Seksualna revolucija 1968. i sve veća sekularizacija društva na Zapadu krivi su za krizu s pedofilijom u Katoličkoj Crkvi, ustvrdio je bivši papa Benedikt XVI., u rijetkom javnom istupu

“Među slobodama za koje se revolucija 1968. odlučila boriti bila je ta sveopća seksualna sloboda… Dio fizionomije revolucije 1968. bio je to da je pedofilija tada također bila dijagnosticirana kao dopuštena i primjerena“, napisao je.

“Zašto je pedofilija dosegla tolike razmjere? U konačnici, razlog je odsutnost Boga”, napisao je, izražavajući žaljenje zbog neuspjelih pokušaja da se Boga spomene u Ugovorima o EU, što je po njegovu mišljenju negativan primjer sekularizacije na Zapadu.

Kontroverzna tvrdnja, u kojoj pedofiliju povezuje i s homoseksualnošću i kritizira liberalnu teologiju inspiriranu Drugim vatikanskim koncilom 1960-ih, iznesena je u eseju za Klerusblatt, mjesečni časopis koji se dijeli u bavarskim crkvama.

Bivši papa, koji će 16. travnja napuniti 92 godine, rijetko istupa u javnosti. Živi u vatikanskom samostanu, a kada se 2013. povukao u mirovinu, što je bila prva ostavka jednog pape u gotovo 600 godina, kazao je da će živjeti povučen od svijeta.

Njegov esej prenijelo je nekoliko medija, uključujući talijanski Corriere della Sera i američku Katoličku novinsku agenciju.

Esej je izazvao kritike liberalnih teologa.

“To je neugodno pismo. Ideja da je zlostavljanje djece u Crkvi posljedica 1960-ih, navodnog raspada moralne teologije i poslušnosti koncilu je neugodno pogrešno objašnjenje sustavnog zlostavljanja djece i njegovog prikrivanja”, ocijenio je na Twitteru Brian Franagan, teolog Sveučilišta Marymount u Virginiji.

Benedikt je napisao da su se nakon “nezapamćenog radikalizma” 1960-ih “u raznim sjemeništima formirale klike homoseksualaca, koje su djelovale više ili manje otvoreno i značajno promijenile ozračje u sjemeništima”.

Izrazio je žaljenje također što su “u ne malom broju sjemeništa, studenti koji su čitali njegove knjige bili smatrani neprikladnima za svećeničku službu”. “Moje se knjige skrivalo, poput loše literature, i čitalo ih se samo kriomice”.

Kako navodi, “pitanje pedofilije (u Crkvi), kako se sjećam, postalo je akutno tek u drugoj polovici 1980-ih”, pojavivši se prvo u Sjedinjenim Državama, i u početku je bilo podcijenjeno.

Dodao je da je početni odgovor Vatikana bio previše fokusiran na prava optuženih svećenika, za što krivi liberalna stajališta proizišla iz Drugog vatikanskog koncila, “u mjeri koja je zapravo isključivala bilo kakve presude.”

Prije nego je postao Papom 2005., Benedikt XVI. bio je poznat kao kardinal Joseph Ratzinger. Od 1981. bio je na čelu Kongregacije za nauk vjere, u vrijeme pape Ivana Pavla II.

Katolička Crkva desetljećima je izložena kritikama da ignorira ili aktivno štiti svećenike pedofile. Papa Franjo priznao je na summitu o toj krizi u veljači da je to bila “uobičajena” praksa, ali i obećao da će joj stati na kraj.

(jutarnji.hr)

Ljevičari pakleno nastoje uništiti tradicionalnu zapadnu kulturu, sve se više fokusirajući na temeljne vrijednosti koje smo od početka vremena uzimali zdravo za gotovo – poput spolova

Većina ljudi, za sada, još uvijek shvaća da postoje dva spola i da bez obzira kako se netko ‘identificira’ ili se naziva, još uvijek postoje samo dva biološka spola na planeti.

Ne mogavši se nositi s tom stvarnošću, neki ljevičari sada pribjegavaju onome što je uobičajena taktika: to je … zabrana!

Kao što je napomenuo portal Infowars.com, francuska web stranica pod nazivom Mediapart upravo je objavila članak kojim se poziva na zabranu heteroseksualnosti jer – pokušajte ovdje držati korak s ‘logikom’ – ona potiče ‘homofobiju’ i ‘rasizam’.

“Heteroseksualnost nije seksualna orijentacija, već sustav dominacije koji generira i njeguje seksizam, homofobiju, transfobiju, bifobiju i druga ugnjetavanja kao što su rasizam, sposobnost ili klasizam” – piše autor članka Merome Jardin, dugogodišnji aktivist za prava gay osoba.

Koristeći dodatne izmišljene riječi i izmišljene konstrukte kao što je “femicid” – “žena umire svaka tri dana u rukama svog muškog pratioca”, Jardin okrivljuje heteroseksualnost za svaku bolest svijeta, uključujući silovanje, pa čak i samoubojstva LGBT osoba.

Ima još. Ovaj članak također uspoređuje heteroseksualnost sa poricanjem holokausta, ističući da su heteroseksualci podržali prava homoseksualaca samo kada “smo im protrljali nosove o užasima koje su stvorili i napravili.”

A Jardin tvrdi da je heteroseksualnost čak kriva i za epidemiju AIDS-a.

Dakle, “hitno treba zabraniti heteroseksualnost” – zaključuje Jardin, ne trudeći se razmotriti kako će se svjetska populacija nadopunjavati ako se to doista i dogodi.

Progresivizam je štetan

Ova luda tvrdnja je objavljena bez ikakve ironije, i napominje da je Jardin član grupe koja se zove “Kolektiv protiv islamofobije”.

Islam je religija čiji su sljedbenici poznati kao anti-gay i homofobični, čak i do te točke da ubijaju homoseksualace i lezbijke.

Budući da je islamsko stanovništvo u Francuskoj najviše zastupljeno u Europi s gotovo devet posto, pitate se kako taj segment društva rješava njegov zahtjev.

To je tek posljednji čin ludila – i očaja – koji dolazi od strane liberalnih skupina koje bi htjele srušiti još jedan stup tradicionalne zapadne kulture.
Novi-Svjetski-Poredak.com

Tanzanijska gay zajednica živi u strahu nakon što je guverner Dar es Salaam pozvao građane da prijave gay ljude i najavio anti-gey tim koji će ih loviti na društvenim medijima

Regionalni državni dužnosnik Paul Makonda je na konferenciji za novinare priopćio ovog tjedna organiziranje 17-člane skupine, obećavši kako će “ih uloviti golim rukama”.

“Ovi homoseksualci se hvale se društvenim mrežama” – izjavio je Makonda, piše AFP. “Dajte mi njihova imena.”

Do utorka, Makonda je tvrdio da je od javnosti primio više od 5.763 izvješća i više od 100 imena.

Tanzanijski zakon iz 1998. godine o seksualnim deliktima navodi da je homoseksualnost protuzakonita i svatko tko ima „znanje o bilo kojoj osobi koja radi protiv prirode” neka prijavi, što će tada država kazniti sa 30 godina zatvora.

To se temelji na Kaznenom zakonu iz 1945. godine stvorenom pod britanskom vladavinom, koja je također smatrala homoseksualnost protuzakonitom.

Predsjednik Tanzanije John Magufuli je kritizirao LGBT zajednicu nakog izbora u 2015. godini, te je pošao toliko daleko u svojim izjavama da je tvrdio da “čak i krave ne odobravaju” homoseksualnost.

Godine 2017., zatvoreno je 40 centara za testiranje i liječenje HIV-a, i veliki broj odvjetnika i aktivista je uhićen zbog “promicanja seksualnosti”.

Tanzaija također provodi prisilne analne preglede, diskreditiranu praksu koja tvrdi da otkriva homoseksualnost, koju su osudile skupine za ljudska prava.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Glavni razlog tolikih žrtava vezan je s ulogom homoseksualnosti u korupciji svećeništva i hijerarhija, tvrdi Vigano

Gavni razlog tolikih žrtava (svećenika pedofila nap.a.) vezan je s ulogom homoseksualnosti u korupciji svećeništva i hijerarhija, napisao je bivši nuncij u SAD-u nadbiskup Carlo Maria Vigano u svom trećem pismu-optužnici protiv pape Franje.

U prvome je tražio od Franje da podnese ostavku jer je navodno bio upoznat sa skandalima zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika, te da nije na vrijeme ništa poduzeo protiv američkog kardinala Theodorea McCarricka optuživanog za seksualna zlostavljanja.

U drugom pismu Vigano potvrđuje svoja stajališta i ponavlja kako bi se Franjo trebao povući, a sada u svom traganju za istinom, kako naziva svoja pisma, kaže kako je “homoseksualnost postala rana klera”. Vigano kaže kako je vatikanski sustav nesposoban da izbaci “trule jabuke”, te kako ta teška kriza “ne može biti korektno sučeljena i riješena sve dok je nećemo nazvati pravim imenom.

Ta kriza je nastala zbog homoseksualnosti, zbog onih koji ju prakticiraju, zbog otpora koji se stvara kako ne bi bila ispravljena”.

U prijašnjim “epizodama” Vigano je optuživao i kardinala Marca Ouelleta, pročelnika Kongregacije za biskupe, za zataškivanja slučaja s kardinalom McCarrickom.

Ouellet je odgovorio Viganou kako su njegove optužbe politička montaža lišena stvarnog temelja, te je pozvao nadbiskupa u miru (Vigano je sada umirovljen) da se prestane skrivati, da se pokaje za svoju pobunu i vrati se boljim osjećajima prema Papi.

Ouellet je kazao kako su optužbe neosnovane, te ako postoji dokumentacija kojom bi se njega ili Papu optuživalo neka je se objavi. Vigano sada odgovara kako nije lažljivac, te kako je vidio da postoje papiri.

“Obeštećivanje žrtava seksualnih zlostavljanja koja je počinio McCarrick u nadbiskupiji Newark i biskupiji Metuchen, pisma koja je uputio otac Ramsey, koja su uputili nunciji Montalvo 2000. godine i Sambi 2006. godine…

Zatim moja upućenja državnom tajništvu koja opisuju detaljne optužbe protiv McCarricka, nisu samo glasine” – piše sada Vigano i dodaje ostale detalje i “uživao posebnu pažnju-poštovanje pape Franje”.

Zašto je McCarrick tako dugo opstao na važnim mjestima, te je nastavljao održavati konferencije bez obzira što mu je to zabranio papa Benedikt XVI., a tek sada mu je Franjo oduzeo kardinalsku titulu što je slučaj bez premca?

McCarrick je bio dio mreže biskupa koji su bili skloni homoseksualnosti i koji su promicali imenovanja biskupa kako bi osnažili homoseksualnost u hijerarhiji i Crkvi općenito – drži Vigano i dodaje kako se čini da je i papa Franjo odgovoran za sve jer “se ne oponira i ne pokušava iskorijeniti” takvu situaciju.

Na koncu Vigano poziva sve one koji znaju o tome da progovore.

(vecernji.hr)

Video koji je objavila britanska televizija BBC pokazuje kako su 6-godišnja školska djeca upućena na pisanje homoseksualnih ljubavnih pisama – što je izazvalo bijes na društvenim mrežama

Video, izvorno postavljen na Facebook stranici BBC Radio Manchestera, prikazuje malu djecu u osnovnoj školi Bewsey Lodge kako se upućuju pisati ljubavna pisma od „Princa Henryja” svojem kućnom pomoćniku „Thomasu”, i učitelj je dao zadatak učenicima: „Reći ćeš Thomasu zašto je briljantna ideja da se oženi s tobom.”

“Ova škola uče djecu o LGBT odnosima od malih nogu” – oduševljeno je glasio BBC-ov podnaslovni komentar.

“Ovaj razred šestogodišnjaka uči o homoseksualnom vjenčanju. U ovoj bajci, princ želi oženiti svog muškog slugu. A djeca pišu ljubavno pismo.”

Učiteljica Sarah Hopson je rekla za BBC da će djeca “izlaziti u svijet i pronaći tu raznolikost oko sebe, a pronaći će to već i u mlađoj dobi”.

Objašnjava da “što više mogu prihvatiti raznolikosti u ovoj dobi, više se neće suočiti s tim, jer će djeca prihvatiti i prihvaćati tu različitost oko sebe”.

Mnogi korisnici društvenih medija bili su vrlo kritični prema Hopsonovoj i školi Bewsey Lodgeu, optužujući ih za učenje lekcija koje nisu za tu primjerenu dob.

Odgovarajući na BBC-jev Facebook post, korisnici su napisali primjedbe o seksualizaciji djece u tako mladoj dobi i prisiljavanju djece da napišu ljubavna gay pisma kao školski rad.

Jedan je korisnik tvrdio da je glavna ravnatelj škole Bewsey, te je odgovorio na neke od primjedbi, rekavši: “… jako sam ponosan na moju školu, djecu i njihove obitelji. Obično ne komentiram na društvenim medijima, međutim osjećam se prisiljen podijeliti neke misli. Zanimljivo je pročitati koliko je osoba seksualiziralo sadržaj našeg kurikuluma.”

“Također poučavamo o rasizmu, ekstremizmu i religiji, i kroz iste filozofske filtere učimo ih sve to. Izazvat ću svakoga tko sumnja u moć onoga što pokušavamo učiniti oko LGBT + da dođu i razgovaraju s nekim od naših “malih ljudi”. Mogli bi vam reći o poštovanju i kako možete ako želite nositi suknju u školi ako si dječak, to je u redu, ako imate 2 majke ili 2 tate, sve dok ste voljeni, to je super i nema takve stvari koje ih dijele na dječake i djevojčice!”

Škola, koja također radi sa rodno neutralnim uniformnim sustavom, čini se da stavlja veliki naglasak na kulturne, etničke, vjerske i seksualne razlike, a njezina web stranica oglašava video u kojem mladi učenici čitaju iz knjige o ravnopravnosti, spolnom identitetu i drugim pitanjima društvene pravednosti, navodi Breitbart.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Talijanske gay i lezbijske grupe kritizirale su Papine komentare

Papa Franjo poručio je na povratku iz Irske u Italiju da bi se roditelji homoseksualne djece trebali moliti i možda za djecu potražiti psihijatrijsku pomoć, objavila je u ponedjeljak agencija DPA

“U kojoj se godini problem javlja? To je bitno. Jedna je stvar kada se pojavi kod djece, kada postoji puno stvari koje možete učiniti, s psihijatrijom ili … vidjeti kakve su stvari”, rekao je Papa novinarima u zrakoplovu.

Druga je stvar kada se homoseksualizam manifestira “nakon 20 godina”, dodao je.

Novinar je upitao Papu što bi trebao učiniti otac homoseksualnog djeteta, na što je papa Franjo odgovorio: “Rekao bih da je prva stvar molitva. Ne osuđujte, već razgovarajte, shvatite i dajte sinu ili kćeri prostora”.

Nereagiranje na taj problem bilo bi loše roditeljstvo, rekao je Papa.

“Ignoriranje sina ili kćeri s homoseksualnim sklonostima pokazuje manjak očinstva ili majčinstva”, kazao je, dodajući da roditelji ne smiju “otjerati” svoju djecu.

Talijanske gay i lezbijske grupe kritizirale su Papine komentare.

“Pričanje o psihijatriji dovodi katoličke roditelje do vjerovanja kako je psihijatrijom moguće izliječiti homoseksualnost”, rekao je Fabrizio Marrazzo iz grupe za podršku “Gay Hotline”, prenosi ANSA.

“Homoseksualnost nije bolest, već prirodna varijanta ljudskog ponašanja i kao takva treba biti prihvaćena i poštovana”, dodao je Marrazzo.
 
(jutarnji.hr)

Papa Franjo je upozorio ovoga tjedna biskupe da pažljivo ispitaju kandidate za svećenike i odbiju svakoga za koga posumnjaju da bi mogao biti gay, ne zapitavši se da li su i pedofili, objavili su u lokalni mediji

“Dobro pripazite kada primate svećenike, širom otvorite oči” – rekao je Papa, navodi servis Vatican Insider dnevnoga lista La Stampa.

“Ako imate neke dvojbe, bolje da ih ne primate” – dodao je Franjo.

Poglavar Katoličke crkve sastao se s talijanskim biskupima samo nekoliko dana nakon što je jedan Čileanac, žrtva zlostavljanja svećenika, izjavio kako mu je Papa u privatnom razgovoru rekao da ga je Bog učinio homoseksualcem i da ga on voli takvog kakav jest.

Vatikan je odbio komentirati navode lista koji proturječe medijskim nagađanjima da Papa ublažava kruta crkvena stajališta o homoseksualnosti. Crkva ju je, ako se aktivno prakticira, osuđivala kao nemoralni poremećaj.

U dokumentu iz 2005., koji je objavio Franjin prethodnik Benedikt XVI., Vatikan kaže da bi Crkva mogla u svećenički red primiti one koji su dokazano nadišli svoju homoseksualnost najmanje tri godine.

No, primanje u službu treba zabraniti aktivnim homoseksualcima i onima s “duboko ukorjenjenim” gay sklonostima te onima koji podupiru gay kulturu, piše u dokumentu.

Najnovije Franjine upute biskupima mogle bi smiriti konzervativce, zabrinute dramatičnom promjenom jezika Crkve o homoseksualnosti otkako je Franjo izabran 2013.

“Ako je netko gay i traži Boga i ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim?” – rekao je Papa na svom prvom inozemnom putovanju 2013.
 
(jutarnji.hr)

SAD je samo jedna od 13 država koje su glasale protiv UN-ove rezolucije koja osuđuje određivanje smrtne kazne homoseksualnim osobama

Iako je rezolucija uspješno izglasana, SAD se pridružio Saudijskoj Arabiji, Iraku i Kini u glasovanju protiv nje. Rezolucija UN-ovog Vijeća za ljudska prava osudila je određivanje smrtne kazne kao sankcije za ponašanja kao što su krivovjerstvo, bogohuljenje, preljub i dobrovoljni istospolni odnosi.

SAD dao potporu Saudijskoj Arabiji

Rezolucija je također napala određivanje smrtne kazne osobama s poteškoćama u razvoju, maloljetnicima i trudnicama te istaknula ozbiljnu zabrinutost da se smrtna kazna zbog preljuba u većini slučajeva izriče ženama.

SAD je podupro dva prijedloga izmjene rezolucije koji navode da smrtna kazna “nije nužno kršenje ljudskih prava” te da nije oblik mučenja, “iako u nekim slučajevima može dovesti do mučenja”. SAD je također dao potporu amandmanu Saudijske Arabije koja je navela da svaka država ima pravo odrediti vlastite zakone i kazne.

SAD se protivi općem ukidanju smrtne kazne

Unatoč glasovima protiv, nova rezolucija usvojena je s 47 glasova za. Trenutno šest država određuje smrtne kazne homoseksualnim osobama: Iran, Saudijska Arabija, Sudan, Jemen, Nigerija i Somalija. Taj broj se povećava na osam ako ubrojimo ISIS-ove teritorije u Iraku i Siriji.

U još pet država smrtna kazna za gay osobe nije dozvoljena zakonom, ali se u praksi izvršava. Direktor međunarodne LGBTI udruge (ILGA) Renato Sabbadini izjavio je: “Nepodnošljivo je znati da stotine milijuna ljudi žive u državama u kojima bi mogle umrijeti zbog toga što nekoga vole”.

Glasnogovornica američkog State Departmenta Heather Nauert izjavila je da se SAD protivi smrtnoj kazni za homoseksualce, bogohuljenje, preljub i krivovjerstvo, ali glasovao je protiv rezolucije jer se ona bliži “osuđivanju smrtne kazne u svakoj situaciji te poziva na njeno opće ukidanje”.
 
(index.hr)

Poplava je posve uništila kuću kršćanskog propovjednika koji je govorio da bog šalje prirodne nepogode kako bi kaznio homoseksualce

Predsjednik kontroverzne kršćanske grupacije Family Research Council, Tony Perkins, rekao je da je vodena stihija ‘biblijskih proporcija’ potopila njegov dom u Louisiani.

Tijekom emisije na radio stanici njegove organizacije, rekao je da je njegova obitelj pobjegla u kanuu te da su se privremeno morali nastaniti u kamperu.

Perkins je inače poznat po podcjenjivanju i napadanju homoseksualaca. Svojevremeno je rekao da, iako aktivisti tvrde da je pedofilija nešto potpuno drugo od homoseksualnosti, ‘postoje dokazi da se to dvoje preklapa i da je pedofilija zapravo homoseksualni problem’.

Također je tvrdio da je homoseksualnost nekompatibilna s evolucijom te ju povezao s alkoholizmom i ovisnošću o drogama.

‘Najvažnija stvar koju kršćanske obitelji mogu ponuditi homoseksualcima je nada da će njihovi grijesi biti oprošteni i da će promijeniti svoje živote.’

Nakon poplave, Perkins je rekao da je sada prisiljen živjeti od onoga ‘što mu bog da’.

Inače, 2012. godine grupa muslimanskih klerika priključila se kršćanskim propovjednicima u tvrdnji da je uragan Sandy koji je poharao neke dijelove SAD-a, Haiti i Kubu, zapravo božji bijes.

U travnu ove godine predsjednički kandidat Ted Cruz imenovao je Perkinsa savjetnikom za pitanje religijskih sloboda.
 

 
(jutarnji.hr)

“Pedofilski interesi su prirodni i normalni kod muških pripadnika ljudske vrste”, kaže u prezentaciji održanoj na sveučilištu Cambridge u sklopu ljetne konferencije profesor Philip Tromovitch s Doshisha University u Japanu

“Ako ne većina a ono velika manjina normalnih muškaraca bi htjela imati seks s djetetom… normalne muškarce uzbuđuju djeca”, dodaje on. No ako ste mislili da je usamljen – većina sudionika konferencije dijeli slična stajališta, pa i gora.

Bitka za legalizaciju pedofilije se vodila sedamdesetih i osamdesetih, kad je predsjednik “Gay alliancea” bio David Thornstad, deklarirani pedofil, trockist, a danas predsjednik NAMBLA-e, jedine preostale organizacije u SAD koja legalno djeluje zagovarajući legalizaciju pedofilije, uz argumentaciju da je međugeneracijski seks bio najčešći pojavni oblik homoseksualnosti u zapadnoj kulturi (što je u osnovi točno) i kako bismo se “odbacivanjem pedofilije morali odreći i Leonarda Da Vincija, Michelangela, i brojnih drugih” (Da Vinciju je naime bilo suđeno zbog pedofilije).

Jedan od istaknutih zagovornika legalizacije je bio i “znanstvenik” i sveučilišni profesor s Columbie (tamo je trebao predavati i Sanader!), Theo Sandfort, s kojim je naš Štulhofer uredio knjigu “Seksualnost i rod u postkomunističkoj Istočnoj Europi i Rusiji” i kojeg citira u nekim predavanjima. Njegov “znanstveni rad” “Dječaci o svojim kontaktima s muškarcima”, u kom on kategorički tvrdi kako je pedofilija korisna i dobra za dječake i kako je njegovo “istraživanje” ustanovilo da su ispitanici u dobi od 11-15 godina, s kojima je razgovarao, sami zaveli svoje “stričeke” u dobi od 35 do 60, te im je super u vezama, sam pročitao u cijelosti i zgadio mi se život od te prozirne pedofilske propagande koja sa znanstvenim metodama veze nema.

No taj “rad” je bio napisan prije Dutrouxa, a od onda je pedofilija izbačena iz plana i programa legalizacije seksualnih praksi. Ili se bar tako činilo do nedavno: pretprošle godine na ljetnoj konferenciji u Cambridgeu je jedna od centralnih tvrdnji na akademskoj prezentaciji, izrečenih pred vodećim svjetskim stručnjacima na polju seksualnosti, od strane ljudi pozvanih od organizatora, bila upravo ta kako je pedofilija normalna. Jedna od prezentacija se zvala “Oslobađanje pedofila: diskurzivna analiza,” a jedna druga “Opasnost i razlika: izgledi za hebefiliju.” (hebefilija je sklonost djeci u ranom pubertetu, 11-14 godina).

Jedan od sudionika konferencije, i to vrlo entuzijastičnih, je bio Tom O’Carroll, višestruko osuđivani pedofil, i voditelj kampanje za legalizaciju seksa s djecom, te bivši lider zloglasne organizacije “Paedophile Information Exchange” (razmjena informacija za pedofile). “Predivno!”, napisao je na svom blogu, “Bilo je to rijetkih nekoliko dana kad sam se osjećao prilično popularnim!” Sve se to događalo nakon što su u javnost iscurili detalji o tome kako je popularni Jimmy Savile zlostavljao djecu, a BBC to sustavno zataškavao, i nakon brojnih drugih otkrivenih slučajeva zataškavanja pedofilije u samoj vladi Velike Britanije. Unatoč tome, u dijelu akademske zajednice u Engleskoj, i to ne malom dijelu, traju pokušaji da se pomaknu granice prihvatljivosti seksa s djecom.

Ken Plummer, desno na naslovnoj slici, je profesor emeritus sociologije na sveučilištu Essex. “Izolacija, tajnost, osjećaj krivnje i tjeskobe brojnih pedofila”, napisao je u svom radu “Perspektive pedofilije”, “nisu intrinzične tom fenomenu već su izvedene iz ekstremne društvene represije spram manjina….”

“Pedofilima se govori kako su oni silovatelji djece, kako ih zavode; no oni znaju da su njihova iskustva često nježna i puna ljubavi. Njima se govori kako su djeca čista i nevina, kako nemaju seksualnost u smislu odraslih, no oni iz svog iskustva s djecom koju sreću, i iz iskustva vlastitog djetinjstva, znaju da to nije istina”, kaže uvaženi profesor (valjda govori iz vlastitog iskustva, pa ne bi bilo zgoreg da ga policija malo pretrese).

Nedavno, 2012., profesor Plummer je objavio na svom osobnom blogu – koji je inače pun riječi “humanizam”, “ljubav”, “aktivizam”, “bolji svijet” – poglavlje iz knjige “Muška međugeneracijska intimnost” iz 1991 (autor je inače spomenuti Štulhoferov suradnik Theo Sandfort, uz dvojicu njegovih suradnika, inače osuđivanih pedofila Edwarda Brongersma, ljevičarskog političara, i Alexa van Naerssena: “Kako je homoseksualnost postala malo manje izložena stalnoj moralnoj panici, novi negativac je pronađen u “zlostavljaču djece”, koji je postao novi sotona. “Mnogi pedofili kažu kako dječaci aktivno traže seksualne partnere među odraslima… “djetinjstvo” nije biološki uvjetovano (!) nego posvijesno proizveden društveni konstrukt”. (Zvuči poznato? Ljevica uvijek ima nekoliko učinkovitih fraza: “društveni konstrukt”, “moralna panika”, “prava manjina”…)

Profesor Plummer je potvrdio za britanski The Sunday Telegraph da je bio član PIE (organizacije za razmjenu informacija među pedofilima) “da bi proveo svoja istraživanja”. Na sličan način je i Sandfort pravdao svoju povezanost s mrežom pedofila u Nizozemskoj, “zbog istraživanja” (istraživanja su bila razgovori s dječacima u prisustvu i stanovima njihovih pedofila, koje je snimao i iz tih razgovora zaključio da je pedofilija jako dobra za seksualni razvoj dječaka i kako je svakako treba legalizirati jer pedofili jako pate zbog društvene odbačenosti). “Nikad ne bih želio da moj rad bude korišten kao opravdanje za nešto loše – a ja smatram svaku prisilnu, eksploatirajuću i nasilnu seksualnost lošom stvari.

Žao mi je ako sam na nekog negativno utjecao, ili ohrabrio tako nešto”, kaže on. No, odbio je odgovoriti zastupa li i dalje ista stajališta koja je zastupao osamdesetih i devedesetih. Glasnogovornik sveučilišta rekao je kako rad profesora Plummera “nije izražavao podršku pedofiliji” i citirao je sveučilišnu povelju po kojoj akademsko osoblje “ima sloobodu, unutar zakona, promicati kontroverzna i nepopularna mišljenja a pritom ne smiju biti ugroženi” (što recimo ne važi za španjolskog biskupa koji je nedavno rekao da rodna ideologija loše djeluje na obitelj pa mu prijeti zatvorska kazna: sloboda govora važi samo za one koji zagovaraju seksualne slobode, ne i za one koji zagovaraju slobodu savjesti i slobodu vjeroispovjesti, iako su ta prava zajamčena UN-ovom poveljom).

Graham Powell je jedan od najutjecajnijih psilologa u Britaniji, bivši predsjednik British Psychological Society i trenutni psihološki savjetnik za Agenciju za borbu protiv organiziranog kriminala, policiju, i Internet Watch. No u “Perspektivama pedofilije” je bio koautor poglavlja u kom je napisao: “U javnom diskursu, za pedofilski odnos se unaprijed pretpostavlja da je traumatizirajuć za djecu, i da ima trajne i potpuno štetne posljedice za žrtvu. No dokazi koje smo razmotrili ne potvrđuju te predrasude… moramo se zapitati ne zašto su posljedice pedofilskih činova tako velike, nego zašto su tako male.”

Dakle, on je proveo istraživanje i zaključio da zapravo negativnih posljedica za djecu – nema (inače, preko 30% dječaka koji su bili žrtve pedofila i sami kad odrastu postaju bilo pedofili, bilo homoseksualci, i istraživanja koja su to ustvrdila nisu proveli pedofili).

U tom poglavlju on doduše priznaje da je bilo “metodoloških problema” sa studijama na koje se knjiga oslanja, što “zaključke ostavlja pomalo nedorečenima”. Danas se dr. Powell odriče tog svog rada: pretprošle je godine za britanski tisak izjavio, “ono što sam napisao je bilo potpuno pogrešno i izražavam duboko žaljenje ako je to moglo na bilo koji način žrtvama otežati stvari”. “Literatura je bila dosta skromna 1981., ljudima nije bilo posve jasno što se događa. Nedostajalo je razumijevanje problema na akademskoj razini.

No u akademskim zajednicama, s rijetkim iznimkama, izgleda da i dalje “nedostaje razumijevanje problema”. Na konferenciji Sveučilišta Cambridge , 4-5 srpnja 2014., bilo je riječi o klasifikaciji seksualnosti za DSM, standardni međunarodni psihijatrijski priručnik koji koriste sudovi i policija. Nakon žestoke bitke unutar Američke udruge psihijatara (APA), koja izdaje taj priručnik i koja je sedamdesetih skinula homoseksualnost s liste poremećaja, prijedlog da se hebefilija (sklonost djeci u ranom pubertetu) uključi na listu poremećaja je otklonjen. Prijedlog je dan jer, kako djeca sve ranije ulaze u pubertet, smatralo se da trenutna definicija pedofilije – privlačnost spram djeteta u predpubrtetu – treba biti proširena, jer previše mladih ljudi (starijih od 11 godina i mlađih 14) nije uključeno.

Ray Blanchard, profesor psihijatrije na sveučilištu Toronto, koji je vodio radnu skupinu APA-e na tu temu, rekao je da će, ako se ne nađe neki drugi način kojim bi hebefilija bila obuhvaćena tim priručnikom, ispasti jednako tome da je službeni stav Američke udruge psihijatara kako je seksualna preferencija spram djece u ranom pubertetu posve normalna.

No Blancharda je kritizirao govornik na spomenutoj konferenciji na Cambridgeu, Patrick Singy s Union Collegea, New York, koji je rekao kako bi se hebefilija “zloupotrebljavala kao dijagnoza kako bi se seksualne predatore označilo mentalnim bolesnicima” prema zakonima SAD o “nasilnim seksualnim grabežljivcima” čime bi, jadni, ostali obilježeni čak i nakon što odsluže kaznu.

No najspornija je prezentacija bila ona Philipa Tromovitcha, s Doshisha University u Japanu, koji je u prezentaciji naslovljenoj “prevalencija pedofilije” istaknuo kako su “muškarci većinom pedofili ili hebefili” i kako je “pedofilski interes normalan i prirodan kod muškaraca”.

O’Carroll, bivši lider pedofilske mreže PIA-e, je bio oduševljen, i opisao je na blogu kako se nakon predavanja pridružio profesoru Tromovitchu i kolegama na piću. “Razgovor je protekao uglavnom u ugodnom tonu, zajedno s pićima uz predivnu rijeku Cam,” napisao je. Možda Tromovitchevi pogledi ne predstavljaju poglede većine akademske zajednice, no teško je ne primijetiti da se često povlače priče o “nepravednoj stigmatizaciji” seksualnih prijestupnika unutar te zajednice.

No, problem je što akademska zajednica ponekad zloporabi svoje pravo da preispituje ustaljene istine sa “znanstvene strane”: teško je naime povjerovati da je problem pronaći konkretne dokaze o posljedicama izloženosti djece pedofilima. Usto, uz svu osudu pedofilije koja danas dolazi sa svih strana kad se govori o svemu što se događalo u svijetu, Belgiji, Britaniji zadnjih dvadeset ili trideset godina, možda se treba podsjetiti da je svim tim brojnim zločinima dosta kumovala intelektualna klima iz sedamdesetih, koja je gurala pedofiliju kao dio seksualne revolucije.

Ključni čimbenik za sve ono što se desetljećima događalo u svlačionicama BBC-ja, skupim privatnim “liberalnim” školama od kojih su neke bile prava legla organizirane pedofilije koja je bila pravilo, a ne iznimka, pa i samoj britanskoj vladi, je upravo klima tolerancije spram pedofilije koju su potaknule intelektualne elite, vrh akademske zajednice.

Stvari nad kojima se danas, desetljećima nakon Dutrouxa, zgražamo, su tada bile nešto “liberalno” i “moderno” naspram “konzervativnih shvaćanja ljudske seksualnosti”: i u nekadašnjoj Jugoslaviji je bilo slično, pa je osamdesetih Start u više navrata pisao o “dječjoj seksualnosti”, što je tada bila moderna tema, naravno o “konzervativnoj crkvi” koja ne da djeci da prakticiraju svoju seksualnost (sa stričekima, ne), a mediji su se u SFRJ zgražali i nad konzervativnim i zatucanim Amerikancima koji su tražili izručenje intelektualca i umjetnika Romana Polanskog samo zato je je spavao s 13-godišnjakinjom “koja je pristala na seks”. Američiki zakon koji je govorio da dijete ne može dati pristanak i da je to automatski silovanje je smatran srednjevjekovnim.

S antibebi pilulom došlo je i prihvaćanje vanbračnog seksa, a s legalizacijom homoseksualnosti došlo je do priča o potrebi legalizacije pedofilije. Sedamdesete su općenito bile godine nagle “seksualne emancipacije”, kad je pornografija cvjetala, a “liberali” i “intelektualci” su govorili o “seksualnim slobodama djece”, odnosno o seksualnom oslobađanju istih umjesto o seksualnom zlostavljanju.

Politička korektnost se općenito zasniva na zamagljivanju stvarnosti izmišljanjem naziva na tragu Orwelovskog “novogovora”. 1981, respektabilna izdavačka kuća Batsford je objavila knjigu “Perspektive Pedofilije (“Perspectives on Paedophilia”), koja je, prema Brianu Tayloru sa sveučilišta Sussex, koji joj je napisao predgovor, “predstavljati izazov predrasudama o dječjoj seksualnosti”. Knjiga je, da stvar bude gora, bila namijenjena socijalnim radnicima, te onima koji rade s djecom ili sa ljudima na uvjetnoj slobodi. Javnost, napisao je dr. Taylor, “generalno misli da su pedofili bolesni ili zli ljudi koji vrebaju djecu po parkovima u nadi da će uspjeti zaskočiti kakvo nedužno dijete”.

To je, uvjerava on čitatelje, običan “stereotip”, “jednako netočan kao i beskoristan”, koji nema veze s “empirijskim činjenicama o ponašanju pedofila”. Jer, kaže on, najviše se pedofilije događa unutar obitelji, od strane rođaka! Naravno, pa pedofili uvijek vrebaju one koji su im – najbliže!

Stav većine onih koji su sudjelovali u pisanju te knjige, koja je značajno utjecala na stav javnosti o pedofiliji u idućim desetljećima, je bio izrazito pro-pedofilski.

Bar dvojica koautora – od kojih je jedan, Peter Righton, bio direktor nacionalnog centra za socijalni rad – su kasnije osuđena zbog seksualnih zločina nad djecom. Ali, ono što je zanimljivije od toga je da su neki od suradnika i autora na tom (ne)djelu, bar u tekstu navedena dvojica profesora, još uvijek aktivni unutar akademske zajednice – i vrlo utjecajni.
 
(dnevno.hr)