U opsjednutost nije vjerovao, no ovaj je liječnik postao najveći borac i pomagač svećenicima u borbi sa Sotonom

Mala grupa časnih sestri i svećenika dolazi u malu kapelicu jedne lipanjske večeri. Iako je vani vruće, u prostoriji se doslovno može opipati hladnoća.

Dok svećenici počinju s molitvom, žena oko koje su okupljeni pada u trans – i potom se poput pritiska na prekidač vraća u život. Progovara s više različitih glasova – jedan je dubok i muževan, drugi je visok i ženski, a treći neutralan i izgovara riječi na latinskom.

Kad je netko poprska s običnom vodom, ne reagira. No, kad ju se pospe sa posvećenom vodom, vrišti u agoniji. – Ostavi je na miru, jebeni svećeniče.

Prestanite vi kurve, zažalit ćete – muški glas govori kao iz bunara. Vjerojatno ste za to čuli ili već vidjeli prije – dušu obuzetu Sotonom, svećenika koji iznad nje maše raspelom i izobličenu žrtvu koja ih agresivno napada. Filmovi i knjige toliko su puta opisali egzorcizam da je on već postao klišej.

No, ovo nije onaj filmski, već pravi egzorcizam te uključuje lika koji se normalno ne može vidjeti u tradicionalnom scenariju koji uključuje đavla.

Dr. Richard Gallagher je vrhunski obrazovan psihijatar koji podučava na Sveučilištu Columbia i New York fakultetu medicine. On je bio dio tima koji pokušava pomoći ženi.

Opsjednutost Sotonom je stvarna

Borba protiv Sotoninih podređenih nije bila dio plana karijere Gallaghera dok je studirao medicinu na Yaleu. Znao je za biblijske prikaze opsjednutosti demonima, no smatrao ih je pokušajima borbe s psihičkim i zdravstvenim poremećajima drevnih kultura, primjerice u slučajevima epilepsije i sličnog. Richard se s ponosom naziva “čovjekom znanosti”.

Ipak, danas, postao je netko drugi, čovjek čiju pomoć traže egzorcisti diljem SAD-a. On tvrdi, iako je liječnik, kako je opsjednutost stvarna. Vidio je dokaze – žrtve koje odjednom govore savršenim latinskim, a nisu ga nigdje imale ni prilike čuti, sakralne objekte koji sami lete s police, ljude koji pokazuju “skriveno znanje”, primjerice tajne o ljudima koje naprosto nikako nisu mogli znati, piše CNN.

Vidio sam ženu od 40-ak kilograma kako se cijedi od znoja i u zid baca muškarca dvostruko težeg od nje same. To nije psihijatrijski slučaj, to nadilazi psihijatriju – kaže.

Gallagher sebe naziva “savjetnikom za opsjedanja”. Proteklih 25 godina pomaže pripadnicima crkvenih redova u razlikovanju mentalnih poremećaja od demonske opsjednutosti. Smatra kako je vidio više slučajeva opsjednutosti nego bilo koji drugi liječnik u svijetu.

Kad god mi treba pomoć, zovem ga – kaže svećenik Gary Thomas, jedan od najpoznatijih egzorcista u SAD-u, a upravo se na njegovom dijelu temelji film The Rite.

On je vrlo cijenjen na svom polju te nije poput drugih terapeuta, koji su ili ateisti ili agnostici – dodaje Thomas.

Kad govori o slučajevima opsjedanja, Gallagher zvuči kao da opisuje rast algi u oceanima – ton mu je odrješit, govor suh i klinički te se dotiče samo činjenica. Posjedovanje, kaže on, rijetko je, ali stvarno.

Neki njegovi kritičari, pak, tvrde kako je on opsjednut vlastitim deluzijama. Kažu su sve to čemu je svjedočio “jeftini salonski trikovi” od ljudi koji vjerojatno trebaju terapiju, no ne i egzorcizam, jer nema empirijskih dokaza da je Sotona stvaran.

Ipak, jedna od najvećih misterija ne tiče se onog što je Gallagher vidio, već način na koji je evoluirao – od čovjeka koji vjeruje isključivo u znanost, do onog koji je uvučen u svijet demonskih opsjedanja.

Njegov kratki odgovor na to je “Upoznao sam kraljicu Sotone”.

Zastrašujuć susret sa samim zlom

Bila je to žena srednje dobi koja je nosila tamnu odjeću i šminku. Mogla je biti vrlo šarmantna kad je poželjela, no bila je članica sotonističkog kulta.

Nazivala se njihovom kraljicom, no Gallagher ju je nazivao Julia, dodijelivši joj taj pseudonim. Njoj je prvoj pristupio lokalni svećenik, uvjeren da je opsjednuta demonom te ju je uputio egzorcistu. Taj je egzorcist zatražio Gallagherovu pomoć.

No. zašto bi štovatelj vraga želio biti oslobođen od njega samog?

Bila je u konfliktu, jedan dio njene ličnosti shvaćao je koliko je u nevolji te je želio biti slobodan. To je bio jedan od prvih slučajeva na kojem sam radio te me posve promijenio – otkriva on.

Pomogao je okupiti ekipu koja je ženu trebala osloboditi opsjednutosti. Predmeti su letjeli svuda oko nje, a napadala je sve koji su sudjelovali u egzorcizmu, napadajući ih detaljima koje nikako nije mogla znati – Gallagheru je rekla kako je njegova majka umrla od raka jajnika jer je bila zla te da se njegove mačke sinoć nisu potukle bez razloga – već zbog vraga.

Julia je pronašla način kako da dopre do njega iako nije fizički bila s njim – jedne je večeri na telefon razgovarao sa svećenikom iz Julijina slučaja te su oboje odjednom čuli demonski glas koji im je bio poznat s ranijih seansi s Juliom.

Kaže kako ga nikad nije bilo strah. Iako je znao koliko je to sve bizarno, bio je uvjeren kako se nalazi na “strani pobjednika”.

Znanstvenik koji vjeruje u demone

On odlučno tvrdi kako je uvijek na strani znanosti, a u opsjedanja ne vjeruje zato što je katolik, ve zbog toga što se trudi slijediti dokaze.

Moderno kršćanstvo ne smatra vjeru i znanost kontradiktornim – vjeruju u opsjednutost, ali i u evoluciju, globalno zatopljenje i razne druge stvari.

Razlika bolesti i egzorcizma

Cipriano de Meo, talijanski svećenik koji je ujedno i egzorcist od 1952. godine, za Talijansku Katoličku novinsku agenciju je otkrio da je ključni faktor prema kojem možemo prepoznati jesmo li opsjednuti ili pak bolujemo od neke (mentalne) bolesti, reakcija na prisutnost egzorcista i molitve koje on izgovara.

Egzorcist će najčešće izgovoriti produženu verziju molitve, a ukoliko se pojavi reakcija, to označuje prisutnost ‘Protivnika’. Opsjednuta osoba ima različite, ali i nama već uobičajene reakcije prema egzorcistu te u njemu vidi neprijatelja protiv kojeg je odmah spreman boriti se, navodi Italian Catholic News Agency.

Na licima opsjednutih javljaju se strah i panika, izgovaraju prijetnje te bogohule protiv Gospodina i Majke Djevice, objasnio je Cipriano de Meo.

Službeni Vatikan 2015. je godine organizirao kongregaciju s ciljem obuke egzorcista nakon što je Međunarodna zajednica egzorcista godinu ranije utvrdila da je ‘okultna aktivnost u porastu’.

Katolička crkva donosi i naputke kako prevenirati opsjednutost. Sve, kažu, počinje s molitvom. Isto tako, bitno je izbjegavati sve u vezi Sotone, komunikacije s mrtvih te proricanja budućnosti.

Konzultiranje horoskopa, astrologije, čitanja iz dlana i vidovnjaštva krije želju za kontrolu nad vremenom, poviješću i drugim ljudima.

Svi ti fenomeni kontradiktorni su časti, poštovanju i strahopoštovanju koje dugujemo samom Bogu, stoji u Katekizmu Katoličke crkve.
 
(express.hr)

Prema istim napisima američki su astronomi navodno zodijaku dodali 13. zviježđe – zmijonosca koji je u cijelu priču unio dodatnu zbrku

Ako spadate u onih 25 posto ljudi koji vjeruju u horoskop pa vas je ovih dana užasnula vijest da je NASA promijenila znakove zodijaka tako da više niste u onome koji vam je toliko dobro odgovarao, već u nekom drugom, susjednom, možete se slobodno opustiti.

Ništa fundamentalno nije se promijenilo, osim što ste dobili još jednu priliku da promislite o (be)smislenosti svojih uvjerenja.

Naime, panika je krenula nakon što su se medijskim prostorom prošli tjedan proširile glasine da je NASA po prvi put u posljednja dva tisućljeća ažurirala položaje zviježđa na nebu tako da oni više ne odgovaraju za oko 86 posto ljudi.

Prema istim napisima američki su astronomi navodno zodijaku dodali 13. zviježđe – zmijonosca koji je u cijelu priču unio dodatnu zbrku

Vijest je zabrinula brojne poklonike horoskopa zbog mogućnosti da vjeruju da su nešto što nisu, kao i mnoge astrologe koji su im morali tumačiti kako i zašto mogu i dalje mirno vjerovati da su i dalje ono što misle da jesu.

Prije svega treba istaknuti da su i vijest o pomicanju zviježđa i ona druga o postojanju trinaestog, zapravo stare vijesti. O istoj temi govori se s vremena na vrijeme već godinama. Osim toga nije istina da je NASA promijenila znakove zodijaka i to iz jednostavnog razloga – zato što Američka svemirska agencija koju su osnovali bivši nacisti ima puno pametnijeg posla nego se baviti astrologijom koja nema nikakve veze sa znanošću, osim što je povijesno prethodila astronomiji baš kao što je alkemija prethodila kemiji.

No krenimo redom. Prvo ćemo pokušati objasniti kako je vijest lansirana, potom zašto su se zviježđa na nebu pomaknula, nakon toga ćemo razjasniti zašto zvijezde i planeti ne mogu imati nikakav utjecaj na naše sudbine i osobnosti, a na kraju ćemo pogledati što su o sposobnosti astrologa da predviđaju temeljne ljudske osobine pokazale znanstvene studije.

Zviježđa se stalno pomiču

Prije svega treba razjasniti da NASA-u i prošlotjednu vijest najvjerojatnije povezuje obrazovna stranica za djecu Space Place. Na njoj znanstvenici ističu da astrologija i astronomija nisu isto, te da ‘astronomi i znanstvenici znaju da zvijezde, udaljene mnogo svjetlosnih godina, nemaju nikakvog utjecaja na svakodnevne aktivnosti ljudi na Zemlji’.

Kao jedan od argumenata u prilog tome Space Place ističe da položaji zvijezda na nebu nisu nepromjenjivi kako se to činilo ranim astronomima prije par tisuća godina. Oni bi bili fiksni kada bi os oko koje se Zemlja okreće bila fiksna. No ona nije nepomična.

Zemlja tetura slično kao što tetura zvrk kada vršak njegova drška opisuje kružnicu. Ova pojava zove se precesija, a vrh Zemljine osi (Sjeverni pol) u 25.686 godina napravi puni krug. Zbog takvog teturanja zamišljena crta koja kreće od promatrača na Zemlji i prolazi kroz Sunce danas u određenom dijelu godine završava u nekom drugom zviježđu, a ne u onom u kojem je bila prije nekoliko tisućljeća.

Od vremena nastanka horoskopa u drevnom Babilonu prije 3000 godina do danas zviježđa su se na nebu pomaknula za gotovo cijelu jednu konstelaciju, što znači da bi većina onih koji su primjerice dosad vjerovali da su vodenjaci zapravo trebali biti ribe.

Valja također istaknuti da su drevni babilonski zvjezdoznanci najvjerojatnije namjerno iz zodijaka izostavili zmijonosca, mada im je bio poznat, jer im se nije uklapao u njihov kalendar koji je, u skladu s Mjesečevim mijenama, bio podijeljen na 12 mjeseci.

Mogu li planeti utjecati na nas?

Jedna od temeljnih postavki astrologije je da položaji planeta u odnosu na zviježđa na nebu utječu na osobnosti i sudbine ljudi. Grčki i drugi rani astronomi uočili su da sve zvijezde osim pet (tada vidljivih) imaju fiksne položaje na nebu.

Ne znajući da je riječ o tijelima bitno drugačije prirode, Grci su ih nazvali lutajućim zvijezdama (grčki planetes). Drevni astrolozi smatrali su da bogovi, kao vladari određenih planeta, izravno utječu na ljudske sudbine. Suvremeni astrolozi utjecaje položaja planeta u 12 kuća na nebeskom svodu interpretiraju na različite načine, neki i kroz poznate fizikalne sile poput gravitacije.

No tu treba istaknuti da znanost poznaje samo četiri temeljne sile: gravitaciju, elektromagnetizam te tzv. jaku i slabu silu. Posljednje dvije djeluju samo na atomskoj razini, što znači da u kozmičkim razmjerima ne mogu imati nikakav utjecaj. Dakle, planeti na nas na Zemlji mogu eventualno utjecati samo preko elektromagnetizma i gravitacije ili neke ‘mistične’ sile.

Ako je gravitacija najvažniji čimbenik, onda bi Mjesec i Sunce trebali imati daleko najveći utjecaj. Sva druga tijela, uključujući i golemi Jupiter, jednostavno su predaleko da bi imali ikakvo usporedivo djelovanje. No astrologija svim planetima daje podjednak značaj bez obzira na masu ili udaljenost.

Ako je elektromagnetizam presudan, treba uzeti u obzir činjenicu da većina planeta nema naboj, a neki nemaju ni magnetska polja. U ovom slučaju Sunce bi bilo jedino tijelo od nekog astrološkog značaja za nas.

Ako pak astrologija podrazumijeva neke mistične sile koje ne ovise o udaljenostima, onda možemo postaviti pitanje zašto ne računa s tijelima poput Saturnova golemog mjeseca Titana ili s utjecajem milijardi asteroida ili pak planeta u drugim sustavima od kojih su neki veći čak i od Jupitera.

U tom kontekstu zanimljivo je istaknuti da astrologija uglavnom računa samo s planetima koji su bili poznati prije više tisuća godina kada su rani zvjezdoznanci smislili horoskop, mada su neki suvremeni astrolozi u svoje izračune ubacili i relativno nedavno otkrivena tijela poput Plutona i Ceres. Vjerojatno zato da bi djelovali suvremeno i znanstveno uvjerljivije.

Predviđanja astrologa nisu bolja od slučaja

Suvremeni astrolozi, suočeni sa znanstvenim argumentima koji im ne idu prilog, reći će da su planeti i zviježđa samo simboli te da astrologija funkcionira prema načelu da se sve u prirodi odvija u određenim ciklusima, kao što su godišnja doba, te da se ciklusi na nebu mogu povezati sa ciklusima na Zemlji.

No brojna istraživanja pokazala su da ne postoje dokazi da se osobnosti ljudi statistički podudaraju s njihovim zodijačkim znakovima. Geoffrey Dean i Ivan Kelly sa Sveučilišta Saskatchewan objavili su 2003. godine u časopisu Journal of Consciousness metaanalizu pod nazivom ‘Is Astrology Relevant to Consciousness and Psi?’ koja je obuhvatila više od 40 kontroliranih studija astrologije od 1950-ih do početka 21. stoljeća.

Autori u sažetku ističu da su rezultati pokazali da astrolozi ne mogu bolje odrediti osobine ličnosti ljudi nego što bi to odredio puki slučaj čak ni kada su u pitanju neke osnovne crte kao što je primjerice ekstrovertnost. Štoviše, studija je pokazala da astrolozi koji tvrde da imaju vidovnjačke sposobnosti nisu ništa uspješniji od ljudi koji ih nemaju.

Zašto nam se ipak čini da horoskop djeluje?

U psihologiji je poznata pojava da su ljudi voljni prepoznati one činjenice koje podupiru njihova uvjerenja i zaboraviti one koje ih osporavaju. Brojne novije studije pokazale su da ljudi biraju koja će znanstvena tumačenja prihvatiti, a koja odbaciti te da se određene sklonosti određenim znanstvenim činjenicama razlikuju čak i prema svjetonazorima.

Primjerice, konzervativci statistički češće sumnjaju u klimatske promjene, dok su lijevi skloniji sumnjati u neštetnost GMO-a. Nove tehnologije personalizacije izvora informiranja – primjerice činjenica da Google i društvene mreže danas ljudima odabiru informacije prema osobnim sklonostima koje su pokazali u ranijim pretraživanjima ili kroz razmjene s prijateljima – samo jačaju uvjerenja koja su ljudi voljni njegovati.

Poznati kanadski skeptik James Randi, utemeljitelj zaklade Educational Foundation, izveo je jedan zanimljiv eksperiment kako bi testirao povjerenje ljudi u moć horoskopa. Učenicima jedne škole predstavio se kao astrolog i podijelio im svima osobne horoskope, zatraživši da procijene njihovu točnost.

Svi su im dali visoku ocjenu! No na kraju pokusa zatražio je da međusobno razmijene horoskope kako bi vidjeli da su svi dobili iste kopije jednog te istog teksta. Učenici su se prepoznali u opisima jednostavno zato što su bili toliko općeniti i usto dovoljno laskavi da su svima odgovarali.

Konačno ne treba zaboraviti da astrologija, baš kao i brojne druge pseudoznanosti poput alternativne medicine, predstavlja golem biznis. Prošli tjedan u časopisu Interdisciplinary Journal of Research on Religion objavljena je studija koja je pokazala da je i religija jedan od najvećih biznisa u SAD-u, težak oko 378 milijardi dolara godišnje, veći od Facebooka, Googlea i Applea zajedno. A oni koji zarađuju na ljudskom vjerovanju potrudit će se da vjernike uvjere da su na pravom putu.

A kada već govorimo o bogaćenju, za kraj još jedan savjet. Ako mislite da možete dokazati da horoskop funkcionira ili da imate neke nadnaravne sposobnosti, javite se gore spomenutom Jamesu Randiju. Uspijete li dokazati svoje tvrdnje, njegova će vas zaklada nagraditi s milijun dolara! Do sada to još nikom nije pošlo za rukom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr)