Snimci sa mjesta prizora u glavnom gradu Hondurasa Tegucigalpi pokazuju stupove gustog crnog dima koji se uzdižu iznad američke diplomatske misije, nakon što je nekoliko guma zapaljeno ispred vrata veleposlanstva.

Prosvjednici su uzvikivali… “američko smeće, američko smeće”… dok je ulaz bio zapaljen.

Vatrogasci su odmah došli na mjesto događaja. U blizini su se nastavili neredi protiv novih vladinih reformi za privatizaciju zdravstvenih i obrazovnih usluga.

Požar je praktično uništio ulaz, ne uzrokujući mnogo štete čvrstoj betonskoj konstrukciji zgrade.

Uoči protesta u petak protiv vlade predsjednika Juana Orlanda Hernandeza, američko veleposlanstvo je izdalo sigurnosno upozorenje u kojemu je obitelj američkih državnih službenika upućena da ostanu kod kuće i prate najnovije vijesti iz medija.

Organizatori prosvjeda okrivili su “infiltratore u vladi” za oštećenje veleposlanstva, izvijestio je AFP.

Nisu zabilježene žrtve nakon incidenta u veleposlanstvu. Policija nije bila na mjestu događaja i nije izvršila nikakva uhićenja.

Paljenje je uslijedilo tek nakon što su se pojavile vijesti da je predsjednik Hernandez, saveznik američke vlade, prije nego je došao na vlast, bio meta istrage američke Uprave za borbu protiv droge (DEA) koja je ispitivala predsjednikovu navodnu “ogromnu trgovinu drogom” i aktivnosti pranja novca “koje se odnose na operacije krijumčarenja kokaina u Sjedinjene Države.”

Iako nije odmah jasno zašto su prosvjednici, predvođeni zdravstvenim i obrazovnim stručnjacima, odlučili zapaliti američko veleposlanstvo, bilateralni odnosi između SAD-a i Hondurasa u zadnje vrijeme bilježe pad.

Nakon što je otprilike 96.000 tražitelja azila iz Hondurasa uhvaćeno na američko-meksičkoj granici u samo četiri mjeseca ove godine, američka vlada je smanjila financijsku pomoć Hondurasu, El Salvadoru i Gvatemali kao kaznu za njihov neuspjeh da zaustave takozvane karavane migranata.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dok Trump okrivljuje nacije latinoameričkog “Sjevernog trokuta” zbog toga što nisu zaustavile ilegalnu migraciju prema SAD-u, Washington je uvelike pridonio uzrocima moderne političke i ekonomske krize koja iseljava ljude iz triju zemalja Latinske Amerike

Američki predsjednik Donald Trump naložio je da se svi programi pomoći za zemlje latinoameričkog “Sjevernog trokuta” prekinu zbog priljeva migranata u SAD.

Washington je često kritiziran zbog pogoršanja uvjeta koji prisiljavaju ljude na bijeg.

“Mi provodimo predsjednikove planove smjer i završavamo fiskalnu godinu 2017. i 2018 programa inozemne pomoći za Sjeverni trokut” – rekao je glasnogovornik State Departmenta medijima. “Predstavit ćemo ovo Kongresu kao dio tog procesa.”

Ranije je sam Trump novinarima izjavio kako je “završio isplate humanitarne pomoći Gvatemali, Hondurasu i El Salvadoru. Nema više novaca za te zemlje.” On je također optužio zemlje Srednje Amerike da ne provode ‘stvar za naš cilj.’

Predsjednik je također kritizirao na Twitteru što su ta tri naroda, zajedno s Meksikom, kriva za nuspjeh u zaustavljanju ilegalne imigracije prema SAD-u.

Također je zaprijetio da će sljedeći tjedan zatvoriti južnu granicu SAD-a ili barem “veliki dio granice”, dok će Demokrate kazniti za ono što je on nazvao “najslabijim imigracijskim zakonima u svijetu”.

Čini se da je taj potez bio iznenadan. Ranije ovog tjedna američka tajnica za Domovinsku sigurnost Kirstjen Nielsen posjetila je Meksiko i Honduras kako bi potpisala nove sporazume o partnerstvu.

U srijedu je američki državni tajnik Mike Pompeo, koji je naredio svom odjelu da djeluje u skladu s predsjednikovim uputama, kazao kako je Trump uputio njega i Nielsena da “razviju niz programa koji nagrađuju učinkovite rezultate dobrog vodstva, koje će nam donijeti dobre rezultate, i dovesti nas na mjesta gdje zapravo ostvarujemo rezultate.”

Predsjednikov je potez već doživio određeni otpor zakonodavaca. Senator Bob Menendez, glavni član Demokraske stranke u Odboru za vanjske poslove Senata, osudio je Trumpovu naredbu kao “bezobzirnu najavu” i pozvao i demokrate i republikance da je odbace, tvrdeći da američka humanitarna pomoć “unapređuje naše strateške interese i financira inicijative koje štite američke građane.”

Dok Trump okrivljuje nacije Sjevernog trokuta zbog toga što nisu zaustavile ilegalnu migraciju prema SAD-u, Washington je uvelike pridonio uzrocima moderne političke i ekonomske krize koja iseljava ljude iz triju zemalja Latinske Amerike.

Zadnjih stotinu godina SAD se nemilosrdno upliće u unutarnje poslove tih zemalja dok slijedi vlastite interese.

Godine 1954. SAD su pomogle vojnoj hunti da zbaci demokratski izabranog predsjednika Gvatemale, koji je tražio zemljišnu reformu koja bi favorizirala lokalno stanovništvo na račun američkih tvrtki koje su tamo imale financijske interese.

Ustanak protiv režima kojeg podupire SAD izazvao je krvavi građanski rat. U sljedećim godinama, SAD su dosljedno podržavale vojsku Gvatemale, unatoč tome što su bile svjesne svojih kršenja ljudskih prava.

Washington je u El Salvadoru podržao još jedan vojni režim. Situacija je također ušla u građanski rat 1980-ih, u kojem je Salvadorska vojska masovno ubijala svoje protivnike i civile. Međutim, Sjedinjene Države su nastavile sipati milijarde dolara u malu zemlju kako bi podržale lokalni režim.

U Hondurasu su američki biznisi opustošili nacionalno gospodarstvo i desetljećima pljačkali nacionalne resurse dok su jačali vojsku zemlje. Kontinuirane američke intervencije destabilizirale su regiju i omogućile organiziranom kriminalu da napreduje u vakuumu moći.

Sada, pogođene siromaštvom, kriminalom i korupcijom vlade koje podržavaju SAD, u zemljama “Sjevernog trokuta” postale su glavni izvor imigranata koji se žele preseliti u SAD.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vojska migranata razbila je meksičku graničnu ogradu i nastavlja put prem Sjedinjenim državama

Zapanjujuće snimke iz Meksika u petak pokazale su neumoljivu gomilu migranata koja je srušila graničnu ogradu koja razdvaja zemlju od Gvatemale.

Nevjerojatan videozapis uhvatio je tisuće uglavnom honduraskih migranata kako prolaze kroz graničnu ogradu i guraju vojna vozila koja su spriječila ilegalni ulazak.

“Željeli bismo raditi!” – vikali su migranti, dok drugi vikali: “Mi nismo krijumčari, mi smo useljenici!”

„Ako nam migracija i Federalna policija ne dopuštaju pristup, mi ćemo učiniti nemoguće da bi prešli preko Meksika” – navodi NBC News riječi jednog imigranta.

Predsjednik Trump je prozvao u četvrtak imigrantsku karavanu u svojoj objavi na Twitteru, s jednim tweetom koji sadrži video koji pokazuje kako se imigrantima daje novac kako bi nastavili putovanje u SAD.

Slična situacija kakva je viđena u Europi.

Trump je također upozorio u četvrtak kako će pozvati američku vojsku da intervenira ukoliko Meksiko dopusti da karavana krene u SAD.

“Moram, u najjačem smislu rječi, zatražiti od Meksika da zaustavi ovaj napad – i ako to ne učini, mobilizirat ću američku vojsku i ZATVORITI NAŠU JUŽNU GRANICU!” – izjavio je Trump.

Na sastanku s meksičkim zastupnicima u petak u Mexico Cityju čelnik CIA-e Mike Pompeo je izrazio zabrinutost oko imigrantskog karavana, prozivajući ga “trenutkom krize”.
 

I am watching the Democrat Party led (because they want Open Borders and existing weak laws) assault on our country by Guatemala, Honduras and El Salvador, whose leaders are doing little to stop this large flow of people, INCLUDING MANY CRIMINALS, from entering Mexico to U.S…..

— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) October 18, 2018

 
“Brzo dolazimo do točke koja izgleda kao trenutak krize” – izjavio je Pompeo. “Snimite brojnost migranata. Ministar vanjskih poslova Videgaray i ja smo govorili zaustavljanje tog protoka prije nego što dosegne američku granicu.”

Prošli tjeda je sudsko vijeće izvijestilo kako je predsjednik Gvatemale najavio u najvećem nacionalnom listu da je 100 terorista iz ISIS-a uhvaćeno među imigrantima koji ulaze u njegovu zemlju iz Hondurasa.

Islamski teroristi deportirani su u svoje zemlje podrijetla, navodi predsjednik Gvatemale Jimmy Morales.

Protivnici Donalda Trumpa u Americi i vlada u sjeni, će poduzeti sve da ova imigrantska karavana dođe i prijeđe meksičko-američku granicu.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Angela Merkel s druge strane nudi pomoć zemljama kroz koje prolaze ilegalni imigrati, i poziva imigrante da preplave EU

Predsjednik Trump izjavio je kako su Sjedinjene Države “snažno informirale” predsjednika Hondurasa kako će vlada smanjiti pomoć zemlji ukoliko se ne zaustavi nova migrantska karavana koja ide prema SAD-u

“Sjedinjene Države oštro su upozorile predsjednika Hondurasa da ako veliki karavan ljudi koji putuju u SAD ne bude zaustavljen i okrenut natrag u Honduras, nema više novca ili pomoći Hondurasu, što stupa odmah na snagu!” – napisao je Trump na Twitteru.

Imigrantska karavana, koji se sastoji od oko 1600-2000 migranata, prešla je u ponedjeljak u Gvatemalu, i kreće se prema američkoj granici. Reuters je izvijestio da je granicu u Gvatemali prešlo čak 3.000 imigranata.

Associated Press je izvijestio da je karavana na granici dočekana od strane 100 gvatemalskih policijskih službenika, dok su pjevali: “Da, mi to možemo”.

Brojčano nadjačani, policija nije učinila ništa da zaustavi imigrante na teritoriju Gvatemale nakon dvosatnog čekanja. Policajci su kasnije postavili blokadu izvan grada Esquipulasa. Nakon još sat vremena, kada su policajci rekli da se vrate na granicu, policija im je naposljetku dopustila da prođu.

Karavana, koji je napustila San Pedro Sulu u Hondurasu, druga je takva karavana ove godine o kojoj je Trump upozorio latinoameričke vođe.

U travnju je također prijetio ukidanjem pomoći zemaljama – uključujući Honduras – koje su omogućile prolazak imigranata, javlja FoxNews.

“Honduras, Meksiko i mnoge druge zemlje prema kojima je Amerika vrlo darežljiva, šalju mnoge svoje ljude u našu zemlju zbog naše “slabe imigrantske politike” – napisao je na Twitteru. “Karavani dolaze ovdje. Moramo donijeti čvršće zakone i izgraditi ZID. Demokrati omogućuju otvorene granice, drogu i kriminal!”

Trump je također rasporedio nacionalnu gardu na granici i iskoristio prošlu karavanu kao poticaj za Kongres da podrži njegove reforme useljavanja – uključujući zatvaranje rupa u zakonu koje se odnose na useljavanje i izgradnju zida na južnoj granici. Taj je karavan konačno zaustavljen u Meksiku zbog pritiska meksičkih vlasti.

NoviSvjetskiPoredak.com

Kartelu se pridružio sa samo 13 godina, a prvo ubojstvo je počinio sa 18

Riječ “sicario” mnogima je relativno nova, a neki su je prvi put čuli zahvaljujući filmskom hitu “Sicario”.

Sicariosi su bili nova generacija plaćenih ubojica nastalih u siromašnim kvartovima Medellina. Odgojio ih je Pablo Escobar i njegovi suradnici u sedamdesetim godinama i imali su jako veliki utjecaj u narko biznisu, ali i porastu ubojstava u Kolumbiji i Meksiku.

Escobar i ekipa su ih regrutirali kao tinejdžere i istrenirali da postanu jedni od najbrutalnijih ubojica koje je Kolumbija vidjela. Ubojstva povezana s narko kartelima postala su zahvaljujući njima vrlo krvoločna, a nije prošlo puno vremena i tu su praksu počeli kopirati karteli u ostatku Južne Amerike.

Iako su bili tinejdžeri, ubojstva su za njih bila posao. Voljeli su se slikati s oružjem, a danas takve fotografije stavljaju na društvene mreže i hvale se sa svojim lifestyleom. Takav egzibicionizam ponekad dovodi i do njihovih uhićenja, ali naprosto ne mogu odoljeti hvalisanju.

Mnogi od njih su uhićeni od kada je Washington osamdesetih godina pokrenuo rat protiv narko kartela, ali nove ubojice se neprestano regrutiraju.

Jedan od njih je Gustavo. Kada je prvi put ubio čovjeka stajao preblizu žrtve i bio je sav prekriven krvlju kada je žrtvu upucao u glavu. Odrastao je u slamovima Medelina, a poslove za kartel počeo je raditi s 13 godina. Ovo prvo ubojstvo počinio je kada je imao 18 godina što je bio njegov “diplomski rad” kako bi mogao postati sicario.

Mentor mu je bio stariji i iskusniji sicario i učio ga kako upucati nekoga u glavu i srce sa sigurne udaljenosti. No, kada je došao dan za njegovo prvo ubojstvo, uhvatila ga je panika i završio je sav prekriven krvlju.

Drugi put je Gustavo bio spremniji i smireniji. Žrtvu je ubio s dva metka i odvezao se na motoru. Svakih par tjedana dobivao je nove mete koje je trebao ubiti, ubio je deset, pa 15, potom 20 ljudi i onda je prestao brojati. Nije imao grižnju savjesti zbog toga.

“Koncentriran sam na posao. Prije nego izađem iz kuće pomolim se Isusu i očistim savjest. Prije obavljanja posla ne uzimam nikakvu drogu ili piće, moram biti čist u glavi. Nakon posla opuštam se uz drogu”, rekao je Gustavo novinaru Ioanu Grillou u njegovoj knjizi “El Narco”.

Grillo je razgovarao s još sicaria i to ne samo u Medelinu, već i u Hondurasu, Edvadoru i Meksiku. Razgovarao je i s plaćenicima na Jamajci koji se nazivaju “shottas”, te ubojicama u Brazilu, koji se nazivaju “vojnicima”.

Njihove priče opisuju zabrinjavajuću sliku kako su se vojske ubojica povezane s narko kartelima raširile po Južnoj Americi i brojke ubojstava dovele do apsurda.

Ovogodišnji izvještaj o nasilju pokazaoje da je od 50 najnasilnijih gradova na svijetu čak njih 43 u Južnoj Americi. Broj ubojstava je nevjerojatan – više od milijun ljudi ubijeni su kao žrtve organiziranog kriminala između 2000. i 2010. godine.

Riječ sicario je izmišljena u Kolumbiji, ali istu riječi su koristili i karteli u Meksiku i Hondurasu. Escobarov kartel je formirao prve odrede sicaria kako bi zaštitio milijarde dolara koje je zarađivao od “bijelog zlata” – kokaina. Čovjek koji je osmislio najsmrtonosnije odrede koje je Kolumbija ikad vidjela bio je Isaac Guttnan Esternbergef, glavni operativac medelinskog kartela.

Tradicionalne ubojice u Južnoj Americi dugo su bili profesionalci koji su ubijali tiho i neprimjetno. No, Guttnan je zaključio da treba regrutirati siromašne tinejdžere koji će raditi za malo novca. I on je bio tipičan sicario – sin radnika koji je odrastao u limenoj kućici u siromašnom kvartu Medelina.

Kao sicario zarađivao je 600 dolara mjesečno i dobivao bi bonuse od dvije do četiri tisuća dolara po ubojstvu, što je bilo daleko više nego što je njegov otac kao radnik na baušteli ikada mogao zaraditi.

“Neki ljudi ubijaju iz gušta, jer uživaju i ovisni su o krvi. Ja to radim iz potrebe”, ispričao je.

No, Guttnan se tako osjećao manje krivim, jer je mislio da samo ispunjava zapovjed.

“Samo bih dobio poziv. Ide mala curica, što je bila šifra za žrtvu. Pobrini se za nju. Dali bi mi fotografiju i tada bi krenuo u lov.”

Kako su meksički karteli širili biznis i povećavali količine kokaina, kristal metha i heroina kojeg su krijumčarili preko američke granice, tako su šrili i vojsku sicaria. Osim tinejdžrea počeli su regrutirati bivše policajce i vojnike. Grillo je razgovarao s vođom jednog odreda sicaria koji je završio u zatvoru, Gonzalom. Gonzalo je bio bivši policajac i opisao je kako su uspjeli biti tako efikasni.

“Imali smo mrežu svojih špijuna i sva područja pokrivena. Radili smo kao policija u Americi. Za svaki dio posla smo imali ljude na terenu. Ako bi žrtva probala pobjeći ili promijeniti smjer, uvijek je bio netko na terenu tko bi to vidio. Jako je puno žena i djece od 16 do 18 godina koji su nam bili promatrači.”

Unatoč tomu što je dosta njih završilo po zatvorima, kartelima ne manjka ubojica. Čini se kao tinejdžeri po Južnoj Americi jedva čekaju da ih karteli uzmu pod svoje, a sve su češće i djevojke među njima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Civilizacija Maja, koja je šest stoljeća cvjetala u području koje danas obuhvaća dijelove Meksika, Belizea, Hondurasa, El Salvadora i Gvatemale, razvila je metode liječenja koje imaju svoje mjesto u današnjoj holističkoj medicini

Razvili su i nekoliko recepata za zdrav i harmoničan život.

1. Sjeme španjolske kadulje

Španska kadulja, “chia” – naziv izveden od riječi koja označava životnu snagu – bila je biljka koju su drevne Maje i Asteci smatrali važnom za održavanje dobrog zdravlja i energije. Maje su ovo sjeme redovito grickale, a koristile su ga iu vjerskim ceremonijama. Sjeme je bogato vlaknima i proteinima i prepuno je zdravih omega-3 masnih kiselina, suštinski važnih za odražvanje funkcija mozga, bitnih iu prevenciji raka.

2. Duša i tijelo kao jedno

Za Maje, suštinu zdravlja je predstavljala ravnoteža – dok je bolest smatrana njenim poremećajem. Da bi takvu neravnotežu izliječile, Maje su kombinirano koristile ljekovite trave, vlastite oblike masaže i akupunkture, hidroterapiju i molitvu.

Majanska holistička tradicija liječenja je medicinsko – religiozna, što znači da su podjednako liječili bolesti tijela i duše, spoznajaući njihovu uzajamnu povezanost. Majanski iscjelitelji prvenstveno su nastojali uravnotežiti protok ch’ulel, odnosno životne energije u tijelu, po čemu majanska medicina veoma podsjeća na kinesku.

3. Iscelitelji kao središte kulture

Iscjelitelji, odnosno h’men, igrali su središnju ulogu u zajednici Maja. Posjedovali su široko znanje o raznim iscjeliteljskim sredstvima i koristili su ih da osobe oslabljenog zdravlja ponovno dovedu u ravnotežu.

Među urođeničkim stanovištvom, ova tradicija je nastavila usmeno da se prenosi kroz mnoge generacije, tako da je neki iscjelitelji mađu današnjim potomcima Maja i dalje prakticiraju, naročito u području Meksika poznatoj kao Yucatan.

4. Mnogo čokolade

Tijekom 2600 godina Maje su redovito konzumirale čokoladu. Arhelolozi su pronašli ostatke čokolade u drevnim posudama, i smatraju da su Maje čokoladu pile 1000 godina ranije nego što se to nekad vjerovalo.

Kakao je bio redovan sastavni dio njihove prehrane – neki tvrde čak i da su njime začinjavali svaki obrok – i održavao ih je u dobrom zdravlju. Bio je napitak običnih ljudi, i hrana bogova i vladara, o čemu svjedoči i njegovo znanstveno ime – Theobroma cacao – “hrana bogova”.

Kakao i proizvodi od njega puni su flavanola, antioksidansa koji štiti srce i mozak i nalazi se još i u crvenom bobičastom voću, crnom vinu i čajevima. Kakao je bogat magnezijem, mineralom važnim za mnoge tjelesne procese, a također i kalcijem, željezom, bakrom, cinkom i natrijem.

5. Vjerovanje u život po prirodnim ciklusima

Jaka vjera u prirodne cikluse rađanja i umiranja unosila je smisao i strukturu u život Maja i predstavljala je temelju njihovih vjerskih uvjerenja.

Maje su vjerovale da se ništa nikada zaista ne “rađa” niti zaista “umire”, i to vjerovanje je nadahnulo njihov stav prema bogovima i kosmosu.

To utjelovljuje i njihov bog kukuruza, koji je u vrijeme žetve bivao obezglavljen, da bi se ponovo rodio u vrijeme sjetve. Život u skladu sa takvim duhovnim vjerovanjima donosi nižu razinu sresa, bolje mentalno zdravlje, i dulji životni vijek.

6. Ljubimci

Maje su bile jedna od prvih kultura koja je držala životinje kao ljubimce. U najstarijem razdoblju svoje civilizacije pripitomili su pse i purice, i držali su ih u svojim nastambama, purice možda i zbog prehrane, a pse kao pratioce i radi društva.

Poznato da bliskost s ljubimcem snižava krvni tlak i razinu kolesterola, popravlja raspoloženje i liječi usamljenost.

7. Obilje vode

Najnovija istraživanja pokazuju da su drevne Maje imale dovoljno usavršen sustav vodovoda i kanalizacije da bi umjeli stvoriti vodeni pritisak i da su mogle osigurati tekuću vodu u kućama, fontane i higijenske toalete.

Blizina vode i njeno obilje nisu, međutim, bili samo funkcionalni, već su fontane i bunari ljudima služili i da se bolje i ugodnije osjećaju, a poznavali su i liječenje hidroterapijom.

8. Jake obiteljske veze

U majanskoj kulturi, obitelj je bila važna. To se nije toliko odnosilo na klan i pleme, koliko na obiteljsko kućanstvo, koje je mogla čini jedna ili više obitelji u bliskim rodbinskim vezama.

Jake obiteljske veze i dobri odnosi u obitelji čine da se bolje osjećamo, jačaju imunitet i produžuju život.
 
(blic.rs,youtube/uredio:nsp)

Ukoliko usporedite naslove zapadnih mainstream medija i ono što se zaista događa, primijetit ćete da se američki propagandisti i svi oni koji surađuju s njima pretjerano trude izazvati vojnu akciju, bilo dostavljanjem oružja propaloj ukrajinskoj vojsci, bilo organiziranjem vojnih parada u Narvi, Estonija, nekoliko stotina metara od ruske granice, bilo slanjem “savjetnika” SAD u Irak

Napori radi provociranja Rusije da zakorači u još jedan rat ne uspijevaju (Rusija jedino šalje dobrovoljce i streljivo u Ukrajinu preko svoje granice i to je to). Dalje na jugu se nastavljaju napori da se obori vlada Sirije pomaganjem islamskim radikalima, ali bez većeg uspjeha. Kao da je u pitanju predložak, zar ne? Možda neuspjeh nije opcija već zahtjev?

Hajde da rezimiramo:

Afganistan se, nakon najduže vojne kampanje u povijesti SAD, predaje Talibanima.

Irak više ne postoji kao suverena nacija, već je podijeljen na tri dijela, od kojih jedan kontroliraju radikalni islamisti.

Egipat je demokratski reformiran u vojnu diktaturu.

Libija je propala država koja vodi građanski rat.

Ukrajina će se uskoro pridružiti svim ovim državama.

Nakon nedavnog prevrata u Jemenu, tamošnja vlada više nije prijateljski nastrojena prema SAD.

U centralnoameričkim državama, Gvatemali, Hondurasu i El Salvadoru, kojima dominiraju SAD, stvari se toliko dobro odvijaju da mnoštvo izbjeglica pokušava ući u SAD ne bi li našlo kakvo utočište.

Postoje dva načina da se interpretiraju ovi neuspjesi. Prvi je da je činovništvo SAD ekstremno nesposobno i da ne može ništa učiniti kako treba, a drugi je da postoji određeni razlog zašto SAD ne želi uraditi stvari kako treba: rezultat nije važan.

Da je neuspjeh problem, već bi se učinilo nešto da se broj neuspjeha smanji, dovodeći bar do jednog uspjeha. Međutim, ukoliko neuspjeh nije problem, onda je sasvim normalno da uočavamo to što uočavamo.

Možda je čak problem u tome što neuspjesi nisu dovoljno veliki. To bi objasnilo demonizaciju Rusije i Vladimira Putina i provokacije na granicama Rusije.

Može se reći da su sve prethodne žrtve vanjske politike SAD – Afganistan, Irak, Libija, Sirija, pa čak i Ukrajina – premale da bi proizvele dovoljno velik poraz kojim bi Amerika bila zadovoljna. S druge strane, neuspjeh u Rusiji bi mogao biti toliko velik da bi zasjenio sve prethodne.

Analiza je ukazala na nekoliko objašnjenja za američki hiperaktivni, preuveličani militarizam.

Ovo su najbolja tri:

1. Vladu SAD je zarobio vojno-industrijski kompleks, koji zahtijeva neskromno financiranje. Obrazloženja se proizvode umjetno. Postoji određeni pritisak da se proizvodi oružje i trenira vojska, ali zar ne bi bilo jeftinije da se ostvari neuspjeh velikih razmjera i jednostavno ukrade sav novac, preskačući pravljenje oružanih sustava?
2. Vojno držanje SAD je tako koncipirano da se osigura potpuna dominacija Amerika nad planetom. Međutim, “potpuna dominacija” pomalo zvuči kao “uspjeh”, a sve što smo dosad vidjeli su potpuni neuspjesi. Ni ova priča se ne uklapa u činjenice.
3. SAD djeluje vojnim putem kako bi obranio status dolara kao globalne rezervne valute. Međutim, dolar polako ali sigurno gubi svoju privlačnost kao rezervna valuta, što se i vidi iz djelovanje Rusije i Kine koje se postupno rješavaju svojih rezervi dolara i umjesto toga gomilaju zlato. Brojne druge nacije su ušle u sporazume jedna s drugom kako bi zaustavile uporabu dolara u međunarodnoj trgovini. Opet, činjenica je da nije potrebna ogromna vojska kako bi se uništila neka nacionalna valuta. To znači da je ipak nešto drugo posrijedi.

Postoje mnoga druga objašnjenja, ali nijedno od njih ne objašnjava činjenicu da je konačni cilj militarizma ostvarivanje neuspjeha.

Možda je ipak potrebno jednostavnije rješenje:

SAD su predale svoj suverenitet grupi financijskih oligarha. Pošto oni ne odgovaraju nikome, ova američka (i u nekoj mjeri međunarodna) oligarhija uništava financijsko stanje države, gomilajući razinu duga, uništavajući ušteđevine i mirovine, pogoršavajući stanje valute itd.

Na kraju će Federalne rezerve (zajedno sa središnjim bankama drugih “razvijenih ekonomija”) neizbježno pokupovati sav suvereni dug novcem koji će ispisati za tu namjenu, a to može završiti samo hiperinflacijom i nacionalnim bankrotom. Određen set uvjeta je do sada sprječavao da se to dogodi, ali to ne znači da se neće dogoditi prije ili kasnije.

Hajde sada da pretpostavimo da je financijska oligarhija preuzela kontrolu nad državom i da ne može kontrolirati svoju pohlepu, gurajući državu u ambis.

Bilo bi smisla da u slučaju rušenja financijske kule od karata postoji nekakav plan B. Ovakav plan bi idealno spriječio masovne pobune i omogućio oligarhiji da sigurno uživa u svom bogatstvu. Dok bude kruha, biti će i mira, ali kada zbog financijske katastrofe dođe do kolapsa gospodarstva i kruha više ne bude, morat će se izazati rat kao konačno povlačenje.

Bilo kakav izgovor za rat će biti u redu, bilo da su u pitanju teroristi, zla Rusija ili vanzemaljci. Vojni uspjeh je nebitan, jer je neuspjeh bolji od uspjeha za uvođenje raznih izvanrednih sigurnosnih mjera.

Tako je eksplozija u Bostonu dovela do praćenja i privatiziranje zatvorsko-industrijskih kompleksa. Vrlo žestok neuspjeh bi bio odličan izgovor za uvođenje vojne uprave, suzbijanje disidenata, uhićenje “ekstremističkih” političara itd.

To je vjerojatno ono što treba očekivati. Financijski kolaps se sprema i samo je pitanje vremena kada će se dogoditi. Politički kolaps će se izbjeći otpočinjanjem ratova, čime će se dobiti izgovor za razne “izvanredne mjere” s jednim ciljem: da se suzbije revolucija i održi oligarhija na vlasti. SAD će poludjeti i uništiti države, objekte i nevine prolaznike, urušivši se iznutra.

Ipak, nije isključeno da Amerika neće uspjeti ni u neuspjehu.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Prema najnovijem izvješću organizacije Germanwatch Indeks Klimatskog Rizika najavljuje u 2015. sve gore vrijeme u Hrvatskoj koja je prema Indeksu najugroženija zemlja na Balkanu

Njemački Indeks globalnog klimatskog rizika je analiza temeljena na jednom od najpouzdanijih setova dostupnih podataka utjecaja ekstremnih vremenskih prilika i povezanih društveno-ekonomskih podataka.

Njemački Indeks Klimatskog Rizika 2015. je 10. izdanje godišnje analize. Njegov cilj je da se kontekstualizira u tijeku internacionalne rasprave o klimatskoj politici – sa stvarnim učincima klime na društvo u proteklih 20 godina.

Međutim, ne smijemo zamijeniti za bodovanje sveobuhvatne klimatske ranjivosti. Indeks predstavlja jedan važan dio u ukupnom poretku, kompliciranijoj slici klimatskih utjecaja i povezanih ranjivosti klime, ali indeks na primjer, ne uzima u obzir važne aspekte kao što su: porast razine mora, topljenje ledenjaka ili više kiselih i toplih mora. Ona se temelji na povijesnim podacima i ne bi se trebala koristiti za linearne projekcije budućih klimatskih promjena.

Naime, ne previše dalekosežne zaključci će biti izvučeni kod političke rasprave oko toga koje zemlje su najosjetljiviji na klimatske promjene. Dakle, važna jeste da pojava jednog ekstremnog događaja se ne može pripisati antropogenim klimatskim promjenama.

Ipak, promjena klime je sve važniji čimbenik promjene izgleda pojave i intenziteta sinteze klimatskih događaja. Istraživanja o klimatskim promjenana sve više rastu, a odgovora nema na pragu.

INDEKS KLIMATSKOG RIZIKA time pokazuje razinu izloženosti i ranjivosti u ekstremnim događajima zemalja koje bi to morale uzeti upozorenje da se pripremiti za češće i / ili teže događaje u budućnosti.

Zbog ograničenosti raspoloživih podataka, posebice dugoročnih komparativnh podataka, uključujući socio-ekonomske podatake, neke male zemalje, poput nekih otočnih država, nisu uključene u ovu analizu.

Još više, podaci samo odraz izravnih utjecaja (izravnih materijalnih gubitaka i smrtnih slučajeva) ekstremnih vremenskih događaja, budući da, primjerice, toplinski valovi – koji su česta pojava u afričkim zemljama – često dovode do znatno jačeg neizravnog utjecaja (npr kao posljedica suša i nestašice hrane). Na kraju, index ne uključuje ukupan broj oboljelih osoba (osim smrtnih slučajeva) jer usporedivost pretraživanje podataka je vrlo ograničena.

Ekstremni vremenski uvjeti su u periodu od 1994. do 2013. godine odnijeli više od 530.000 života, navodi se u najnovijem izvješću organizacije Germanwatch.

Zemlje najpogođenije klimatskim promjenama u tom 20-godišnjem periodu bile su Honduras, Mianmar, Haiti, Nikaragva, Filipini, Bangladeš, Vijetnam, Dominikanska Republika, Gvatemala i Pakistan.

U 2013. godini klimatske promjene najviše su pogodile Filipine, gdje je tajfun Haiyan u studenom prošle godine odnio oko 6.000 života, zatim Kambodžu, Indiju, Meksiko, Sveti Vincent i Grenadini, Pakistan, Laos, Vijetnam, Argentinu i Mozambik.

Prema Indeksu klimatskog rizika (CRI) izračunatom na osnovu podataka o posljedicama ekstremnih vremenskih uvjeta (smrtni slučajevi i materijalna šteta) uzrokovanih klimatskim promjenama u periodu od 1994. do 2013. godine, Hrvatska se nalazi na 42. mjestu. (manje je lošije)

Od susjednih zemalja Italija je najugroženija – nalazi se na 14. mjestu, Slovenija je 49., Mađarska je 58., Bosna i Hercegovina je 89., a Srbija, Crna Gora i Kosovo su zajedno smješteni na 93. mjesto.

Prema CRI gledano samo za 2013. godinu Hrvatska se nalazila na 113. mjestu, Italija je 43., Mađarska 76., Crna Gora 84., Srbija 106., Slovenija 130., a BiH 132.

Znači moramo se pripremiti na buduće ekstremne vremenske uvjete, bili oni prirodni ili umjestno stvoreni, no da će u Hrvatskoj biti još puno poplava, suša, ekstremnih hladnoća i nepredvidivog vremena – može se sa sigurnošću zaključiti.

Izvještaj pročitajte OVDJE.
 
 
(index/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19430"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Unatoč katastrofalnim rezultatima privatizacije vodoopskrbe diljem svijeta, Europska komisija taj resurs i dalje ‘gura’ u privatne ruke na području cijele EU. Ekonomski ucijenjena Hrvatska, prebogata vodom, nova je meta.

Nakon što je većina zastupnika Bundestaga podigla ruku za zakon kojim je doslovno pregažena Opća Deklaracija o ljudskim pravima ( koju je još 1948. donio UN) te je pravo na vodu izbačeno s popisa temeljnih ljudskih prava,  širom su otvorena vrata multinacionalnim korporacijama da krenu s preuzimanjem tog sektora, u Njemačkoj i u cijeloj Europskoj uniji čija bi članica uskoro trebala  postati i Hrvatska.

Europska komisija objavila je naime kako želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Unije.

To znači da nas u skoroj budućnosti čeka poskupljenje pitke vode za 100, 200 ili 300 posto, ili koliko već privatni distributer želi i smatra ‘nužnim’ kako bi napunio svoje džepove ekstra-profitom – upozorio je povjesničar i germanist prof. Goran Jurišić na portalu Tinolovka.

Tko tu cijenu  neće moći platiti, slobodno će umrijeti od žeđi jer mu voda, kao temeljno ljudsko pravo, više neće biti zagarantirana.

Ovo je početak kraja civilizacije kakvu poznajemo. Nakon ovoga biti će svima jasno da je i u Hrvatskoj famozni Zakon o strateškim investicijama samo jedan dio dijaboličnog plana svih onih koji plaćaju veliku većinu europskih vlada, dakle svojih vazala.  Još nismo ušli u pakao iako smo prvi pred vratima – komentirali su na svome Facebook profilu pripadnici pokreta Occupy Croatia.

Sada je jasno zašto Vlada gura Zakon o strateškim investicijama

Sada je jasno da je najvjerojatnije pod pritiskom Europske komisije i ucjenom ulaska u EU, bivša Vlada krajem mandata pokušala izmjenama Zakona o vodama i financiranju vodnog gospodarstva Hrvatske vode pretvoriti u profitno društvo. Javni pritisak i gubitak izbora to je nasreću spriječio. Nova koalicijska vlada krenula je međutim istim smjerom samo zaobilaznim putem. Prema predloženom Zakonu o strateškim investicijama, Vlada bi svojom odlukom mogla jednostrano ukinuti vodnim bogatstvima status javnog dobra. Njihovim vlasnikom mogao bi postati svaki investitor koji na račun Republike Hrvatske uplati određeni iznos novca koji ne smije biti manji od 150 milijuna kuna.
Što je to nego privatizacija vodnih resursa zemlje po principu kojeg  gura Europska komisija?

- Gdje god je vodoopskrba u Europi privatizirana, građani su imali loša iskustva – kaže Hans-Joachim Reck, izvršni direktor Udruženja komunalnih poduzeća u Njemačkoj i navodi primjer Pariza, u kojem je vodoprivreda ponovo (nakon privatizacije) vraćena u sklop javnog sektora – upravo zbog manjkave kvalitete vode.

Privatizacija pa poskupljenje 30 posto

I Mathias Ladstätter, stručnjak za vodoprivredu i suradnik sindikata Verdi navodi primjer Berlina, gdje je jedan dio sektora krajem 90-tih godina privatiziran. Svi su očekivali da će privatizacija dovesti do nižih cijena. Dogodilo se potpuno suprotno, cijene su u glavnom gradu Njemačke konstantno rasle.

- Do današnjeg dana su usluge u tom sektoru poskupjele za više od 30 posto. Od toga najmanje šest do deset posto predstavlja čisti profit od privatizacije, od koje u vodoprivredi Berlina nije ostalo ništa. Umesto da vode računa o infrastrukturi vodovoda, poduzeća su brinula o profitu – upozorava  Ladstätter.

Najekstremniji slučaj neuspjele privatizacije vodovoda je prema mišljenju Evelyn Gebhardt, zastupnice Socijaldemokratske stranke u Europskom parlamentu, grad London. Tamo je oko 40 posto raspoložive vode završavalo u zemljištu, jer nadležno poduzeće nije htelo investirati u zamjenu vodovodnih cijevi.

Privatizacija vodnih resursa uvjet za financijsku pomoć

Knjiga  ‘Ratovi za vodu‘ indijske fizičarke i aktivistice Vandane Shive puna je jezivih primjera privatizacija vodoopskrbe koja je od strateške važnosti za svaku državu koja hoće biti suverena, a ne privjesak korporacija. Od Hondurasa, Gvatemale, Nikaragve i Bolivije preko Šri Lanke i drugih azijskih država pa do europskih država, u knjizi se iz stranice u stranicu nižu primjeri kriminalne privatizacije i izdaje javnog interesa.

Unatoč tome, Europska komisija članicama eurozone u dužničkim problemima davanje financijske pomoći uvjetuje privatizacijom vodnih resursa. Skupine civilnog društva pisale su povjereniku Oliju Rehnu da zahtijevaju da se zaustavi ‘daljnji pritisak za nametanjem privatizacije voda’ Grčkoj, Portugalu i drugima jer EK time krši ključne članke Ugovora o EU-u.

- Ovo pokazuje kako je Europska Komitet izgubio dodir sa stvarnošću – ocijenila je nedavno Gabriella Zanzanaini, direktorica za Europske poslove za hranu i vodu.

Pritisak Europske komisije za privatizaciju vodnih resursa zanemaruje činjenicu da privatizacija vode nije postigla rezultate u Europi i diljem svijeta. Već spomenuti Pariz i mnogi drugi gradovi su nedavno svoje vodne usluge vratili pod ovlast gradova i općina zbog negativnih iskustava s privatizacijom. Nizozemska vlada je 2004. donijela zakon kojim se zabranjuje privatizacija vodoopskrbe, a talijanski Ustavni sud donio je odluku da će svaki budući pokušaj privatizacije javnih usluga biti neustavan.

Na meti korporacija: Po vodnim zalihama Hrvatske je treća u Europi

UNESCO-vo izvješće o vodnim zalihama iz 2007., provedeno u 188 zemalja svijeta, smješta Hrvatsku na visoko treće mjesto u Europi po vodnim zalihama. Ispred naše zemlje samo su Norveška i Island. Na svjetskom nivou Hrvatska također dobro stoji. Uspjela se plasirati među 30 najbogatijih svjetskih zemalja, što se vode tiče.

Hrvatska prema tom izvješću raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku, a osim toga jedna je od rijetkih zemalja koje svojim građanima osiguravaju pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe.

Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Po regijama, najbolja je situacija je u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, gdje mreža vodoopskrbnih sustava pokriva čak 97 posto područja.

Pomahnitali kapitalizam: Nestle tvrdi da voda nije temeljno ljudsko pravo, a EK privatizira javnu vodoopskrbu!

Riječ je o podjeli interesa – jedni bi na sebe preuzeli kompletnu proizvodnju hrane, drugi bi ljudskom rodu oduzeli vodu. Međusobno su naravno povezani gustom i složenom korporativnom mrežom, u kojoj samo oni zarađuju-tvrde aktivisti pokreta Occupy Croatia.

‘Voda nije temeljno ljudsko pravo i treba je privatizirati’ tvrde čelnici najvećih svjetskih korporacija poput Nestlea.  U biti riječ je o podjeli interesa – jedni bi na sebe preuzeli kompletnu proizvodnju  hrane, drugi bi ljudskom rodu oduzeli vodu.  Međusobno su naravno povezani gustom i složenom korporativnom mrežom, u kojoj samo oni zarađuju. Na to upozoravaju u pokretu Occupy Croatia dodajući da upravo Zakon o strateškim investicijama služi tome cilju – kako bi se i u Hrvatskoj sve s lakoćom privatiziralo, pa i voda. Pritom se pozivaju na intervju s prvim čovjekom najvećeg svjetskog dobavljač pitke vode, kompanije Nestle, koji otvoreno niječe ljudsko pravo na vodu, objašnjavajući da je takav stav ekstreman, da ljudi ne trebaju imati slobodan pristup vodi, jer to je roba na tržištu kao i sve drugo, te da ima svoju cijenu.

Korporacije su krenule  ljudima oduzeti svaku kap vode, na sve staviti svoje šape, a tko nema sredstava može slobodno umrijeti od žeđi – tvrde u pokretu Occupy Croatia.

U tome im svesrdno pomaže i političke strukture koje su u svim zemljama, kao i Hrvatskoj,  interesno povezane s korporacijskim kapitalom.

Tako je nedavno većina zastupnika Bundestaga podigla ruku za zakon kojim je doslovno pregažena UN-ova  Opća Deklaracija o ljudskim pravima (iz 1948. godine) te je pravo na vodu izbačeno s popisa temeljnih ljudskih prava. Time su širom  otvorena vrata multinacionalnim korporacijama da krenu s preuzimanjem tog sektora, u Njemačkoj i u cijeloj Europskoj uniji čija bi članica uskoro trebala postati i Hrvatska.

VIDEO: Čelnik Nestlea šokirao javnost: Voda nije ljudsko pravo, a GMO je bolji od prirodne hrane

Postoje dva različita razmišljanja – ono ekstremno gdje bi voda morala biti javno pravo, što znači da biste kao čovjek trebali imati pravo na vodu. Drugo kaže da bi voda morala biti hrana kao bilo koja druga, sa svojom tržišnom vrijednošću, tumači Brabeck.

Peter Brabeck, čelnik grupacije Nestle posljednjih sedam godina, šokirao je javnost u izlaganju od prije par mjeseci. Što je rekao pročitajte i pogledajte u videu.

‘Danas ljudi smatraju kako je sve što dolazi iz Nestlea dobro. Živimo u uvjerenju kako je sve što dolazi iz prirode dobro, a najbolji primjer je pokret organske prehrane. No, organska hrana nije najbolja! Nakon petnaest godina prehrane GMO hranom u SAD-u nije se pojavio niti jedan slučaj bolesti do današnjeg dana’, započeo je Brabeck.

‘Unatoč svim činjenicama, mi u Europi nismo još svjesni njezinih blagodati – u pitanju je licemjerje! Tu je i voda, najbitniji sirovi materijal. Postoji pitanje trebamo li privatizirati opskrbu vodom prema građanima. Postoje dva različita razmišljanja – ono ekstremno gdje bi voda morala biti javno pravo, što znači da biste kao čovjek trebali imati pravo na vodu. Drugo kaže da bi voda morala biti hrana kao bilo koja druga, sa svojom tržišnom vrijednošću’, tumači Brabeck.

‘Osobno vjerujem da je bolje vodi dati vrijednost da bi postali svjesni te vrijednosti. Društvena odgovornost svakog CEO-a je održavati i osiguravati uspješnu i profitabilnu budućnost vlastite tvrtke. Čovječanstvo nikada nije toliko dugo živjelo, nikada nismo imali tolike količine novca, nikada nismo bili zdraviji, imamo sve što smo ikada željeli, a i dalje samo kukamo’, završava svoje šokantno izlaganje Brabeck.
 

 
(dnevno.hr)