Helenca Pirnat Dragičević kaže da svako zanemarivanje skrbi o zdravlju djeteta, uključujući uskraćivanje cijepljenja za koje ne postoje kontraindikacije, treba tretirati kao kazneno djelo

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević od Ministarstva pravosuđa zatražila je znatne izmjene Kaznenog zakona.

Među izmjenama koje je predložila nalazi se i uvrštavanje djela grubog zanemarivanja brige o djetetovu zdravlju, u što ubraja i necijepljenje.

Upozorava da roditelji sve češće odbijaju preventivne i dijagnostičke postupke te liječenje djeteta koje liječnici smatraju nužnim, čime je dovedeno u pitanje ostvarivanje zdravstvenih prava djeteta.

“Kako u takvim slučajevima nerijetko druge metode uvjeravanja i prisile roditelja ne daju rezultate, prijetnja kaznenim progonom ponekad predstavlja jedini put da se osigura pravo djeteta na zdravstvenu uslugu koja mu je potrebna kako bi se djetetu pružilo pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja”, objasnila je pravobraniteljica i predložila izmjene članka 177., koji propisuje kaznu do tri godine zatvora za roditelje koji grubo zanemaruju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta tako da se tu izrijekom navede i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta.

Kaže da kao kazneno djelo treba tretirati “svako zanemarivanje skrbi o zdravlju djeteta, uključujući uskraćivanje cijepljenja za koje ne postoje kontraindikacije”. Necijepljenje je sada prekršaj, a kazne su maksimalno 2000 kuna.

Spomenuti članak zakona sada propisuje kazneni progon roditelja koji grubo zanemaruju svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta.

“U praksi se kazneni postupci ne pokreću zbog dosljednog tumačenja odredbe čl. 177. u kojem se izričito ne navodi zanemarivanje brige o zdravlju djeteta kao povreda djetetovih prava. Stoga predlažemo da se u tom smjeru izmijeni ova odredba kako bi se izbjegle nedoumice u tumačenju propisa”, objašnjava.

Zabrana rada za opće dobro seksualnim zlostavljačima djece

Pravobraniteljica predlaže i zabranu izricanja rada za opće dobro osuđenim seksualnim zlostavljačima djece, automatsko izricanje zabrane rada s djecom uz pravomoćnu presudu za seksualno zlostavljanje ili iskorištavanje djece, zaštitni nadzor nad osuđenicima nakon što napuste zatvor, gonjenje zbog spolnog uznemiravanja djece po službenoj dužnosti.

“Svjedoci smo sudske prakse da se za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču vrlo blage kazne, kao i da se izrečene kazne zatvora zamjenjuju radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom. Sudska praksa pokazuje da se vrlo rijetko izriču sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom te zaštitni nadzor nakon izvršenja kazne zatvora”, piše pravobraniteljica i navodi da je, sukladno izvješću Državnog odvjetništva za 2018., lani čak 12,5 posto osuđenika kažnjeno samo radom za opće dobro, a samo jedan od njih 88 dobio je i zabranu rada s djecom, piše Jutarnji.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da još nije vidio pravobraniteljičine prijedloge, ali da mu “na prvu” zvuče logično, piše Jutarnji.

(dnevnik.hr)

Hrvatska danas za svoje građane predstavlja korumpiranu državu premreženu kumovima i rođacima

Dok vladajuća garnitura trabunja o demografskim mjerama i misli da će ljude zaustaviti od bježanije iz Hrvatske tako što će im povisiti doplatak za djecu ili subvencionirati stambene kredite, najsvježiji statistički podaci doslovno su ih pokosili – u pet godina Hrvatsku je napustilo 189 tisuća ljudi!

U nekim mjestima je situacija takva da je iz njih otišao svaki treći građanin, poput Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji.

Ove su brojke debakl vladajućih struktura, koje se uporno tješe besmislenim razlozima zbog kojih ljudi navodno odlaze.

Njihove tvrdnje da će se ljudi vratiti doma kad se otvore radna mjesta ili da će se vratiti zbog “masline i drače” puno govore o njihovim intelektualnim kapacitetima, ali i pokazuju kako se glavni razlozi guraju pod tepih. Nisu problem ni posao ni plaće.

Problem je u onome što Hrvatska danas predstavlja za njene građane – korumpiranu državu premreženu kumovima i rođacima od kojih nijedan pristojan i pošten građanin ne može doći na red.

Ljudima je preko glave gledati kako svaki dan napreduju beskorisne neznalice, stranački nesposobnjakovići i ulizice i kako najbolje pozicije u društvu dobivaju lojalni stranački kadrovi bez znanja i vještina.

Većina onih koja je otišla, a njih je 189 tisuća, iako bi brojka mogla biti i veća, otišli su jer ne žele djecu odgajati u društvu koje tolerira kriminal i nepotizam, koje tolerira mržnju prema različitima i koje nije u stanju građanima osigurati dostojan život.

I ono najvažnije – ne žele da i njihova djeca jednog dana postanu žrtve novih generacija političkih i obiteljskih uhljeba, koji će po uzoru na svoje prethodnike parazitirati na državnim jaslama, jer na to, navodno po stranačkom opredjeljenu i obiteljskom naslijeđu imaju pravo.

Dok se oni svi namire i obogate, Hrvatska će postati pustinja, a brojka od 189 tisuća onih koji su otišli ostat će samo lijepa uspomena.

(express.hr)

Nismo antivakseri, želimo samo najbolje za svoje dijete, branila se Kristina (35) na sudu

Kristina (35) iz okolice Koprivnice proglašena je krivom i kažnjena s 300 kuna jer svoje trogodišnje dijete nije cijepila protiv zaraznih bolesti premda je to zakonska obveza.

Inspektorica koja je obavila nadzor u pedijatrijskoj ordinaciji u Domu zdravlja u Koprivnici ustanovila je kako dijete nije cijepljeno ni protiv jedne zarazne bolesti.

Dijete je, kaže, “trebalo biti cijepljeno protiv bolesti izazvanih haemophilus influenzae tipa B; potom protiv difterije, tetanusa i hripavca u razdoblju od navršenih dva mjeseca do 12. mjeseca; protiv dječje paralize do 12. mjeseca života; protiv ospica do navršenih 18 mjeseci; protiv hepatitisa B do 12. mjeseca života”.

Majka Kristina na sudu se branila kako je “kao odgovorni roditelj, a u dogovoru sa suprugom, odgodila cijepljenje djeteta sve dok ne budu propisno informirani i uvjereni da neće svoje dijete izložiti kratkoročnim i dugoročnim zdravstvenim rizicima”.

“Nismo antivakseri, samo želimo najbolje za svoje dijete. U Hrvatskoj nitko ne preuzima odgovornost za štetu nastalu cijepljenjem, a samostalnim istraživanjem došli smo do službenih uputa cjepiva iz kojih su vidljive moguće posljedice, a na što nas pedijatar nije upozorio”, upozorila je majka.

No, prekršajni odjel Općinskog suda u Koprivnici odbio je njezinu obranu kao neosnovanu.

“Okrivljenica, kao ni bilo koji drugi roditelj, nije u mogućnosti određivati i procjenjivati kad će se njeno dijete cijepiti s obzirom na to da je program cijepljenja djece u Hrvatskoj isti za sve. Sud smatra da je cijepljenje najefikasniji način prevencije zaraznih bolesti te se cijepljenjem mogućnost epidemija znatno smanjuje”, zaključuje sutkinja Dubravka Končar-Brodarić.

(vecernji.hr)

Pripadnici hrvatske granične policije tijekom prvih osam mjeseci ove godine uhvatili su i procesuirali 11.813 osoba koje su ilegalno pokušale prijeći granicu i ući u Hrvatsku, što je za 3609 osoba više nego u cijeloj 2018. godini, a čak za 8019 više nego u istom razdoblju prošle godine

Riječ je o službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova koje je dobio Jutarnji list.

To znači da je policija prosječno dnevno zaustavila 49 migranata u pokušaju ilegalnog prelaska granice. No, ukupna brojka ilegalnih migranata koje je procesuirala hrvatska policija u prvih osam mjeseci daleko je veći. Naime, u tom razdoblju slovenska policija Hrvatskoj je vratila 6447 ilegalnih migranata.

Riječ je o migrantima koji su uspjeli proći kroz Hrvatsku i ući u Sloveniju, a tamo ih je uhitila slovenska policija i potom u skladu s međunarodnim propisima vratila u Hrvatsku. Tako da se može reći da je u Hrvatsku od 1. siječnja do 31. kolovoza ove godine ušlo 18.260 ilegalnih migranata.

Ako se priljev migranata nastavi ovim tempom, može se očekivati da bi hrvatska policija do kraja godine mogla uhititi više od 15 tisuća migranata koji ilegalno žele ući u Hrvatsku, što je daleko najviše od ožujka 2016. godine, kada je zaustavljen veliki migrantski val s Bliskog istoka, Azije i Afrike u Europu.

Da je stvar s ilegalnim migrantima sve teža i ozbiljnija, u utorak su na sjednici Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti upozorili čelni ljudi policije i Uprave za granicu MUP-a.

“Pritisak na državne granice bit će sve veći. Mnogo je izazova pred nama, potrebno je jačati kapacitete, interoperabilnost, kao i razmjenu informacija svih sastavnica domovinske sigurnosti”, poručio je na za javnost zatvorenom sastanku glavni ravnatelj policije Nikola Milina. Koliko je situacija ozbiljna, podacima je konkretizirao pomoćnik načelnika Uprave za granicu Gilio Toić Sintić: “Pokušaji nezakonitih prelazaka granica Republike Hrvatske u porastu su za 70% u odnosu na 2017. godinu, a u osam mjeseci ove godine čak ih je 211% više nego u istom razdoblju 2018. godine. Najveći pritisak je na područjima Policijske uprave karlovačke, potom sisačko-moslavačke i ličko-senjske.”

Push back

Sada se postavlja pitanje gdje je tih 18.260 osoba? Od MUP-a smo jučer zatražili podatke gdje su ti migranti smješteni i koliko ih je ove godine zatražilo međunarodnu pravnu pomoć odnosno azil, a koliko je njih to odbilo te je sukladno međunarodnim sporazumima vraćeno u zemlju odakle su ušli u Hrvatsku.

U najvećem broju slučajeva u Bosnu i Hercegovinu. Također smo zatražili i broj maloljetnih osoba koje su procesuirane.

No, pitanja na ove odgovore jučer nismo dobili. Tako da ostaje nepoznanica gdje su te osobe. Naime, hrvatski kapaciteti za smještaj ilegalnih migranata su izuzetno mali u odnosu na njihov sve veći priljev.

U Centru u Ježevu ima mjesta za 96 osoba, u Centru u Trilju je 14 četverokrevetnih soba, u zagrebačkom hotelu Porin ima mjesta za 100 soba. Gradnja centra za migrante kod Petrinje, u kojem je trebalo biti mjesta za 200 osoba, zbog protivljenja lokalne zajednice nije ni počela.

Slična nepoznanica o sudbini nekoliko tisuća migranata koje je hrvatska policija zaustavila u ilegalnom pokušaju prelaska hrvatske granice dogodila se i prošle godine.

Prema službenim podacima MUP-a, u 2018. godini granična policija je uhvatila 8207 ilegalnih migranata. Od njih je 1438 vraćeno u treće države, 1068 zatražilo je azil, a 536 osoba je zadržano.

Dakle, riječ je o ukupno 3042 osobe. Stoga su nevladine organizacije koje u Hrvatskoj pomažu migrantima u ostvarivanju njihovih prava opravdano postavile pitanje gdje je preostalih 5165 osoba?

Iako policija to konstantno demantira, realno je zaključiti da su oni u sklopu push backa vraćeni u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju bez da im je ponuđena mogućnost međunarodne zaštite.

6600 policajaca

Da hrvatska policija to radi, nedavno je u razgovoru za švicarsku televiziju otkrila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Upravo je ona prije nekoliko tjedana na konferenciji o sigurnosti zloslutno najavila da se moramo pripremiti za mogući novi migrantski val s područja Azije i Afrike, sličan onome iz 2015. i 2016. godine kada je kroz Hrvatsku prema zapadnoj Europi prošlo 658.068 migranata. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tu njezinu najavu kratko je demantirao riječima: “To se neće dogoditi”.

Ministar Božinović na spomenutoj sjednici Koordinacije za domovinsku sigurnost napomenuo je “kako na granici ima izazova, ali hrvatska policija sa svim raspoloživim resursima granične policije i kriminalističke policije ima interdisciplinarni pristup te je granica sigurna”.

Za potrebe čuvanja granice svakodnevno je angažirano oko 6600 pripadnika policije, a država je u nabavu razne vrste tehnike, zaštitne opreme, vozila, kamera i ostalog uložila više od milijardu kuna.

Ministar je nedavno najavio i dodatno tehničko opremanje granične policije i dronovima. Očito je da se policija, ali i ostale sigurnosne službe uvelike pripremaju za neki novi veliki migrantski val koji bi mogao uslijediti, a koji nagovještavaju i čelni ljudi Uprave za granicu.

Naime, sve su češće informacije o ponovnom sve većem broju migranata koji iz Turske pristižu u Grčku, onda oni dalje kreću prema Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

U Turskoj je i dalje nekoliko milijuna izbjeglica čijim puštanjem prema Europi prijeti turski predsjednik. Uostalom, ovaj nagli povećani dolazak migranata u Grčku tumači se kao namjerno tursko propuštanje kako bi pokazali Europi što je čeka ako ne udovolji njihovim financijskim zahtjevima.

(jutarnji.hr)

Jedna od prvih zemalja koja je započela s primjenom 5G tehnologije, Švicarska je također prva koja je najranije pokazala znakove populističkog ustanka protiv 5G mreže

Izvješća pokazuju da se švicarski demonstranti sve više organiziraju kako bi prosvjedovali protiv 5G mreže, i protiv opasnosti povezane s njezinim radioaktivnim frekvencijama.

Građani također spriječavaju da 5G antene i dalje budu instalirane po cijeloj zemlji.

Budući da političari i druge vlasti ovu brigu ne shvaćaju ozbiljno, određeni broj Švicaraca pokušava riješiti ovo pitanje uz pomoć nacionalnog referenduma koji će omogućiti glasačima da odluče hoće li ili ne dopustiti da se 5G mreža nastavi instaliravati.

Još u veljači Švicarska je objavila da će 5G frekvencije u zemlji biti dodijeljene trima glavnim operaterima: Swisscom, Sunrise i Salt, koji će ostvariti 384 milijuna dolara godišnjeg prihoda.

Ova tri operatora toliko su se ponosila ovom odlukom da su počeli bombardirati građane reklamama preko​medija najavljujući kako će 5G ove godine biti dostupan u cijeloj Švicarskoj, i to ne samo u gradovima, već i u ruralnim selima, pa čak i u švicarskim Alpama.

Do početka srpnja oko 334 tornja već su bile opremljene 5G antenama, a još je velik posao u planu – to jest, ako ga Švicarci koji prosvjeduju i podupiru inicijativu za glasovanje – ne zaustave prije.

Već u Ženevi vlasti su prestale graditi nove 5G repetitore i antene zbog velikog javnog prosvjeda, čak i ako se ček i pretvaraju postojeće 4G antene u 5G antene, za što nije potrebno nikakvo izdvojeno odobrenje.

Ali sve to samo po sebi neće biti dovoljno za potpunu snagu 5G mreže jer 5G antena trebaju biti u izobilju i u neposrednoj blizini s drugim 5G antenama da bi mogle raditi.

Drugim riječima, pretvaranje samo postojećih 4G antena u 5G antene učinit će 5G pokrivenost djelomičnom, u najboljem slučaju.

21. rujna švicarski prosvjednici su organizirali masovno okupljanje ispred vladinih zgrada u Bernu, te su imali ogroman odziv. Također su podigli svijest o potrebi inicijative za glasovanjem po tom pitanju, što se čini neizbježnim.

“Mislim da na našoj strani imamo većinu građana”, izjavila je Coco Tache-Berther, jedna od organizatora grupe Fequencia koja se zalaže protiv uvođenja 5G tehnolotije.

Sada je vrijeme da Hrvati ustanu i kažu “NE” 5G mreži

Kao što su mediji izvještavali u prošlosti, Švicarska je često na čelu progresivnih pokreta poput ovog.

Na primjer, davne 2014. godine, vijesti su objavile kako se razvijaju čitava sela u Švicarskoj koja ne koriste Wi-Fi i ostale oblike elektromagnetskog zračenja, te su one bile poznate kao enklave koje funkcioniraju kao sigurne zone za ljude sa velikom “elektroosjetljivošću”.

Sada je Švicarska opet na prvom mjestu u borbi protiv 5G-a, s naporima cijele države da zaustavi uvođenje 5G mreže prije nego što bude prekasno.

“Čeka nas ozbiljna, neovisna studija koja pokazuje ima li, da ili ne, 5G štetan učinak za stanovništvo” – izjavio je Daniel Buchs, liječnik i regionalni parlamentarc iz Kršćansko-demokratske stranke koji predvodi pokret u Ženevi da se prestane uvoditi 5G mreža.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Građani u Njemačkoj imat će uskoro više razloga za ulaganje u kvadrate svoga doma kada banke ponude negativne kamate na stambene kredite

Budući vlasnici kuća i stanova u Njemačkoj imat će razloga za ulaganje u kvadrate svoga doma. Naime, nekoliko njemačkih banaka planira u skoroj budućnosti ponuditi stambene kredite s negativnom kamatnom stopom.

Što znači da će korisnici kredita u konačnici, računajući i glavnicu i kamatu, platiti banci manje nego što su kreditom primili za kupnju svoje nekretnine.

Penali na depozite banaka

Naime, Europska središnja banka (ECB) pojačala je penale na depozite banaka, odnosno na sredstva koja nisu “puštena u optjecaj”. Trenutačno imati neiskorišten novac na računu za banke je prilično skupa igra, odnosno radije ga daju krajnjim klijentima po gotovo nultoj ili čak negativnoj kamati nego da plaćaju skuplje penale središnjoj bankarskoj instituciji. Drugim riječima, banke sada, barem u Njemačkoj, planiraju igrati po modelu jeftino dam samo da sve prodam (plasiram).

Prema nekim procjenama, klijent koji digne kredit od 200.000 eura na 10 godina vratio bi banci pri zatvaranju duga tisuću eura manje, odnosno negativna kamatna stopa trenutačno bi bila pola postotnog poena. Uzme li klijent kredit na 20 godina, kamatna stopa bila bi ravna nuli. Iznos ukupnog povrata bio bi jednak iznosu koji je podignut na početku kredita. Tek s kreditima na rok od trideset godina banka bi nešto zarađivala, i to simboličnih pola posto na ukupnu vrijednost plasiranog novca.

“Riječ je tu o puno široj slici koju njemačka država provodi zajedno s bankama, ne samo o penalima Europske središnje banke. Zbog trgovinskog rata sa SAD-om, ali i zbog sve većeg razvitka i veće proizvodnje, Kina sve manje uvozi i okreće se domaćoj proizvodnji. Upravo zbog toga njemačko gospodarstvo počelo je usporavati, prije nekog vremena počele su i najave nove recesije, a ovo su posebne mjere kako bi se taj pad usporio i preokrenuo….

… Njemačka sada počinje ulagati u obnovu i građevinu kako bi stvorila dodatne poslove njemačkim tvrtkama. Uz obnovu infrastrukture, ide se i na povećanje potrošnje, odnosno na jačanje sektora građevine, a to se ostvaruje upravo ovakvim mjerama” – kaže hrvatski ekonomist dr. Ljubo Jurčić.

Sličan potez s negativnim kamatnim stopama na stambene kredite prije nešto više od mjesec dana počela je provoditi i treća po veličini danska banka Jyske bank. Po istom modelu, za desetogodišnje stambene kredite odobravaju negativnu kamatnu stopu od -0,5 posto. Uz to, klijentima koji deponiraju novac u banku Jyske bank uvela je nultu kamatu, odnosno klijenti ne zarađuju držeći novac na računima banke.

Novac je danas u svijetu jeftin kao nikada u povijesti, a za to su najzaslužniji guverner eurozone na odlasku Mario Draghi koji je da bi spasio države dužnice poput Grčke, Italije, Španjolske… išao u rušenje kamatnih stopa i tiskao novac za otkup njihovih državnih obveznica. Draghiju se pridružio i američki FED koji je također srušio kamate na povijesno najniže razine. Te su mjere dobre za dužnike, ali su noćna mora za štediše jer se više ne isplati davati novac u banku na štednju.

Trend uzima maha

Švicarska je u tom smislu otišla i korak dalje. Jedna je velika švicarska banka prije nekog vremena najavila da će klijentima obračunavati naknadu u iznosu od 0,6 posto na deponirane iznose veće od pola milijuna eura.

“Naravno, ni jedna banka ne želi gubiti na poslovanju, a sve to što se trenutačno događa na tržištu novca bilo je prije nezamislivo. Sve banke sada nastoje plasirati što je moguće više novca koji imaju na raspolaganju, pa se krediti nude na sve moguće načine” – kaže danski ekonomski analitičar Jan Hoegh.

Iako takav pristup uzima sve više maha diljem Europske unije, vrlo je upitno hoće li se takva situacija preslikati i na hrvatsko novčarsko tržište na kojemu su i inače kamatne stope na stambene, ali i na komercijalne kredite, znatno veće nego u ostalim zemljama EU.

“Hrvatska bi imala mogućnost pokrenuti slične mjere, ali velika većina političara, koji u krajnjem slučaju trebaju sudjelovati u kreiranju monetarne politike, ili ne razumiju o čemu se radi ili ne žele takve procese. U svakom slučaju, kako Hrvatska ima HNB, odnosno središnju banku, bilo bi moguće poduzeti takve mjere, a korist bi bila višestruka. Dodatno bi se potaknula proizvodnja, odnosno građevinska industrija u Hrvatskoj” – kaže dr. Jurčić.

(vecernji.hr)

Mislim da se neće dogoditi svjetska kriza kao 2008. i da su vlade već naučile kako se boriti s ekonomskim problemima, a njemačka vlada u slučaju pada ima dovoljno velike fiskalne rezerve od 80-ak milijardi eura iz kojih može intervenirati

U pričuvi već imaju i paket mjera pokretanja javnih radova kako bi pojačali potražnju i zaustavili recesiju.

Hrvatska vlada ne može jačati javne radove jer je na krajnjoj granici zaduženosti i bojim se da smo u lošijoj situaciji nego smo bili na početku zadnje svjetske krize. Vlada ne može intervenirati kao tada kada je povećala PDV, uvela krizni porez na plaće…

Učinili su to da bi spasili radna mjesta u državnom sektoru, a to spašavanje radnih mjesta bilo je besmisleno jer zaposlenici ponovno traže veće plaće. Industrijska proizvodnja pada, turizam stagnira, domaća potrošnja će padati…

Tek stižemo 2008. godinu

Sve komponente BDP-a će biti ugrožene i oporavak neće trajati šest nego deset godina, a nakon toga slijedi nam dugoročna stagnacija jer neće biti ni jednog unutrašnjeg ili vanjskog šoka zbog kojeg bi se oporavila ekonomija, kakav smo, recimo, imali ulaskom u EU-u.

Takvim tamnim tonovima dr. Damir Novotny oslikava mogući scenarij razvoja situacije u hrvatskom gospodarstvu zbog usporavanja njemačkog i talijanskoga gospodarstva.

Kako dva najvažnija tržišta za hrvatske izvoznike imaju problema i usporavaju rast, tako u Hrvatskoj rastu strahovi i očekivanja da nam nova recesija ne gine.

Radi se o zemljama s kojima najviše trgujemo, a kako je izvoz jedan od generatora rasta, jasno je da smanjena potražnja za robama naših tvrtki u tim zemljama i smanjenje dolazaka turista, posebice Nijemaca, znači gubitak za hrvatsku ekonomiju. Dodajte tomu da već dvije-tri godine ekonomisti diljem svijeta najavljuju novu krizu, onda imate pravi recept za brigu.

Jer, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su bilježile minus na minus dugih šest godina, dok su druge zemlje već odavno bile izišle iz krize. Nama je horoskop takav da ćemo tek ove godine vrijednošću gospodarstva uhvatiti pretkriznu 2008. godinu.

Nakon što je u prvom kvartalu ove godine, bruto domaći proizvod (BDP) rastao 3,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, za drugi se kvartal očekivao rast od tri posto. No, ostvareno je 2,4 posto rasta. Nije to rezultat za plakanje, dobar je to rezultat, kažu iz Vlade i ponavljaju da rastemo 20 kvartala zaredom, ali ipak, kažu, moramo smanjiti uvoznu ovisnost, pa su se sjetili da bi trebalo jačati domaću proizvodnju i stvaranje dodane vrijednosti…

A ostali rasli u prosjeku 10 posto

Hrvatska, Italija i Grčka jedine su tri zemlje Europske unije koje cijelo desetljeće nakon svjetske krize nisu svoja gospodarstva vratile na razinu pretkrizne 2008. godine.

Hrvatskoj je lani za to nedostajalo jedan posto bruto domaćeg proizvoda, Italiji je nedostajalo 3,3 posto BDP-a, dok je prošle godine realna vrijednost njemačkog BDP-a bila 13 posto veća nego u 2008. godini. U cijeloj Europskoj uniji lani je vrijednost BDP-a bila 10 posto iznad one iz 2008. godine!

Na naše pitanje, s obzirom na rezerve i planove koje u rukavu ima njemačka vlada, hoće li opet oporavak njemačkoga gospodarstva potaknuti hrvatsko, dr. Novotny naglašava da trebamo znati kako se poduzeća koja su poslovala s Njemačkom neće oporaviti, nego će propasti i nestati s tržišta jer većina nema kapitala da bi preživjela.

To se dogodilo 2008. kad su narudžbe pale drvoprerađivačkoj industriji, neke su tvrtke nestale jer su se oslonile na njemačko tržište namještaja, naglašava ovaj ekonomist i dodaje da se građevinski sektor nije oporavio, tamo je 2008. zbog pada narudžbi nastao nagli pad, a tadašnje velike kompanije su danas u stečaju ili ne postoje.

– Njemačka bi radije vidjela nagli pad ekonomske aktivnosti jer bi se naglo oporavila, no to se neće dogoditi nego će blago usporavati, što se može pretvoriti u dugoročnu stagnaciju, koja ne pogoduje Hrvatskoj, zato što nije u stanju okrenuti se trećim tržištima jer nema dovoljno svojih proizvoda.

Polovica izvoza ide nam u Italiju i Njemačku

Kriza u Njemačkoj će se preliti na Hrvatsku i u pogledu sentimenta potrošača i odnosa prema potrošnji, u drugom kvartalu je pala potrošnja, jedino što još možemo očekivati jest rast investicija iz europskih fondova, a, nažalost, to ide sporo, nema dovoljno pripremljenih projekata – veli nam dr. Novotny.

Objašnjava kako je struktura hrvatske ekonomije kompleksna, posebno ovih posljednjih par godina, kada se ekonomija pretvorila u rentijerski koncept i jednostavno nemamo dovoljno poduzeća koja bi sada prodavala u Africi i Aziji svoje proizvode.

Kao dobar primjer, ističe Jadran Galenski laboratorij koji svoje proizvode prodaje u 80-ak zemalja ili Šestan-Busch s prodajom u 30-ak zemalja…

Ovaj ekonomist kaže da teorija i praksa ekonomskih ciklusa kaže da ekonomije idu prema vrhuncu, pa onda prema padu gotovo u pravilu svakih 10 do 12 godina.

Posljednja kriza iz SAD-a prelila se na cijeli razvijeniji dio svijeta, imala je izvor u financijskom sektoru, sektoru loših kredita u SAD-u, koje su financirale europske banke, pa su banke došle u probleme i sanirale su ih vlade kojima je ostao vrlo visok javni dug.

Dr. Novotny kaže da se sada ne vidi usporavanje američkoga gospodarstva, dok se za njemačko gospodarstvo ovu godinu očekuje usporavanje 0,2 posto.

To zapravo i nije nova kriza. Radi se o cikličkom usporavanju lokalnih ekonomija, i to Njemačke, kao i Italije koja je prezadužena, i nije desetljećima provela modernizaciju.

To će se usporavanje preliti na Hrvatsku, koja s Italijom i Njemačkom ostvaruje 50 posto svih svojih međunarodnih transakcija.

– Hrvatska izvozno orijentirana poduzeća u ovih desetak godina relativno su se dobro uklopila u nabavne lance njemačke i talijanske industrije, mislim na metaloprerađivačku industriju, drvnoprerađivački sektor, pa i neke druge sektore, poput logistike.

Tko će dobiti otkaz? Nijemac ili Hrvat?

Dobro su se pozicionirala u tim lancima, ali će prvi nastradati jer će njemačka industrija smanjivati narudžbe, i to se sada i događa. Njemačka industrija izdvojila je i “outsource” dio proizvodnje prema Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji, kako bi u slučaju krize mogla smanjivati narudžbe prema vanjskim tržištima, a zadržati radna mjesta u Njemačkoj.

To je sukus problema s kojim će se Hrvatska u sljedećim godinama suočiti.

S druge strane, na tržištu rada Njemačke zaposlilo se dvjestotinjak tisuća hrvatskih građana koji će u slučaju krize ostati bez posla.

To je gotovo sigurno, jer u Njemačkoj se u slučaju smanjivanja proizvodnje primjenjuje pristup da prvi ide onaj tko je posljednji došao.

To je ozbiljan problem jer su se njemački poslodavci i sindikati već dogovorili da će u slučaju snažnijeg pada narudžbi s međunarodnog tržišta, naročito u autoindustriji i industriji strojeva, radno vrijeme biti skraćeno, radit će se tri dana u tjednu kako bi spasili radna mjesta, a prvi na udaru bit će radnici iz drugih zemalja – ističe dr. Damir Novotny.

(slobodnadalmacija.hr)

List “Slovenske novice” piše da se radi o 29-godišnjem Žigi Lesjaku iz Velenja koji je pratio motociklističke sportove

Slovenska televizija dala je otkaz slovenskom sportskom novinaru koji je krijumčario migrante iz Pakistana, prenose u četvrtak mediji.

Novinar vodeće komercijalne televizije POP-TV u pritvoru je nakon što je policija u njegovu vozilu otkrila četiri migranta iz Pakistana prošlog tjedna kod Čateža.

“Izražavamo žaljenje zbog toga događaja. O postupanju novinara naše sportske redakcije izvan radnog mjesta nismo bili obaviješteni, a ne znamo niti za eventualne osobne okolnosti u kojima se je našao”, priopćila je POP-TV.

Novinar, čiji identitet televizija nije otkrila, dobio je otkaz i prijeti mu i do pet godina zatvora.

List “Slovenske novice” piše da se radi o 29-godišnjem Žigi Lesjaku iz Velenja koji je pratio motociklističke sportove.

Mediji navode da se krijumčarenjem ilegalnih migranata počeo baviti zbog financijskih teškoća.

Krajem srpnja ove godine zbog istog je razloga bila privedena Lidija Mavretič koja se na listi Socijalnih demokrata (SD) 2004. neuspješno kandidirala za Europski parlament.

Stranka se od tog slučaja distancirala, tvrdeći da ona više nije njihova članica ili aktivistica.

(vecernji.hr)

Šokantni razmjeri demografskog sloma i iseljavanja iz Hrvatske najbolje su vidljivi u ispražnjenim učionicama, a u 2019./2020. školskoj godini situacija bi mogla biti gora nego ikad do sada

Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, temeljenima na privremenim podacima ureda državne uprave iz lipnja ove godine, čak 137 osnovnih škola u nas u novoj školskoj godini nije upisalo niti jednoga jedinog prvašića! Zbog toga, ali i zbog manjka učenika ostalih razreda, ukupno 12 područnih škola na jesen će, u Ministarstvu kažu “privremeno”, morati staviti ključ u bravu.

Privremeno ili ne, ali iskustva iz prethodnih godina pokazuju kako rijetko koja područna škola s vremenom oživi, a uporište ne treba daleko tražiti – dovoljno je pogledati službene podatke o broju živorođene djece proteklih godina (ne računajući iseljavanja), a koja će sljedećih godina kretati u školu.

Koliko je situacija gora u odnosu na prošlu školsku godinu svjedoči i to što je lani bilo 117 osnovnih škola koje nisu upisale ni jednog učenika prvih razreda, a privremeno je bilo zatvoreno osam područnih škola. U samo godinu dana, dakle, broj škola bez prvašića povećan je za 20, a zbog toga ćemo od jeseni u klupama imati 24 razreda najmlađih đaka manje nego lani. Od ovogodišnjih 137 osnovnih škola bez upisanih učenika u prvi razred njih 125 nastavit će s radom zahvaljujući ranije upisanim generacijama. Među njima, naravno, najviše je područnih škola, ukupno 118.

Međutim, više nego zabrinjavajući jest podatak da u nas čak ni u neke matične škole više ne dolaze novi naraštaji. Tako ukupno pet matičnih škola u 2019./2020. školskoj godini nije upisalo ni jednog prvašića, a među njima su dvije matične osnovne škole iz Dalmacije: Osnovna škola “Novigrad” u Zadarskoj županiji te Osnovna škola “Kuna” u Kuni Pelješkoj, malenom mjestu u unutrašnjosti otoka Pelješca (općina Orebić).

Općenito gledano, prazne se učionice u cijeloj Hrvatskoj, i to ne samo na otocima, zaleđu, brdsko-planinskim krajevima ili slavonskim ravnicama. U čak 19 županija evidentirano je po nekoliko škola u kojima u novoj školskoj godini nije upisan ni jedan prvašić, jedino Međimurska županija i Grad Zagreb zasad tih problema nemaju. Najgora je situacija u Primorsko-goranskoj te Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je u svakoj po 12 takvih škola, a ne zaostaju ni Splitsko-dalmatinska te Brodsko-posavska s 11, uglavnom područnih, osnovnih škola koje nisu upisale ni jednog učenika u prvi razred. U Dalmaciji još Zadarska te Dubrovačko-neretvanska županija bilježe svaka po sedam takvih škola, dok ih je u Šibensko-kninskoj pet. Problema ima i sjever Hrvatske, u Varaždinskoj županiji, primjerice, dvije osnovne škole nisu upisale prvašiće.

Ono što je za svaki kraj najteže jest zatvaranje male škole. Od 12 takvih područnih škola koje od jeseni zbog manjka učenika svih razreda više neće raditi tri su iz Dalmacije – područna škola Krstatice kojoj je matična Osnovna škola “Zagvozd” u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te još dvije u Šibensko-kninskoj županiji, područna škola “Danilo” matične Osnovne škole “Vrpolje” te područna škola “Radonić 1″ Osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog iz Drniša.

Sa zatvaranjem škola, ali i nedostatkom đaka u prvim razredima, otvaraju se brojni problemi poput zadržavanja radnih mjesta učitelja koji, u slučaju da ne budu prebačeni u matične škole, praktički postaju tehnološkim viškovima. No, još su razornije posljedice zatvaranja škola i manjka učenika u opustošenim područjima za život toga kraja.

- To mora biti uzbuna i za lokalne zajednice. Ovo su alarmantni podaci na koje upozoravamo godinama. Ne zatvaraju se samo škole, zatvara se razvoj toga kraja, nestaje život, što nosi velike ekonomske posljedice. Tu je i starije stanovništvo koje ondje ostaje i uglavnom ulazi u sustav socijalne skrbi, dakle prepušteno brizi države. Hrvatska je navikla na postupno nestajanje što nije dobro i ne smije nikoga ostaviti ravnodušnim – ocjenjuje demograf zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta prof. dr. Anđelko Akrap, koji godinama poziva na donošenje dugoročne strategije razvoja.

Situacija, kaže, može biti samo gora, na što upućuju negativni demografski trendovi. U Hrvatskoj je, primjerice, 2009. godine bilo 44.753 živorođene djece, a lani je njihov broj pao na 36.945.

- I bez iseljavanja godinama bilježimo pad broja živorođenih, a znamo da u valu iseljavanja odlaze čitave obitelji. Čak i pod pretpostavkom da se iseljavanja zaustave, jasno je da će idućih godina biti sve manje upisa u prve razrede osnovnih škola – jasan je profesor Akrap.

Zatvorene škole

Među 12 područnih škola koje će se u novoj školskoj godini privremeno zatvoriti, tri su s područja Dalmacije. Tu su još tri u Primorsko-goranskoj županiji te po jedna u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Ličko-senjskoj, Brodsko-posavskoj i Istarskoj županiji.

Otoci i Zagora najugroženiji

Što se tiče škola bez upisanih prvašića u novoj školskoj godini, u Splitsko-dalmatinskoj županiji među njih 11 su, primjerice, područne škole kojima su matične one u Vrgorcu, Trilju, Žrnovnici i sl. pa sve do Jelse na Hvaru, u Zadarskoj županiji one koje pripadaju osnovnoj školi u Benkovcu te područne škole na otocima Silbi, Velom Ižu, Vrgadi, u Šibensko-kninskoj županiji prvašića također nemaju područne škole na otocima Zlarinu, Prvić-Šepurinama, Krapnju, ali i ona u zaleđu u Kijevu, dok su to u Dubrovačko-neretvanskoj županiji područne škole Suđurađ, Bijeli Vrh, Gabrili, Pridvorje itd..

Okrug Gornji samostalna škola

Splitsko-dalmatinska županija u 2019./2020. školskoj godini dobit će jednu matičnu školu više, ali prije svega zahvaljujući administrativnim izmjenama. Naime, u tijeku je postupak statusne promjene područne škole Okrug Gornji pri Osnovnoj školi “Petar Berislavić” u Trogiru te će ona ubuduće djelovati kao samostalna osnovna škola.

Pad sredinom stoljeća

Prema projekcijama demografa prof. dr. Anđelka Akrapa, čak i u situaciji da nakon 2020. godine Hrvatska ima veći broj useljenih nego iseljenih stanovnika te da se zadrži današnja razina fertiliteta, sredinom stoljeća možemo očekivati veliki pad broja stanovnika (na 3,15 milijuna). Ono što je posebno zabrinjavajuće jest da bi do 2051. godine udio mladih u dobi od 0 do 14 godina u ukupnom stanovništvu s 14,5 posto koliko je iznosio 2016. godine mogao pasti na 12,1 posto, odnosno u tome bismo razdoblju mogli ostati bez više od 200 tisuća mladih te dobi – 2016. godine bilo ih je 590 tisuća, dok se za 2051. godinu predviđa pad na 379.600.

(slobodnadalmacija.hr)

Prof. dr. sc. Mirjana Nazor je poznata splitska psihologinja koju je, kao i sve druge građane, zabrinuo val nasilja u zemlji. Sve su češći izvještaji o napadima na turiste i manjine, razbojništvima, silovanjima, ubojstvima…

Inače uvijek odmjerena gospođa Nazor sad ‘bez rukavica’ kaže da Hrvatska ide u krivom smjeru, navodi da je nade sve manje, i postavila je prilično oštru dijagnozu društva koje srlja u još veću provaliju, piše Slobodna Dalmacija.

Okomila se i na političare koji nas uvjeravaju da je sve bajno i na njihovo pomalo dosadno obećanje da će Hrvatska biti nova Švicarska.

Pa tako njemački Deutsche Welle navodi da pitanje povećanja kriminala u Hrvatskoj nije samo medijski dojam, nego to podupiru i statistike. Naime, taj medij navodi da je dobio podatke hrvatskog MUP-a koji zaista ukazuju na porast teškog kriminala u ljetnim mjesecima.

Također, navode da se već i generalno u RH bilježi znatno više kaznenih djela u prvih sedam mjeseci 2019. godine – 31.580 slučajeva, u usporedbi s istim razdobljem lani – 29.653 slučaja.

- S obzirom na to isto razdoblje, ove godine počinjeno je 25 posto više ubojstava (15 prema 12), 19 posto više pokušaja ubojstva (62 – 52), 14 posto više silovanja (41 – 36), 27 posto više svih kaznenih djela na štetu maloljetnika (3806 – 3009) te sedam posto više razbojništava (415 prema 387).

Nasilje je, statistike pokazuju, postalo prisutnije u hrvatskom društvu. Upravo u lipnju i srpnju 2019. godine dogodilo se nešto više određenih teških kaznenih djela negoli bi do danas iznosio ovogodišnji mjesečni prosjek. Od 62 pokušaja ubojstva, primjerice, na ta se dva mjeseca odnosi njih 23. Kako su nam javili iz MUP-a samo za mjesec srpanj, ove je godine samo u tom mjesecu zabilježeno 783 stranih državljana oštećenih kaznenim djelima u RH, a lani 701 – navodi se, među ostalim, u podacima policije.

A sada dijagnoza psihologinje Nazor:

Što se događa s Hrvatskom?

- Teško je i meni reći, ali nije dobro. Čitam svaki dan vijesti i šokiram se okrutnošću prema slabijima, drukčijima. A najgore od svega je što se lagano navikavamo na to. Prije bi se šokirali nekim događajem na stranicama crne kronike, a danas smo doslovce zagušeni tim vijestima i oguglali smo, više ne reagiramo, samo sliježemo ramenima. A na to se ne smije nikad oguglati, nasilje ne smije postati mainstream, ono mora ostati na razini incidenta, a ne pravila. Također, gledam i ne vjerujem kada naši političari govore kako je sve u redu, da je Hrvatska prosperitetna, sretna, nova Švicarska i slične nebuloze.

Uh, o toj novoj Švicarskoj slušamo već desetljećima…

- Da, možda je za ovdašnje političare i njihovu sljedbu Hrvatska zaista Švicarska. Sigurno im je dobro; dobre plaće i privilegiran status, te u nekim slučajevima i zaštita od progona ili pak blage kazne za njih i članove njihove obitelji ili partije.

Dobro, to mi više sliči na Afriku sa strujom, nego na Švicarsku…

- Istina. I ono malo stupova društva koje smo imali, uništavamo, urušavaju se temelji koji čine jednu zajednicu, mogli bismo reći da smo, kako su to već zamijetili, dobili državu, a izgubili – društvo. Pogledajte zdravstvo, školstvo… Nažalost, po nekim pitanjima mi smo danas nazadniji nego 1990. Ne želim zvučati negativno, ali već 20 godina struka upozorava da se ide krivim putem, ali nitko ne sluša…

A kad bi se išlo pravim, e onda bi možda netko ostao bez svog bogatstva, i prilike da uhljebi kćeri, sinove, braću, sestre, nevjeste…

- Politika bi trebala služiti svima, a ne samo njima. No to mazanje očiju drugima i narodu ne može trajati vječno, jer će, ako se ova manifestacija zla nastavi, i na njihova vrata jednog dana pokucati nasilnici i neće im pomoći ni visoke ograde. Onda će se i njima oglasiti alarm, ali prekasno.

Kako komentirate gore navedene policijske statistike?

- Trebamo težiti tome da nasilje opada, i jedan posto povećanja nekih kaznenih djela je previše. Ali kad se nešto poveća za pet, deset ili petnaest posto u tako kratkom razdoblju, e to nije dobro. I sad zamislite da se tako povećanje nastavi sljedećih godina. Hoćemo li onda 2029. imati kriminala za 50-100 posto više u odnosu na, recimo, 2019. godinu? Ne želim u to vjerovati, ali netko mora reći ljudi ovo nije dobro, te što trebamo učiniti da u idućim godinama ne doživimo još veći porast lopovluka, premlaćivanja, ubojstava i općenito nasilja svake vrste. Ali sumnjam da će bilo tko reagirati, kao što nije reagirao ni prije.

Hoće li nam svima uskoro možda trebati suzavac za obranu ili čak pištolj?

- Ako se to dogodi, a prema tome očito idemo, nećemo više našu zemlju moći reklamirati kao sigurnu za turiste. No, turisti odu, a mi ostajemo. I kako onda živjeti u takvoj atmosferi? Ja se već danas, moram priznati, osjećam pomalo nelagodno čitajući sve te vijesti i puno se više brinem za sigurnost svoje obitelji. Tu brigu i strah nisam doživljavala prije, jer, kao što sam već rekla, svima nam je postalo uobičajeno da čim se probudimo čujemo kako je netko opljačkan, ubijen, premlaćen, silovan i samo čekamo kada će doći na red netko od naših bližnjih.

Imamo mlade ljude koji batinaju druge…?

- Besposleni su. Da imaju posao koji će ih iscrpiti, i smislen ispunjen život sa svojim obvezama i radostima, ne bi im palo na pamet ići okolo po tuđim kućama i tući druge ljude. Iako njihovo djelo nailazi na osudu kod većine svijeta, oni u svojoj grupi vjerojatno budu i pohvaljeni. I to ih ispunjava, jer mi smo u svojoj biti društvena bića, tražimo priznanje i pohvalu, makar oni dolazili i od krivih i opasnih uzora. Umjesto da takve osobe društvo izolira, tog mladića koji je istukao dijete srpske nacionalnosti ili nasumično napao ženu koja priča “kaj”, netko će počastiti – pivom.

Kažete besposlenost, a evo nedostaje radnika, uvozimo ih…

- Možda je nekima lukrativnije baviti se batinanjem. I još ako ih se adekvatno ne kazni, nego ih pravosuđe mazi, nailazi im uvijek olakotne okolnosti jer misli se “mlado ludo”. A to “mlado ludo” ako ne reagiramo će postat će “staro ludo”. Mladog čovjeka koji je zapeo u nekom blatu se može i izvući, ali za starijeg čovjeka koji je karijerni kriminalac, uglavnom je kasno, iako moram napomenuti da uvijek ima nade za promjenu. Jer kao što kaže ona stara – gdje ima volje ima i načina.

Ima li nade da se trend okrene i bude nam bolje?

- Za nas malo starije je već kasno, ali žao mi je mladosti koja ostaje iza nas. Što ćemo im ostaviti u nasljeđe?! Ako uopće itko od tih mladih ostane ovdje. Trebalo je reagirati jučer. Nasilnike treba strogo kazniti, ali i rehabilitirati. Pogledajmo kako to druge zapadne zemlje rade, pritom ne mislim na Ameriku, nego recimo na Skandinaviju, Njemačku.

Kako to rade?

- Ne možete samo mladog čovjeka staviti u zatvor gdje će mu društvo praviti stariji kriminalci koji će ga naučiti zanatu, čim iziđe iz zatvora tako “školovan” opet će uraditi kazneno djelo. Treba ga rehabilitirati, naučiti, školovati, pružiti mu sve ono što mu nije pružila vlastita obitelj i onda bi mogao postati vrijedan član društva koji će obogaćivati svoju okolinu, a ne krasti od nje.

Znači sve počinje od obitelji?

- Većina toga, jer djeca se rode, recimo to tako, “prazne glave” i ako je punimo glupostima te učimo dijete da je u redu tući slabije, da je u redu ukrasti tu i tamo nešto, takvo dijete će izrasti u lopova i nasilnika. Drukčiji ishod je teško i očekivati. Dio ovih mladih koji tuku starije, žene i djecu, a za život zarađuju krađom, sigurno dolazi iz disfunkcionalnih obitelji.

A što je s pravosuđem?

- Netko prođe “lišo”, čini brojne prekršaje u prometu i ubija pješake, drugi konstantno kradu, tuku i ne kažnjava ih se, slučajevi se namjerno guraju u zastaru, a onda pravosuđe pokaže svu svoju oštrinu na dečku koji je od straha i traume jednostavno umro u zatvoru jer je zapalio nekoliko maslina i sam se prijavio. To su vam te dvije Hrvatske, jedna koja oprašta pravim kriminalcima, i druga koja zatvara bolesne, i na kraju ih i ubije. Tuga.

A imamo i one bakice što ih porezna hvata jer prodaju na pazaru, a ovi što su pokrali milijune slobodno šetaju, voze jahte i “bijesne” automobile. Neki su čak i gosti na inauguracijama…

- To su te dvije Hrvatske. Bogata i siromašna. Privilegirana i zakinuta. Sretna i nesretna. Razdor se samo povećava, a pametan mladi svijet odlazi. Ljudi ne vide budućnost ovdje jer je sve po stričevima, ćaći, rođacima. I onda i onaj branitelj koji je stvarao ovu zemlju, diže ruku na sebe kada vidi za što se borio. Puno je ljudi nesretno, velik je broj i onih koji imaju riješeno egzistencijalno pitanje, ali se više ne smiju i nema zadovoljstva u ovoj zemlji, pa traže sreću daleko.

Je li to razlog što jako velik broj Hrvata ima tjeskobu, depresiju, pa piju anksiolitike, antidepresive…?

- Dijelom da. Opće je nezadovoljstvo sa svime, od zdravstva, mirovina, neravnopravnih prilika, i ljudi onda traže pomoć psihijatara i psihologa. Moja struka i liječnici mogu pomoći, ali treba krenuti od uzorka. A to upropaštavanje je krenulo prije nekoliko desetljeća, tako će i oporavak trajati isto toliko, ako ne i duže.

Udruge za zaštitu životinja kažu da nikad nije bilo ovoliko nasilja nad životinjama, i to rade odrasle osobe. Je li to neka patologija ili zlo?

- Može biti patologija, ali prije bih rekla da je ovo drugo. Dakle, bespotrebna okrutnost i iživljavanje nad bićem koje ti ne može uzvratiti. Korijeni takvog besmislenog zla su kompleksni i trebalo bi napraviti studiju koja bi razjasnila uzroke, ali ovako iskustveno mogu reći da je korijen u društvu, nezadovoljstvu, besposlenosti i odsustvu sankcija.

Za mene je agresija i kada naši ljudi nose smeće iz kuće i onda ga bacaju u more, preko prozora zgrada.

- To jest agresija, i to u vidu krajnje sebičnosti, jer glavno da je njihov stan čist, a kako je zajednici, to ih ne brine. Najveći je problem s djecom koju roditelji nisu naučili da se ni papirić od bombona ne baca na ulicu. I kad to djetetu od tri, pet godina ponavljate budite sigurni da ono neće nikada baciti smeće na plažu. Ali ako su mu model roditelji koji to rade, naravno da će ono nastaviti tu tradiciju. Ljudi su sebični, uglavnom misle na sebe. Na druge jedino misle kad ih olajavaju. U tome i jest problem, bavimo se više drugima nego sobom i rasipamo energiju na gluposti, umjesto da je usmjerimo u nešto što bi nas moglo obogatiti i pružiti nam priliku da rastemo – rekla je Mirjana Nazor za Slobodnu.

(jutarnji.hr)