Iako je duhovnost bitna, mora se napomenuti da su religije promovirale neke od najgorih ideja u povijesti čovječanstva

Svijet bi bio bolje mjesto bez nekih tehnoloških inovacija do kojih smo dolazili tijekom povijesti, recimo atomske bombe i otrova u prahu. Iako se religije u principu oslanjaju na izmišljanje ideja i koncepata, a ne na tehnologiju, i one su učinile nekoliko povećih grešaka.

Odabrani ljudi

Pojam ‘izabrani narod’ obično se povezuje sa Židovima i ružnom idejom da je Bog nekim plemenima dao obećanu zemlju (unatoč tome što su je prethodno ‘okupirali’ drugi ljudi). Ali mnoge sekte su prigrlile svojevrsnu verziju ovog koncepta.

Novi zavjet prepoznaje kršćane kao odabrane, a kalvinisti pričaju o božjim izabranicima vjerujući da su oni ti koji je Bog odabrao prije početka vremena. Jehovini svjedoci smatraju pak da će 144.000 duša otići na posebno mjesto u ‘drugom životu’.

U mnogim kulturama se smatralo da su određene privilegirane obitelji direktni božji potomci, za razliku od drugih. Svima odabranima je pak zajedničko to što se smatraju superiornima, uslijed čega su često izolirani i potiču nezadovoljstvo i razdore.

Heretici

Heretici ili nevjernici nisu smatrani samo otpadnicima nego i ljudima sumnjivog morala, te su često gledani kao manje čovječni od drugih.

U Tori, robovi koji su nevjernici nisu imali istu zaštitu kao židovski robovi. Oni koji ne vjeruju u Boga su korumpirani i čine odvratna djela, kažu psalmi. Islam uči o posebnom načinu vladanja vjerskim manjinama (s tim da bolje prolaze monoteisti od politesita), dok kršćanstvo poistovjećuje nevjernike s onima koji čine zlo.

U svakom slučaju, heretici su prijetnja koju treba neutralizirati preobraćenjem, osvajanje, izolacijom, dominacijom ili, u najgorem slučaju, ubojstvom.

Sveti rat

Ako rat može biti svet, nemamo o čemu više raspravljati.

Srednjoevjekovna katolička crkva provela je 20-godišnju kampanju istrebljenja heretički nastrojenih katarskih kršćana na jugu Francuske, obećajući  njihovu zemlju i imetak pravim kršćanima koji se pridruže križaruma. Suniti i šijiti se stoljećima međusobno kolju. Židovski spisi nabrajaju bitku za bitkom u kojima im njihov bog rata, Jahve, pomaže ne samo da poraze nego i iskorijene kulture koje zauzimaju njihovu ‘obećanu zemlju’.

A u modernijim svetim ratovima, kao što je onaj ISIS-a, ekstremistima je omogućeno ubijanje djece i staraca, te uzimanja djevica kao seksualnih robinja, a sve u ime Božje.

Bogohuljenje

Bogohuljenje predstavlja ideju da su neke ideje nepovredive i da se ne smiju kritizirati, ali i biti podložne sumnjama. Kritiziranje se smatra uvredljivim, a bogohuljenje kod mnogih vjernika izaziva zgražanje.

Tako Biblija za bogohuljenje propisuje smrtnu kaznu, a iako Kuran to ne čini, šerijat je istu odluku donio tijekom srednjeg vijeka. A zamisao da se bogohuljenje mora spriječiti ili osvetiti uzrokovala je milijune ubojstava tijekom stoljeća.

Glorificirana patnja

Zamislite tajno društvo redovnika koji se bičuju. Iako vam je to ostalo zapisano u pamćenju vjerojatno još od Da Vincijevog koda, nije riječ o fikciji.

U začetku kršćanstva predstavljena je ideja pravedničkog mučenja koje može ‘ispraviti’ zlodjela i grešno ponašanje. Milijuni raspela diljem svijeta idu u prilog toj teoriji. Šijitski muslimani se bičuju tijekom Aashure – kad se slavi smrt mučenika Husseina.

A samouskraćivanje u obliku asketizma i posta dio je zapadnih i istočnih religija i to ne samo zato da se postigne izmijenjeno stanje, nego i zato što ljudi vjeruju da će ih patnja pribižiti božanstvu.

Obrezivanje

Primitivni ljudi često su se unakazivali kako bi dokazali pripadnost plemenima tijekom povijesti. Ali obrezivanje spolovila nosilo je sa sobom nekoliko prednosti našim precima, točnije oni su na to tako gledali.

Obrezivanje novorođenčadi kod Židova bio je znak pripadnosti, ali kad se izvodilo na odraslima bio je i svojevrstan test pripadnosti.

U islamu se muškarci obrezuju kao dio prelaska u muški svijet, dok se rezanje klitorisa i usana kod žena čini isključivo kako bi se uklonilo seksualno uzbuđenje i kako bi one bile podređene muškarcima. Procjenjuje se da se i danas dva milijuna djevojčica godišnje podvrgava ovom bolnom, a često i smrtonosnom činu.

Krvne žrtve

Ovo je definitivnu pri vrhu loših vjerskih ideja. Samo još neki hindusi i muslimani i dalje žrtvuju životinje prilikom posebnih blagdana.

Sveti tekstovi hindusa, uključujući Gitu, zabranjuju ritualna ubojstva, te većina vjernika izbjegava ovu praksu jer ona krši ‘pravilo’ o nenanošenju zla. Ali i dalje postoji u nekim regijama kao dio narodnog vjerovanja.

Pakao

Bilo da pričamo o kršćanstvu, islamu ili budizmu, život poslije smrti je pun demona, čudovišta i vječnog mučenja. Vjerojatno je pakao izumljen kako bi zadovoljio ljudsku potrebu za pravdom, ali brzo se pretvorio u oružje kojim se moglo manipulirati ljudskim ponašanjem i vjerovanjima.

Karma

Kao i pakao, i koncept karme pruža sebičan poticaj za dobro ponašanje, jer ‘sve se vraća sve se plaća’, samo s velikim kamatama.

To je ujedno i razlog zašto su mnoge kulture pasivne u pogledu odgovaranja na zlo i patnju, jer smatraju da će i tako počinitelji ‘platiti’ za svoje grijehe. Ili, ako ne oni, a onda njihovi potomci.

Uz to, ideja karme utječe na to da se na žrtvu često gleda kao na odgovornu za svoje muke. Ako će vam se vratiti sve loše što ste učinili, onda su i hendikepirana djeca i teški bolesnici i siromašni morali učiniti nešto strašno, ako ne u ovom onda u prošlom životu.

Vječni život

Našim umornim, prljavim precima ideja o draguljima optočenim zidovima, zlatnim ulicama i fontanama mladosti mogla je djelovati kao čisto blaženstvo. Ali nije potrebna detaljna analiza da shvatite kako se brzo vječni raj može pretvoriti u pakao, što je kao neprekidno ponavljanje beskonačnog dana.

No pravi razlog zbog kojeg je vječni život loša zamisao je činjenica da to mnogima umanjuje značaj ovozemaljskog života. Ako nam je pogled uperen u nebesa, ne vidimo ljepotu koja nam se trenutačno prostire pod nogama, a mnogi odani vjerski sljedbenici radije se pripremaju za budući život nego da uživaju u ovome.

Muško vlasništvo nad ženskom plodnosti

Iako ideja da žena služi kao ‘sredstvo za rasplod’ vjerojatno ne potječe od religije, zamisao da su žene stvorene s tim ciljem i da bi ako žena umre tijekom rađanja, tako je trebalo biti, definitivno vuče vjerske korijene.

Tradicionalne religije imaju različit stav o tome da muškarci imaju bogom dano pravo da žene daju ili prodaju u brak, da ih vode u rat, izbace iz neba ili da ih ubiju ako se ne može potvrditi očinstvo njihove djece. Zato katolici toliko vole Djevicu Mariju i djevice mučenice.

A dok smo na rubu iskorištavanja krajnjih granica prirodnih resursa, čini se suludim braniti kontracepciju ili vazektomiju kako bi bili brojčano nadmoćniji od neprijatelja.

Obožavanje pisane riječi

Prije razvoja pisma ljudi su prenosili usmenim putem predaje o božanstvima i Bogovima, ali su i svoje poštovanje kanalizirali obožavajući kamenje, drveće ili idole.

Ali dolaskom pisane riječi to se promijenilo, jer iako je zabranjeno idolopoklonstvo, počelo se klanjati samim riječima. Oni koji to čine obično doslovno shvaćaju sve zapise, čak i više od onih više rangiranih u vjerskom svijetu, koji si ostavljaju prostor za manipulaciju, pogotovo dolaskom modernog doba.

Mnogi od njih pokušavaju umanjiti značaj pisane riječi, pogotovo zlodjela učinjenih u ime svoje vjere, ali to ne nudi nikakvu utjehu, jer poricanje problema ih ne rješava.
 
(express.hr/uredio:nsp)