Europska unija bi uskoro mogla pretvoriti u čisto birokratsku fantomsku strukturu. Članak s takvim predviđanjima izašao je u britanskom listu Financial Times. Prema mišljenju autoru ovog teksta Wolfganga Minhaua, trenutno stanje u EU se može okarakterizirati ne samo kao krizno, već kao katastrofalno

“Krize dolaze i prolaze. Možda je to točno, ali onda se zapitajte – zašto je period od 50-ih do kraja 90-ih bio za EU stabilniji, nego što je to posednja desetljeća? “- Postavlja pitanje Minhala.

Glavni razlozi skorog raspada Europske unije, kako piše ovaj list, svode se na pretjerano brzo širenje unije. Za posljednjih 10 godina, 15 starih članica EU pridružilo se 13 novih, i EU to jednostavno ne može izdržati.

Istovremeno se u članku daje ocjene, zašto se ranije “sveeuropska obitelj” uspješnije razvijala. Ispostavlja se, da je jedini razlog u tome što je u prethodnim desetljećima rizike vanjske politike EU na sebe preuzimao Sjeverno-atlantski savez, a sada Bruxelles sam pokušava kreirati vanjsku politiku, ali to sadašnjoj eliti EU očito ne uspijeva.

Kako zaključuje Minhala, u budućnosti, EU očekuju sve veće krize, i zemlje će postupno početi razmišljati o izlasku iz unije …

U oči pada činjenica da je članak sa negativnim prognozama objavljen u britanskim novinama. Iznenađujuće, ali snažna i uspješna Velika Britanija je prva počela ozbiljno pričati o izlasku iz EU.

Pažnju privlači i to što su je djelovanje Velike Britanije, povezano s “europskim domom”, poklopilo s početkom masovne migracije s Bliskog istoka i Afrike.

Okolnosti “nove seobe naroda” ukazuju na to da je ovaj proces svjesno konstruiran od strane Sjedinjenih Država. A činjenica da je London vjerni saveznik Washingtona, poznata je svima.

Međutim, pored geopolitičkih interesa pojedinih zemalja u ovu situaciju mogu biti uključeni i interesi međunarodnih financijskih organizacija.

Danas London postaje najveći svjetski centar za transakcije s kineskim juanom, najveća platforma će postati indeksi u Hong Kongu, a glavni operatori – Rothschildov financijski konglomerat HSBC i najstariji financijski kongolomerat Starog svijeta Barclays. I sasvim je moguće da se Velika Britanija odlučila preorijentirati na suradnju s Kinom. Stoga ne treba čuditi što je lider NRK Xi Jinping nedavno proveo pet dana u posjeti Londonu, pa se čak i sastao s kraljicom.

Vrijedi spomenuti i projekt za koji aktivno lobira Washington – Transatlantsko partnerstvo. Njegova suština je u tome da europske zemlje moraju u potpunosti otvoriti svoje tržište za američku robu i američki kapital. Pri čemu kompletan tekst sporazuma između EU i SAD još uvijek nije predstavljen široj javnosti.

Ako zajedno sklopimo sve ove okolnosti, ispostavlja se da su Sjedinjene Države, i najveći financijski centri u svijetu, Velika Britanija i Kina pronašli uzajamno razumijevanje, a da se Europska unija suočila s novim izazovima na koje za sada nema odgovor.

Mislim da sama činjenica da je članak izašao u Financial Times – u nije slučajna, – kaže profesor Moskovskog državnog sveučilišta Andrej Manojlo. – To je, gotovo sigurno, naručeni tekst. Ne može se reći da je u njemu data objektivna analiza procesa koji se odvijaju unutar Europske unije. Činjenice, o kojima autor članka piše, predstavljaju samo jedan aspekt stvarnosti, i ako uzmemo u obzir samo njih, steći će se dojam da je EU sve vrlo loše. Meni se čini da je ovaj članak – dio informacijskog rata, koji se vodi protiv Europske unije i protiv bazične ideje Starog svijeta tijekom posljednjih desetljeća.

Međutim, nemoguće je ne priznati da EU danas ima mnogo problema. I stoga je interesantno ponašanje Velike Britanije, koja uvijek u momentu nekih problema u EU počinje igrati ulogu “pete kolone”. Čim počne bilo kakva kriza, London pokušava spekulira na problemima.

Politika Velike Britanije unutar EU ima znak ucjene. Kad god ona pokreće pitanje povlačenja iz Europske unije, nameće uvjete da se to ne dogodi. To su mnogostruke preferencije, povlastice u oporezivanju, politička autonomija, specijalni status.

Takvo ponašanje Londona nije uvjetovano samo ambicijama britanskih političara, već i interesima najbližeg britanskog saveznika – Sjedinjenih Američkih Država.

Stvar je u tome što jaka Europska unija nije potrebna Americi. Iako ona i sada u potpunosti podržava politiku Washingtona, miješajući se, u za Europljane potpuno nepotreban sukob, kakav je ukrajinski. Ali Sjedinjene Države moraju biti sigurne u totalnu kontrolu EU. A to će se dogoditi samo ako ona bude slaba, puna unutarnjih proturječnosti, ako uzastopne krize ne dozvole njeno jačanje. I u tom pravcu Sjedinjenim Državama aktivno pomaže Velika Britanija.

Trenutno ozbiljan problem predstavlja – migracija. To je bomba pod temeljima zajednice. Ali, ako na ovaj izazov bude nađen odgovor, onda će EU imati budućnost. Naravno, u EU postoji užasna birokracija. Ali, i potencijal za razvoj EU jednostavno je ogroman. Udruživanje daje europskim državama ogromne resurse za rješavanje mnogih problema. Ako se EU ne razbije izvana, to jest, ako Washington ne bude igrao na raspad EU, onda će zajednica preživjeti teška vremena, izići će sa ovog testa obnovljena i nastavit svoj povijesni put. Osim ako EU iznutra ne razbije priljev migranata.

Može li Transatlantsko partnerstvo zamijeniti EU?

Ova opcija je apsolutno moguća. Ali, Sjedinjenim Državama je u relizaciji njihovih planova isplativije raditi s potčinjenom birokracijom, koja bi držala pod kontrolom sve ujedinjene zemalje, nego da imaju posla s nacionalnim vladama. Jer, birokraciju EU Amerikanci mogu mijenjati u svakom momentu, a vlade se nekad mijenjaju i bez volje Washingtona.

Uz pomoć Transatlantskog partnerstva Amerikanci pokušavaju izgraditi nadnacionalni sustav za upravljanje Europom.

Pravila partnerstva su potpuno jasna. Ona stavljaju vlade nacionalnih država u ovisnost od velikih korporacija. Ako dođe do partnerstva, tada će američke korporacije imati ista prava kao i države, one će tada sudskim postupcima moći prisile nacionalne vlade da donose ovakve ili onakve odluke.

Pri čemu će se korporacije pod maskom kršenja pravila konkurencije žaliti na odluke vlada, ne samo u slučaju gubitaka, već i u slučaju takozvane “izgubljene dobiti”. Slični ugovori su na snazi, na primjer, između Sjedinjenih Država i Australije. Da bi se razumjelo što čeka Stari svijet, dovoljno je pročitati ugovor s Australijom.

Europa se snažno protivi takvom scenariju. A Amerikanci za sada ne uspijevaju nametnuti Transatlantsko partnerstvo.

Međutim, Europljani bi se mogli suočiti sa surovim izborom. Kad se migranti dignu na oružje, Stari svijet će morati tražiti nekakvu pomoć. I u izboru između smrti i zaključivanja vazalnog ugovora o Transatlanskm partnerstvu, Europljani će izabrati ugovor sa SAD. I sasvim je moguće da će SAD ka ovom izboru i gurati Europu.

S druge strane, Amerikancima trenutno nije isplativo da dijele Europu i uspostave tamo “kontrolirani kaos”. SAD će lakše pokoriti europsku birokraciju, čineći Europsku uniju slabom i ovisnom.

Treba primijetiti da su gospodarstva SAD i Kine snažno povezane jedna s drugom. U Americi postoje financijski centri, a u Kini – proizvodni. U principu, možemo govoriti o nekoj vrsti objedinjavanja američko-kineske financijske arhitekture, u kojoj juan igra, naravno, značajnu ulogu.

Ako Britanija ulazi u konfrontaciju s Europskom unijom, to znači da London želi približiti sustavu međunarodnih odnosa, na koji se oslanja Washington. Shodno tome, dolar i juan su za Veliku Britaniju mnogo bliži nego euro.

To mi danas i vidimo.
 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Europska unija je okrivila najveće svjetske banke da su napravile zavjeru i da su blokirale svaki pokušaj da se regulira tržište takozvanih kreditno-derivatnih swapova – zamjena (credit default swap – CDS)

CDS predstavlja oblik derivativa, financijskih kredita koji omogućuju kreditorima da spuštaju ili sasvim neutraliziraju rizik bankrotiranja od strane dužnika za bilo kakav kredit, obveznice ili neku drugu vrstu pozajmica.

Kreditno-derivatnim mjenicama se prva počela baviti banka JP Morgan početkom zadnjeg desetljeća 20. stoljeća. Sa CDS-om se vrlo brzo desilo ono, što se događa sa svim drugim financijskim instrumentima. Od sredstva za osiguranje od rizika realne ekonomije, CDS je postao najkorištenija igračka financijskih špekulanata. Postupno su u igru ​​privučeni i ostali sudionici tržišta.

Na kraju su ovakvu vrstu derivativa počele izdavati banke i financijske tvrtke koje nisu imale apsolutno nikakve veze ni sa jednom stranom u ovom ili onom kreditnom poslu. 2007. godine, gotovo pred sam početak aktivne faze svjetske financijske krize obim tržišta CDS je premašivao 60 bilijuna dolara.

Ukupan obujam derivacije financijskih instrumenata je došao do blizu 1200 bilijuna dolara, što je otprilike 20 puta više od svjetskog BDP-a. Mnogi stručnjaci smatraju da je upravo kolaps na tržištu derivacija financijskih instrumenata postao uzrok svjetske financijske krize. Mada sudjelovanje CDS-a na tržištu svih derivativa nije premašivao 5%, uloga tog instrumenta u pripremi krize iz 2008.godine je bila vrlo velika.

“Navedeno tržište [CDS] se uopće ne regulira, a nositelji ugovora se nalaze u potpunom neznanju o tome, koliko je ugovorna strana zaštićena. To je Damoklov mač koji je spreman spustiti se čim počnu bankrotiranja” – pisao je u travnju 2008. godine, ni više ni manje nego George Soros.

Jadikovanje mnogih igrača na tržištu (špekulanata) zbog “čarobnog štapića” čiji je naziv CDS podgrijavalo je špekulativnu pomamu sudionika na financijskom tržištu, tjeralo ih da ugovaraju sve riskantnije i riskantnije poslove. To su priznavali i financijski regulatori, i neovisni analitičari, i sudionici svjetskih summita kada  se obavljalo “sređivanje” kao bi se ublažio prvi val krize.

A.Greenspan, bivši predsjednik FED-a je još od devedesetih godina prošlog stoljeća je poticao špekulacije pomoću CDS-a, a vlada SAD je, kada je počela kriza, krenula spašavati novcem iz proračuna igrače Wall Street-a koji su se zanijeli tom igrom, sama birajući tko će to biti.

Bear Stearns, peta po veličini banka u SAD je prodana u ožujku 2008. godine za simboličan iznos – ona je u stvari uništena zbog operacija sa CDS-om. Uteg obveza u svezi sa CDS-om je na dno povukao i banku Lehman Brothers (kojoj je odbijena, izravna i indirektna državna potpora). Njeno bankrotiranje se smatra kao početak aktivne faze financijske krize.

Osiguravajuću kompaniju AIG, koja je izdala kreditne swapove u vrijednosti od 400 milijardi dolara vlada SAD je morala spašavati po hitnom postupku: obujam otpisa po CDS-u je samo u 3. kvartalu 2008.godine kod osiguranika dostigao 11 milijardi dolara. AIG se mogla razračunati samo državnim novcem tako što bi doznačila 22,4 milijarde dolara bankama koje su kod nje kupovale CDS.

Praktično je svaka banka sa Wall Street-a imala istovremeno i ogromna potraživanja i ogromne obveze po instrumentima CDS-a, ali su u nekima (JP Morgan, AIG, Lehman Brothers i dr..) dugovanja bila veća od potraživanja za jedanput (ili nekoliko puta). Vlada SAD se bacila pomoći glavnom nositelju obveza po CDS-u – banci JP Morgan. Washingtonski dobročinitelji su tu banku zaštitili ne izravno, već spašavanjem onih banki i korporacija koje su kod JP Morgan-a nakupovali financijske igračke CDS.

Kako bi svi nositelji CDS mogli dobiti 100-postotnu “satisfakciju” postalo je neophodno objaviti totalni bankrot svih najvećih banaka u Sjedinjenim Državama, a usput i u Zapadnoj Europi. U jednom trenutju bi prestali postojati i Wall Street, i londonski City, i ostali svjetski bankarski centri …  

U pravu je bio Warren Buffett, koji je još prije krize sve izvedene instrumente nazvao “financijskim oružjem za masovno uništenje”. Samo su ogromna novčana ulaganja državnih sredstava iz proračuna i središnjih banaka spasla financijsko-bankarski sustav. Rezultat je bio … nekontrolirani razvoj tržišta CDS-a je postao faktor naglog povećanja državnog duga SAD, Velike Britanije, zemalja EU. On je isprovocirao opći požar dužničke krize u zemljama EU koji još uvijek nije ugašen.   CDS bomba nije eksplodirala, ali strah i dalje postoji.

Tržište CDS: pokušaj “razminiranja”

Bez neke veće medijske galame banke su zajedno s regulatorima i međunarodnim financijskim organizacijama počele poduzimati mjere na “razminiranju” tržišta CDS-a. U 2009.godini su i u SAD-u, i u Europi učinjeni koraci kako bi se sistematizirala i standardizirala trgovina uz pomoć kreditnih derivatnih swapova. Zakon Dodd-Frank, koji je u SAD stupio na snagu 15.07.2011. (kojeg nazivaju i Zakon o reformi Wall Street-a i zaštiti potrošača) između ostalog predviđa i da banke podnose izvještaje o operacijama s CDS-ovima.

Ta mjera snižava rizike od krize, mada stručnjaci skreću pažnju na složenost procjene rizika po instrumentima CDS, i nemogućnost za regulatore da dublje proniknu u složene sheme operacija s tim instrumentima.

Bez uzimanja u obzir čimbenike poput CDS-a, teško je razumjeti neke događaje ekonomskog i političkog života posljednjih godina. Na primjer – događaje u vezi s Grčkom. Jer osim nje postoji još zemalja u Europi i izvan nje gdje pokazatelji državnog duga, vanjskog duga, deficita proračuna i sl. nisu nimalo bolji od onih u Grčkoj.

Međutim, stvar je u tome, što je Grčka bogato dobivala kredite od Goldman Sachsa, niza europskih banaka, a rizike po tim kreditima su banke Wall Street-a i City-a, svima poznate, osiguravale pomoću “čarobnog štapića” pod nazivom – CDS. Da je Grčka objavila bankrot po svojim dugovima, kreditori Grčke bi zahtijevali “satisfakciju” od onih banaka koje su im i prodale CDS-ove. (to su najvjerojatnije banke JP Morgan, Morgan Stanley i još neke slične njima).

Da obratimo pažnju sa kakvim je strpljenjem na kojem se može pozavidjeti, i upornošću “izuzetna trojka” (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija) pokušavala i pokušava upristojiti manipulacije s dugom Grčke.

Ona inzistira da se postupci u svezi s izvođenjem Grčke iz krize nazovu “restrukturizacija duga” jer ukoliko se nazovi bankrot (što on, po mišljenju mnogih, u stvari i jeste) – to će pokrenuti mehanizam isplate CDS-ova. Radi se o desecima milijardi eura koje mogu nokautirati mnoge američke i europske banke.

Ako je u 2007. godini opseg tržišta CDS dostigao maksimum od 62,2 bilijuna dolara, financijski kolaps, koji je došao poslije njega, doveo je do velikog smanjenja obujma tržišta. Tako je već u 2010. on iznosio ispod polovice veličine koji je imao prije krize – 26,3 bilijuna dolara. Prema podacima iz 2012. godine taj opseg se i dalje smanjuje tako da je tada iznosio 25,5 bilijuna dolara.

Glavni igrač na tržištu navedenog financijskog instrumenta je kao i do sada američka banka JP Morgan, u čijem se portfelju opseg CDS-a procjenjuje na 5,7 bilijuna dolara. Na drugom mjestu je još jedan div Wall Street-a – Morgan Stanley (4,9 bilijuna dolara). Istraga koja se počela voditi u EU u svezi sa CDS-ovima može dovesti do daljnjeg smanjenja tog tržišta.

Bankarski skandal: CDS kao instrument obmane

Značajno je da CDS ugovori predstavljaju izvan-burzovne instrumente. To znači da su oni zaključivani privatno, između dvije strane, i da po njima nije bilo burzovne trgovine, odnosno – oni nisu bili u vidnom polju i kontroli financijskih regulatora. Najveće burzovne tvrtke su pokušavale doći do tog segmenta svjetskih financijskih tržišta.

Banke se optužuju i za trud da zadrže tržište CDS-a kao “maksimalno zatvoreno”, i da ne dozvole da se ona prenesu tamo gdje se financijama otvoreno trguje. Burzovne tvrtke Deutsche Borse i Chicago Mercantile Exchange su više puta pokušavale otvoriti prostor za trgovanje i zaključivanje ugovora za kreditne derivate.

Da bi se otvorio takav prostor, burze bi morale dobiti licencu za publiciranje podataka i formiranje osnovnih indeksa za derivate. Međutim, financijske organizacije ISDA i Markit, koje se bave licenciranjem, nalazile su se pod kontrolom uskog kruga banaka koje trguju CDS derivatima. One su odbile dati licencu za te burze.

CDS – bomba s usporenim djelovanjem

Prema objavljenoj zvaničnoj izjavi Europske komisije, regulatori okrivljuju su okrivili 13 banaka i dvije krupne organizacije za kartelsku zavjeru. Optuženi su  Goldman Sachs, Morgan Stanley, BNP Paribas, Deutsche Bank, UBS, HSBC, Citigroup, Barclays, JP Morgan, Bear Stearns, Bank of America Merrill Lynch, Royal Bank of Scotland, Credit Suisse.

Osim toga, u Europskoj komisiji optužuju, za pomoć bankama i Međunarodnu asocijaciju za svopove i derivate (International Swaps and Derivatives Association, ISDA) i jednu od najvećih na svijetu tvrtka za pružanje financijskih informacija – Markit.

Za neugodne manipulacije banaka s Wall Street-a se još 2009. godine zainteresiralo Ministarstvo pravosuđa  SAD-a. Započela je istraga banaka koje su bile glavni igrači na tržištu navedenog financijskog instrumenta, kao i tvrtke Markit. Tvrtka Markit je glavni dobavljač informacija bankama s Wall Street-a.

Pikantnost situacije je bila u tome, da je najkrupniji dioničar Markita -  JP Morgan (sa 12 posto dionica) i krupni dioničari: Bank of America, Royal Bank of Scotland i Goldman Sachs. Ministarstvo pravoduđa SAD-a sumnja da su dioničari Markita mogli za tržište CDS-ova dobiti i netržišne informacije, jer su istovremeno bili i market-makeri tržišta, te su imali potencijalno veliki pristup tržišnim informacijama. Markit je odbio komentirati istragu koju vrše američke vlasti.

U travnju 2011. EU je započela istragu rada 16 najvećih banaka na tržištu kreditno-derivatnih swapova. Istragu je inicirala optužba da su se kreditno-derivatni swapovi negativno pokazali tijekom financijske krize 2007. – 2009.godine, kao i tvrdnja da banke pokušavaju voditi nekonkurentsku politiku u svezi sa zaključivanjem, clearingom i pružanjem informacija o CDA-ovima.

Nakon toga je u medijima je došlo do pauze u svezi sa rasvjetljavanju započete istrage, koja traje 2 godine i 3 mjeseca. Da to nije malo predugo? Uostalom – a da li je istraga uopće provedena?

Možda je financijski svijet koji radi iza spuštene zavjese donio odluku da se taj posao malo prikoči? A u međuvremenu se promijenilo nešto u podjeli snaga i nekome je zatrebalo da se ponovno aktivira bomba s usporenim djelovanjem, čiji je naziv CDS?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,youtube/uredio:nsp)

Oni znaju tko ste. Oni znaju gdje živite. Oni znaju što radite.

U eri društvenih mreža i mobilne komunikacije, živimo u javnosti, a online servisi koje koristimo prikupljaju naše osobne podatke.

Kada mislite o nadzoru državne, obično misle špijunsku abecedu vladinih agencija kao što su FBI, IRS, DEA, NSA, ili TSA, ili cyber-njuškala na Facebook-u ili Google-u, kaže Nataša Singer za The New York Times. No, tu je tvrtka za koju vjerojatno nikada niste čuli i koja “zna nešto dublje o vašem životu”, i vjerojatno zna više o vama nego bilo koji od tih skupina: sa sjedištem u Little Rock, Acxiom Corp. Jeffrey Chester u Centru za digitalnu demokraciju je nazvao Acxiom “Big Brother u Arkansasu”, dok Gizmodov Jamie Condliffe naziva “bezlična organizacija koja zna sve o tebi.” Evo što biste trebali znati o tom poduzeću:

Google i Facebook su najčešća imena koja optužujemo za invaziju privatnosti, nadgledanje internet prometa i stvaranje baze podataka o našim navikama, ali zapravo postoji netko iznad njih. Naime, vaš promet nadgleda tvrtka zvana Acxiom Corporation, multi-milijarderski marketinški div koji trguje osobnim informacijama.

500 milijuna korisnika u bazi
Acxiom Corporation velika je tvrtka smještena u gradu Conway, u saveznoj američkoj državi Arkansas, a u svojem sjedištu posjeduje 23.000 servera koji čak i sad sakupljaju podatke o vama na osnovu vaših internet navika. Za razliku od softverskih divova iz kalifornijske Silicijske doline, ova korporacija se ne spominje u medijima. Acxiom daleko više upire u privatnost korisnika interneta od Google, Facebooka, Apple aplikacija i vladinih organizacija, a ovo se posebno odnosi na stanovnike Amerike, koji su glavni fokus marketinškog špijuniranja.

Svake godine, Acxiom obradi preko pedeset trilijuna transakcija podataka, a stručnjaci pretpostavljaju da se u njihovoj bazi nalaze informacije od otprilike 500 milijuna korisnika diljem svijeta, dok za svakoga posjeduje otprilike 1500 jedinstvenih unosa podataka. Kako Acxiom zarađuje? Vrlo jednostavno, prodaje informacije o internet korisnicima drugim velikim korporacijama, a među njima su banka HSBC, Toyota, Ford, čak i lanac robnih kuća Macy’s. Posao ide odlično, i Acxiom je samo prošle godine zaradio preko milijardu dolara.

Reklamne kampanje skrojene po profilu korisnika

Acxiom je do sada uglavnom prolazio “ispod radara”, ali prošli tjedan, New York Times je objavio temeljitu reportažu u kojoj opisuje poslovanje ove korporacije koja se zapravo bavi marketinškom špijunažom i trgovanjem osobnim podacima.

Ova “Big Brother” tvrtka klasificira sve podatke, tako da njihovi klijenti mogu birati po kategorijama korisnika na osnovu rase, vjeroispovijesti, seksualne orijentacije, prehrane, glazbenog ukusa, sportskih aktivnosti, lokacije, dobi i još raznih drugih detalja koje nazivaju “elementi”. Klijenti Acxioma na osnovu ponuđenih elemenata biraju na koji dio tržišta ciljaju i na osnovu toga rade reklamne kampanje skrojene točno po profilu korisnika. Ako ste se pitali kako Gmail ili Facebook točno nude reklame za proizvode koji baš vas zanimaju, odgovor leži u bazi podataka Acxioma.

Naravno, digitalni marketing se već prilagođava korisnicima, na temelju njihovih prošlih aktivnosti. Dovoljno je sjetiti “cookies”, bitova računalnog koda se stavljaju na preglednike i prate online aktivnosti. Ali Acxiom, kažu analitičari, provodi mnogo više sveobuhvatne tehnike u nastojanju da utječu na odluke potrošača. On se integrira u ono što zna o našem offline-u, online-u, pa čak i mobilnim podacima, stvarajući portrete opsežnog ponašanja u neobične detalje. Njezini rukovoditelji su nazvali ovaj pristup “pogled 360 stupnjeva ” o potrošačima.

Da li druge tvrtke rade to, također?
Da, to je vrlo konkurentan i unosan posao – Acxiom je izvijestio o 77,26 milijuna dolara dobit prošle fiskalne godine, i to je broj 2 tvrtka u poslovanju na ovom polju, nakon Epsilon-a. No, analitičari kažu da Acxiom ima najveću svjetsku bazu podataka o potrošačima. “Postoji puno igrača u digitalnom prostoru koji pokušavaju istu stvar,” Piper Jaffray analitičar Mark Zgutowicz kaže New York Times-u . “Ali Acxiom-ova prednost je da imaju bazu offline informacija koje su prikupljali 40 godina i mogu iskoristiti tu stručnost u digitalnom svijetu.”
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(nytimes.com,index.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9526"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Derivati: Neregulirani Globalni bankarski Kasino

Derivat je legalna oklada (ugovor) koja dobiva svoju vrijednost iz druge imovine, vrijednosti kao što su buduće ili sadašnje vrijednosti nafte, državne obveznice ili bilo što drugo.

Derivat vam kupuje mogućnost (ali ne i obvezu) da kupite naftu za narednih 6 mjeseci za današnju cijenu, u nadi da će cijene nafte biti viša u budućnosti. (Ja ću vam se kladiti da će koštati više za 6 mjeseci). Derivat se također može koristiti kao osiguranje, i kao klađenje da će zajam biti ili ne će biti prema zadanim postavkama prije određenog datuma.

Dakle, sustav njegove velike kladionice, nalik na Kasino, ali umjesto klađenja na kartama i ruletu, možete se kladiti na buduće vrijednosti i performanse gotovo svega što ima vrijednost. Sustav nije reguliran kako god bilo, a uz to još možete kupiti i derivat na postojeći derivat.

OBJAŠNJENJE GRAFIKE:

Sto dolara $ 100 – Većina krivotvorene novčane denominacije na svijetu. Održava svijet u kretanju

Deset tisuća dolara - svežanj $10.000 dolara – dovoljno za veliki odmor ili rabljeni automobil. Otprilike godinu dana rada za prosječnog čovjeka na zemlji.

100 milijuna dolara – 1 paleta $100 milijuna dolara – Puno novaca za putovanje. Lijepo stane na ISO / vojnu standardiziraniu paletu, standardne veličine. $ 1 milijun je novac u kvadrat na podu, pokraj palete

1 milijarda dolara – 10 paleta $1,000,000,000 – Evo kako izgleda milijarda dolara.10 paleta od novčanica $ 100 dolara.

1 bilijun dolara -  100 paleta – 1 kvadrat paleta $ 1.000.000.000.000 – Kada se nabacujete sa riječi “bilijun” kao da je ništa, ovo je stvarnost. Kvadrat paleta na desnoj strani je $ 10 milijardi dolara. 100x , tj. bilijun dolara je kao da imate toranj koji je 465 metara visok (142 metara). Na kamionu je 2 mlijarde dolara.

New York Mellon Banka – BNY

BNY ima derivatnu izloženost od 1,375 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Danas se suočava (između ostalih) s tužbom za prijevaru i kršenje ugovora od strane Los Angeles-og mirovinskog fonda i New York-og mirovinskog fonda, gdje je BNY Mellon navodno skriveno preopteretio sredstva za puno milijuna dolara.

State Street Financial banka

State Street  Financial banka ima derivatnu izloženost od 1,390 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Optužena je od strane državnog odvjetnika Kalifornije (među ostalima) za masovne prijevare u kalifornijskim CalPERS CalSTRS i mirovinskim fondovima – slično kao i BNY (gore).

Morgan Stanley banka

Morgan Stanley ima derivatnu izloženost od 1,722 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne.  It recently settled a lawsuit for over-paying its employees while accepting the Nedavno su dobili tužbu za preplaćivanje svojih zaposlenika, iz pomoći koju su platili porezni obveznici. Potpredsjednik Morgan Stanley-a je imao registarske pločice na kojima piše “2BG2FAIL” na svom Porsche -u Cayenne Turbo.

Wells Fargo banka

Wells Fargo banka ima derivatnu izloženost od 3,332 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. WF banka je optužena za svoju ulogu u navodnoj provedbi ilegalnih gubitaka hipoteka i lažnih zajmova. Wells Fargo banka je upravo ošamarena s 85 milijuna dolara novčane kazne od strane Federalnih rezervi za stavljanje dobrih kreditnih dužnika u loš kreditni rating – (visoka stopa) kredita.

HSBC banka

HSBC banka ima derivatnu izloženost od 4,321 milijardi dolara. HSBC je Hong Kong-ška banka i njezin originalni naziv je The Hongkong and Shanghai Banking Corporation Limited. Naći ćete da HSBC radi puno s JP Morgan Chase bankom. Oboje HSBC i JP Morgan Chase banka imaju jak interes za zlato i plemenite metale. HSBC i JP Morgan Chase banka su zajedno često uključeni u financijske skandale.

Goldman Sachs banka

Goldman Sachs banka ima derivatnu izloženost od 44,192 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Bijela kuća staji pored Kipa Slobode. Goldman Sachs ima prednost pred drugim bankama jer ima strašnu vezu u SAD vladi. Puno bivših zaposlenika Goldman-a drži visoke pozicije u vladi SAD-a. Mitt Romney je najveći donator  Goldman Sachs-a, i jedan od Obama-inih najboljih donatora . Banka je kao najveći igrač na tržištu hrane roba, zaradila 955 miliona dolara od spekulacija hranom  u 2009 “

Bank of America

Bank of America ima derivatnu izloženost od 50,135 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). BofA se drži poreznih obveznika s masivnim računom.

Citibank

Citibank ima derivatnu izloženost od 52,102 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Citibank kupci su uhićeni zbog pokušaja zatvaranja svojih računa, a u Indoneziji je čovjek bio ispitivan do smrti u Citibank-ovoj posebnoj sobi za “propitivanja”. U 2011. Citibank je platio kaznu od 285 milijuna dolara za prodaju nekretninskih-kredita koje podupiru obveznice investitorima, a klađenjem su izgubitli na vrijednosti. Čovjek zadužen za odjele u Citibank je postao Obamin načelnik Glavnog stožera. Dva tjedna prije nego ga je unajmio, Obama je dobio 900.000 dolara od Citibanka za dobre performanse. To je bilo nakon što je Citigroup dobio 45 milijarde dolara u bailout novcu od države.

JP Morgan Chase banka

JP Morgan Chase banka ima derivatnu izloženost od 70,151 milijardi dolara. 70 $ bilijuna je otprilike veličine cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Priča se da JP Morgan drži  50 – 80% tržišta bakra, i da su manipulirali tržište masivnim kupnjama . JP Morgan je također kriv za manipulaciju tržišta srebra kako bi zaradio milijarde. Cijena aluminija se manipulira od strane JP Morgana kroz veliko fizičko vlasništvo materijala i stvaranje uskih grla tijekom prijevoza. JP Morgan je među bankama koje sudjeluju u zapljeni 620 milijuna dolara u imovini za navodne prijevare povezane s derivatima.

9 najvećih banaka – Derivatna izloženost – 228,72 $ bilijarde

Primjećujete li malog čovjeka stoji ispred bijele kuće. Mali crv pokraj nogometnog igrališta je zadnji kamion s $ 2 milijarde dolara. Ne postoji država u svijetu koja ima ovu količinu novca. To je otprilike 3 puta cijelog svijetskog gospodarstva. Neregulirano tržište predstavlja ogroman financijski rizik. The corruption and immorality of the banks makes the situation worse. Korupcija i nemoral banaka još više pogoršava situaciju.
 
 
(demonocracy.info/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8093"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]