Amerika je zauzela pola svijeta, izjavio je Jim Inhofe, predsjednik Odbora za oružane službe Senata, te je naglasio kako bi Washington možda morao intervenirati u Venezueli ako se Rusija usudi uspostaviti vojnu bazu ne samo tamo, već i u “našoj hemisferi”

“Mislim da bi se to moglo dogoditi” – rekao je Inhofe, repoblikanski zastupnik iz Oklahome, skupini novinara u utorak.

“Tamo dolje imamo čovjeka koji ubija sve. Mogao bi napraviti bazu koju će Rusiji omogućiti vojnu prisutnost na našoj hemisferi. A ako se te stvari dogode, možda ćemo doći do točke u kojoj ćemo morati intervenirati s trupama i odgovoriti na te poteze.”

Ako se Rusija usudi posegnuti za “američkim vratom”, Inhofe je rekao da: “Moramo poduzeti sve potrebne mjere da ih spriječimo u tome.”

Dok se oporbeni čelnik Juan Guaido bori za vlast, ruska vlada je “zaglavila” sa predsjednikom Nicolas Madurom. Međutim, Rusija nije obećala vojnu pomoć Maduru, a ruski diplomat Alexander Shchetinin izjavio je u ponedjeljak kako Venecuela nije zatražila vojnu pomoć od Moskve.

Nakon što se Guaido prošlog mjeseca proglasio privremenim predsjednikom Venezuele, američki predsjednik Donald Trump odmah je prepoznao Guaida kao legitimnog vođu Venezuele.

Od tada, SAD su obećale humanitarnu pomoć Guaidu, pozvale venecuelansku vojsku da ga podupre i ošamarile Madurovu vladu sa novim ekonomskim sankcijama.

Maduro je osudio sponzorstvo Guaidoa koje dolazi iz Washingtona kao pokušaj “pokvarenog” državnog udara, ali je ipak pozvao na razgovore s čelnikom oporbe. SAD je odbacio sudjelovanje u bilo kakvim razgovorima s Madurom.

Amerika je nakratno pauzirala ideju o razmještanju snaga u Venezuelu, unatoč tome što su Trump i savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton rekli da je vojna opcija „na stolu”. Rekavši u utorak, Inhofe se složio i predložio da Trump pokrene vojnu operaciju u Venezueli bez odobrenja Kongresa.

“Mislim da to (oodobranje Kongresa) nije potrebno” – rekao je. „Ako postoji prijetnja koja doseže prag, predsjednik ima sposobnost i ustavnu sposobnost raspoređivanja vojnih postrojbi. Trenutno ne znamo što će se dogoditi”.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergei Lavrov upozorio je u utorak Sjedinjene Države na provođenje vojne intervencije.

“Lavrov je upozorio protiv svakog uplitanja u unutarnje poslove Venezuele, uključujući uporabu sile uz pomoć koje Washington prijeti i koja krši međunarodno pravo” – navodi se u priopćenju ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Inhofe je rekao da bi dolazak ruskih vojnika ili oružja u zapadnu hemisferu “bio prijetnja za Sjedinjene Američke Države”. U međuvremenu Sjedinjene Države imaju svoja pravila u svijetu.

SAD održava gotovo 800 vojnih baza u više od 70 zemalja svijeta na svim kontinentima. I dok Inhofe želi zadržati kontrolu nad cijelom hemisferom bez ruskog utjecaja, SAD trenutno razgovara o uspostavi stalne vojne baze u Poljskoj, na samom pragu Rusije.

S obzirom na dugu povijest neprijateljstva između Poljske i Rusije, poljskoj vladi je ponuđeno 2 milijarde dolara za uspostavu baze.

Nadalje, nijedna hemisfera nije izvan dosega Sjedinjenih Država. Američka vojska dijeli globus na šest Borbenih zapovjedništava “Područja odgovornosti”, koje se održavaju u vrijeme mira i rata. Rusija u međuvremenu dijeli svoje područje na četiri vojna okruga, i to sve unutar svojih granica.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kina i Rusija u Africi koče mogućnosti za američke investicije, ometaju tajne američke vojne operacije i predstavljaju značajnu prijetnju američkim nacionalnim interesima na području sigurnosti

Američki predsjednik Donald Trump odobrio je glavni smjer politike zemlje o afričkom kontinentu, izjavio je savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika John Bolton

„Predsjednik je jučer odobrio strategiju, a ona stupa na snagu odmah“, rekao je Bolton u fondaciji The Heritage Foundation u Washingtonu, gde je predstavio novu strategiju Sjedinjenih Američkih Država za Afriku.

Savjetnik američkog predsjednika je istaknuo da će jedan od ključnih elemenata strategije biti prelazak na ciljanu “pomoć” afričkim zemljama i poboljšanju efikasnosti takve pomoći u slučaju odbijanja neefikasnih izdataka.

Bolton je dodao da Trump planira revidirati politiku prema afričkim zemljama, proglašavajući Rusiju i Kinu prijetnjom za američke interese na ovom kontinentu, prenose mediji.

„Veliki konkurenti, točnije Kina i Rusija, brzo šire svoj financijski i politički utjecaj Afrikom. One su namjerno i agresivno usmjerile svoje investicije na regiju kako bi stekle konkurentsku prednost nad Sjedinjenim Američkim Državama“, objasnio je Bolton.

„Predatorska praksa koju sprovode Kina i Rusija usporava ekonomski rast u Africi, ugrožava financijsku nezavisnost afričkih zemalja, koči mogućnosti za američke investicije, ometaju američke vojne operacije i predstavljaju značajnu prijetnju američkim nacionalnim interesima na području sigurnosti“, naglasio je Bolton, prenosi Reuters.

Prema njegovim riječima, u periodu 2016-2017. direktne investicije Kine iznosile su 6,4 milijardi dolara.

„Kina koristi mito, sporazume OPEK-a i strateško korištenje dugova kako bi afričke zemlje držala kao taoce prema željama i potrebama Pekinga“ – rekao je Bolton.

Slične tvrdnje savjetnik američkog predsjednika uputio je i Rusiji.

„Širom kontinenta Rusija koristi svoje političke i ekonomske veze bez dužnog poštovanja prema vladavini prava i transparentnom upravljanju. Ona nastavlja prodavati oružje i energente u zamjenu za glasove (afričkih zemalja) u UN, koji drže na vlasti ‘moćnike’, podriva mir i sigurnost i radi u suprotnosti sa istinskim interesima naroda Afrike“, istaknuo je Bolton.

On je dodao da, sve u svemu, takvi potezi Rusije i Kine predstavljaju „suštinsku prijetnju američkim nacionalnim interesima“.

On je istovremeno primjetio da, za razliku od Rusije i Kine, jedina stvar koju Sjedinjene Američke Države traže od svojih partnera u Africi je „reciprocitet, ali ne potčinjavanje“.

On je dodao da Sjedinjene Američke Države više neće tolerirati ovaj dugotrajni obrazac pomoći bez efekta, pomoći bez odgovornosti i olakšavanje bez reformi“. „Umjesto toga, krećemo novim putem koji će nam, nadamo se, konačno dati rezultate“, rekao je Bolton.

Politika SAD u Africi se pokazala neefikasnom, ali sada Wasington neće bespovratno trošiti milijarde dolara, rekao je Bolton.

„Nažalost, milijarde dolara američkih poreznih obveznika nisu dovele do očekivanog efekta. One nisu zaustavile terorizam, radikalizam i nasilje.

Nisu spriječile da druge zemlje, poput Kine i Rusije, dobiju prednost na račun afričkih država i povećaju svoj utjecaj i moć“, ocjenio je on.

Bolton je u svom govoru također upozorio UN da bi Trumpova administracija mogla prestati podržavati mirovne snage u Africi, koje koliko vidimo, su radile na svemu samo ne na miru.

Neupoznat čitatelj, kada bi pročitao Boltonov govor, mislio bi da se prije radi o Americi, a ne o Kini i Rusiji. Pentagon posjeduje ili iznajmljuje više od 700 baza u 130 zemalja.

Većina Amerikanaca nije svjesna, ili ne želi priznati, da SAD dominira svijetom pomoću vojne sile. Zahvaljujući državnim tajnama, američki građani često su nesvjesni činjenice da je njihova vojska ‘zauzela’ planet.

(sputniknews.com)

… AMERIKANCI ŽELE UNIJETI RAZDOR U NAŠE ORUŽANE SNAGE I NEKE POTPLATITI DOLARIMA IZ MIAMIJA …

Danas je predsjednik Bolivarske Republike Venecuele Nikolas Maduro kategorički odbacio intervencionističke izjave veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država u Kolumbiji Kevina Vitakera, koji je predložio da se na venecuelanski narod izvrši diplomatski i ekonomski pritisak

Predsjednik Maduro je ocijenio da su ovakve izjave američkog veleposlanika nedopustive, ukazujući na činjenicu da se turneja potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država pokazala kao krajnje neefikasna za imperijalističke interese.

“Mike Pence nije baš dobro prošao na južnoameričkoj turneji, unatoč tome što je imao razgovore s vladama država koje su se izjasnile kao neprijatelji Bolivarske revolucije. Te su vlade ipak odbacile prijetnje Donalda Trumpa uperene protiv Venezuele”, izjavio je Maduro.

Predsjednik Venezuele se također osvrnuo na susret između Pencea i skupine odbjeglih predstavnika venecuelanske sudske vlasti optuženih za terorizam i korupciju, koji također ukazuje na to da postoji fašistički savez koji teži provesti vojnu intervenciju u Venezueli.

Maduro je podvukao da je potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država posljednja dva tjedna posvetio miješanju u unutarnja pitanja Venecuele: “Samim tim što ne isključuje mogućnost vojne intervencije u Venezueli, sjevernoamerički imperijalizam razmatra različite opcije. Stoga, to neće biti klasična vojna intervencija, već kombinacija mnoštva različitih provokacija”.

U tom smislu, predsjednik ove južnoameričke zemlje inzistira na tome da vojni vrh nikako sebi ne dozvoli da padne na bilo kakvu provokaciju, kako nitko ne bi mogao steći pogrešnu sliku o jedinstvu u Nacionalnim Bolivarskim oružanim snagama.

“Kada govore o opciji vojne intervencije, ciljaju na to da unesu razdor u naše oružane snage tako što će pojedine članove potplatiti dolarima iz Miamija i stvoriti koaliciju koja će okupirati Venecuelu”, rekao je Maduro i dodao: “Nikada nećemo dozvoliti invaziju Sjedinjenih Američkih Država na našu zemlju!”

(Priopćenje Ministarstva vanjskih poslova Venecuele)
 
(fakti.org)

Čitav veliki život i djela “osloboditelja” Bolivara bili su i ostali posvećeni antiimperijalzmu

Antiimperijalizam je njegov zaštitni znak, ono što ga definira. Svaka rečenica iz koje izbija pobuna, svaki pohod, svaka borba prsa u prsa, svaki proglas … sve je bilo usmjereno protiv imperijalističke hegemonije.

Bolivar se protivio svakom obliku strane dominacije. Taktički savezi koje je sklapao s Enlgezima, primjerice, uvijek su bili utemeljeni na jasnim principima od kojih Bolivar nikada nije odstupao.

Nezavisnost i suverenitet naroda predstavljaju srž bolivarske političke ideologije.

Kao genije koji je donio promjene vremenu u kojem je živio, Bolivar je predvidio začetak jedne nove imperije – Sjedinjenih Američkih Država. Uzalud je tražio od Santandera (1) da ne uključuje SAD u Amfiktionski kongres koji je održan 1826. u Panami (2).

U pismima koje je slao kolumbijskom generalu, vatreno se suprotstavljao ovoj sili u usponu.

Dana 5. kolovoza 1829. godine, Bolivar u Guajakilu (Ekvador) piše pismo pukovniku Patriciu Campbellu u kojem iznosi antiimperijalistička upozorenja primjenjiva na sve epohe i zemljopisne širine.

U tom pismu on razmišlja o tome na što su sve spremne Sjedinjene Države kako bi spriječile neovisnost, jedinstvo i jačanje Naše Amerike. Bio je uvjeren da su spremne na apsolutno sve.

“… I što sve ne bi učinile Sjedinjene Države?”, pita se on u agoniji dok piše redove ovog pisma nastalog prije točno 188 godina, tražeći odgovor od pukovnika. “… I što sve ne bi učinila ta zemlja koja je izgleda samim proviđenjem predodređena da u ime slobode sije bijedu diljem Amerike?”

Ovo predviđanje je ostalo krvlju urezano u antologiju svjetske revolucionarne misli.

Antiimperijalizam kod svih nas bolivarskih boraca i socijalista, nije samo hir usmjeren protiv Sjedinjenih Američkih Država. Nipošto. To je čvrsto uvjerenje sa znanstvenom osnovom, koje teži da se suprotstavi izvitoperenosti suvremenog doba koja prijeti da uništi i samu egzistenciju ljudske vrste.

Imperijalizam je dijalektička posljedica kapitalizma, u kojoj zakonitosti akumulacije i koncentracije kapitala dovode do formiranja monopolističkih transnacionalnih kompanija i političko-vojne hegemonije u službi tog istog kapitala. Zbog toga se imperijalizam može okarakterizirati kao permanentna tendencija ka nasilju i agresiji koja je usmjerena protiv bilo kojeg izraza otpora koji prijeti da ugrozi njegove ciljeve.

Slogan kojim je Bolivar najbolje izrazio antiimperijalistički stav je: “Jedinstvo, jedinstvo, jedinstvo”.

Njime je Osloboditelj želio naglasiti da samo ujedinjenost i savez progresivnih snaga mogu zaustaviti neutoljivu hegemonističku proždrljivost. Taj je slogan danas aktualniji nego ikad i poziva nas da se izdignemo iznad mizerne subjektivnosti.

Danas, kao nikada ranije u ljudskoj povijesti, jedinstvo naroda i revolucionarno jedinstvo čine najefikasnije oružje protiv imperijalističke shizofrenije. Nuklearne prijetnje, ratovi, uništavanje ekosustava, trgovina drogom – sve navedeno ima porijeklo i uzrok u fenomenu imperijalizma. Na čovječanstvu je da mu se odupre.

***

1. Kolumbijski general Franciscko de Paula Santander je u to vrijeme bio potpredsjednik Velike Kolumbije, dok je Bolivar bio predsjednik. U Venezueli i drugim zemljama Latinske Amerike vlada uvjerenje da je izdao Simona Bolivara šurujući s Amerikancima.

2. Kongres u Panami je nazivan Amfiktionskim u znak sjećanja na ligu susjeda, odnosno savez drevnih grčkih plemena u arhajskom razdoblju grčke povijesti.
 
(fakti.org)

Bolivarska Republika Venezuela odbacuje nevjerojatno priopćenje objavljeno jučer, 17. srpnja 2017. godine, od strane Bijele kuće

To je jedinstven dokument kakav nikad prije nije viđen, koji zbog svog niskog nivoa i loše kvalitete otežava zdravorazumsko poimanje namjera države agresora. Bez sumnje je vlada Sjedinjenih Država navikla da ponižava druge nacije u međunarodnim odnosima i stoga vjeruje da će kao odgovor dobiti uobičajenu poslušnost.

Rov koji vlada Sjedinjenih Država kopa u svojim odnosima s Venezuelom otežava cijeloj međunarodnoj zajednici racionalno predviđanje njezinih planova.

Vlada Sjedinjenih Država bez stida pokazuje apsolutnu naklonost prema nasilnim i ekstremističkim sektorima venecuelanske politike koji pribjegavaju terorizmu u pokušajima zbacivanja narodne i demokratski izabrane vlade.

Moralna ruina kakvu venecuelanska opozicija simpatizira predsjednika Trampa, krenula je u otvorenu agresiju protiv jedne latinoameričke države. Nije nam jasno tko je mogao napisati, a kamoli objaviti, priopćenje takvog konceptualnog i moralnog siromaštva.

Tanki demokratski veo je spao sa lica venecuelanske opozicije i otkrio brutalnu intervencionističku silu vlade Sjedinjenih Država, koja stoji iza nasilja protiv venecuelanskog naroda u posljednja četiri mjeseca.

Ovo nije prvi put da osuđujemo i suprotstavljamo se tako komičnim prijetnjama kakve sadrži i ovaj nepojmljivi dokument.

Pozivamo narode Latinske Amerike i Kariba, kao i sve slobodne narode svijeta, da shvate opseg brutalne prijetnje izrečene u ovom imperijalističkom priopćenju i obrane suverenitet, samoopredjeljenje i neovisnost kao fundamentalnog principa međunarodnog prava.

Izvorna ustavotvorna vlast određena u našem Ustavu pripada isključivo venecuelanskom narodu. Članovi Nacionalne ustavotvorne skupštine bit će odabrani izravnim, univerzalnim i tajnim glasovanjem svih Venecuelanaca pod nadzorom Nacionalnog izbornog savjeta, kao što je definirano u našim pravnim okvirima. To je čin političkog suvereniteta republike koji nitko i ništa ne može zaustaviti.

Ustavotvorna skupština će se održati!

Danas je venecuelanski narod slobodan i odgovorit će složno na drsku prijetnju ksenofobne i rasističke imperije.

Antiimperijalistička misao Osloboditelja je opravdanija nego ikad.

Simon Bolivar je napisao: “Izgleda da su Sjedinjene Države predodređene provođenju da američkim kontinentom siju bijedu u ime slobode.”

(Priopćenje Ministarstva narodne vlasti za vanjske poslove Bolivarske Republike Venezuele)
 
(fakti.org)

Rusija je u savršenoj poziciji eksperimentirati s održivim modelom za čovječanstvo. Sankcije ne djeluju, blaćenje Putina ga čini još voljenijim, NATO ne može napredovati, a Soros i ostali su izbačen iz Rusije

A Putin je savršen kovač za stvaranje nečeg novog i boljeg, i zato mu treba dati šansu, smatra američki politički analitičar Phil Butler.

Putin je spasio Rusiju od lešinara iz Jeljcinove ere. Što više, on suštinski ponovo formira najveću zemlju na svijetu, na način koji malo ljudi razumije. Na žalost, većina onih koji pripadaju toj maloj grupi su ljuti neprijatelji ruskog liderstva.

Mnogi ljudi vjeruju da je Rusija pod Putinom totalitarna država. U međuvremenu, fanatični sljedbenici ruskog predsjednika brane njegove poteze kao pokušaj iskorijeniti američki oblik demokracije.

Ali oba ova stavka su pogrešna. Mnogi su pokušali proučavati Putina, gledajući ga kroz svoje oči, tvrdeći da je Putin to u što oni vjeruju.

Ali, u stvari, Putin želi “treći put” preoblikovanja budućnosti Rusije, a svoju strategiju izvodi iz učenja ruskog vjerskog i političkog filozofa, Ivana Iljina.

Duh zakona

Jedna od glavnih Iljinovih ideja je da ljudi moraju razumjeti zakone da bi prihvatili društveni poredak. Suvremeni ultra-liberalizam i ultra-kapitalizam koji vuku korijen u SAD za Iljina bi bili signal za apokalipsu.

On je vjerovao da se ljudi nikada ne mogu identificirati sa sustavom, pod nekim oblikom krute demokracije.

On je bio monarhista i vjerovao da monarhija teži ujediniti ljude i da oni u njoj mogu na sebe gledaju kao “obitelj”.

Ako pogledamo u razliku između ideja koje vode Vladimira Putina i predsjednika Amerike Barack Obamu, možemo lako vidjeti Iljinov utjecaj. Amerika danas gazi sve ono iza čega su ranije stajali milijuni Amerikanaca.

Mnogi Amerikanci ne razumiju što se događa, ne razumiju sadašnje zakone i principe kojima se vlast upravlja. Slično tome, Rusi još uvijek ne shvaćaju što Putin i njegovi dečki rade.

Nema potrebe kopati previše duboko po Putinovoj strasti za proučavanje Iljina, ili Vladimira Solovjeva, Nikolaja Berđajeva, ili čak Aleksandra Solženjicina, ali su njihova učenja duboko usađena u Putinovu ličnost.

Još je važnije da “treći put” nije samo Putina, već i Medvedeva, pa čak izgleda da su na to nagovoreni i moćni oligarsi Rusije.

Da bismo to uvidjeli, moramo shvatiti da je Putin spasio Rusiju od raspada. Američki analitičar Christopher Caldwell u svom članku “Vladimir Putin – princ”, navodi:

“Da je Rusiju je vodio neko jači od Mihaila Gorbačova, kolaps komunizma bi se dogodio dvije ili tri desetljeća kasnije, u svjetskoj situaciji sasvim drugačijoj od one u 1991. Putinova Rusija je sustav “suverene demokracije” rastegnute između pravoslavlja i makijavelističkog realizma.”

Caldwell secira Putina u svojoj knjizi “Novi car”, ali svi oni koji na takav način proučavaju Putina ili Rusiju zapravo ne razumiju ništa. “Treći put” nije nešto što se može shvatiti preko noći.

Dok glavni zapadni mediji papagajski ponavljaju uprošćenu rusofobiju, Putinova administracija je postavila put prema stvarnim promjenama.

Svi koji poput Hillary Clinton uspoređuju Putina s Hitlerom i Staljinom, pokušavaju u ljudima izazvati strah od nove sovjetske imperije.

U međuvremenu, prava ruska ideologija je daleko od fašizma, totalitarizma, ili čak formalne demokracije poput shvaćaju američki neokonzervativci.

Dakle, nitko nije postavio pitanje “što je Putinov treći put”. Umjesto toga, neovisni novinari su često prinuđeni da u proučavanju takozvanog “Novog svjetskog poretka”, proučavaju makinacije George Sorosa, Davida Rockefellera, i Jacoba Rothschilda.

Ali, uloga ovih ljudi je jednostavno dio mehanizma trulog imperijalizma.

Njihova vjerovanja su arhaična i nezrela, i takvim ljudima je nemoguće razumjeti Putina, jer je njihov pogled na svijet potpuno drugačiji.

To dokazuje članak Davida Brooksa u New York Timesu iz 2014. “Putin ne može stati”, koji otkriva pogled mnogih američkih “mozgova”.

“Ući u svijet Putinovih omiljenih filozofa znači ući u svijet pun melodrame, misticizma i grandioznih eshatoloških vizija.”

Ali, u ovom trenutku u ruskim političkim idealima nema misticizma. Putin se mora izboriti s dilemom s kojom se suočava i njegov ruski narod.

Jasno je da demokracija propada, i sretni smo što u svijetu još vlada neki red, i pored Wall Streeta i kaosa arapskog proljeća.

Jasno je i da stvaranje dugova i tiskanje dolara ne mogu biti rješenje.

Kao što je sigurno da će se vjernici na kraju pobuniti protiv bezvjerja ili obožavanja vraga, ljudi će jednog dana napustiti i neuspjeli ekonomski model. Putin i njegovi savjetnici to znaju, kao i mnogi od nas.

Paul Craig Roberts je objavio da smo ušli u “pljačkašku fazu kapitalizma”, jer su se u situaciji provrednog zastoja mega-banke i globalne korporacije okrenule pljački da bi imale dobit.

Dakle, Putinova Rusija, i Kina i druge zemlje BRIKS-a se pokušavaju udaljiti od brzo raspadajućeg kapitalističko / demokratskog eksperimenta. I to je korijen današnje krize, ali, postoji i nešto više. “Treći put” se temelji na tradicionalnom nasljeđu čovječanstva.

“Duh” i “prosvjetljenje” su sastavni dio Putinove “Nove Rusije”. A da bi se ona stvorila, biće potrebno makijavelistički srce, samo usmjereno na plemeniti cilj.

Protiv nelegitimnog prosvjetiteljstva

Putin je religiozan čovjek, usmjeren na obranu pravoslavlja i ideje “trećeg puta”. Baš kao što su ideje europske prosvjetiteljstva podrile ideju morala, i pojma “Lucifer”, današnji new-age ultra liberalizirani zapadni svijet nastoji prepraviti duhovnost i moral.

Ideja koja je sve više prihvaćena, naročito u Americi je da je “sve je u redu ako se osjećamo dobro”.

Ali, iako se duhovnost već desetljećima napada, ona se ne može zabraniti zakonom, niti je mediji mogu istjerati iz nas.

Čovječanstvo danas prelazi iz demonskog zadovoljavanja strasti u krajnji sotonizam, a iako to djeluje zavjerenički i srednjevjekovno, ljudi kao što je Putin žele izgraditi drugačiji način.

Iljinov i Putinov treći put je jedino logično rješenje za narodnu vlast, koji je fleksibilniji nego model klasičnog liberalizma.

Ali, ironijom sudbine, i Zapad i Istok su već na kratko imali prilike upoznati koncepte Iljina. Rusija je u vrijeme pred Oktobarsku revoluciju prva probala ideje “trećeg puta”, dok je zapadne demokracije jedno vrijeme vodio ideal ravnoteže.

“Treći put” miri dobro i zlo, i racionalno i iracionalno. Primjerice, autor Aleksandar Zenkovski pokušava opisati mistični realizam: “Uvažavajući svu realnost empirijskog svijeta, postoji i druga stvarnost iza njega; ova dve domene postojanja su stvarne, ali nisu jednake: empirijsko biće može postojati samo radi mistične stvarnosti”.

Putin smatra da “treći put” liberalizacije Rusije, zbog njene osobnosti i povijesti njegove nacije, zahtijeva fleksibilniji sustav za ostvarivanje i primjenu liberalnih načela.

To je nešto što je Putin mnogo puta pokušao objasniti zapadnjacima. Ovaj eksperiment ako uspije može donijeti najveću doborbit za Rusiju i svijet.

Da, Putinova vlada se povremeno prekriva plaštom totalitarizma, ali to je prolazna potreba. Zapamtite, Rusija je isto toliko “proces”, kao i država, i uskoro možemo biti svjedoci da ideje “Putinovog filozofa” počnu mijenjati ne samo Rusiju, već i svijet u cjelini.

Zapravo, ovo se već događa, kada vidimo kako su čelnici na zapadu žalosno neučinkoviti u pokušaju da spriječe napredak Rusije.

Sankcije ne djeluju, blaćenje Putina ga čini još voljenijim, NATO ne može napredovati, a Soros i ostali su izbačen iz Rusije.

Jednostavno rečeno, Rusija je u savršenoj poziciji eksperimentirati s održivim modelom za čovječanstvo.

A Putin je savršen kovač za stvaranje nečeg novog i boljeg. Kako bi imali povjerenje u sustav, ljudi zaista moraju ga razumiju.

A sustav ne može opstati u kaosu pomame za zadovoljenjem vlastitog interesa.

Komunizam i socijalizam to nisu postigli, a ni diktatura ni kapitalistički vrag. Putinu treba dati šansu.

A ukoliko ne postoji “treći put”, uvijek možemo ponoviti Babilon. To je ranije učinjeno već stotinama puta.
 
(New eastern outlook,vestinet.rs)

Dok birokratske debele guzice sjede u svojim luksuznim uredima koji su financirani od strane poreznih obveznika u ogromnim mramornim zgradama i raspravljaju o tome hoće li ili ne slati još vojnika na Bliski istok, kriza se ignorira

Prošli tjedan, Ministarstvo obrane (DoD) je objavilo izvještaj o samoubojstvima za 2014. kalendarsku godinu (DoDSER), koje detaljizira broj pokušaja samoubojstava i smrtnih slučajeva za članove američke vojne službe.

Brojke su zapanjujuće.

U 2014., ukupno je 55 američka vojnika, u obje, neprijateljske i ne-neprijateljske situacije, izgubilo je živote u stranim zemljama. Broj vojnika koji su se ubili je gotovo 5 puta veći od tog iznosa

Prema DoD izvješću, u 2014. godini bilo je 269 smrtnih slučajeva samoubojstva među aktivnim članovima vojne službe (u odnosu na 259 umrlih od samoubojstva u 2013.).

Vodeći uzrok smrti aktivnih članova vojske nisu ubojstva od strane neprijatelja već smrt od njih samih.

Za vladajuću elitu u Washingtonu, riječ “četa” ili “vojnik” su sinonim za riječi poput “tenk” ili “zrakoplov”. Oni su samo brojevi koji se sele iz jednog mjesta na drugo u beskrajne bitke za carstvo.

U ratu, ljudski životi je postao jedinica kojom se trguje kao roba za pomoć u širenju države. Kada ih više ne smatrate korisnim, ti ljudski životi se tada izbacuju poput jučerašnjeg smeća na ulicu.

Postupanje prema ljudskim bićima na takav brutalan i nečovječan postupao ne prolazi bez posljedica.

Ne samo da djelatni vojnici tragično završavaju svoj život uz povećanje stope samoubojstava, već nakon što odrade svoju vojnu službu. ti brojevi polete uvis.

U izvješću iz 2012., procijenjeno je da se do 22 veterana dnevno ubije. To je 8.000 života godišnje; gotovo svaki sat po jedan.

Ako gledamo na pokušaj suicida, taj broj je otišao u nebo na čak 19.000 pokušaja, od čega 8.000 ipak uspije u svojoj namjeri.

Rat je stanje čovječanstva kojeg neprestano vode kukavice koje se previše boje poslati sebe ili svoju djecu u rat, ali koji se ne ustručavajte poslati siromašne ili ‘domoljubne’ u rat.

Naša braća, sestre, sinovi, kćeri i majke i očevi su unajmljeni od strane države i koriste se kao topovsko meso za posebne interese i širenje imperijalizma. Oni koji se odbijaju pridružiti robovima u redovima regrutacije, ostatak društva ih proziva kukavicama.

Kada ih je država iskoristila kao svoje pijune carstva, ona se ponaša prema njima poput iznošene vojne opreme. Oni tada ne mogu dobiti odgovarajuću skrb koja im je potrebna za bolesti i ozljede vezane za njihovo služenje.

Odjel stambenog i urbanog razvoja procjenjuje da je gotovo 50.000 veterana beskućnika. Drugih 140.000 su trenutno u zatvoru, mnogi od njih radi zločina poput posjedovanja droge.

Kao da taj broj nije dovoljno loš, veterani su često meta nepravednoe pozornosti snaga za provođenje zakona. U više navrata je Ministarstvo domovinske sigurnosti označilo veterane kao potencijalne teroriste istaknuvši da oni predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Dakle, što je rješenje? Kako SAD može obuzdati ovu epidemiju samoubojstava i beskućnika među djelatnim vojnicima i veteranima?

Odgovor na to pitanje je jednostavan – zaustaviti njihovo stvaranje!

Ako stvarno želite “podržati trupe” prestanite podržavati ratne agresije u dalekim zemljama u kojima su Amerikanci prisiljeni ubijati ljude koji ne predstavlja prijetnju SAD-u.

Ako stvarno “podržavate trupe” prestanite slijepo stajati iza vaše vlade koja dokazano pokazuje da oni rade sve osim da podržavaju vojnike.

Ako zaista želite podržati vojnike, educirajte se o tome tko stoji iza tih ratova, zašto se vode i kako vanjsku politiku SAD zapravo stvara neprijatelje.

Ne smijemo dopustiti huškanje ratne propagande koja je prislonjenom na naše glavne medije. Moramo povratiti našu ljudskost i empatiju za druge ljude. Moramo biti hrabri u lice popularnog neznanja, i tražiti da se smanji ovo neznanje postavši informirani i aktivni.

Moramo prestati provoditi ovu paradigmu samo-destruktivnosti i tvrdoglavosti. Snaga, promijena ovog svijeta je u svim našim rukama, oni na vlasti nisu ništa bez vašeg pristanka i financiranja.

Hoćemo li financirati vlastitu smrt ili se probuditi na činjenicu da se kazne ludi psihopati koji vode narod prema provaliji? Tvoj izbor. (izvor)

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Razaranja koje su SAD prouzročile vojnom intervencijom u Iraku rezultirala su porastom terorizma diljem svijeta

Mučenja i ubojstva nevinih ljudi bila su okidač za teroriste Islamske države i druge radikalne skupine, kaže bivši američki marinac Vincent Emanuela.

Veteran je priznao da su američka invazija na Irak i akcije američkih vojnika u toj zemlji dovele do stvaranja džihadističkih skupina.

Prema njegovim riječima, mnogo vojnika koji su bili raspoređeni u Iraku prije deset godina shvaća da je vojna operacija SAD imala užasne posljedice za cijeli svijet.

“Smrt i uništavanje koje smo nanijeli narodu Iraka neće proći nezamijećeno. Znali smo da će doći do odgovora, i da će to biti nasilan odgovor i da će se na kraju – što duže budemo tamo, što više budemo mučili te ljude, ubijali nevine i uništavali njihove živote – vratiti kao bumerang, dovesti do neželjenih posljedica i terorizma”, rekao je on.

Emanuela smatra da su aktivnosti terorista ISIS-a logičan ishod američke intervencije na Bliskom istoku.

“Svatko kome su rođaci mučeni ili ubijani najvjerojatnije će na isti način odgovoriti na nasilne akcije agresora”, rekao je on.

“Što biste vi učinili da ste na mjestu iračkog naroda i da vas tako tretiraju: da vašu majku maltretiraju, oca muče i ubiju, a da vam brate pregaze ‘hammerom’ ?! Da li biste reagirali na to?”, Zapitao je on, dodajući da je upravo to način na koji je formirana teroristička organizacija ISIS.

Nakon što je 2006. godine po drugi put poslan u Irak, Emanuel je odbio da ga rasporede i treći put, zbog čega je otpušten. Nakon toga se pridružio pokretima “Veterani iz Iraka protiv rata”, “Veterani za mir” i drugim antiratnim organizacijama, u cilju podizanja svijesti javnosti o tome što se stvarno događa tijekom vojnih operacija u inozemstvu.

Prema njegovim riječima, jedino ljudi koji su izravno pogođeni ratom – Iračani, Afganistanci, Libanonci zajedno s veteranima i nevladinim organizacijama koje su raspoređene u kriznim regijama – razumiju kako izgleda brutalnost imperijalizma.

Zapadu je, kako kaže, teško shvatiti koliko je strašan i brutalan rat u Iraku bio i što su sve američki vojnici radili u inozemstvu.

Bivši američki marinac kaže da je 2008. godine dao iskaz pred američkom Kongresom godine, ali da nije dobio mnogo odgovora.

Ističe da su mnogi senatori ignorirali svjedočenje, da se neki čak nisu ni pojavili, a da su oni koji su došli bili potpuno šokirani kada su čuli što se događa.

“Mnogo ljudi na zapadu i ne shvaća koliko su zapravo ratovi brutalni”, istakao je on.

“Mnogo je ljudi zainteresirano danas za terorizam jer žele znati odakle potječe tolika brutalnost Daesu-a. Međutim, u razdoblju 2001-2003, ljudi na Zapadu nisu zaista željeli čuti takve priče”, podsjeća on.

Već godinama tisuće američkih veterana javno iznose svoja iskustva, priče o ratnim strahotama, i objavljuju članake u cilju podizanja pažnje javnosti, ali još uvijek nisu postigli željene rezultate.

“Ljudi i dalje vide SAD kao zemlju stabilnosti i sigurnosti”, rekao je Emanuel, dodajući da dok ljudi konačno shvate osnovnu realnost rata, biti će skloniji da na svjetsku krizu reagiraju na militaristički način.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

SUVREMENI TERORIZAM JE ODGOVOR NA DJELOVANJE SUVREMENOG ZAPADNOG IMPERIJALIZMA

U ovom tekstu ne prosuđujem o postupcima različitih zemalja, računajući i Rusiju, u borbi s grupacijom (ili kvazi-državom) Islamskom državom, kao i sa drugim terorističkim grupacijama, bilo u Siriji bilo u drugim zemljama i da li su ti postupci ispravni ili ne , učinkoviti ili bez izgleda. Ipak, sve je to taktika.

Ovo su moje teze – o strateškom rješenju problema, odnosno, o njegovom potpunom rješenju.

Odmah ću istaknuti da je interpretiranje mojih teza kao opravdanja međunarodnog terorizma glupost na koju nemam namjeru reagirati, ali takvu mogućnost očekujem.

#1. To što se sada naziva međunarodnim terorizmom u svakom slučaju ima korijene i izvore na islamskom Istoku, prije svega – na sjeveru Afrike i na Bliskom Istoku.

#2. Kakav je stav tog terorizma prema pravom islamu, onom koji je izložen u Kuranu, nema značaja. Teološke i teološko – političke diskusije su zanimljive i važne, ali se minimalno odnose na rješenje problema, makar zbog toga što u političkom smislu nije važno ono što propisuje Kuran i kako te propise tumače pravovjerni islamski teolozi. Politike se tiče to što se lideri i oni koji rukovode terorističkim organizacijama oslanjaju na svoju religiju onako kako je oni shvaćaju i prezentiraju svom društvu. A to što je oni po nečijem mišljenju shvaćaju izopačeno – ne smanjuje opasnost od takvog terorizma.

#3. Vrijeme je da odbacimo tumačenje suvremenog međunarodnog terorizma kao djelovanje luđaka, običnih kriminalaca, suvremenih barbara ili boraca protiv slobode, ali organiziranih u skupine i odrede. Neosporno je da je taj terorizam, kao prvo, politički pravac i pokret, kao drugo – vjerski pokret, treće – pokret koji ima dalekosežne političke ciljeve koji prelaze okvire svrgavanja pojedinih režima ili vladara i osvajanje nekih teritorija ili zemalja. Odnosno, prije svega, taj “terorizam” (koji očito koristi terorističke metode) nije borba protiv nečega, nego za nešto. Za što? Za svoje vrijednosti, čak i ako se one nekome ne dopadaju izvan njegove civilizacije i izvan njegove religije.

#4. Po mom mišljenju, to što mi nazivamo međunarodnim terorizmom, osim taktičkih (dijelom sam ih naveo u tezi br. 3), ima sljedeće ciljeve:

a) da ukine izravnu i neizravnu vlast neislamskih, u prvom redu – zapadnih, odnosno, američkih i zapadnoeuropskih zemalja i trans-nacionalnih korporacija koje ih predstavljaju u zemljama koje danas pripadaju onome što može da se smatra kanonskim teritorijem islamske civilizacije;

b) budući da zapadne vlade i TNK ne namjeravaju dobrovoljno odlaziti sa kanonskih teritorija današnje islamske civilizacije, štoviše – u posljednje vrijeme zapadne vlade provode politiku najenergičnijeg čak i vojnog miješanja u poslove tih zemalja i svrgavanja aktuelnih režima i vladara, onda je najnepomirljiviji, pasionarni i radikalni dio islamske zajednice se odlučio za borbu za svoju civilizaciju prenesti na teritorij protivnika, odnosno u SAD i Europu.

U ovom smislu mora se priznati da je suvremeni međunarodni terorizam odgovor na djelovanje suvremenog zapadnog imperijalizma;

c) vrlo je moguće da su se neki predstavnici suvremenog “međunarodnog terorizma” odlučili za povijesni revanš za vjekove europskog i američkog kolonijalizma i osvajanje teritorija bivše metropole, odnosno Europe. To izgleda još više logično i lako jer se Europa (to jest sekularna Europska unija) u suštini sama odrekla od svoje kršćanske ideologije, od svojih kršćanskih vrijednosti i sama idejno razoružala.

#5. U tom smislu sama Europa (zemlje Europske unije) izgleda i predstavlja najlakši plijen od sva tri (Europa, Sjeverna Amerika i Rusija) subjekta euro-atlantske (kršćanske) civilizacije, budući da je ona postala sekularnija, odnosno, besprincipijelna i izvan morala (ili poli-moralna) dio te civilizacije. Jednostavnije rečeno, upravo je u Europi nastao onaj ideološki i moralni vakuum koji je najlakše napuniti nečim drugim i koji će prije ili kasnije biti napunjen nečim drugim. Zašto ne islamom?

#6. Osim toga Europa (zemlje Europske unije) geografski je najbliže Sjeveru Afrike i Bliskom Istoku.

#7. Zemlje Europske unije same su osigurale masovno prisustvo došljaka iz islamskih zemalja na svojoj teritoriji. Razumije se da svi imigranti iz tih zemalja uopće nisu realni, čak ni potencijalni aktivni borci za islamsku Europu. Ali, isto tako je neosporno da će se u slučaju odlučujućih uspjeha u realizaciji politike osvajanja Europe ti imigranti vrlo brzo pretvoriti u svjesne građane islamske civilizacije koja se proširila do Skandinavije.

#8. Na kraju, ne može ostati nezapaženo da u vojnom pogledu Europska unija u cjelini i sve njene zemlje pojedinačno ne predstavljaju silu koju treba ozbiljno razmatrati. I ako jednom zbog nečeg SAD budu računale da nemaju razloga da oružanim putem brane ranije gospodare Europe, već da treba pregovarati s novim, onda će se Europa poslušno predati na milost pobjednika, što je, inače, apsolutna većina njezinih zemalja uvijek i činila.

#9. Bespilotne letjelice, borbeni roboti i ostale suvremene borbene strojevi mogu voditi više ili manje učinkovitu borbu s borcima islamske civilizacije u pustinjama i planinskim masivima, ali su apsolutno beskorisne u europskim megapolisima.

#10. Mogu se poraziti bojovnici ID i drugih sličnih grupacija u Siriji ili u bilo kojoj drugoj zemlji, ali Islamsku državu ili bilo koje druge forme borbene i kvazi-državne organizacije pristaša za oslobođenje islamskog Istoka od vlasti Zapada nije moguće uništiti. U narednim desetljećima ID će biti realni subjekt svjetske i svakako subregionalne politike (Bliski Istok i Sredozemlje).

#11. Zapadni vojni stručnjaci i eksperti iz obavještajnih službi rado razmišljaju o podijeljenosti islamističkog pokreta i sukobima unutar njegovih redova. Sve to jeste tako. Ali, pri tom treba priznati da nema nikakvog jedinstva (bez obzira na glasno deklariranje i patetičnu retoriku) između europskih država i između Europske unije i SAD, da i ne govorimo o tome da tijekom svih posljednjih godina, čak i desetljeća, SAD i što je poražavajuće, Europska unija, troše značajan dio svojih ekonomskih, političkih i informativnih kapaciteta za borbu, ne sa “islamskim terorizmom”, već s Rusijom koja je dio upravo euro-atlantske civilizacije. Prema tome, još nije izvjesno koja je od civilizacija danas više podijeljena i manje konsolidirana.

#12. Potpuna zbunjenost Europske unije pred migracionom krizom 2015., realna nemoć specijalnih službi zemalja EU, kao i politička reakcija čelnika tih zemalja, na primjer, na teroristički napad na Pariz (šetnje bulevarima, “namjera” o oduzimanju francuskog državljanstva teroristima i sl. u isto takvom duhu) – očigledni su dokazi da Europa (EU) nema nikakvu drugu strategiju za spašavanje svoje civilizacije osim “strategije političke korektnosti koju je bolje nazvati “Nojevom strategijom”.

#13. U čemu se vidi izlaz iz tog civilizacijskog i političkog mrtvog kuta europske civilizacije koja se u društvenoj svijesti tradicionalno povezuje s Europom, odnosno, faktički s Europskom unijom? Samo ću navesti osnovne komponente tog izlaza bez analize i argumenata.

a) Civilizacijski, odnosno, politički i vojni savez Europske unije s Rusijom. Razumije se, uz odustajanje EU od svih pretenzija (da i ne govorimo o apsurdnim sankcijama) prema Rusiji, a Rusija prema EU njih realno nema.

c) Priznavanje Sredozemnog mora (putem službenih diplomatskih pregovora) za granicu islamske i europske civilizacije.

d) Službeno proglašavanje međusobnog nemiješanja u unutarnje stvari civilizacija i pojedinačnih država tih civilizacija. Zvanično odustajanje europskih zemalja od svakog političkog, informativnog, tim prije, vojnog pritiska na zemlje koje pripadaju islamskoj civilizaciji. Isto tako i obrnuto. Diplomatsko utvrđivanje uvjeta i ograničenja življenja muslimana u Europi i kršćana na Bliskom Istoku iu zemljama Sjeverne Afrike.

e) Povlačenje SAD kao subjekta uzajamnih odnosa između Europe, s jedne strane i Sjevera Afrike i Bliskog Istoka, s druge.

f) Odustajanje zemalja EU od bilo kakve ekonomske dominacije izvan granica svoje teritorije.

g) Realiziranje prelaska na novo uređenje rukovodećih organa UN-a, prije svega Vijeća Sigurnosti na temelju civilizacijskog principa (načela multi-komponenata svjetske civilizacije).

#14. Ako se to ne desi, Rusija je dužna – u interesu vlastite nacionalne sigurnosti – odustati od bilo kakve suradnje sa zemljama EU u sub-regiji Sjever Afrike-Bliski Istok.

#15. Ovo što je zabilježeno u navedenim tezama najvjerojatnije neće biti primljeno, ne k znanju, nego čak neće biti udostojeno pažnje od strane većine eksperata (kako europsko-unijskih, tako ruskih) za bliskoistočnu politiku i uopće, politiku.

Ali, nakon što se na teritoriju Europske unije u narednim godinama desi još nekoliko terorističkih napada nalik na nedavni u Parizu, čak i većih po razmjerima, onda će principi navedeni u ovim tezama biti prihvaćeni kao instrukcija za postupanje.

Nadajmo se da se do tada europska civilizacija u cjelini, prije svega Europska unija, neće iscrpsti do te mjere da će biti kasno za spašavanje.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

U Madridu je prije par dana došlo do prosvjeda protiv NATO saveza, a riječ je o organizaciji “Globalna platforma protiv ratova” i nekoliko drugih organizacija koje zastupaju stav da Španjolska ne treba biti članica NATO saveza

U Berlinu, Njemačka je također nedavno održan prosvjed protiv NATO saveza i militarizma na kojem se okupilo oko 1,000 ljudi. Okupljeni su prosvjedovali protiv NATO-ove uloge u sukobima diljem svijeta. Aktivisti su predstavljali 40 različitih organizacija koje su izašle na prosvjed pod sloganom “Položite Oružje”.

Španjolci su prosvjedovali protiv izgradnje vojnih baza na teritoriju Španjolske, a povod je zračna luka Torehon na kojem se gradi baza NATO saveza na 10 tisuća četvornih metara.

“Stop NATO”, “Imperijalizam je terorizam”, “Nećemo baze”, neki su od transparenata i pokliča koji su se mogli čuti na prosvjedu koji je okupio više stotina ljudi. Oni su održali marš dug 18 kilometara, od aerodroma Torehon do centra Madrida.

Anti-NATO i Antiglobalistička raspoloženja su u porastu u Europi, ao tome svjedoči popularnost desno orijentiranih stranaka, pa između ostalog i popularnost britanca Jeremy Korbina koji je postao prvi čovjek Laburističke stranke, a koji službeno deklarira kao točku svog političkog programa izlazak Velike Britanije iz NATO saveza.

U Španjolskoj postoje trenutno dvije vojne baze NATO saveza i u bazama su stalno prisutni pripadnici vojske SAD-a. Riječ je o avio-bazi Moron kod Seville i morskoj stanici Rota na jugozapadnoj obali Španjolske.

“Globalna platforma protiv ratova” je istaknula činjenicu da je od 1982. godine, od kako je Španjolska članica NATO saveza, do današnjih dana u operacijama NATO saveza sudjelovalo preko 140 tisuća Španjolaca.
 

 
(pravda.rs,youtube/uredio:nsp)