“Ilegalni ratovi. Kako NATO sabotira UN – od Kube do Sirije” je nova knjiga švicarskog povjesničara Danijele Gansera

Poznati stručnjak za globalnu sigurnost analizira sve ratove u kojima je sudjelovao NATO od samog formiranja pa do danas.

U intervjuu za Sputnjik Ganser govori o bombardiranju Jugoslavije, Blairovim zločinima i rušenju Assada.

Vaša knjiga se zove “Ilegalni ratovi” . Da li to znači da postoje i legalni ratovi?

Postoje, ali njih je vrlo malo. U statutu UN, najvažnijem dokumentu za međunarodno pravo, piše da ukoliko je zemlja napadnuta ona ima pravo braniti. Još jedan legitiman način je suglasnost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Svi ostali ratovi su nelegitimni.

Kakva je vjerojatnost da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda postigne konsenzus i da zeleno svjetlo za ratna djelovanje?

Trenutno je vrlo mala. Posljednji put Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je bio složan 1990. godine, kada je Husein napao Kuvajt, što je bio tipičan primjer ilegalnog rata.

Potom, 2011. godine sve stalne članice Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda su pristale na uspostavu zone zabrane letova u Libiji. Rusi i Kinezi su dali suglasnost jer su smatrali da će to zaustaviti krvoproliće, ali zemlje NATO-a su iskoristile mandat UN kako bi smenile režim.

Savez ne samo da je uspostavio zonu zabrane letova, već je i počeo bombardirati Libiju. To je nelegitimno jer to nije ono što je dogovoreno na razini Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Zato se Kina i Rusija osjećaju prevarenim i upravo zato nema napretka po drugom pitanju, Siriji. Međusobno povjerenje Moskve i Washingtona je vrlo ozbiljno narušeno.

Kako tumačite ono što se događa u Siriji?

Mislim da povjesničari taj rat vide drugačije nego oni koji dobivaju informacije samo iz medija. Kad čitam novine ili gledam televiziju u Švicarskoj, imam dojam da se radi o običnom građanskom ratu.

Zli predsjednik Assad uništava vlastiti narod i međunarodna zajednica mora ući u Siriju i da ga sruši. Odlučno sam protiv takvog načina prikazivanja stvari, jer je to pogrešna interpretacija.

Ne radi se o građanskom ratu, već o međunarodnom sukobu. Očito je da postoje zemlje koje žele srušiti Assada, a to su Katar, Saudijska Arabija, zemlje NATO-a poput Turske, SAD, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, dok Rusija i Iran žele Assad ostane na vlasti.

Osim toga, u svojoj knjizi razmatram ilegalne ratove u Vijetnamu i Iraku. Bush i Blair nikad ne bi dobili “dozvolu” na razini UN za takvu operaciju, koja je kao što vidimo imala dalekosežne posljedice i destabilizirala cijeli Bliski istok.

Može se reći da u Vašoj knjizi NATO nije “pozitivac” . Kakvu ulogu je igrao NATO u svim tim konfliktima?

Kritiziram NATO jer ta organizacija sebe naziva obrambenim savezom, što nije točno sa znanstvene točke gledišta.

Obrambeni savez ne može napadati druge zemlje. Kada je 1949. godine formiran NATO, osnivači su tvrdili da oni nikada neće napadati, već će se samo braniti ukoliko Rusi i njihov Varšavski pakt budu napali Europu.

Postojao je strah od nuklearnog ili trećeg svjetskog rata, ali do toga, na svu sreću, nije došlo. Kada se raspao SSSR, postojala je vjerojatnost da će i NATO biti raspušten.

Pristaše mira su se nadale da će u svijetu biti manje konfrontacija i manje naoružanja, ali se to nije dogodilo. Čak naprotiv, 1999. godine NATO je počeo bombardirati Jugoslaviju, o kojoj također pišem u svojoj knjizi. Tada je NATO postao napadački savez, što je ilegalno, jer nije u skladu sa Statutom UN.

Da li bi Međunarodni kazneni sud u Haagu mogao procesuirati te zločine?

Taj sud je formiran 2002. godine, stoga ne može suditi akterima ratova koji su vođeni prije toga, ali Međunarodni sud bi mogao suditi odgovornima za napad na Irak, jer ti ljudi su umiješani u teške ratne zločine.

Međutim, od toga nema ništa, jer nitko ne smije optužiti, recimo Blaira ili Busha, iako je na njima teret odgovornosti za invaziju na Irak.
 
(sputniknews.com)

Jeste li znali da je Aspartam dvaput zabranjen od strane FDA? Kako je ovaj proizvod sada legalan?

Gorko-slatki argument o tome da li je Aspartam siguran ili nije na dulje vrijeme. Na jednoj strani imamo medicinske dokaze koji sugeriraju da bismo ga trebali izbjegavati, DOK na drugoj strani smo se oslonili na FDA odobrenje kojim se sugerira da je to sigurno.

No općenito se čini da je to faktor kojem mnogi i dalje daju povjerenje, mislio sam da bi mogli pogledati u priču o aspartamu i saznati kako je došlo do toga da bude prihvaćen kao siguran od strane FDA. Vi mislite da bi se nešto tako naširoko koristilo i tako dobro prihvatilo kroz nevinu priču koja je dovela do prihvaćanja. Zamislite nekoga tko će otkriti sasvim drugačiju priču nakon čitanja ovog članka.

Sve počinje sredinom 1960-ih sa tvrtkom koja se zOVE G.D. Searle. Jedan od njihovih kemičara je slučajno stvorio aspartam dok je pokušavao stvoriti lijek za ulkus želuca. Searle je odlučio provesti aspartam kroz proces testiranja koja su na kraju dovela do njenog odobrenja od strane FDA. Nedugo nakon toga, ozbiljani zdravstveni probleMi su se počeli javljati i G.D. Searle dolazi pod vatru zbog svojih testova koje su proveli. Pokazalo se da su proces testiranja aspartama provodili najgori istražiVAČI ikada viđeni, i da je u stvari proizvod bio nesiguran za korištenje.

Aspartam izaziva prvu kaznenu istragu o proizvođaču koja je provedena od strane FDA u 1977. Do 1980 FDA je zabranila aspartam u uporabi nakon što su tri nezavisna znanstvenika proučavala zaslađivač. Utvrđeno je da je jedan od glavnih učinaka na zdravlje bila i jest visoka vjerojatnost izazivanja tumora mozga. U tom trenutku je jasno da aspartam nije bio sposoban se koristiti u prehrani i zabranjen je, ali ne za dugo.

Rane 1981. godine predsjednik G.D. Searle-a Donald Rumsfeld (koji je bivši ministar obrane .. iznenađenje iznenađenje) je obećao da će odobriti aspartam. 21 siječnja 1981, dan nakon inauguracije Ronald Reagan-a, Searle je preuzeo korake kako bi ponovno primijeni odobrenje za uporabu aspartama od strane FDA. Ronald Reagan-ov novi povjerenik FDA Arthur Hayes Hull, Jr., imenovanovao je 5 osoba u Znanstvenom povjerenstvu za ocjenu odbora upita odluke. Nije trebalo dugo da vijeće odluči 3-2 u korist održavanja zabrane aspartama. Hull tada odlučio imenovati 6. člana odbora, koji je stvorio neodlučeno glasovanje, 3-3. Hull je tada odlučio osobno razbiti izjednačeno glasovanje i odobriti uporabu aspartama. Hull je kasnije napustio FDA pod izgovorom za nepriličnost, kratko je služio kao oficir u New York Medical College, a zatim je uzeo poziciju sa Burston-Marsteller. Bursto-Marstella je šef odnosa s javnošću tvrtki -  Monsanto i G.D. Searle. Od tog vremena on nikada nije javno govorio o aspartamu.

U tom trenutku je bilo jasno da je aspartam nevjerojatno nesiguran. Pitate se koliko su korupcija i novac surađivali sa imenima kao što su Rumsfeld, Reagana i Hull uključeni u legalizaciju aspartama. Godine 1985. godine, Monsanto odlučio za kupnju patenta aspartam do G.D. Searle. Sjetite se da je tada Arthur Hull imao vezu sa Monsantom. Monsanto se nije, čini se, previše bavio posljednjim izazovima i ružnim imidžem aspartama na temelju njegove prošlosti.

Od tada, aspartam je pod velikim napadima od strane znanstvenika, liječnika, kemičara i potrošača u svezi svoje sigurnosti i neurotoksičnih svojstva. Temelji sveobuhvatnih istraživanja su završila i pokazala da aspartam izaziva više od 90 ozbiljnih zdravstvenih problema poput raka, leukemije, glavobolje, napadaja, fibromijalgije, i epilepsije, ako spomenemo samo neke od bolesti.

Kronologija legalizacije Aspartama:

Prosinac 1965, – Dok je radio na lijeku za ulkus, James Schlatter, kemičar G.D. Searle-a, slučajno je otkrio aspartam, tvar koja je 180 puta slađa od šećera, ali nema kalorija.

Proljeće 1967. – Searle počinje sigurnosne testove u svezi aspartama koji su bili potrebni za podnošenje zahtjeva za odobrenje FDA prehrambenih aditiva.

Jesen 1967. – Dr. Harold Waisman, biokemičar na sveučilištu u Wisconsinu, provodi sigurnosne testove aspartama na dojenčadi majmunima u ime Searle Društva. Od sedam majmuna koji su se hranili aspartam pomiješana s mlijekom, jednom umire, a pet drugih imaju napadaje.

Studeni 1970. – Ciklamat, vladajući niskokalorični umjetni zaslađivač – je povučen sa tržišta nakon što su ga neki znanstvenici  povezali sa rakom. Prašina se podigla i oko sigurnosti saharina, još jedinog drugog umjetnog sladila na tržištu, ostavljajući široki otvoreni put za aspartam.

18. prosinac 1970. -  Rukovoditelji tvrtka Searle nokautirali su “Strategiju FDA, stavljajući FDA u pozitivni okvir u svezi aspartama.”

Proljeće 1971. – neuroznanstvenik dr. Ivan Olney (čiji je pionirski rad s monosodium glutamatom bio odgovoran za to što je uklonjen iz dječje hrane) obavještava G.D.Searle da njegova istraživanja pokazuju da aspartamska kiselina (jedan od sastojaka aspartam) uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa. Jedan od vlastitih istraživača Searle-a je potvrdio pronalaske dr. Olney-a  u sličnom istraživanju.

Veljača 1973. – Nakon što je proveo nekoliko desetaka milijuna dolara sigurnosnih provjera, kompanija G.D. Searle se prijavljuje za odobrenje FDA i podnosi preko 100 studija koje tvrde i podržavaju sigurnost aspartama.

5. ožujak 1973. – Jedan od prvih znanstvenika FDA pregledavajući podatke o sigurnosti aspartama navodi da su “informacije (po Searleu) neadekvatne da bi omogućile procjenu potencijalne toksičnosti aspartama”, u svom izvješću navodeći da G.D.Searle nije siguran u ispravnost aspartama, i da su daljnja klinička ispitivanja potrebna.

Svibanj 1974. – odvjetnik, Jim Turner (zastupnik potrošača koji je bio pobornik i odgovorni za skidanje ciklamata sa tržišta) sastao se s predstavnicima Searle-a da bi raspravili o studiji dr. Olney-a iz 1971. godine, koja je pokazala da aspartamska kiselina uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa.

26. srpanj 1974. – FDA odobrava potporu aspartama za svoju prvu ograničenu uporabu u suhoj hrani.

Kolovoz 1974. – Jim Turner i dr. Ivan Olney podnose prve prigovore protiv odobrenja Aspartama.

24. ožujak 1976. – Turner i Olney je peticija aktivira FDA istragu o laboratorijskim praksama aspartama od proizvođača, G.D. Searle. Istraga pronalazi da je testiranje procedure Searle-a umjeto, puno netočnosti i “izmanipuliranih” podataka o ispitivanju. Istražitelji prijavljuju da “nikada nisu vidjeli ništa loše kao što je testiranje Searle-a”.

10. siječanj 1977. – FDA službeno traži američko odvjetništvo da počne postupak velike porote da ispita da li bi optužnica trebala biti podnesena protiv Searle-a za svjesno pogrešne nalaze i “prikrivanje materijalnih činjenica i davanja lažnih izjava” u testovima sigurnosti aspartama. Ovo je prvi put u povijesti FDA da su zatražili kriminalističku obradu nekog proizvođača hrane.

26. siječanj 1977. – Dok je velika porota u tijeku, Sidley & Austin – odvjetničko društvo koje zastupa Searle, počinje posao pregovora sa Samuel Skinner-om, američkim odvjetnikom zaduženim za istragu.

8. ožujak 1977. – G.D. Searle unajmljuje istaknutog Washingtonskog insajdera Donald Rumsfeld-a kao novog predsjednik uprave koji će pokušati preokrenuti situaciju u njihovu korist. Bivši član Kongresa i tajnik obrane u administraciji predsjednika Ford-a, Rumsfeld donosi nekoliko svojih Washingtonskih kolega u top menadžment kompanije.

1. srpanj 1977. – Samuel Skinner ostavlja državno odvjetništvo i uzima posao obrane kompanije Searle. (Vidi 26. siječnja)

1. kolovoz 1977. – Bresslerovo izvješće koje su sastavili FDA istražitelji, a na čelu sa Jerome Bressler-om, je pušteno u javnost. Izvještaj nalazi da je 98 od 196 životinja umro tijekom jedne od Searle-ovih studija, a nisu napravili obdukcije, u nekim slučajevima čak i  više od jedne godine nakon smrti. Mnoge druge pogreške i nedosljednosti su zabilježene. Na primjer, štakor je bio prijavljen živ, onda mrtav, onda živ, onda opet mrtav, polipi maternice i neoplazme jajnika su pronađeni kod životinja, ali nisu prijavljeni ili dijagnosticirani u Searle izvješćima.

8. prosinac 1977. – Povlačenje Američkog državnog odvjetnika Skinner-a  i njegova ostavka, smrznula je istragu velike porote u svezi Searle-a tako dugo dok izjava ograničenja optužbi vezanih na aspartam nije nestala. Istraga Velike porote je povučena.

1. lipanj 1979. – FDA osniva Javni odbor za Istragu (PBOI) koji će odlučivati ​​o sigurnosnim pitanjima koje se tiču NutraSweet-a.

30. rujan 1980. – Javni odbor zaključuje da NutraSweet ne bi trebao biti odobren u tijeku daljnje istrage tumora mozga kod životinja. Odbor navodi da “nije predstavljen dokaz o razumnoj sigurnosti da je aspartam siguran za uporabu kao dodatak hrani.”

Siječanj 1981. – Donald Rumsfeld, predsjednik uprave Searle-a, navodi da će napraviti veliki pritisak da se aspartam odobri u roku od godinu. Rumsfeld kaže da će iskoristiti svoju političke veze u Washingtonu, radije nego znanstvenim sredstvima, kako bi bili sigurni da će biti odobren.

21. siječanj 1981. – Ronald Reagan je položio prisegu kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Reaganov tranzicijski tim, koji uključuje Donald Rumsfeld-a, predsjednika uprave G.D. Searle-a, odabire dr. Arthur Hull Hayes Jr. da bude novi povjerenik FDA.

Ožujak, 1981. – FDA povjerenička komisija je osnovana kako bi pregledala pitanja postavljena od strane javne uprave.

19. svibanj 1981. – Tri od šest znanstvenika FDA koji su bili odgovorni za preispitivanje pitanja tumora na mozgu, dr. Robert Condon, dr. Satya Dubey, i dr. Douglas Park, savjetovali su protiv odobrenja NutraSweet-a, navodeći da su Searle-ovi testovi nepouzdani i ne odgovaraju kako bi se utvrdila sigurnost aspartama.

15. srpanj 1981. – U jednom od svojih prvih službenih akata, dr. Arthur Hayes Jr., novi povjerenik FDA, odobrava upit javnog odbora, ignorirajući preporuke vlastitog unutarnjeg FDA tima i odobrava NutraSweet za suhe proizvode. Hayes kaže da se aspartam pokazao u biti siguran za svoje predložene koristi i kaže da je samo nekoliko spojeva izdržalo takvo detaljno testiranje i ponovo pomno ispitivanje.

15. listopad 1982. – FDA je objavila da je Searle podnio peticiju da aspartam bude odobreni kao zaslađivač u gaziranim pićima i ostalim tekućinama.

1. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića (NSDA) poziva FDA da odgodi odobrenje uporabe aspartama u gaziranim pićima u tijeku daljnjeg testiranja jer je aspartam vrlo nestabilan u tekućem obliku. Kada je tekući aspartam pohranjen na temperaturama iznad 85 stupnjeva celzijusa, on se razbija u DKP i formaldehid, oba poznata kao toksini.

8. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića izrađuje prigovor na konačnu presudu koji dopušta korištenje aspartama u gaziranim pićima i sirup bazama i zahtjeva raspravu o prigovorima. Udruga kaže da Searle nije dala odgovornu sigurnost da u aspartam i njegovi degradirajući proizvodi sigurni za korištenje u bezalkoholnim pićima.

8. kolovoz 1983. – Odvjetnik potrošača, Jim Turner sa Instituta Nutricionističke Zajednice  i dr. Woodrow Monte, Arizona State  Ravnatelj Univerziteta Prehrambenih znanosti i prehrambenih laboratorijima, podnose tužbu uz pomoć FDA protiveći se odobrenju aspartama na temelju neriješenih pitanja sigurnosti.

Rujan, 1983. – FDA Povjerenik Hayes je podnio ostavku pod valom nesuglasica oko njegove neovlaštene vožnje na brodu General Foods-a. (General Foods je glavni klijent NutraSweet-a) Burson-Marsteller, Searle-ova tvrtka za odnose s javnošću (koja također zastupa nekoliko glavnih klijenata NutraSweet-a), odmah angažira Hayesa kao višeg znanstvenog savjetnika.

Jesen 1983. – Prvi gazirana pića koja sadrže aspartam se prodaju u javnoj potrošnji.

Studeni 1984. – Centar za kontrolu bolesti (CDC) “Procjena pritužbi potrošača vezanih uz korištenje aspartama.” (Sažetak B. Mullarkey)

3. studenog 1987. – SAD ročište, “NutraSweet: Zabrinutosti zdravlja i sigurnost “, Odbor za rad i ljudske resurse, senator Howard Metzenbaum, predsjednik.

Od tada, aspartam je legalan i sva vrata su mu otvorena u svijetu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(minds.com, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata