Ono što ga povezuje s Tihomirom Oreškovićem je loš materinji jezik, farmacija, Nizozemska, Sjeverna Amerika, korporatizam, menadžerstvo… Na ovim prostorima se nikada ništa ne mijenja

Srpski biznismen međunarodnog ugleda, farmaceut, vlasnik tvrtke ‘ICN Galenika’, prvi premijer ‘Savezne Republike Jugoslavije’… Sve je to dio CV-a Milana Panića koji nevjerojatno podsjeća na današnju situaciju u Hrvatskoj.

Poziv ‘otadžbine’ i CIA-nog ‘potrčka’ Dobrice Ćosića

SRJ ili nominalno Srbija i Crna Gora usred oružane agresije na Hrvatsku i BIH bila je izolirana zemlja razbijena unutarnjim mafijaškim obračunima i političkim ubojstvima. Odluka o demokratizaciji došla je vrlo brzo kao pokušaj ‘slizavanja’ sa Zapadom, a prva odluka bila je formiranje ‘paravan’ Vlade – za tako što je ‘caru’ Slobodanu Miloševiću trebala osoba koja ne poznaje stanje u državi, a mogla bi poslužiti kao ‘marioneta’.

Milan Panić je pravi primjer ‘Američkog sna’ jer je iz srpske kaldrme i sirotinje prvo ušao u partizane, a kasnije je kao biciklist pobjegao u Nizozemsku. Nešto kasnije odlazi na američki Zapad tražeći sreću, osniva ICN Pharmaceuticals i trži stotine milijuna dolara čistog profita. Poput pravog naivca, ‘domovina’ ga zove u svoje skute i na poziv CIA-inog ratnog podrivača i kasnijeg člana kontroverznog Soroševog ‘Otpora’ Dobrice Ćosića dolazi ‘suzbiti Miloševićevu supremaciju’. Američke tajne službe ga zapravo koriste kao ‘žrtveno janje’.

Premijer s povlaštenim cijenama srpskih tvrtki

No kako to obično biva u tehnokratskom korporatizmu – on paralelno s izvršnom funkcijom obavlja i ‘zavjereničke poslove’. Po povlaštenoj cijeni kupuje srpskog farmaceutskog giganta ‘Galeniku’, a na premijerskoj funkciji izdržao je svega pet mjeseci te 1992. godine. Zašto?

Službena verzija je da je želio završiti agresije na Hrvatsku i BIH što je i pokazao na londonskim pregovorima gdje je dogovorio sporazum o razmjeni zarobljenika. Jasno je da je takva ideja samo dodatno radikalizirala, a kako je sve bilo jednostavno za predvidjeti – mnogi sumnjaju da je CIA namjerno odigrala ovaj naoko ‘humanistički’ scenarij.

Kovanica njegovog političkog mecene Ćosića ‘U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina’ pokazala se vrlo preciznom. Naime, Panić ulazi u utrku za predsjednika na prosinačkim izborima iste godine i osvaja nevjerojatnih 32% glasova. Usporedbe radi, Kapetan Dragan na istim izborima osvaja tek 1.86% unatoč gotovo stripovskoj popularnosti. Možemo vrlo lako rezimirati – Milošević je bio srpski nacionalist,

Ćosić je bio lažni domoljub, a Panić je bio Rockefellerov korporatist. Kasnije se hvalio sudjelovanjem u kreaciji Daytona i spajanjem Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića – koje je smatrao ‘kriminalcima’. Sebe smatra ‘humanistom i karizmatičnim filantropom’ i ne vidi probleme u vlastitim sukobima interesa.

Zajednička veza – Rockefeller

Ono što ga povezuje s Tihomirom Oreškovićem je loš materinji jezik, farmacija, Nizozemska, Sjeverna Amerika, korporatizam, menadžerstvo… Razlika je u tome što je Orešković rukovodeći čovjek tuđih tvrtki dok je Panić vlastitu od nule uzdigao na poslovni pijedestal. Isto tako, naš mandatar izabran je od strane vlasti dok je Srbin došao od strane ‘infiltrirane oporbe’, te je kasnije bio ‘ikona’ oporbe.

Obojicu su zapravo najvjerojatnije pogurali strani elementi – Panića CIA i Rockefeller, Oreškovića Trilateralna komisija. I Rockefeller. Temeljna razlika je i u djelovanju.

Panić je oduvijek igrao kartom ‘disidenta’, domoljuba čiji bi prirodni saveznik trebala biti Amerika i demokratskog korporatista. Oreškovićevo djelovanje vezano je izričito uz poslovanje njegovih tvrtki, bez vidno izraženog nacionalnog naboja.

‘Država je na cijeni lijekova oštetila moje farmaceute za 200 milijuna kuna’ svojedobno je Tevin direktor optuživao Hrvatsku u Večernjem, a vidjet ćemo hoće li poput srpskog kolege i sam prionuti na klasičnu boljku tehnokracije i tehnomenadžerije – sukob interesa i lobiranje za interesne sfere.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)