Američki povjesničar David Stannard smatra da su Indijanci preživeli „najduži holokaust u povijesti čovječanstva“

Međutim, teško da će Washington priznati genocid. Još uvijek se Amerikanci nisu ispričali ni za Hirošimu i Nagasaki

Na današnji dan 1946. godine, u SAD-u je formirana federalna komisija za proučavanje uvjeta života Indijanaca. U Americi još uvijek postoje nesuglasice: da li su Indijanci žrtve genocida?

Američki povjesničar David Stannard tvrdi: „Hitler je mala maca u usporedbi sa ’osvajačima Amerike‘. Što sve ne uče djecu u američkim školama: za vrijeme holokausta američkih Indijanaca, koji se još naziva „petstogodišnji rat“ i „najduži holokaust u povijesti čovječanstva“ ubijeno je između 95 i 114 miliona domorodaca sadašnje teritorije SAD-a i Kanade“.

To je bio namjerni genocid. Provodili su ga britanski kolonizatori i američki doseljenici. Zajedničkim snagama.

U Bostonu je 1722. godine objavljena deklaracija kojom se objavljuje rat Indijancima. Za skalp domorodaca SAD je davao od 15 do 100 funti. Postoje svedočanstva da su kolonizatori koristili i biološko oružje — poklanjali su plemenima odeću zaraženu boginjama. Ta metoda je kasnije koristila i američka vojska. Uz to su Indijance i namjerno opijali alkoholom.

Ovdje se namjerno ne dotičem teme ruskog osvajanja Dalekog istoka i Sibira, jer ona uopće ne liči na američku realnost. Međutim, navest ću jedan interesantan detalj. Koliko je poznato, mnogi starosjedioci Sibira i sjeverne Rusije u organizmu nemaju enzim koji probavlja alkohol.

Oni se brzo napijaju i od toga umiru. Kako je na to reagirala carska Rusija, „tamnica naroda“, kako ju je nazvao Kistin, a zatim to razvio Lenjin? Neka se napijaju? Ne. Izašao je zakon kojim se zabranjuje prodaja alkohola istočno i sjeverno od Bajkala. Toliko o „tamnici“.

Još nešto, Nijemci u baltičkim državama se nisu mogli naviknuti da žive i organiziraju normalni dijalog sa lokalnim stanovništvom, britanske vlasti i kolonizatori također nisu mogli izgraditi prihvatljive odnose sa Indijancima. Samo politika sile, samo oganj i mač. Da su Rusi iole ličili na njih, u Sibiru ne bi ostao niti jedan starosjedilački narod. A tamo ih je više od četrdeset!

Američke vlasti su 1825. godine usvojile Doktrinu otvorenosti na osnovu koje je pravo na zemlju dobio onaj kolonizator koji ju je i „otkrio“.

Indijanci su na toj zemlji, koja im je i pripadala, mogli samo živjeti, ali su izgubili pravo svojine nad njom. Godine 1830. bio je donijet zakon o preseljenju Indijanaca, a 1867. – o rezervaciji.

Uz to je masovno korištena sterilizacija indijanskih žena u reproduktivnom uzrastu. Mislite da je to bilo davno? Ne. Američki novinari su sedamdesetih godina prošlog stoljeća iskopali da je, na primjer, u Oklahomi sterilizacija bila masovna.

Sve to podsjeća na rasnu politiku nacističke Njemačke. Tamo su također postepeno i zakonito ljude koji nisu bili arijevskog porijekla smatrali ljudima desete sorte. Skalpove, istina, nisu uzimali. Zato su imali koncentracijske logore i plinske komore.

Američki pisac i povjesničar John Tolland u knjizi „Adolf Hitler“ o koncentracijskim logorima piše: „Hitlerova koncepcija koncentracijskih logora umnogome može zahvaliti njegovom znanju engleskog jezika i američke povijesti. On se oduševljavao logorima za Indijance na Divljem zapadu, a često je u svom bliskom okruženju hvalio efikasnost istrebljenja starosjedilačkog stanovništva Amerike“.

Naravno, u SAD-u većina eksperata i politikologa sa nezadovoljstvom u glasu osporava Stannarda i Tollanda.

Govore, između ostalog, da Stannard nema nikakve statističke podatke, da ne pravi razliku između nasilne smrti i smrti od bolesti. Rudolf Romel, profesor Sveučlišta na Havajima, procjenjuje da je za čitavo vrijeme kolonizacije u genocidu stradalo između 2 i 15 miliona Indijanaca, a ne nevjerojatnih 95 miliona.

Međutim, i Romelove podatke kritiziraju. Zašto? Zato što „točni“ američki povjesničari i potpuno demokratska javnost, s jedne strane, ne poriču da su Europljani i kolonizatori donijeli smrt, represiju i stradanja stanovništvu Amerike. Međutim, oni uporno negiraju da je to bio genocid.

Što je to onda bilo?
 
(sputniknews.com)

Vjerovali su da bolest napada neuravnoteženu osobu koja misli negativno i prakticira nezdrav način života

Plemena američkih Indijanaca oduvek su živjela u skladu s prirodom. Sve svoje tegobe liječili su biljkama koje su pronalazili u prirodi

U skladu s time, priroda ih je liječila, a oni su je zauzvrat duboko poštovali. Današnja istraživanja su potvrdila ljekovitost biljaka koje Indijanci koriste već tisućama godina.

Životna filozofija Indijanaca

Temelji indijanske životne filozofije su poštovanje i razumijevanje. Indijanci su imali veliko poštovanje prema prirodi, životinjama i zemlji.

Pratili su prirodne promjene, promatrali su ponašanje životinja i stečeno znanje su prenosili potomcima. Međuljudski odnosi unutar plemena bili su tolerantni i pozitivni.

Indijanci su vjerovali da sve na Zemlji ima dušu – ljudi, životinje, biljke, planine, rijeke, zemlja… Na tome se temeljio i njihov odnos prema svemu što ih okružuje.

Cijenili su Majku prirodu, a ona im je vraćala darivajući ih svojim prirodnim bogatstvima. Indijanci su vjerovali da je za zdravlje bitna ravnoteža duha i tijela.

Štoviše, vjerovali su da bolest napada neuravnoteženu osobu koja misli negativno i prakticira nezdrav način života. Indijanci su jednako poštovali unutrašnji i vanjski svijet pa su smatrali da je duhovnost preduvjet za dobro zdravlje.

Tradicionalne metode liječenja američkih Indijanaca

Prema vjerovanju Indijanaca, bolesna osoba pati zbog nesklada između duha i tela. Zato su se Indijanci borili da bolesnog vrate u ravnotežu i da liječe prvo osobu, a ne samu bolest.

Njihova medicina se temeljila na darovima prirode, tj. na ljekovitim biljkama. Teško je otkriti kako su prepoznali ljekovite biljke, ali pretpostavlja se da su im u tome pomogle životinje.

Promatrali su koju biljnu hranu jedu ranjene i bolesne životinje, pa su tako shvaćali da biljke mogu pomoći i ljudima.

Da bi bili zdravi, Indijanci su se pridržavali ovih načela:

• Duh i tijelo trebaju biti u harmoniji.

• Život u zajednici mora biti skladan.
• Trebamo se brinuti o prirodi i djeci.
• Važno je poznavati ljekovite biljke.

#Ljekovite biljke američkih Indijanaca

Američki Indijanci koristili su aloju, kamilicu, kupinu, malinu, korjen đumbira, ginseng, ružmarin, kadulju, metvicu, šipak, eukaliptus, ehinaceju, komorač, sladić, valerijanu, crvenu djetelinu, divizmu i mnoge druge ljekovite biljke.

Sok i gel od aloje, Indijancima je služio za ublažavanje opeklina, ugriza insekata i rana.

Kamilicu su koristili u obliku čaja kod problema s crevima i mučnine.

Koru i list kupine su, kao i kamilicu, kuhali i pili kao čaj protiv upala i probavnih tegoba.

Korjen maline konzumirali su u obliku čaja ili sirov kod proljeva i bolesti probavnog trakta.

Koren đumbira koristili su u prahu, kao začin ili čaj, ali i u obliku melema ili obloga kod upala, prehlada i gripe, oslabljenog imuniteta i cirkulacije.

Korjen ginsenga dodavali su u hranu pa su od njega pripremali čaj ili melem protiv umora, za jačanje imuniteta i poboljšanje koncentracije, kao i za bolji rad jetre i pluća.

Ruzmarin su koristili kao začin, ali i u obliku čaja kod bolova u mišićima kao i za poboljšanje metabolizma i cirkulacije.

Kadulju su koristili u obliku čaja ili u prehrani kod poremećaja u probavi, prehlade i bolnog grla ali i kao prirodnu zaštitu od insekata.

Metvicu su, kao i kadulju, koristili u obliku čaja ili u prehrani kod prehlade, kašlja i problema s disanjem.

Šipak su Indijanci koristili u prerani ili kao čaj kod prehlade, kašlja, crevnih problema i upala.

Ulje lista i korena eukaliptusa koristili su kod kašlja, nadraženog grla i groznice. Danas je upravo eukaliptus česti sastojak u sirupima protiv kašlja.

Korjen ehinaceje koristili su za jačanje imuniteta ali i kod groznice i infekcija. Danas se koristi u obliku tinktura.

Komorač su Indijanci koristili za žvakanje ili kao čaj kod kašlja, grlobolje i loše probave.

Korjen i lišće sladića koristili su kod kašlja, prehlade i bolnog grla. Danas se konzumira u obliku čaja.

Valerijanu su koristili u obliku čaja za olakšavanje bolova u mišićima i za smirenje.

Bobice, stabljike, cvjetove i lišće biljke orlovi nokti (drugi naziv je kozja krv) koristili su za liječenje uboda insekata i infekcije kože, a u obliku čaja za liječenje prehlade i glavobolje.

Listove i korjen pasiflore, Indijanci su kuhali i pili kao čaj za smirenje i ublažavanje bolova u mišićima, ali i u obliku melema za liječenje opeklina, ugriza insekata i čireva.
 
(kurir.rs)

Duhovni voda indijanskog plemena prokleo je u 19. stoljecu američke predsjednike jer im je američka vojska uzela zemlju i poubijala ljude

Tekumseh je bio indijanski poglavica kojeg su u ratu 1811. godine američki vojnici više puta prevarili.

Cijelom plemenu su uzeli zemlju i sve ih poubijali. Njegov brat, duhovni vođa plemena je za vrijeme bitke u kojoj je konjica generala William Harrisona, budućeg američkog predsjednika, napravila veliki pokolj nad Indijancima, sazvao „duhove svojih predaka“ i sa njima odlučio staviti kletvu na Harrisona.

„Postat ćeš veliki poglavica bijelog naroda, ali nećeš do kraja izvesti svoj mandat, ni ti niti bilo koji poslije tebe koji bude izabran u godini koja se završava nulom, umrijet ćeš nasilnom ili prirodnom smrću, tako mi Manitua, ovako će biti. I svaki put kad umre, neka se svi sjete smrti mog naroda.“

Idućih sto godina svi američki predsjednici izabrani u nultoj godini umirali su tijekom mandata. Ljudi su počeli vjerovati u kletvu, u „prokletstvo Tekumseha“. Svi su počeli umirati.

William Harrison je izabran za predsjednika 1840. godine, a umro je nakon svega mjesec dana vladanja i tako je postao američki predsjednik sa najkraćim mandatom u povijesti. On je inauguracijski govor, najduži u američkoj povijesti, držao po vrlo hladnom i kišovitom vremenu, a nije htio obući kaput. Umro je od upale pluća.

Godine 1860. izabran je svima dobro poznati Abraham Lincoln, koji je izgurao prvi mandat do 1864. godine, a nakon produživanja mandata je ubijen u atentatu u kazalištu 1865. godine.

Godine 1880. izabran je James Garfield, koji se na poziciji predsjednika zadržao tek šest i pol mjeseci, a ubijen je u atentatu dok se zajedno sa suprugom šetao ulicama Washingtona.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Na izborima 1900. je pobijedio William McKinley. U rujnu 1901. teško je ranjen u atentatu, u njega je za vrijeme posjete gradu Buffalu pucao anarhist Leon Czolgosz. Osam dana kasnije predsjednik je umro.

Za predsjednika je 1920. godine izabran Warren G. Harding. Umro je od „nepoznate bolesti“ tri godine kasnije. Naime, Hardingova smrt se službeno pripisivala srčanom ili moždanom udaru, ali je odbijanje gđe. Harding da dozvoli autopsiju dovelo do niza teorija zavjera i špekulacija.

Po treći put za predsjednika je 1940. godine izabran Franklin Roosevelt, jedan od najpoznatijih američkih predsjednika. Izgurao je mandat do kraja, opet izabran 1944., ali taj mandat nije izgurao do kraja. Prokletstvo je ’proradilo‘. Umro je od izljeva krvi u mozgu tri mjeseca nakon što mu je zapoceo četvrti mandat.

John F. Kennedy je inauguriran 1960. godine, a ubijen je u atentatu 1963. na ulicama Dallasa.

#Reagan i Bush razbili su kletvu

Medutim, posljednja dva predsjednika Ronald Reagan i George Bush uspjeli su preživjeti do kraja mandata i razbiti kletvu.

Reagan je izabran 1980. Uspeo je preživjeti atentat i nakon oporavka izgurao još cijela dva mandata.

Na njega je 1981. pucao student John Hinckley, a metak atentatora prošao je samo nekoliko centimetara od njegovog srca.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com)

Velik broj izvora, poput Biblije i zapisa Indijanaca – spominje postojanje divova, a neki su posvetili svoje živote istraživanju toga

iče o divovima oduvijek su prisutne u ljudskoj mašti i legendama. No, mnogi vjeruju da su oni zaista i postojali. Među njima su i braća Jim i Bill Vieira koji su život posvetili istraživanju tih fenomena, a o njihovoj je potrazi History Channel snimio i dokumentarni serijal.

Divovi se pojavljuju u grčkim i rimskim legendama o Titanima i Kiklopima, pojavljuju se u Bibliji (priča o Davidu i Golijatu), ali i u relativno nedavnim novinskim zapisima starim stotinjak ili više godina.

Na ovaj ili onaj način, divovi su prisutni u legendama potpuno nepovezanih civilizacija na gotovo svim kontinentima kugle zemaljske.

Bili su kanibali?

Jim i Bill Vieira svoje su pak istraživanje odlučili ograničiti na teritorij SAD- a nakon što su naišli na prastaru kolekciju članaka uglednih američkih novina upravo o – divovima.

U njima se spominju pronalasci velikih kostiju i kostura ljudi koji su bili visoki između 215 i 365 centimetara.

Istraživači spominju lubanje koje su na glavu prosječne osobe mogle stati poput kacige i čeljusti s po dva reda zubiju.

Također, indijanske legende spominju divovski klasu aristokrata, ali i sukobe s ‘divovskim kanibalima.’

Dokazi ili ne…

Osim novinskih članaka, o pronalascima divovskih kostura pisali su i brojni američki povjesničari, prenosi Huffington Post , čiji novinar navodi ikonkretne primjere iz njihovih knjiga.

O divovima je, uvjerena su braća Vieira, pisao i sam Abraham Lincoln pri posjeti slapova Niagare. -Tada, kao i sada, tekli su slapovi Niagare.

i tih iščezlih divova, kao i naše oči, promatrale su slapove, u svoj je dnevnik upisao Lincoln. No, dvojba je očigledna – možda je riječju ‘divovi’ Lincoln jednostavno mislio na izumrle životinjske vrste. Pitanje je, naravno, ako su divovi postojali i ako su pronađene njihove kosti, gdje su fizički dokazi?

Braća Vieira tvrde da su one bile smještene u nekoliko američkih muzeja, o čemu je postojala i evidencija. Tko stoji iza sakrivanja eventualnih dokaza i zbog čega, samo je jedno od pitanja na koje je pokušao odgovoriti serijal History Channela.
 

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr)

Nakon više mjeseci stalnih prosvjeda naroda Sioux, kojima su se pridružile i tisuće drugih članova autohtonih plemena i aktivista, a potom i preko 2000 veterana koji su odlučili dati podršku u vidu Živog zida, Federalna je američka inženjerija odlučila da neće izdati dozvolu za gradnju naftovoda ispod rijeke Missouri na teritoriju rezervata Standing Rock

Pomoćnica tajnika za građevinske radove, Jo-Ellen Darcy priopćila je odluku u nedjelju, koja se temelji na potrebi istraživanja alternativne rute gradnje naftovoda.

Jan Hasselman, odvjetnik koji zastupa Siouxe ističe da se, iako je ovo zaista velika vijest, može očekivati da će naftna kompanija Energy Transfer Partners uložiti žalbu, no ukoliko se to dogodi bit će izložena pomnom ispitivanju od strane suda.

Vođa plemena Dave Archambault izjavio je da se nada kako će nadolazeća Trumpova administracija poštivati odluku i da će imati razumijevanja za kompleksnost ovog slučaja.

Dok se jedni raduju ističući kako ovo ne bi bilo moguće bez velikog jedinstva indijanskih plemena, drugi su još na oprezu.

Smatraju kako je dobivena bitka, ali ne i rat, budući da se DAPL može žaliti te da svi trebaju ostati u taborištima sve dok se bušilice ne ugase.

Ovaj je prosvjed ujedinio mnoge starosjedilačke narode, što je rezultiralo najvećim skupom indijanskih plemena u više od stotinu godina.

Pridružili su im se i brojni aktivisti, te poznate osobe iz javnog života, ali i milijuni ljudi diljem svijeta koji su na razne načine iskazivali svoju podršku putem medija i interneta, što je sve zajedno urodilo plodom.
 
(nexus-svjetlost.com)

Marlon Brando (1924-2004) bio je glumačka legenda, dobitnik dva Oscara od kojih je jedan odbio

Filmovi “Tramvaj zvan čežnja”, “Na dokovima New Yorka”, “Kum” i “Posljednji tango u Parizu” neka su od njegovih najznačajnijih ostvarenja.

Vanserijski talent, dosljedan svojim principima ostavio je neizbrisiv trag u povijesti svjetske kinematografije.

Nezaboravni ‘Kum’, čovjek za kojim su uzdisale žene diljem svijeta i nepopravljivi idealist 1973. godine odbio je najprestižniju nagradu koju glumac može dobiti. Odbio je Oscara. Nije se ni pojavio na dodjeli nagrada. Umjesto njega pojavila se Indijanka iz plemena Apača “Sacheen Littlefeather”.

Izašla je na scenu i tom prilikom izavio: “Večeras predstavljam Marlon Branda, i rekao mi je da vam poručim da on duboko žali što ne može primiti ovu nagradu.

Njegovi razlozi tiču ​​se lošeg tretmana američkih Indijanaca danas. Imam njegovo pismo, ali ne mogu ga pročitati cijelog zbog kratkog vremena. To ću učiniti kasnije na konferenciji za novinare”

Sutradan je New York Times prenio njegovo pismo u cijelosti. Ovo je samo djelić: “… Kada su spustili svoje oružje, ubili smo ih. Slagali smo ih. Oteli smo im zemlju … “

Evo što je stajalo u pismu:

“Dvjesto godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, obitelj i pravo na slobodu. Govorili smo im: ‘Položite svoje oružje, prijatelji, i ostat ćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas’.

Nakon što su položili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo ih. Prognali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za kojega smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život, koliko dugo život postoji. A prema svim interpretacijama povijesti, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnutom, nismo učinili ništa dobro za njih.

Nezakonito smo postupali, niti smo bili pravedni. Ne treba nas čuditi da, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude, niti živjeti u skladu s dogovorima. Nama je dato prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote, dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dato nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline.

No, postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda povijesti, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome?

Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelim svijetom prenosimo poruku da živimo po danim obvezama, kada svaka stranica povijesti govori suprotno; kada su svi žedne, gladne i ponižavajuće dane i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tome potpuno proturječni?

Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susjedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovome svijetu, prijateljskim i neprijateljiskima. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili

Možda si u ovom trenutku govorite – kakve to veze ima s dodjelom Oscara? Zašto je ova žena ovdje, upropaštava vašu večer, upliće se u vaše živote stvarima koje nas se ne tiču ​​i koje nisu naša briga? Traži vaše vrijeme i novac te upada u vaše domove.

Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo pokretne slike odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihova karaktera kao svako drugi, opisujući ih kao divljake, opasne i zle divljake.

Dovoljno je teško djeci da rastu u ovakvomu svijetu. Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove te kada vide kako se njihova rasa prikazuje na filmovima, njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine na koje ne možemo ni zamisliti.

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko laskavih pomaka u ispravljanju ove situacije, ali prelaskavih i premalo ih. Stoga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a, ne mogu večeras primiti ovu nagradu. Mislim da je dodjeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku u ovoj državi neprilično sve dok se stanje Američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promijeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti njihovi pogubitelji.

Došao bih ovdje večeras kako bih vam to izravno rekao, no osjećao sam da će možda više koristiti ako odem u Wounded Knee, pomoći spriječiti uspostavu mira koji bi bio nečastan sve dok rijeke budu tekle i trava rasla.

Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao nepriličan upad, već kao na pošten pokušaj fokusiranja pozornosti na pitanje, koji vrlo dobro može odrediti ima li ova zemlja pravo reći od ovog trenutka nadalje da vjeruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i nezavisni na zemlji koja je poduprla njihov život dalje nego što seže pamćenje. Hvala vam svima na dobroti i uljudnosti prema gospođici Littlefeather.

Hvala svima i laku noć!”

Marlon Brando je ovim potezom skrenuo pozornost na probleme Indijanaca u Americi, ali nažalost nije naišao na dovoljnu podršku. Ovo je bio jedinstven primjer žrtvovanja sujete zbog viših vrijednosti. Pokušaj da umjetnost promijeni svijet.

Pogledajte video:

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Global CIR)

Američki Indijanci su pleme koje zaslužuje naše poštenje i divljenje. Oni su naseljavali Ameriku mnogo prije prvih Europljana

Povijest također rijetko kad spominje mnoštvo koje je umrlo od bolesti koje su doseljenici donijeli sa sobom. Prije toga američki Indijanci su imali živuću kulturu, u skladu s prirodom te su znali cijenitu ljepotu oko sebe.

Kultura smatrana primitivnom od strane civiliziranog društva je kultura o kojoj znamo najviše jer ih povijest i Hollywood opisuju kao barbarsku kulturu, većinom odgovornu za napade na bijele doseljenike. No zapravo se zna jako malo o njima.

Postoji sigurno niz lijepih stvari koje bi mi kao društvo mogli naučiti od njih, a ovo su neke od njih.

1. Priroda ima sve što trebaš

Indijanci su morali sve proizvesti iz prirode, i jesu. Bila to iskra za vatru ili životinjska koža za odjeću, iskorištavali su sve što ih je okruživalo. Malo nas bi bilo sposobno sve odbaciti i preživjeti u divljini bez ičega. Ali Indijancima je to bila svakodnevica.

Valja napomenuti, oni su bili zadovoljni s onime što im je priroda davala. Dok su mnoge indijanske kulture koristile zlato i srebro, nisu žudjeli za bogatstvom i bili su zadovoljni onime što su imali, ne težeći za materijalnim.

2. Očevi, učite svoju djecu

Za Indijance je najbitnije bilo – preživljavanje. Jedna od očevih odgovornosti bila je naučiti sinove kako preživjeti. Nije bilo škole u koju bi mogli poslati svoju djecu, morali su ih sve sami učiti. Ako je otac bio nemaran prema sinu, sin bi vjerojatno umro.

Broj vještina koje je prosječni Indijanac morao naučiti bio je opširan. S obzirom na to da nisu imali trgovinu, sve su morali sami izraditi. Indijanac kojemu je trebao kanu, morao ga je sam izraditi, isto vrijedi i za strijelu, ili nož.

Ako mi ne učimo vještine koje znamo svoju djecu, pripremamo ih za propast. Nećete uvijek biti tu da ih štitite. U jednom periodu života oni će dalje morati sami. To će biti test gdje će se vidjeti da li ste uspjeli ili ne.

3. Živite u skladu s prirodom

Ako su ikad postojali ljudi koji su živjeli u harmoniji s prirodom to su sigurno bili američki Indijanci. Uzeli su iz prirode sve što im je trebalo bez uništavanja. Naučili su tragove i zvukove životinja. I više od svega proučavali su sve što ih je okruživalo.

Uvijek su postojala plemena koja su bila ljubazna prema bijelcima. Indijanci su naučili doseljenike sadnji i kultivaciji biljaka. Da nije bilo tog nauka, možda ne bi bilo niti SAD-a. Njihovo znanje o prirodi postalo je temelj za mnoga pisana djela ljudi koji su učili od Indijanaca.

4. Nemojte biti rastrošni

Kada su Indijanci ubili životinju, iskoristili su svaki njen dio. Nikad nećete vidjeti indijansko selo s otpadom. Sve ima svoju korist, i oni su bili maštoviti u pronalaženju tih koristi. Čak su i crijeva koristili za vodu ili čuvanje trava.

Također su imali na umu da ono čega ima danas možda neće tu biti sutra. Kada su imali mnogo hrane, uvijek su stvarali zalihe. Zime su im bile teške, ali su preživljavali konzerviranjem hrane u proljeće ili ljeto.

Takav primjer vidljiv je i kod ranih doseljenika. Oni također nisu ništa bacali. Stara neupotrebljiva košulja postala je krpa. Jutena vreća postala je ručnik. Ljudi su u trgovinu išli s košarama i iskorištavali sve što su imali.

Otpad modernog društva, osobito jednokratne stvari i planirano zastarijevanje ubrzavaju naš put u propast.

5. Napravite sami

Vjerojatno najgora stvar koju su bijelci napravili Indijancima jest što su ih naučili da budu ovisni o proizvedenim dobrima. Iako su ta dobra bila iznad domašaja njihove kulture, na kraju su dovela do njihove propasti.

Indijanci su sami izrađivali ono što im je trebalo i nisu time trgovali. U kulturi gdje sve sam izrađuješ pojedinac može samostalno preživjeti, bez ogromne infrastrukture o kojoj danas ovisimo. Mnogi ljudi bi bili bolji u preživljavanju ili skrbljenju kad bi znali više toga samostalno napraviti, nego ovisiti o drugima.

6. Budite osviješteni

Indijanci su zbog okolnosti bili i prisiljeni biti izumitelji. Znali su po reakcijama životinja da su neprijatelji blizu. Mogli su reći kada dolazi oluja.

Primijetili bi stvari iz okoline, koje nama ne bi nikada ni pale na um.

Život u prirodi zahtijeva istinsko prepoznavanje njenog govora i onoga što se događa oko nas. Preživljavanje to zahtijeva. Često je bila razlika između živoga i mrtvoga u brzini reakcije, kako za životinje tako i za ljude.

7. Naučite medicinsku vrijednost biljaka

Jedina medicina koju su Indijanci imali bilo je bilje oko njih. Iako su imali ljekare koji su bili stručnjaci za njihovo korištenje, većina Indijanaca imala je barem osnovno znanje o biljkama.

Moderna medicina evoluirala je iz herbalne medicine. U prošlosti su doktori koristili biljke za lijekove. Mnogi današnji lijekovi umjetne su kopije spojeva iz biljaka, a mnogi od lijekova koje potrebujemo čekaju nas u prirodi. Samo moramo naučiti kako ih koristiti i pripremiti za naše potrebe.
 
(atma.hr/uredio:NSP)

Nakon više od stotinu godina rasprave, znanstvenici su konačno dokazali da su plemena američkih Indijanaca, kao što su Asteci, Irokezi ili Inke, usko povezani s etničkim skupinama iz Sibira

Ruski istraživački tim, predvođen istaknutim genetičarem doktorom Olegom Balanovskim, potvrdio je ranije spekulacije i studije o tom pitanju.

“Ta studija potvrđuje teoriju da su altajski narodi usko povezani s Indijancima. Mi sada imamo jasan dokaz i besmisleno ga je osporavati”, kaže genetičar Valerij Iljinski iz Instituta za opću genetiku RAN.

Podrijetlo Indijanaca višedesetljetni je predmet živih rasprava. Rezultati koji su objavljeni 2013. godine, potvrdili su spekulacije da Indijanci vode porijeklo od sibirskih naroda koji su regiju napustili prije 20.000 do 30.000 godina.

Istraživački tim doktora Balanovskog pregledao je DNK uzorke različitih nacionalnosti i potvrdio da Indijanci imaju zajedničko porijeklo sa altajskim etničkim skupinama. Još jedan zanimljiv nalaz odnosio se na vezu Indijanaca sa domorocima Australije i Melanezije.

“To je zapanjujuće, zato što se nalaze na suprotnim krajevima planete”, rekao je doktor Balanovski.

Prema njegovim riječima, istraživači će nastaviti raditi na tom pitanju jer ostaje nejasno kako je došlo do migracija iz Sibira u druge krajeve svijeta.
 
(Oslobođenje/uredio:NSP)

“Sjedinjene Države su oduvijek bile društvo kolonizatora. I prije nego što je postala država, to društvo je uništavalo indijansko stanovništvo “ocijenio je svjetski poznati američki znanstvenik – lingvista, filozof i mislilac Noam Chomsky

Oštro kritizirajući vanjsku politiku svoje zemlje, on navodi da su SAD izašle na svjetsku scenu 1898. nakon što su uspostavile kontrolu nad Kubom koju su, u stvari, pretvorili u svoju koloniju. Zatim su prodrli na Filipine i pritom ubili nekoliko stotina tisuća ljudi.

Chomsky nastavlja nabrajanje epizoda u nastajanju imperije. Havaje su prvo oteli od starosjedilačkog stanovništva, a nakon 50 godina uključili ih u svoj sastav kao jednu od američkih država.

SAD pokušavaju stvoriti svijet za svoje potrebe

Po završetku Drugog svjetskog rata SAD su postale svjetska sila koja posjeduje moć i sustav sigurnosti bez presedana.

Pošto je uspostavio kontrolu nad Zapadnom hemisferom i dva oceana, Washington je počeo razmišljati kako da svijet uredi po svom nahođenju.

Chomsky se slaže da se moć SAD smanjila u usporedbi s 1950. godinom kada je dostigla svoj maksimum (tada je njihov udio u svjetskom BDP iznosio 50%, sada iznosi – 25%). Ipak, i pored toga, smatra on, SAD su i dalje najbogatija i najmoćnija zemlja svijeta, a po vojnoj moći nema im ravne.

Srednji istok u kaosu zbog američkih intervencija

Prije samo 15 godina na Srednjem istoku nije bilo takvih sukoba kakve danas gledamo. To je posljedica američkog upada u Irak, najstrašnijeg zločina sadašnjosti. Američko-britanska invazija prouzročila je najteže posljedice koje su dovele do razaranja Iraka – kaže Chomsky.

Jedna od najstrašnijih posljedica bila je razaranje većeg dijela poljoprivrede Sirije koja je hranila tu zemlju. Kao posljedica toga ljudi su krenuli u gradove što je prouzrokovalo napetost i sukobe.

Utrka u naoružavanju Rusije i SAD – kolektivna ludost

Rusija posjeduje ogroman vojni potencijal i predstavlja glavnu prepreku na putu ostvarenja planova Pentagona. Problem je u tome što Rusija i SAD, polazeći od mogućeg nuklearnog rata, konstantno povećavaju svoj vojni potencijal, što je samo po sebi kolektivna ludost.

Chomsky smatra da je nuklearni rat u suprotnosti sa zdravim smislom i može plane samo kao posljedica ljudske greške ili tehničkog kvara. On se slaže s bivšim ministrom obrane, William Perryjem, koji je nedavno izjavio da je prijetnja nuklearnog rata sada veća nego u vrijeme Hladnog rata.

Chomsky smatra da rizik proizlazi prije svega iz sve većeg broja incidenata u kojima sudjeluju oružane snage nuklearnih sila.

SAD konstantno provocira

U sadašnje vrijeme SAD konstantno koriste provokacije. NATO izvodi vojne vježbe u Estoniji na 200 metara od ruske granice. Teško da bismo mi trpjeli nešto slično u Meksiku – kaže Chomsky.

Posljednji takav slučaj bio je udar u studenom prošle godine, nanesen ruskom lovcu koji je bombardirao pozicije džihadista u Siriji. Dio Turske gotovo je okružen sirijskim teritorijem. Ruski bombarder nalazio se iznad nje 17 sekundi i oboren je. To je nedopustiva provokacija na koju, srećom, Rusija nije odgovorila učincima sile.

Ali je zato u Siriji rasporedila suvremeni sustav PZO koji omogućava obaranje zrakoplova NATO-a. Rusija to argumentira činjenicom da se slični slučajevi događaju gotovo svakodnevno u Južnom Kineskom moru.

Stvara se dojam da kad bi države u koje upadaju SAD postupale isto tako neodgovorno kao Washington, onda bi se svijet odavno stropoštao u provaliju.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Inuiti su domorodačko pleme Eskima koje živi na kanadskom Arktiku, Grenlandu, Sibiru i Aljasci

Njihovi starosjedioci su pisali Nacionalnoj administraciji za svemir i aeronautiku (NASA) da im kažu da se Zemljina os pomaknula. Oni ne vjeruju da emisije ugljičnog dioksida uzrokuju klimatske promjene, piše Riseearth.

Starosjedioci Inuita primjećuju klimatske promjene po topljenju ledenjaka, propadanju kože tuljana zbog opeklina i nestajanju leda. Oni vjeruju da su promjene na nebu odgovorne za klimatske promjene.

Starosjedioci kažu da Sunce više ne izlazi na istom mjestu, da su dani topliji i da duže traju.

Zvijezde i Mjesec su također na drugačijem mjestu na nebu i to utječe na temperaturu. Inuiti se oslanjaju na položaj Mjeseca i zvijezda kako bi preživjeli pošto oni pola godine žive u mraku.

Starosjedioci kažu da više ne mogu predvidjeti vremenske prilike kao ranije. Oni primjećuju da topli vjetrovi mijenjaju snježne obronke, te im je mnogo teže da se orijentiraju. Sve je više polarnih medvjeda, te se događa da oni zalutaju među naselja Inuita.

U travnju 2011. godine, CNN News je prenio da je potres pomaknuo glavni otok Japana za 2,5 metra i poremetio Zemljinu os, citirajući geofizičara Kenneth Hadnata. Također je navedeno da je Zemljina os pomaknuta za skoro 10 centimetara, prema procjenama Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Italiji.

Astronomi se slažu da je došlo do pomicanja rotacijske osi Zemlje, ali i da je bilo suptilnih polarnih promjena osi u proteklih 10 godina.

Ta pomicanja uzrokuje pomicanje kontinenata, pošto se Sjeverni pol pomiče 10 cm južno svake godine u proteklih 100 godina.

Tim istraživača sa Sveučilišta u Teksasu je koristeći NASA-in satelit GRACE otkrio da se normalno pomicanje Sjevernog pola na jug promijenilo 2005. godine i da se on od tada kreće istočno. Oni su primijetili promjenu od 1,2 metra od 2005. do 2013. godine.

Njihov zaključak je da su pomicanje uzrokovale klimatske promjene, koje nastaju zbog globalnog zagrijavanja.

Inuiti naseljavaju najdalje sjeverne dijelove kanadskog Arktika već stoljećima. Područja koja naseljavaju se stalno nalazi pod ledenim omotačem.

Oni pola godine žive na danu, a pola godine u mraku. Oni su nomadski narod, žive u šatorima od kože karibua kada je toplo, au igloima zimi.

Inuiti su podskupina naroda poznatog kao Eskimi, što u prijevodu znači “oni koji jedu sirovo meso”. Oni govore puno različitih dijalekata koji imaju isto porijeklo. Uglavnom love hranu na Arktiku za opstanak.

Oni pecaju, love morske sisavce poput tuljana i morževa, ali i kopnene sisavce poput arktičkog zeca ili karibua. Oni uglavnom jedu samo sirovo meso jer bilja gotovo uopće nema na Arktiku.
 

 
(Riseearth.com,webtribune.rs/uredio:NSP)