Prema Floridi se kreće monstruozni uragan snažniji i od onoga koji je devastirao Houston proglašeno je izvanredno stanje, vjetar već sad puše 215 km/h

Uragan Irma, koji se kreće prema Karibima i južnim Sjedinjenim Državama, u ponedjeljak je prerastao u četvrtu kategoriju, dok se otoci na njegovu putu pripremaju za dolazak te opasne oluje.

Upozorenje zbog jačanja oluje s mogućim po život opasnim vjetrom, valovima i bujicama, Američki nacionalni centar za uragane izdao je za područje koje dotiče Zapadnu Indiju, uključujući dijelove Leewardovih otoka, Britanske i Američke Djevičanske otoke i Portoriko.

Uragan četvrte kategorije od ukupno pet prema Saffir-Simpsonovoj ljestvici podrazumijeva vjetar brzine od 209 do 251 kilometra na sat s katastrofalnim ishodima, uključujući čupanje stabala, kidanje vodova, nestanak struje i vode i znatno uništenje imovine.

Irma, koja trenutno razvija vjetar brzine od 215 kilometara na sat, predstavlja prijetnju i za američku Istočnu obalu i Floridu, koja je u ponedjeljak navečer proglasila izvanredno stanje. Američki nacionalni centar za uragane očekuje da će Irma u subotu doći u južnu Floridu. No, napominje da je još prerano prognozirati putanju oluje ili njezine posljedice. Meteorolozi predviđaju da će uragan ojačati i na kategoriju 5.

Irma će biti drugi snažni uragan koji će pogoditi Sjedinjene Države i njezine teritorije u samo tjedan dana.

Uragan Harvey je 25. kolovoza pogodio američku obalu Meksičkog zaljeva, postavši najrazornijim uraganom koji je pogodio Teksas u zadnjih 50 godina. Od posljedica te oluje, koja je dosegnula kategoriju 4, poginulo je 47 ljudi, više od milijun ljudi je raseljeno, a pogođeno područje duže je od 480 kilometara.

Mnogi stanovnici Teksasa i dalje se bore s vodom iz nabujalih rijeka za koje se očekuje da će takve ostati idući tjedan ili više. U Beaumontu, gradu koji se nalazi oko 140 kilometara istočno od Houstona, dužnosnici ističu kako se radi na popravku vodovodnog sustava zbog čijeg je oštećenja oko 120 tisuća ljudi danima bilo bez pitke vode.

Gotovo 200 tisuća domova teško je oštećeno u poplavi, a oko 12600 ih je uništeno, objavio je u subotu teksaški odjel za javnu sigurnost.
 
(jutarnji.hr)

Kontraverzni redatelj Bart Sibrel vjeruje da je slijetanje na Mjesec prevara dizajnirana da skrene pozornost javnosti s rata u Vijetnamu

On već 20 godina tvrdi da je slijetanje na Mjesec lažirano, a sada kaže da ima i dokaz kojim to može potvrditi, prenosi dailystar.co.uk

Sibrel kaže da ima originalne snimke NASA-e na kojima se vidi da posadi Apollo 11 neka treća strana, najvjerojatnije CIA, govori što da kažu i kad prilikom komunikacije sa Zemljom.

On tvrdi da astronauti nikad nisu napustili orbitu Zemlje i da nisu stigli do Mjeseca jer je to nemoguće uslijed kozmičkog zračenja. Da je moguće da se otputuje do Mjeseca, ljudi bi već naveliko koristili resurse s njega.

Astronauti djeluju pomalo suzdržano na svojim originalnim intervjuima kao da najveći događaj za čovječanstvo nije bio dovoljno velik za njih da o njemu pričaju. Neil Armstrong, prvi čovjek koji je kročio na Mjesec, skoro da ništa nije rekao u javnosti o svom dostignuću.

Sibrel je naveo da je došao do neobrađenih snimaka NASA-e koji nisu objavljeni u javnosti, a na kojima se čuje razgovor između posade i treće strane koja im govori kada što treba reći.

Sibrel, koji je režirao film “A Funny Thing Happened on the Way to the Moon” (“Smiješna stvar koja se dogodila na Mjesecu”, rekao je:

“Smatram da to nije teorija već činjenica. U prve tri godine dok sam režirao film sam mislio da to možda nije istina. Međutim, onda sam došao do neobrađenog snimka “.

Na snimci se čuje glas koji kaže “govori” prije nego što se Armstrong poveže s NASA-inim stožerom u Houstonu.

Sibrel vjeruje da taj glas najvjerojatnije pripada nekom agentu CIA-e koji podsjeća Armstronga kada treba govoriti i što treba reći.

On je također rekao da je ideja da je čovjek kročio na Mjesec “apsurdna” i da je čitav događaj napravljen kako bi se skrenula pažnja javnosti sa rata u Vijetnamu.

“Da je to bilo tako lako napraviti još davne 1969. godine, do sada bi već bilo baza na Mjesecu”, dodao je on. “Međutim, ljudi ne žele povjeruovati da je to laž jer je taj događaj za njih svetinja. Jednom sam pitao profesora na fakultetu da li bi povjerovao da Armstrong nije kročio na Mjesec kada bi se pojavio dokaz, a on je odgovorio da ne bi”.

Sibrel navodi da čovječanstvo nije moglo kročiti na Mjesec iz razloga koje je u svojim studijama predstavio avio-inženjer Werhner Von Braun.

On je rekao da se na 430 kilometara od Zemlje nalazi Van Allenov pojas koji je neprobojan zbog visoke razine zračenja i da bi raketa koja bi letjela na Mjesec morala biti veličine Empire State zgrade i biti teška kao kruzer.

Sibrel također tvrdi da Mjesec svakih 48 sati biva pogođen olujama meteorita koji mogu ubiti astronaute u trenutku i oštetiti svemirsku letjelicu.

Ljudi su takvi, pokažeš im istinu i dokaze, ali oni još uvijek vjeruju u laži.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs)

Ukoliko ste nezadovoljni plaćama, životnim standardom ili Vladom, te bi htjeli prosvjedovati, uskoro bi vas mogli dočekati leteći policajci dronovi koji će smirivati, masu, rulju i nekontroliranu gomilu.

Orwelliansko korištenje nesmrtonosnog oružja koja mogu imati smrtonosne rezultate, upravo je dobilo još jedan poticaj.

Južnoafrička tvrtka Desert Wolf (“biti svugdje, vidjeti sve”) razvila je dron zvan Skunk Riot Control Copter (tvor-helikopter za kontrolu demonstracija) koji može biti opremljen sa papar sprejem i 4 paint ball cijevi visokog kapaciteta kojima će ciljati publiku prosvjednika.

Iako je ovo prva najava koja navodi namjeru da neposredno primijeni tu vrstu oružja, to nije prvo oružje takve vrste; nesmrtonosna oružja kojima se opremaju leteći dronovi (letjelice za različite namjene bez ljudske posade) su u fazi razvoja već neko vrijeme i ulaze polako u primjenu diljem planeta.

Rašireno mišljenje o suzavcu (papar sprej) – kemijsko oružje koje je tako prozvano od strane izumitelja proizvoda – je pronašlo svoj put u ruke policije i vojske u cijelom svijetu. Kako sve veći broj lokacija postaju centri za nemire tijekom pogoršanja gospodarskih uvjeta i izazvanih sukoba, evolucija nesmrtonosnih oružja se nastavlja krišom kao ljudskiji način rješavanja pobuna i demonstracija. Globalna utrka u proizvodnji dronova i njihovom naoružanju, te širenju nesmrtonosnog oružja stvara primamljivu integraciju obje tehnologije.

Najnoviji razvoj dronova je potaknut južnoafričkim najvećim štrajkom od razdoblja apartheida. Vlasnici Platinskih rudnika i sindikati su bili u sukobu mjesecima, što je rezultiralo gubicima od $ 1 milijarde, navodi se u izvješćima.

Izvješća iz obrambene industrije, međutim, jednostavno ignoriraju društveno-politička i gospodarska pitanja koja bi mogla biti uzrok legitimnom prosvjedu. Umjesto toga, radnici u tim sukobima su označeni samo kao “razuzdana gomila”, koja treba biti ušutkana u svrhu sigurnosti “sigurnosnog osoblja.”

Helikopter za Kontrolu Pobune, opis ne zvuči kao da je sigurnost njegov prvi prioritet; on zvuči kao kazna.

Dron “Tvor” je opremljen sa 4 “paint ball” cijevi visokog kapaciteta koje ispucavaju i do 20 metaka u sekundi, a paprene metke brzinom od 80 metaka u sekundi, zaustavljajući bilo koju “rulju” na svojem putu.

Trenutna zapremina spremnika je 4000 metaka i visokotlačni sustav “Carbon Fiber Air” omogućuje učinkovito zaustavljanje mase. Strobe svjetla visokog intenziteta, zasljepljujući laseri i ugrađeni zvučnici omogućuje komunikaciju sa ruljom i upozorenja koja će im se davati.

Novo oružje za management mase nekako je otkriven na sigurnosnoj izložbi. Web izvješća navode da će se ovaj model drona anti-prosvjednika vjerojatno koristiti iza trenutne zone sukoba.

Kamera i mikrofon na stanici operatera snimaju operatera (pilot), tako da se njihovo ponašanje može se pratiti. Hennie Keiser, direktor Desert Wolf, rekao je da ljudi imaju tendenciju da budu manje agresivni kada se prate.

Desert Wolf će uskoro dostaviti prvu pošiljku od 25 jedinica kupcima u industriji rudarstva u Južnoafričkoj Republici, koji će ući u službu i uporabu u lipnju / srpnju. Keiser rekao kako je žalosno da su nevolje sa rudnicima u tijeku, no i da su štrajkovi rudara trenutno najveće tržište za ovaj sustav. Cijeli sustav, uključujući fotoaparate, kontrolne stanice na Zemlji itd., stajat će oko 100.000 eura.

I BBC izvještava da će serija dronova biti raspoređena ovog mjeseca vlasnicima rudnika u Južnoj Africi, gdje su radnički štrajkovi i prosvjedi doveli do nasilja.

Keiser je izjavio da će Desert Wold definitivno izvoziti dronove u Afriku, no osjeća da najbolje tržište nije u Južnoj Africi zbog trenutnog zakona koji ograničava korištenje dronova.

Zapravo, kombinacija nesmrtonosnih oružja i dronova baš i nije nešto novo. Iako je došlo do nazadka uporabe, u 2012 je objavljena uporaba dronova u općini Montgomery u blizini Houston, Teksas. Šef policije Randy McDaniel je bio uzbuđen i drugim aplikacijama:

“U primjenama drona osim suzavca može se ugraditi i vatreno oružje koje će pucati nesmrtonosne gumene metke, kaže šerif McDaniel, ali da će na kraju odlučiti da li će se upotrijebiti takva ideja.

Noel Sharkey, predsjednik Međunarodnog odbora za kontrolu naoružanja robota, opisao je takvu tehnologiju kao olakšanje “puzajuće autoritarnosti i suzbijanje prosvjeda”.

“Ispaljivanje plastičnih kuglica ili metka iz zraka će osakatiti i ubiti”, rekao je Sharkey.

Za sada, takva provedba u SAD i Europskoj Uniji se ne planira, ali kad nabuja rastuću ogorčenje zbog trenutne krize koja spiralno prijeti, bi li dronove bilo lakše prihvatiti kao “rješenje”? Nakon presedana koji će biti postavljen u Južnoj Africi, postoji samo jedan smjer u kojem se to može odvesti.

Tehnologija dočarava sjećanja na leteći tanjur špijun dron iz 1988 distopijskog kultnog klasik filma “Oni žive” (They Live 1988). Film Minority Report također ima dronove robota koji mogu davati električne šokove osumnjičenima.

Otvaranje kultnog filma Georgea Orwella “1984″ također provodi ideju da policija leti u zraku i njuška u domove. S oružjem koji se mogu ugraditi u takve uređaje, kao što su ovi stručnjaci pokazali, ova vizija noćne more bi trebala postati šokantna stvarnost.
 
(infowars, activistpost, autor: mag. spec. A.B./uredio: nsp)

Što znači biti bolestan u SAD-u govori nam priča o Sean Recciu koju je prenio Time Health & Family.

Sean Recciu 42 godine, iz Lankestera, Ohio, prošle je godine saznao da ima Ne-Hodgkinov limfom (NHL) i odlazi u specijaliziranu onkološku kliniku “MD Anderson” u Houstonu. Otac njegove supruge, Stephani, je deset godina ranije liječen u njoj i život mu se produžio za 8 godina, iako su prognoze bile vrlo loše. Sean i Stephani su tek počeli raditi i nisu sebi mogli priuštiti široku policu zdravstvenog osiguranja. Njihova polica od 469 $ mjesečno (20% njihovog dohotka), pokrivala je tek 2000 $ dnevnog bolničkog liječenja.

“Mi ne primamo police s popustom” rekla im je gospođa koja radi u “MD Anderson”, kada je Stephani nazvala kako bi dogovorila pregled za supruga.

Tada je Stefphani rečeno kako cijena početnog pregleda, te šestodnevni boravak u bolnici radi osnovnih pretraga za utvrđivanje plana liječenja, stoji 48.900 USD, koji se moraju uplatiti unaprijed. U cijenu nisu uračunati lijekovi i terapija koje slijedi. Stephani tada moli svoju majku da ispiše ček i Reccijevi lete u Houston.

Samo tjedan dana kasnije, nakon početnih pretraga, Stephani ponovno zove majku i traži da ispiše još jedan ček, ovaj puta na 35.000 $, koliko je potrebno za početak liječenja. Seanovo zdravstveno stanje se rapidno pogoršalo i nije se moglo čekati s terapijom.

Po dolasku u bolnicu, Sean je 90 minuta čekao na recepciji dok je službenica tražila potvrdu od banke da je ček validan, a potom je morao kreditnom karticom platiti još 7500 $ predujma. Direktor za odnose s javnošću bolnice “MD Anderson”, Julie Penne, kaže kako je “traženje predujma za usluge posve uobičajeno u svim bolnicama diljem SAD-a.”

Dijagnoza: Ne-Hodgkinov limfom (NHL) – Ukupna cijena predujma za početnu dozu kemoterapije: 83,900 $.

Prvi od 344 redaka koji se protežu na 8 isprintanih stranica bolničkog računa, koji sadrži nerazumljive numeričke kodove i skraćenice. Preveden na jezik razumljiv običnom građaninu on znači: “1 Acetaminofe tableta 325 MG.” Cijena tih tableta, a koje su generička verzija Tilenola, na Amazonu je 1,50 $ (100 komada), a mogu se kupiti bez recepta.

Deseci daljnjih točaka na tom računu navode na primjer, “CHEST, PA and LAT 71020 – 283 $”, a što je zapravo obično rendgensko snimanje srca, za koje bi Sean inače platio 20 $.

Svaki put kada sestra uzme uzorak krvi, na računu se pojavljuje šifra: “Rutinsko vađenje krvi” s cijenom od 23 $ do $ 78 za svaku od rutinskih laboratorijskih analiza krvi. Obitelj Recci je samo to stajalo 15.000 USD. Da je kojim slučajem Recci imao dovoljno godina i mogao koristiti zdravstveno osiguranje za starije osobe, bolnici bi za te iste laboratorijske pretrage bilo isplaćeno tek par stotina dolara. Prema zakonu, tada se bolnici plaća približan trošak usluga.

Na drugoj strani Reccijevog računa, zbrojevi se “podebljavaju”, pa mu je naplaćeno 13 dolara za “1 Rituximab inj 660 mg.”. Obična injekcija od 660 mg Rixutana, čudesnog lijeka za rak. Uobičajena prosječna cijena ovog “lijeka”, a koju naplaćaju bolnice poput “MD Anderson” je 4 $, ali oni vjerojatno dobivaju i popust na količinu, pa je prava cijena između 3 i 3,5 $. Što znači da “MD Anderson” na pacijentu zarađuje 400% po injekciji.

Ukoliko upitate “MD Anderson” za komentar u vezi cijena usluga, dobit ćete pismenu izjavu u kojoj stoji: “Pitanje financiranja zdravstvenih usluga je vrlo kompleksno i za pacijente i za pružatelje zdravstvenih usluga i za vladina tijela …. MD Anderson naplaćuje usluge jednako kao i druge velike bolnice ili akademski medicinski centri.”

Tvrdokorni stav bolnice spram cijena usluga je itekako isplativ. Iako je “MD Anderson” formalno neprofitna jedinica u sklopu Sveučilišta u Teksasu, njezin profit, kojeg ostvaruje pružanjem medicinskih usluga, jedan je od najvećih u svjetskim razmjerima. Njegova operativna dobit za fiskalnu godinu 2010., a prema izvještaju ministarstva zdravstva, bila je 2,05 milijarde dolara. Poprilično iznenađujuća svota za ustanovu te vrste.

Direktor “MD Anderson”, Ronald De Pinho, prima plaću od 1.845.000 USD godišnje. Ta svota ne uključuje i druga primanja, kao na primjer ona koja prima, prema Houston Cronicleu, od nekoliko farmaceutskih tvrtki (razlog zbog kojega više ne predaje na sveučilištu).

De Pinhova plaća je dvostruko veća od plaće Francisca Cigarroa, direktora teksaškog sveučilišta, a čijeg je je dio i “MD Anderson”. Ovakva struktura plaćanja je simbol američke medicinske ekonomije i jednaka je na svim sveučilištima diljem SAD-a, gdje su direktori sveučilišnih i drugih bolnica daleko bolje plaćeni nego oni koji vode sveučilišta.

U poslovnoj četvrti Houstona nalazi se i Texas Medical Centar. Kompleks koji se sastoji od 280 objekata, bolnica, zdravstvenih ustanova među kojima je “MD Anderson” kao najbolji brand tvrtke. Medicina je postala veliki biznis. Somenimo da su u Houstonu od 10 najboljih poslodavaca, čak su 5 od njih bolnice, uključujući i “MD Anderson”, sa 19.000 zaposlenih.

Kako se to dogodilo? Odakle dolazi sav taj novac? I kuda to sve vodi?

Kada pogledate bolničke račune koje je Sean Recci platio kao i svi drugi pacijenti, ne vidite racionalnog objašnjenja, niti razloga za tako visoke cijene zdravstvenih usluga.

Svakog pacijenta oboljelog od karcinoma pluća čekaju 4 kutije sterilnih gaza po toj cijeni. Koji su razlozi, dobri ili loši za to da karcinom podrazumijeva trošak od pola ili milion dolara? Što to čini jednu dozu “čudesnog” lijeka tako skupom? Zašto jednostavna laboratorijska pretraga, kroz nekoliko dana u bolnici dostigne cijenu veću od prosječnog automobila i zašto razvoj tehnologije povećava cijenu usluga, umjesto da ih snižava?

U SAD-u ljudi troše skoro 20% BDP-a na zdravstvenu zaštitu. Upola više nego stanovnici drugih razvijenih zemalja. Ipak, rezultati takvog zdravstvenog sustava nisu nimalo bolji nego drugdje, štoviše, često su mnogo lošiji.

Prema posljednjim opsežnim istraživanjima, provedenim od konzultantske tvrtke McKinsey & Co., Amerikanci troše više na zdravstvenu zaštitu nego deset zemalja s najskupljim zdravstvenim uslugama (Japan, Kina, Njemačka, Španjolska, Kanada, Italija i Australija). Ilustracije radi, čišćenje nakon uragana Sandy je državu koštalo 60 milijardi, a samo prošlog tjedna se isto toliko u SAD-u potrošilo na zdravstvenu zaštitu.

Zavod za statistiku rada kaže da su projekti koji će najbrže rasti do 2020., većinom vezani uz zdravstvenu skrb. Američki najveći grad, New York, obično se smatra svjetskom prijestolnicom financijskih usluga, no od 18. po veličini najvećih privatnih poslodavaca u New York-u, čak 8 su bolnice, a tek 4 banke. Naravno, za svaku pohvalu je činjenica da je se toliko ljudi bavi liječenjem bolesnih. No, kada cjelokupno gospodarstvo koje nose porezni obveznici, poslodavci i potrošači, troši mnogo više nego u bilo kojoj drugoj zemlji za isti proizvod, onda je to neodrživo.

Međutim, zdravstvena industrija ima i volju i sredstva da nastavi na isti način. Prema Center for Responsive Politics, farmaceutska industrija i komercijalizirano zdravstvo u sprezi s organizacijama koje predstavljaju liječnike, bolnice, domove za njegu i ostale zdravstvene usluge, na lobiranje u Washingtonu su od 1998. potrošile 5,36 milijardi dolara. Usporedbe radi, na lobiranje za obranu i zrakoplovnu industriju potrošeno je 1,53 milijarde, a za energetski sektor 1,3 milijarde $.

SAD su jedina razvijena zemlja koja nema obvezno zdravstveno osiguranje za sve građane. Imaju najskuplji sustav medicinske njege u svijetu, a čak 17% posto stanovnika Amerike je potpuno nezbrinuto.

“Ako vam se sviđa vaš zdravstveni plan, zadržite ga!” Tako je predsjednik Obama biračima obećavao promjene u američkom zdravstvenom sustavu. Koliko su ta obećanja bila prazna, vrijeme će pokazati.

Do tada, farmaceutska industrija i liječenje kao izvor zarade, kao i kompletan sustav s privatnim bolnicama i drugim ustanovama i dalje će gomilati dobitke, dok će većina građana i dalje gutati gorku tebletu prenapuhanih bolničkih računa u zamjenu za rutinsku liječničku njegu.

Sustav medicinske njege u Americi je primjer za kojim se nitko ne bi volio povesti. Međutim, našao se način kako privatizirati zdravstvo i u Europi. Spasonosni model se zove “javno-privatno partnerstvo”. Model privatizacije je jednostavan. Prvo se nađe “gubitaš”, a potom se nađe onaj tko će ga spasiti. Sličan sustav se već provodi kako u Hrvatskoj tako sigurno i na čitavom Balkanu

Podsjetimo kako se pod izgovorom o “nužnosti rezova u javnoj potrošnji” u cijeloj Europi pokušava usvojiti model koji bi privatnim ulagačima dozvolio da preuzmu jedan dio zdravstvenog sektora. U Španjolskoj se na samu naznaku takve mogućnosti početkom siječnja odgovorilo masovnim protestima. Od tada je “bijela plima”, kako su zbog bijelih kutova nazvali demonstrante, još dva puta u protekla dva mjeseca preplavila ulice svih većih gradova u Španjolskoj. Vrlo slična situacija se događa trenutno i u Hrvatskoj.

Španjolci su svjesni da su zdravstvo i školstvo posljednja linija obrane ostatka ostataka socijalne države.

***HRVATSKA I BALKAN***

Hrvatski zdravstveni sustav doživjet će krah, čeka nas amerikanizacija: Samo će se bogati moći liječiti! 

“MI GUBIMO zdravstveni sustav. Štrajk liječnika će se nastaviti, a pacijenti koji su bolesni i preplašeni će i dalje biti zadnja rupa na svirali i žrtve kao što su već 23 godine”, rekla je predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

Nakon što je Ustavni sud donio odluku po kojoj se ukida radna obveza, liječnici planiraju dalje nastaviti sa štrajkom, a liste čekanja, koje su ionako preduge, samo će nastaviti rapidno rasti.

“Hrvatski zdravstveni sustav će propasti, dobit ćemo američki”

“Propast ćemo u roku par mjeseci kad nam počnu stizati ostali državljani EU, pogotovo oni iz skandinavskih zemalja koji imaju dobre mirovine i odluče provesti po nekoliko mjeseci u sunčanoj Hrvatskoj gdje također imaju pravo na dostupnost zdravstvenih usluga. Tada će nastupit scenarij da će sve više liječnika privatno početi naplaćivati usluge pa u našem zdravstvenom sustavu uskoro više neće biti liječnika”, rekla je predsjednica Udruge.

Krajnji ishod svega će, dodaje, biti da će nam se ukinuti paket zdravstvenih usluga kakav imamo sada i dobit ćemo pravi američki sustav gdje će mogućnost liječenja imati samo oni koji si to mogu i platiti.

“To će značiti krah svega u sustavu zdravlja, to je jedna izvjesna budućnost”, zaključila je predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata .
 
(index.hr/uredio:nsp)