaposleni u SAD će, s početkom industrijskog uništenja postati ili opijumski ili kokainski ovisnici, ili će postati samo obična statistika u procesu eliminacije viška populacije.

6. Ohrabrivati ​​uporabu droge i na kraju je legalizirati, a pornografiju proglasiti “oblikom umjetnosti” koja će postati široko prihvaćena i krajnje uobičajena.

7. Depopulacija velikih gradova prema planu koji je svojevremno smislio režim Pol Pot-a u Kambodži. Potove genocidne planove je osmislila jedna amricki istraživačka zaklada, inače dio Rimskog kluba, a nadgladao ih je Tomas Enders, visokopozicionarani dužnosnik State Departmenta.

8. Spriječavanje svakog znanstvenog razvoja, osim onoga koji ide u korist Iluminatima. Posebna meta je nuklearna energija koja se koristi u mirnodopske svrhe. Komitetu 300 posebno su omraženi eksperimenti iz oblasti fuzije, koje iluminatski mediji stoga u javnosti podvrgavaju podsmjehu i preziru. Razvijanje fuzijskog procesa bi oduvao koncept Iluminata o “ograničenim prirodnim resursima” pravo kroz prozor. Fuzijska baklja, pravilno korištena, mogla bi stvoriti neograničene i pri tom slobodne prirodne resurse, čak i od najobičnijih tvari.

Primjena fuzijske baklje bi doprinijela boljitku čovječanstva na način koji šira javnost još uvijek nije shvatila. Čovjek treba jasno razumjeti zašto je nuklearna energija tako omražena u jednom dijelu svijeta i zašto je lažni pokret “za očuvanje okoliša” čije je osnivač i financijer Rimski klub, krenuo u rat protiv nuklearne energije. Uz nuklearnu energiju koja daje obilje jeftine električne energije, zemlje Trećeg svijeta postupno bi postale neovisne od američke pomoći i pretvorile bi se u suverene i neovisne države. Električna energija iz nuklearnih izvora je pravi ključ pomoću koga bi zemlje Trećeg svijeta izašle iz zaostalosti, stanja u kome, po zapovijedi Komiteta 300, morali ostati.

Manja pomoć znači manji nadzor MMF-a (Međunarodni monetarni fond) nad prirodnim bogatstvom neke zemlje. Upravo je ova zamisao – da bi zemlje u razvoju mogle uzmu svoju sudbinu u vlastite ruke, nezamisliva Rimskom klubu i njegovom nalogodavcu, Komitetu 300.

9. Da se do 2050. godine, ograničenim ratovima u naprednijim državama, izgladnjivanjem i bolestima u državama Trećeg svijeta, izazove smrt tri milijarde ljudi koji se smatraju “beskorisnim ustima”. Komitet 300 (Iluminati) je angažirao Cyrus Vence-a da napiše kako provesti takav genocid. Venceov rad je objavljen pod naslovom Globalni izvještaj 2000, a prihvatili su ga i odobrili za primjenu u ime američke vlade tadašnji predsjednik SAD Jimmy Carter i državni tajnik Edwin Maski. Po preporuci ovog Izvještaja, do 2050. godine će populacija SAD biti smanjena za 100 milijuna ljudi.

10. Oslabiti moralno tkivo nacija i demoralizirati radnike iz radničke klase stvaranjem masovne nezaposlenosti. Kako se poslovi gube i nestaju zahvaljujući politici postindustrijskog nultog rasta koju je osmislio Rimski klub, izvješće predviđa demoralizaciju i obeshrabrenost radnika koji rezultiraju masovnom odavanju alkoholu i drogama. Mlade treba ohrabrivati ​​putem rock glazbe i droga da se bune protiv postojećeg stanja, na taj način podrivajući i konačno uništavajući obiteljsku zajednicu. U tom smislu, Komitet 300 je angažirao Institut Tavistok koji će pripremiti plan kako postići ovaj cilj. Tavistok je naredio istraživačkom odjelu Stanforda da pod rukovodstvom profesora Willis Harmona obavi posao. Njihov rad je kasnije postao poznat pod imenom Zavjera Vodenjak.

11. Ljude diljem svijeta spriječiti da sami odlučuju o svojoj sudbini izazivanjem krize za krizom, a zatim “rješavanjem” tih kriza. Time će se nacije demoralizovati i zbuniti do te mjere suočeni s previše izbora, da će upasti u masovnu apatiju. U slučaju SAD, agencija za upravljanje krizama već uveliko radi. Ona se službeno zove Federalna agencija za krizne situacije (FEMA), čiji je postojanje prvi put zabilježeno 1980. (Opće je poznato da je FEMA obavila katastrofalno svoj ​​zadatak nakon udara uragana Katrina i uništenja New Orleans-a, kada su stotine tisuća ljudi bile prepuštene sami sebi. A možda je to i bio cilj …)

12. Stvoriti nove kultove i nastaviti s poticanjem kultova koji već funkcioniraju, gdje su uključeni gangsteri sa glazbene scene kakvi su Rolling Stonesi (gangsterska skupina koju posebno favorizira Europsko Crno Plemstvo) i sve rok grupe koje je stvorio Institut Tavistok, počevši od Beatlesa pa nadalje.

13. Nastaviti s jačanjem kulta kršćanskog fundamentalizma koji je započeo sluga britanske Istočnoindijske kopanije Darby, što će se zloupotrijebiti za jačanje Izraela i uvjeravanja Židova u istinitost mita o “izabranom narodu” kao i za izvlačenje novca. Kršćanski fundamentalisti bi donirali ogromne sume novca, vjerujući da ih daju u religiozne svrhe u cilju daljeg jačanja kršćanstva.

14. Dodatno pojačati širenje religioznih kultova kakvi su Muslimansko bratstvo, Muslimanski fundamentalizam, Siki … Provoditi istovremeno eksperimente kontrole uma kakve su primjenjivali Jim Jones (vođa kulta Hram naroda koji je naredio masovno samoubistsvo članova kulta) i Samov Sin (masovni ubojica koji je vervao da je Sotonin sin). Ništa ne znači činjenica da je pokojnog Homeini-ja, imama koji je zbacio iranskog šaha stvorila britanska vojna obavještajna služba MI6. Detaljni plan o uspostavljanju Homeinijeve šerijatske vlasti u Iranu je korak po korak provela američka vlada.

15. Širiti ideje o “vjerskoj slobodi” po svijetu kako bi se potkopale postojeće religije, osobito kršćanstvo. Ovo je počelo s “Jezuitskom teologijom oslobođenja” kojom je okončana vladavina obitelji Somoza u Nikaragvi, a zatim se nastavilo uništavanjem El Salvadora i ratom koji je je trajao više od četvrt stoljeća. Revolucionarne aktivnosti su pokrenute i u Kostariki i Hondurasu zahvaljujući jezuitima. Veliku medijsku pozornost je svojevremno privuklo ubojstvo četiri časne sestre Misije Meri Nol (misija je, inače, aktivno angažirana u širenju komunizma i takozvane teologije oslobođenja) u El Salvadoru. Četiri časne sestre su bile subverzivni komunistički agenti, a salvadorske vlada je prikupila obimne i vjerodostojne dokaze o njihovim aktivnostima. Američki mediji su, međutim, potpuno ignorirali ove dokumente koji govore o ulozi časnih sestara u podrivanju legitimne vlasti u zemlji. Ni jedan riječ o tome nije objavljena. Pripadnice Misije Meri Nol su, inače, prisutne u mnogim zemljama, a odigrale su vodeće uloge u širenju komunizma u Rodeziji, Mozambiku, Angoli i Južnoj Africi.

16. Izazvati totalni kolaps svjetskih gospodarstava i pokrenuti totalni politički kaos.

17. Preuzeti kontrolu nad vanjskom i unutarnjom politikom SAD.

18. Pružiti najveću podršku nadnacionalnim institucijama kakve su UN, Međunarodni monetarni fond, Banka za međunarodno poravnanje, Svjetski sud i, koliko god je to moguće, smanjiti učinkovitost lokalnih institucija postepenim uvlačenjem istih pod okrilje UN-a.

19. Prodrijeti u svaku vladu diljem svijeta i raditi unutar nje kako bi se uništio suvereni integritet nacije koju ona predstavlja.

20. Organizirati svjetsku terorističku organizaciju i pregovarati s teroristima kad god se dogode terorističke aktivnosti. Sjetimo se da je upravo Bettino Craxi uvjerio talijansku i američku vladu da pregovaraju s teroristima Crvenih Brigada koji su kidnapovali talijanskog premijera Alda Mora i američkog generala Dozijera. Kao dodatak, Dozijeru je striktno naređeno da ne govori nikome o tome što mu se dogodilo. Ako prekrši naređenje, postati će samo još jedan primjer kako se postupa s neposlušnicima kakvi su bili Aldo Moro, Ali Buto i general Zia ul Hak, s kojima se obračunao Henry Kissinger.

Jer, dva prva cilja Komiteta 300 bili su Italija i Pakistan. Pokojni talijanski predsjednik vlade Aldo Moro, bio je prvi državnik koji se odupro nultoj stopi rasta i planiranom smanjenju broja stanovnika njegove zemlje, čime je na sebe navukao gnjev Rimskog kluba koji je od Olimpijaca (Komitet 300) dobio zadatak provesti spomenutu politiku. Tijekom istražnog procesa 1982. godine, u Rimu, bliski Morov prijatelj je svjedočio da je pokojnom predsjedniku talijanske vlade prijetio agent Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove koji je bio član Komiteta 300, a istovremeno i američki ministar vanjskih poslova – Henry Kissinger.

Aldu Mora su 1978. godine oteli pripadnici Crvenih Brigada i kasnije su ga ubili. Na suđenju je nekoliko članova ove organizacije potvrdilo da im je poznata činjenica da je u Morov ubojstvo bio upleten netko iz visokih američkih političkih krugova. Kada je prijetio Aldi Moru, Kissinger sigurno nije sprovodio američku vanjsku politiku, nego je radio prema zapovijedima Rimskg kluba – tijela koje je potčinjeno Komitetu 300 i koje se bavi vanjskom politikom.

Svjedočenje Morovog prijatelja je odjeknulo u sudnici poput bombe, a prenijela ga je talijanski tisak. Ipak, ni jedna riječ o tome nije prenijeta u američkim medijima, bilo da je riječ o radiju, televiziji ili novinama. Činjenica da je talijanski predsjednik vlade Aldo Moro desetljećima bio vodeći političar, da je otet u sred bijela dana u proljeće 1978 da su mu svi tjelohranitelji hladnokrvno ubijeni nije smatrana viješću vrijednom objavljivanja, čak ni uz podatak da je u tom zločinu sudjelovao sam Kissinger! Ili je tišina nametnuta upravo zbog Kissingerove umiješanosti? Morov smrću uklonjena je prepreka destabilizaciji Italije, a istovremeno, kao što danas znamo, omogućeno provođenje zavereničkih planova za Bliski istok – Zaljevskog rata koji je započeo 14 godina poslije ovog ubojstva.

Kissingerova uloga u destabilizaciji SAD kroz tri rata – bliskoistočnog, korejskog i vijetnamskog, dobro je poznata, kao i njegova uloga u zalivskom ratu, u kome su vojnici SAD djelovali kao plaćenici Komiteta 300 kako bi Kuvajt vratili pod nadzor Komiteta 300 iu isto vrijeme Irak pretvorili u primjer malim zemljama da ne bi došle u napast da odlučuju o vlastitoj sudbini. Kissinger je prijetio i Ali Butu, predsjedniku suverene države Pakistan. Butov grijeh je bio u tome što je zagovarao nabavu nuklearnog oružja za svoju zemlju. Buta je 1979. pravno uništio predsjednik Ministarstva za vanjske poslove Pakistana, general Zia ul Hak. Nekoliko godina kasnije, general je i sam platio životom, pošto se umiješao u rat koji je bjesnio u Afganistanu. Njegov zrakoplov je pogođen niskofrekventnim električnim pulsom odmah po uzlijetanju, poslije čega se srušio. Provodeći naređenje Komiteta 300 i eliminiđući generala ul. Haka, Rimski klub je bez ikakve grižnje savjesti žrtvovao i živote brojnih američkih alužbenika koji su bili u istom avionu.

21. Preuzeti kontrolu nad obrazovanjem u Americi, s namjerom i svrhom da se ono potpuno uništi.

Sve gore od goreg

“Rimski klub je vrhovna zaverenička organizacija, brak između anglo-američkih financijera i starih europskih obitelji crnog plemstva, posebno londonskog, venecijanskog i genosvkog plemstva. Ključ uspješne kontrole svijeta je njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza i upravljanje recesinama i krizama. Komitet 300 potiče socijalne nemire na svjetskom nivou, poslije kojih slijedi recesija kao ublažavajuća priprema za predstojeće ozbiljnije stanje.

Čini se da Komitet veliki dio svojih važnih odluka koje se tiču čovječanstva temelji na filozofiji poljskog aristokrate Felix Dzerzhinsky-og, koji je smatrao da je ljudski rod tek malo iznad stoke. Kao blizak prjatelj britanskog tajnog agenta Sidney Riley-a (Riley mu je, u stvari bio kontrolor tijekom prvih godina boljševičke revolucije), često se povjeravao Rajliju u pijanom stanju. Tijekom jedne pijanke je rekao Reileyu: “Čovjek nema nikakvu važnost. Vidi šta se dešava kada ga izgladniš. Počne jesti svog mrtvog druga da bi preživio. Čovjeka zanima samo vlastito preživljavanje. Samo to je važno.”

Knjiga dr. John Colemana je objavljena 90-tih godina. Od tada do danas se svijetu dogodilo mnogo toga što ide u prilog njegovim tvrdnjama o ciljevima tajne svjetske vlade. Dovoljno je samo prelistati svjetsku i domaću tisak.

“Prirodne” katastrofe haraju planetom, uništavajući poljoprivredne resurse i donoseći glad i očaj. Učestale havarije na nuklearnim elektranama, počevši od Černobila do Japana. Porast sumnjivih epidemija novih smrtonosnih bolesti u zemljama Trećeg svijeta. Etiopija kao najdrastičniji slučaj izgladnjivanja jedne zemlje. Geopolitički kaos na Bliskom istoku, Južnoj Americi, u Africi, na Balkanu. Urušavanje europske i američke industrije. Nezamislivi porast nezaposlenosti. Sveopća apatija i degradacija sustava moralnih normi. Razaranje obiteljskih vrijednosti. Brisanje nacionalnog identiteta europskih država u korist anacionalnih “europskih vrijednosti”. Slom financijskih institucija. Zatiranje i mijenjanje povijesnih činjenica. Kontrola prirodnog bogatstva država diljem svijeta od strane multinacionalnih kompanija. Nametanje nesigurnosti i straha kao načina kontrole stanovništva. Ispiranje mozgova ljudima bljutavim TV porukama i njihovo pretvaranje u kodirane i uvjetovane ljudske robote. Smrt tisuća i tisuća nesvjesnih žrtava. Zastrašivanje potencijalnim katastrofama i “predstojećim smakom svijeta”. Planeta u kaosu, u kome samo najbogatiji opstaju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko.novosti.rs, knjiga John Colemana,The Story of The Committee of 300/uredio: nsp)