Žive u oazi mladosti, tri mjeseca gladuju, a gotovo da i ne jedu meso

Stari narod Hunza smješten na samoj granici Pakistana i Indije, a poznat je po tome što njihov životni vijek traje 110-120 godina.

Zato se njihova domovina naziva “oaza mladosti”. Skoro nikada nisu bolesni, a zahvaljujući genima uvijek izgledaju mladoliko.

Oni su pravi primjer da gotovo idealan način života zaista postoji. Kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu.

Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ništa ne jedu, a on je poznat kao “gladno proljeće”. Naziv je dobio po tome što je voće tada još uvijek nezrelo, i tada piju isključivo sok od suhih marelica.

Period traje od 2 do 4 mjeseca, i smatraju ga krucijalnim za svoje zdravlje i način života. Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 g proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljikohidrata.

Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava prehrana.

Škotski liječnik Mac Harrison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, prerađeni šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće.

Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.
 

 
Knjiga “Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Bircher, ističe osnovne karakteristike njihove ishrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život:

To su vegetarijanski način prehrane; velika količina sirovih namirnica; dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve kemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši se ne konzumiraju; poštuje se redovan period gladovanja.

Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, na ljeto 1977. godine, stručnjaci su objavili kako se potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza.

Za njih je prepješačiti 20-ak kilometara dnevno isto što i za nas prošetati oko kuće. Pripadnicima naroda Hunza je penjanje uz planinu kao odlazak u dućan, a spuštaju se sretni i veseli.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr)

Sve više ljudi zainteresiralo se za neobičan fenomen u sjevernom Pakistanu gdje je otkriveno malo poznato pleme čiji pripadnici žive i preko 100 godina, a tumor im je praktično nepoznata bolest. Njihova tajna je u tome što zbog tradicionalne prehrane dnevno konzumiraju od 250 do 3.000 miligrama vitamina B17!

Ipak treba reći da je ovo tvar koja nije priznata od službene medicine, pa se tako leatril (koji se još naziva amygdalin ili vitamin B17) uglavnom koristi u alternativnoj medicini.

U nekim zemljama je praktički ilegalan – poput SAD gdje ga nije odobrila tamošnja FDA, koja je na saveznoj razini regulator tržišta lijekova.

Inače, većina ljudi uzima laetril u obliku jezgre marelice. U sredini marelice je tvrda kotpica. Ukoliko razbijete tu tvrdu košpicu pomoću kliješta ili čekića, otkrit ćete jednu malu sjemenku / jezgru u sredini koja izgleda kao badem. Međutim, mekša je od badema i naravno, nema okus poput badema.

Čudotvoran sastojak koji spriječava i liječi rak se nalazi u vanjskoj opni te male koštice.

U sjevernom Pakistanu dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 i bolest navodno ne poznaju.

Vitamin B17 ili amigdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst T. Krebs. Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950. godine.

Od amigdalina je napravio polusinteticki destilat nazvavši ga vitaminom B17 ili Laetrile.

Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amigdalin u prirodnom obliku nađen u košticama marelice, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina.

Teorija liječenja raka vitaminom B17 se temelji na tome da je rak, odnosno pojava tumora, posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je slično skorbut bio posljedica nedostatka vitamina C.

Činjenica je da je ‘moderni’ čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego ‘primitivnije’ kulture.

Dr. Krebs kao jedno od mogućih objašnjenja navodi podatak da, primjerice, pripadnici spomenutog plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosječnog Europljanina ili Amerikanca koji s uobičajenom ‘zapadnjačkom’ industrijski obrađenom hranom dobiva u prosjeku 2 mg nitrilozida (vitamina B17).

Pleme Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici u pravilu dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogat udio vitamina B17.

Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala marelice. Što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice marelice posebna hrana. Osušene koštice kajsije su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).

Vitaminom B17 dr. Hans Niepera je liječio princezu od Monaka Karolinu i glumca John Waynea.

Laetril je pao u zaborav nakon smrti poznatog njemačkog liječnika za rak Hans Niepera, koji je liječio princezu od Monaka Karolinu kao i glumca Johna Waynea. Centar gdje se i danas koristi laetril je Klinika Contreras u Tijuani i to već 25 godina.

Knjiga Phillip Daya “Rak: Zašto još uvijek umiremo znajući istinu” (Cancer: Why we’re still dying to know the truth) učinila je da se o ovoj supstanci opet više govori.

Za osobu u remisiji 16 koštica marelice trebalo bi biti korišteno kao minimum.

Danas se na mnogo mjesta može kupiti koštica kajsije. Imajte na umu da web stranice koje prodaju koštice, odnosno jezgre marelice ne mogu legalno davati bilo kakve izjave o Laetrilu i košticama koje će biti korištene za liječenje raka.

Druge namirnice bogate Laetrilom jesu integralni proso i heljda. Kruh napravljen od njih, međutim, najčešće ne sadrži visok postotak prosa ili heljde jer bi takav kruh inače bio pretvrd. Osim toga, sjemenke bobičastog voća, kao što su crvene maline i crne kupine su bogate Laetrilom.

Crvene maline osim toga imaju u svojim sjemenkama i drugog navodnog ubojicu raka: elagičnu kiselinu (ellagic Acid).
 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)