O mlijeku se jako puno priča i mišljenja su podijeljena. S jedne strane nas uvjeravaju da je mlijeko dobra i vrlo zdrava hrana, s druge strane nam se savjetuje da ga izbjegavamo ili čak potpuno izbacimo iz prehrane

O čemu se ovdje radi, zašto vladaju takva potpuno suprotna mišljenja, kome vjerovati i konačno: da li piti mlijeko ili ne?

Sirovo mlijeko, a s time mislim na domaće svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od takvog mlijeka.

Sirovo mlijeko je izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnih korisnih laktobakterija, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštiti organizma od raznih bolesnih stanja. Također je izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži punovrijedne proteine i masnoće, koji su građevinski materijal za naše tijelo.

Problem s mlijekom je u industrijskom uzgoju i preradi. Kako je to slučaj i s drugim namirnicama, industrijska prerada uništava mlijeko i daje mu sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano.

Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku, što na prvi pogled možda zvuči ispravno, znajući da su patogene bakterije uzročnici raznih bolesti. Međutim, ovaj proces potpuno mijenja njegovu strukturu i ono zapravo ne postaje sigurnije za upotrebu.

Osim što zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ono ubija i korisne laktobakterije te uništava mnoge druge hranjive komponente. Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mliječnih proteina koji onda postaju vrlo teški za probavu i potencijalno štetni za zdravlje.

Pasterizacija potpuno uništava enzime koji su potrebni za razgradnju i probavu mlijeka, smanjuje sadržaj vitamina, denaturira mliječni protein, uništava vitamine B12 i B6, vitamin A, vitamin D, vitamin C, onemogućuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubija korisne bakterije i promiče patogene!

Ako ostavite sirovo mlijeko na sobnoj temperaturi, mlijeko se neće pokvariti već će se ukiseliti, što je prirodan način konzerviranja mlijeka uz pomoć laktobakterija. Korisne bakterije iz sirovog mlijeka drže pod kontrolom one loše, no pasterizirano mlijeko nema korisnih bakterija koje bi ga čuvale od truljenja.

Denaturirani mliječni proteini su zbog svoje strukture vrlo teško probavljivi, a osim toga su u pasteriziranom mlijeku uništeni svi enzimi i korisne laktobakterije koje pomažu razgradnju i probavu proteina iz mlijeka. Zbog toga je industrijski obrađeno mlijeko jedan od najčešćih alergena koji se povezuje uz cijeli niz zdravstvenih problema – probavne smetnje, alergije, kolike kod dojenčadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi s rastom kod djece, učestale infekcije ušiju kod djece, bolesti srca i rak.

Međutim, sirovo mlijeko nema takvo djelovanje, već upravo promiče zdravlje na mnoge načine. Mnogi ljudi koji ne podnose mlijeko, u pravilu mogu tolerirati sirovo. Zapravo, sirovo mlijeko se toliko razlikuje od industrijski obrađenog, da se ove dvije namirnice ne bi ni trebale nazivati zajedničkim imenom.

S pasterizacijom se počelo 20-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme kad je tuberkuloza bila česta, kao i druge zarazne bolesti uzrokovane lošim zdravstvenim stanjem životinja i lošim higijenskim uvjetima i metodama proizvodnje.

Ali vremena su se promijenila i danas se upotrebljavaju tankovi od nehrđajućeg čelika, mašine za mužnju i sistemi za rashlađivanje, te se provode stroge sanitarne inspekcije čime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna. Jedino tko ima koristi od pasterizacije je industrija jer se pasteriziranom mlijeku produžava rok trajanja.

Drugi proces kojem se mlijeko izlaže je homogenizacija, razbijanje molekula masnoće pod velikim pritiskom, da bi se spriječilo stvaranje vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jer masnoća koja se dobije više nema svoju prirodnu strukturu.

Osim toga se iz mlijeka uklanja (obire) masnoća tako da kupovno mlijeko sadrži 1 – 3% mliječne masti (ovisno o vrsti krava, prirodno mlijeko sadrži 4,5 – 6% mm). Zbog straha od prirodnih masnoća i agresivne propagande nemasnih proizvoda, industrija je uspjela plasirati na tržište light mlijeko, koje je zapravo industrijski višak koji preostaje nakon obiranja vrhnja za proizvodnju drugih mliječnih proizvoda.

Upravo su u mliječnoj masti najvažniji nutrijenti mlijeka. Mliječna mast sadrži vitamine A i D koji su potrebni za asimilaciju kalcija i proteina, pa bez ovih vitamina kalcij i proteini postaju teže iskoristivi i potencijalno opasni. Ona je također bogata kratkim i srednje dugačkim lancima masnih kiselina koje štite od bolesti i jačaju imunološki sistem. Tu je i vrlo vrijedna CLA (konjugirana linolenska kiselina) koja ima snažno antikancerogeno djelovanje. Svi ovi važni nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka.

Industrija koristi naziv ‘svježe’ mlijeko, ali je svako kupovno mlijeko pasterizirano, pa i ono koje se naziva ‘svježim’. Razlika između ‘svježeg’ i ‘trajnog’ mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaže tijekom pasterizacije.

Svježe se mlijeko zagrijava na 60 do 70 °C, najčešće u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijeko naglo zagrijava na temperature preko 130 °C (tzv. UHT proces) što mu još više produžava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radi zaštite potrošača samo je još jedan mit, jer se zapravo mlijeko pasterizira radi produžene trajnosti.

Tu su nadalje i problemi antibiotika, pesticida i hormona rasta, te činjenica da se skoro sve komercijalne krave hrane žitaricama umjesto da pasu travu, što je njihova prirodna hrana. Sve ovo mijenja kompoziciju masnoća u mlijeku, posebno CLA. Prava prirodna hrana za krave koje daju mlijeko je zelena trava u proljeće, ljeto i jesen, te sijeno zimi. Nikakvo brašno od soje, žitarice i razni industrijski otpad ne mogu predstavljati dobru hranu za životinje. Vitalne tvari – vitamini A i D, te ‘aktivator X’ – potrebni su za optimalnu asimilaciju minerala i u velikoj mjeri su prisutni u mlijeku krava koje pasu travu, osobito brzo rasteću travu u proljeće i jesen. No, vitamini A i D se drastično smanjuju a aktivator X potpuno nestaje hrane li se krave komercijalno žitaricama i sojom.

Ne tako davno, prije ‘modernih’ industrijskih metoda, generacijama su ljudi koristili i djeca odrastala na domaćem svježem punomasnom mlijeku, prirodnom žutom maslacu, svježim domaćim sirevima i vrhnju. Ako imate mogućnosti nabavljati domaće sirovo mlijeko i prave prirodne mliječne proizvode, to je nešto najbolje što možete učiniti za zdravlje svoje obitelji.
 
(istineilaziohrani.blogspot.hr//uredio:NSP)

Vijeće za mliječne proizvode u državi Ontario, SAD upravo je objavilo istraživanje koje pokazuje da antikancerogena svojstva zelenog čaja mogu biti biodostupna kada se ekstrahiraju i stave u mlijeko. Vijeće za mliječne proizvode je u potrazi za povećanjem profita pomoću tvari dodanih u mlijeku

Koje vodi jednom pitanju, zašto ne piti onda samo zeleni čaj? Čak i bolje, jer time preskačemo pasterizaciju i homogenizaciju mlijeka; zaustavljajući konzumaciju dodanih hormona i antibiotika u kravlju prehranu i koji na taj način oduzimaju svu prehrambenu prednost uistinu probiotičke superhrane: organskog sirovog mlijeka.

Epigalokatehin galat (EGCG), glavni polifenol u zelenom čaju i najviše biološki aktivan, inhibira stvaranje tumora, smanjuje proliferaciju stanica raka, smanjuje smrt normalnih stanica, i potiskuje stvaranje novih krvnih žila za hranjenje tumora – objavila je studija.

EGCG ima brojne ljekovite primjene koje su pri vrhu onih navedenih u studiji GreenMedInfo.com koji  na popisu više od 100 drugih studija ističe prednosti EGCG-a, uključujući:

• Suzbija MRSA infekciju kod starijih osoba
• Poboljšava oksidaciju masti, čime se smanjuje pretilost
• Lokalno tretira anogenitalne bradavice
• Smanjuje Downov sindrom
• Ublažava gripu
• Ublažava inzulinsku rezistenciju i intoleranciju  prema glukozi
• Potiče neurogenezu kod odraslih, sprječavajući neurodegeneraciju koja uključuje Alzheimerovu bolest
• Smanjuje arterosklerozu
• Smanjuje ovariektomijom izazvane gubitak kod kostiju
• I, za ovisnike, EGCG u zelenom čaju sprječava ovisnost o morfiju.

Postoje deseci drugih pogodnosti zelenog čaja, tako da ne čudi zašto znanost traži načine za izdvajanje EGCG iz zelenog čaja.

Ali da ga stavite u mlijeko, zašto?

“Ovi rezultati podržavaju novu ulogu mlijeka kao idealne platforme za isporuku bioaktivnih spojeva i otvara vrata za novu generaciju mliječnih proizvoda koji pružaju dodatne prednosti za ljudsko zdravlje”, kaže ova studija autora Sanaz Haratifar i Milena Corredig, Odjela Prehrambeno znanosti i Odjela za ljudsko zdravlje i prehrambene znanosti Sveučilišta Guelph, Ontario, Kanada.

Već nekoliko desetljeća proizvođači mliječnih proizvoda dodaju vitamin D u mlijeko, koji je važan nutrijent  za fizičko i mentalno zdravlje koji također pomaže kod uzimanja drugih minerala i hranjivih tvari. Vitamin D se najčešće dobiva iz lanolina iz ovčje vune. S obzirom na sve više obilje umjetnih oblaka (chemtrails), većina nas ima manjak vitamina D, tako da ga dodavanje u komercijalno mlijeko ne može biti tako loša stvar.

Dodavanje fluorida u vodu, međutim, vodi nas prema posve drukčijem svijetu zbog nekoliko razloga. U 2010, više od 2.000 profesionalnih službenika je pozvano na okončanje fluoridizacije vode. Koincidira s objavom predmet protiv fluorida: Kako je opasni otpad završio u vodi za piće – loša znanost i moćni političar, aktivistička grupa je objavila ovaj 30-minutni video naglašavajući glavne točke protiv fluoridizacije.
 

 
Gledajući svo to dodavanje tvari u hranu i vodu preko fluoridizacije vode, medicinski genetski modificirane hrane (poput krvave riže), trovanje naše hrane sa medikamentima je ideja da masovnog drogiranja  populacije – krši medicinsku etiku, jer mu nedostaje informirani pristanak. Suvremena Farmakologija prepoznaje da pojedinci različito reagiraju na istu dozu lijeka.

Farmakolog Phyllis Mullenix zaključuje. “Cijeli naziv igre je da dostavi prava doza za pravu osobu u pravo vrijeme.”

Kada se hrana uzgaja, projektirana, ili genetski izmijenjena u liječenju bolesti, to više nije samo hrana. To je lijek! I ne ista vrsta hrane s kojom smo evoluirali, jer je ta hrana koncentrirana i sintetička i često ima nepoznata štetne nuspojave.

Odvjetnik Greg Glaser je napisao ustavnu analizu za Centra za napredna medicinska i klinička istraživanja, raspravljajući prisilno cijepljenje. On je priznao da problem ne može biti tako usko ograničen, kao “jedna vrsta od mnogobrojnih prisilnih kontaminacija”, navodeći brojne primjere:

Pa ipak, dokazi su vrlo uvjerljivi – tijekom mnogih generacija elita je radila prikriveno u odabranim državnim agencijama, multinacionalnim korporacijama i humanitarnim udrugama prema ciljevima drastičnog smanjenja broja stanovnika. Konkretno, neovisni mediji su otkrili neoborive dokaze o korupciji / kriminalu kod kemijskog prskanja (Chemtrails), osiromašenog urana, kontaminacije hrane i onečišćenja javne vodovodne mreže (fluor u vodi).

On zaključuje da, iako ove aktivnosti mogu biti “pravne” u tim zakonima koje su pisali vlastodršsci koji su dopustili takve masovne kontaminacije, ovi zakoni nisu ni zakoniti niti jednostavni.

Medikamentizacija naše hrane zbog bezočnih pobuda ili za goli profit je simptomatično u našem uvrnutom društvu kojem nedostaje vrijednosti zajednice. Što više Velika Prehrambena Industrija nastoji poboljšati profit, to će njihovi proizvodi postajati strašniji.

Najbolje za vas bi bilo da kupujete mlijeko na farmama, upoznate svoje poljoprivrednike, i odustate od industrijskog sustava hrane.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)