Izraelski ministar obrazovanja Rafi Peretz usporedio je miješani brak s “holokaustom” dodajući kako je zbog miješanih brakova u posljednjih 70 godina, židovska zajednica “izgubila 6 milijuna ljudi”

Inače, iza 2. Svjetskog rata, sve novine su pisale da je holokaust imao 6 milijuna žrtava. Niti jedna druga brojka godinama iza rata nije objavljena. Čudno je kako se danas, skoro 70 godina nakon rata spominje ta ista brojka, ali u totalno drugom kontekstu.

Izraelski krajnji desničarski ministar obrazovanja Rafi Peretz izjavio je tijekom sastanka vlade kako je stopa braka među američkim židovskim stanovništvom “poput drugog holokausta”, navodi se u izvješću koje je dnevnik Axios objavio u utorak.

Prema Axiosu, komentari su dani tijekom sastanka kabineta 1. srpnja gdje je Dennis Ross, predsjednik odbora “Instituta za židovsku politiku naroda”, govorio o trendovima u židovskoj zajednici širom svijeta, posebice u Sjedinjenim Državama.

Na brifingu je spomenuta sve veća stopa brakova između Židova i ne-Židova u SAD-u, na koju je Peretz, bivši glavni rabin izraelske vojske, rekao da su asimilacije poput jednog od najgorih razdoblja ljudske povijesti, tj. holokausta.

Također je dodao da je zbog miješanih brakova u posljednjih 70 godina, židovska zajednica “izgubila 6 milijuna ljudi”.

Ministar energetike Yuval Steinitz razlikovao se po tom pitanju i rekao da asimilacija nije ključni problem i dodao: “Prvo moramo prestati zanemarivati i uzimati u obzir Židove u Americi koji sebe vide kao Židove ne samo vjerski, već i kulturno i povijesno.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je kako mu je glavna briga rastući broj Židova u SAD-u koji se udaljavaju od tradicija i predstavlja rastući raskid između konzervativnih desničarskih stranaka i društva izraelske i američke židovske zajednice koji je mnogo liberalniji i ne identificira se sa izvornim.

Nedavno izvješće američkog State Departmenta o vjerskoj slobodi pokazalo je da su židovski narod u Izraelu zabrinuti zbog vjerskih sloboda u Izraelu.

Zabrinuti su za isključivu kontrolu nad brakom, razvodom i sprovodima pravoslavnog glavnog rabinata i nepriznavanje reformskih i konzervativnih denominacija.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Je li nerođeno ljudsko dijete isto što i smrtonosni parazit ili kancerogeni tumor?

Prema riječima profesora Pascala Gagneuxa sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Kaliforniji, nerođeni ljudski život i ove dvije smrtonosne bolesti su u osnovi jedno te isto.

Kako izvještaji kažu, prof Gagneux je nedavno tijekom svojih predavanjima postavio slajd uspoređujući ono što on tvrdi da je sličnost između „fetusa i raka” – aludirajući kako je nerođena ljudska beba parazit ili rak unutar tijela njihove majke.

Dylan Griswold, student medicine koji pohađa Sveučilište Stanford u sjevernoj Kaliforniji, nedavno je izašao u javnost s fotografijom slajda o kojem je rekao da ga je dobio od prijatelja koji je zapravo upisao nastavu kod profesora Gagneuxa.

Kao što možete vidjeti na fotografiji, koju je Griswold podijelio Twitteru, prof. Gagneux je na slajdu napisao da je ljudski fetus “legitiman parazit” jer “brzo raste”, “napada” majčino tijelo, “manipulira imunitetom majke”, i “preoblikuje krvne žile.”

Baš kao i rak, tvrdi profesor Gagneux, ljudski fetus “uništava zabavu!!!” radeći slične stvari – poruka budućim liječnicima i medicinskim sestrama na predavanju da je nerođeni ljudski život nešto što ne znači da se njeguje i slavi, nego se “tretira” ili “istrebljuje” kao vrsta bolesti.

“Ja sam ostao bez riječi”, komentirao je Griswold o fotografiji, koja je navodno snimljena na predavnju prof. Gagneuxa podnazivom “Biologija bolesti”.

U početku, identitet prof. Gagneuxa nije objavljen ni od strane studenta koji je snimio fotografiju tijekom njegova predavanja, niti od strane Griswolda. No, Griswold je kasnije identificirao prof. Gagneuxa i uspio je dobiti od njega e-mail, čiji je dio javno objavio, a cijeli e-mail je navodno podijelio sa portalom The College Fix.

Profesor Gagneux, koji radi u Odjelu za patologiju UCSD-a, u ovom je pismu je kritizirao što su su “desničarski” pro-life “mediji” prouzročili da njegov slajd postane viralan na društvenim mrežama, što je izazvalo mnoštvo novinara “diljem SAD-a” da izravno preko e-maila kontaktiraju prof. Gagneuxua.

“Većina vas vjerojatno shvaća da je moj cilj bio pokazati kako su sisavci posebno skloni invazivnim karcinomima jer su sisavci razvili invazivnu placentaciju”- tvrdi u e-mailu profesor Gagneuxa. “Moja zamisao nije bila da vas indoktriniram s idejom da su fetusi rak, kao što je ilustrirano u članku.”

Ali to je upravo ono što je profesor Gagneux učinio tako što je usporedio nerođene ljudske bebe, koje imaju uzajamno koristan, simbiotički odnos sa svojim majkama, sa parazitima i tumorima, od kojih niti jedna nije u istoj kategoriji kao i ljudska bića.

Podvlačeći poricanje, prof. Gagneux je dokazao da je on samo još jedan depopulacijski liberalist koji mrzi život i ima depopulacijski plan. A to je, nažalost, tip ljudske prljavštine koju uče sljedeće generacije medicinskih stručnjaka – da potpuno zanemare svetost nerođenog ljudskog života – što je vrlo opasan presedan u povijesti.
 

No joke, a friend just sent me this slide from her upper-level biology course.

I’m speechless. Create your own caption. pic.twitter.com/4sS6AvdRV1

— Dylan Griswold (@DylanPGriswold) April 25, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Poljska, Mađarska, Hrvatska i Litva dobile su „crvenu“ ocjenu, što ukazuje na to da te zemlje imaju ozbiljnu nesposobnost da „se pomire i ostave na miru svoju tragičnu povijest”

Nova studija sugerira da je poricanje holokausta najgore u istočnoj Europi, gdje “revizionističke” vlade pokrenute osjećajem “žrtve” pokušavaju izbrisati krivnju svoje zemlje u masakru Židova.

Studija, objavljena 25. siječnja – samo nekoliko dana prije Dana sjećanja na Holokaust – ukazuje na neobuzdane razine povijesnog revizionizma u vezi s masovnim istrebljenjem Židova pod nacističkom vlašću u istočnim dijelovima Europske unije.

Projekt uspomene na holokaust proveli su istraživači sa sveučilišta Yale i Grinnell Colleges, a podržala ga je Europska unija progresivnog judaizma (EUPJ), krovna organizacija koja povezuje više od 170 progresivnih židovskih zajednica u 17 zemalja.

“Revizionizam” se ovdje odnosi na ljude koji umanjuju suučesništvo svoje vlade, umanjujući broj žrtava, ili tvrdeći da se događaji holokausta uopće nisu dogodili.

Na temelju njihovih nalaza, studija je zemljama dodijelila zelenu, žutu ili crvenu ocjenu, ukazujući na „napredak, oprez ili probleme“ u njihovom odnosu prema povijesti holokausta.

Poljska, Mađarska, Hrvatska i Litva dobile su „crvenu“ ocjenu, što ukazuje na to da te zemlje imaju ozbiljnu nesposobnost da „se pomire i prožive svoju tragičnu povijest.”

Poljska je posebno upućena na zadatak vezano za ovu studiju. Autori opisuju ovu zemlju kao zemlju koju vodi “desničarska nacionalistička vlada” koja se bavi “konkurentnom viktimizacijom, naglašavajući iskustvo poljskih žrtava u odnosu na židovske žrtve.“

Osim povećanja razine antisemitizma i kontinuiranog smanjenja obrazovanja o holokaustu, zemlja je došla pod velike krtike zbog zakona koji je usvojen u siječnju prošle godine, kojim se navodi da je nezakonito implicirati poljsku državu u zločinima nacista.

S druge strane, Rumunjska i Češka su dobile zelenu ocjenu, te su prikazane kao uzorni primjerci. Rumunjska vlada pohvaljena je zbog zahtjeva za obveznim obrazovanjem o holokaustu za svoje vojno osoblje i uspostavljanjem neovisne komisije za proučavanje holokausta.

Dok se ovaj dio izvješća usredotočio na zemlje Istočne Europe, ostatak kontinenta se nije pokazao mnogo boljim u nedavnim sličnim studijama.

Jedna studija objavljena otprilike u isto vrijeme pokazala je da usprkos dostupnim dokazima, 1 od 20 Britanaca ne vjeruje da se holokaust uopće dogodio, piše RT.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Očekuje se da će Bayer završiti 62 milijarde dolara vrijedan ugovor s Monsantom ovog tjedna – i planira ukinuti zloglasni naziv “Monsanto”

Ali čak i ako ime Monsanto postane stvar prošlosti, prljave stvari i opasni proizvodi tvrtke nastavit će živjeti.

Bayer sigurno zna nešto o tome kako će stvaranje novog naziva branda spasiti njihov obraz. Nekoć poznat kao IG Farben, tvrtka se tijekom tih davnih dana bavila brojnim odvratnim djelima, uključujući korištenje židovskih robova kao radnu snagu tijekom holokausta.

Promjena imena u Bayer nije ublažila tu činjenicu – iako je zasigurno pomogla da tvrtka ostane profitabilna.

Nažalost je to zapravo ironija da su ove dvije tvrtke završile zajedno, jer i Bayer i Monsanto imaju povijest počinjenja zločina protiv čovječnosti. Nažalost, ovo zlo sparivanje će biti potpuna katastrofa za ostatak čovječanstva.

Promjena imena ne znači ništa

Kako je spajanje kompanija Bayera i Monsanto sve bliže, Bayer je otkrio da će, jednom kada bude u kombinaciji, ime Monsanto prestati postojati. Umjesto toga, Monsanto i njegovi proizvodi jednostavno će postati dio obitelji Bayer.

No, da li će promjena naziva pesticida Roundup kao Bayerovog proizvoda promijeniti činjenicu da je toksičan i kod ljudi uzrokuje rak? Ne.

Hoće li nezavisni mediji odjednom prestati sa izvješćivanjem o glifosatu koji uzrokuje rak i štetnim GMO proizvodima? Apsolutno ne.

Monsanto će možda izgubiti svoje ime, ali njegovo nasljedstvo toksičnosti i zanemarivanja ljudskog života nažalost će živjeti – i ljudi su u pravu što se brinu za to što slijedi.

Premda ime Bayer trenutno ne može privući toliki bijes kao što to naziv Monsanto čini, ono bi zapravo to trebalo – možda jednog dana. Uostalom, povijest Bayerove tvrtke jednako je zla i uvrnuta kao Monsantova.

Prije više od 20 godina, Helge Wehmeier, tadašnja šefica tvrtke Bayer Corp, javno se ispričala pokojnom Elie Wieselu i ostalim preživjelima u holokaustu zbog izuzetno nečovječnih djela kompanije IG Farben.

“Izražavam žalost i žaljenje i ispričavam se zbog nečovječnosti u mojoj zemlji za ono što je IG Farben učinio vašem narodu”, rekla je Wehmeier Wieselu tijekom predavanja 1995. godine. Wiesel je bio jedan od mnogih židovskih radnika robova koje je koristila tvrtka tijekom holokausta. Tvrtka je navodno puno uložoča u razvoj toksičnog insekticida Ciklona B.

Bayerova mračna prošlost

IG Farbenovi znanstvenici također su provodili pokuse na svojim robovima u zatočeništvu. 2003. godine preživjela u holokaustu Zoe Polanska Palmer je prepričala svoja iskustva kao nacistički testni subjekt.

Mnogi SS liječnici navodno su radili za Bayerovu matičnu tvrtku IG Farben, uključujući Dr. Victor Capesiusa i Dr. Helmut Vettera – od kojih su obojica bili suđeni i osuđeni za razne ratne zločine, a potonji su pogubljeni nakon rata. Capesius, kaže Polanska Palmer, je liječnik koji je eksperimentirao na njoj, a svjedoci kažu da je radio za Bayer.

Polanska Palmer nije bila sama; bezbrojna djeca su navodno oteta i na njima su vršeni eksperimenti.

Krajem 1990-ih Eva Mozes Kor je pokrenula vlastitu tužbu protiv Bayera, tvrdeći kako je tvrtka nadgledala kupnju nje i njezinog blizaca od nacista na kojima su se tada vršili pokusi kao na “pokusnim kunićima” od strane zloglasnog Josef Mengelea. Kor navodi da su ona i druga djeca bila namjerno zaražena mnoštvom bolesti “za testiranje učinkovitosti različitih lijekova koje je proizvodio Bayer.”

Gospođa Kor navodi: “Nakon 54 godine, vrijeme je da Bayer preuzme odgovornost za svoje postupke.” Osim financijske restitucije, Kor je rekla da želi čuti stvarnu ispriku. Iako je Bayer priznao uporabu robovske radne snage, tvrtka nije lako razotkrila ostale zločine u kojima je bila uključena njihova matična tvrtka.

Godine 2003., u odgovoru na tvrdnje gospođe Polance Palmer, Bayer je tvrdio da ime Bayer nije ni postojalo između 1925. i 1952., tako da tvrtka koju poznajemo danas nema nikakve veze s IG Farbenom. Stvarno?

Kako izvori objašnjavaju, IG Farben nikada nije doista prestao postojati. Iako su Saveznici razbili tvrtku zbog zlih i nečovječnih aktivnosti, jednostavno su nastale tri nove tvrtke: Bayer, Hoechst i BASF. U 2012. godini, IG Farben je i dalje postojao kao tvrtka u likvidaciji.

Je li Bayer zaista toliko daleko od kompanije IG Farben?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

88-godišnja njemačka baka Ursula Haverbeck je osuđena na šest mjeseci zatvora zato što ima krivo mišljenje

Sud u Berlinu je utvrdio da je Haverbeckova, koja je također poznata kao „nazi bakica”, proglašena krivom za poticanje mržnje tvrdnjama da je Holokaust bila fikcija i nije bilo plinskih komora u koncentracijskom logoru Auschwitz.

Unatoč nekoliko prethodnih presuda, Haverbeckova još nije bila u zatvoru.

Ursula Haverbeck, inače notorno vatrena protivnica istine o masovnim ubojstavima Židova tijekom Holokausta, primila je još jednu presudu, ovaj put za tvrdnju na jednom događaju u Berlinu u siječnju prošle godine gdje je tvrdila da se holokaust nije dogodilo i nitko nije “plinificiran” u zloglasnom logoru smrti u Auschwitzu, za kojeg se tvrdi da je odnio 1,1 milijuna života ljudi između 1940. i 1945. godine, uglavnom Židova.

Haverbeck koji nije priznala krivnju, navodno je citirala knjigu kada je govorila na tom događaju. Međutim, nakon proučavanja pola-minutne snimke, sud je utvrdio da je to „bio njezin govor” i proglasio ju krivom. Argument njezinog odvjetnika da ovaj progon krši njezino pravo na slobodu govora, nije uspio osvojiti niti jedan bod kod sudca. Štoviše, dok je bila na suđenju, optužena je ponovila izjavu, navodi Der Spiegel.

Autorica za neo-nacističke magazine, Haverbeck nikada nije sakrivala svoje mišljenje da bi izrazila više-nego-kontroverzna uvjerenja bez obzira na posljedice.

Sljedeći mjesec joj je zakazano suđenje zbog sličnih optužbi u gradu Detmoldu, gdje joj prijeti osam mjeseca zatvora kojeg je sud dosudio u rujnu prošle godine. Optužbe se vrte oko njezina pisma gradonačelniku Deltmolda u kojem je tvrdila da je Auschwitz bio običan radni logor.

Pismo je bilo tempirano sa suđenjem bivšem SS stražaru u logoru smrti u Auschwitzu, Reinhold Hanningu, kojem se sudilo u Detmoldu. Sud je kraju osudio Hanninga na pet godina zatvora „zbog pomaganja u ubojstvu 170.000 ljudi.”

U kolovozu je Haverbeckovoj odbijena žalba na nadležnom sudu Verden u Donjoj Saskoj, što je povećalo njezinu zatvorsku kaznu od 10 mjeseci do dvije godine bez mogućnosti pomilovanja. Sud ju je proglasio krivom za poticanje na poricanje holokausta.

Prema njemačkom zakonu, poticanje mržnje predstavlja ne samo poticanje na mržnju ili nasilje prema određenoj skupini ljudi, već i odobravanje, negiranje ili umanjivanje nacističkih zločina.

Oni proglašeni krivim od strane suda se mogu suočiti sa zatvorskom kaznom do pet godina zatvora. Međutim, Haverbeckovoj tek prijeti zatvorska kazna, jer su presude u svezi njezinih predmeta još uvijek u tijeku.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Novootkriveni dokumenti dokazali su da su savezničke snage u Drugom svjetskom ratu gotovo tri godine prije ulaska u borbu bile potpuno svjesne masovnih ubojstava, mučenja i kršenja ljudskih prava u Holokaustu – i punog opsega tih zlodjela koje je počinio Adolf Hitler

Saveznici su također i prije ulaska u Drugi svjetski rat imali i unaprijed pripremljene optužnice za ratne zločine protiv Adolfa Hitlera i njegovih glavnih nacističkih zapovjednika.

Novi dokumenti UN-a, koji 70 godina nisu vidjeli svjetlost dana, pokazuju da su još u prosincu 1942. godine američka, britanska i sovjetska vlada bile svjesne da je najmanje dva milijuna Židova ubijeno i da su životi još pet milijuna u opasnosti, te su zbog toga pripremali optužnice.

Unatoč tome, saveznici su vrlo malo učinili da ih pokušaju spasiti ili pružiti utočište onima koji su u životnoj opasnosti.

I zaista, Churchillov ministar Viscount Cranborne u ožujku 1943. izjavio je kako Židove ne treba smatrati specijalnim slučajem te da je Britansko carstvo već prepuno izbjeglica.

Najveće sile komentirale su masovno ubojstvo Židova dvije i pol godine prije nego se do sada smatralo – kazao je autor knjige ‘Ljudska prava nakon Hitlera’ te profesor na londonskom sveučilištu SOAS Dan Plesch za Independent.

Pretpostavljalo se da se o tome službeno saznali kad su otkriveni koncentracijski logori, ali javno su ubojstva komentirali još u prosincu 1942. – dodao je.

Plesch je naglasio i kako su Savezničke sile pripremale optužnice za ratne zločine na temelju svjedočanstava ljudi koji su prokrijumčareni iz kampova, kao i Pokreta otpora u više okupiranih država. Između ostalog, Plesch je otkrio i dokumente iz 1944. u kojima je Hitler optužen za ratne zločine.

Profesor Plesch kaže da su Saveznici unatoč dokazima i tužbama protiv nacista učinili vrlo malo kako bi pomogli ljudima u opasnosti. Tvrdi i kako su napori Rooseveltovog izaslanika u UN-u, Herberta Pella, potisnuti od strane antisemita u američkom Ministarstvu vanjskih poslova.

Pell je kasnije tvrdio da su pojedinci iz Ministarstva bili zabrinuti da će biti ugrožene ekonomske veze između SAD-a i Njemačke nakon rata, ukoliko se nastavi procesuiranje nacista.

Među razlozima koje su dali SAD i Britanija, u vezi suzbijanja krivičnih gonjenja nacista, je to što su shvatili da će bar netko od njih biti potreban kako bi se obnovila Njemačka i suočila s komunizmom, koji je u to vrijeme smatran velikom opasnošću – naveo je Plesch.

 
(jutarnji.hr)

Stigao je dokumentarac “Njemački život” sa svjedočanstvom žene koja je radila u samom središtu nacističke propagandne moći. Umrla je 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, mirno, u snu

Ja nisam osoba koja bi se opirala, ne bih se usudila pružati otpor. Ja sam jedna od kukavica. To je ono što neprekidno pokušavam objasniti ljudima današnjeg doba koji mi govore da sam trebala naći načina da se izuzmem. Ne, nisam mogla.

Tko god je to činio, riskirao je vlastiti život. Da su držali jezik za zubima, danas bi bili živi… Ovako zbori Brunhilde Pomsel, glavna junakinja dokumentarnog filma “Njemački život” (“A German Life”) koji donosi portret najbliže suradnice, tajnice i stenografkinje zloglasnog Josepha Goebbelsa, a svoje radno mjesto u samom središtu nacističke propagandnemašinerije opisala je kao “bilo koji drugi posao”.

Nagrada za najbržu tipkačicu

U filmu je dala svoj prvi i posljednji iscrpni intervju: sudbina je htjela da sa životne pozornice siđe prije desetak dana u 106. godini života, a kako su njezina osobna sjećanja neodvojiva od najstrašnijih poglavlja 20. stoljeća, utoliko ovo djelo postaje još vrednije svjedočanstvo posljednje živuće svjedokinje uspona i pada Trećeg Reicha.

Film će se naći će na programu ZagrebDoxa od 26. veljače do 5. ožujka u Kaptol Boutique Cinema, a djelo je četvorice autora: Christiana Kronesa, Olafa Müllera, Rolanda Schrotthofera i Floriana Weigensamera.

– Do Brunhilde Pomsel dospjeli smo slučajno, istražujući sasvim drugu materiju i odmah shvatili da imamo priliku koja se pruži jednom u životu: portretirati posljednjeg svjedoka vremena koji je bio aktivno involviran u središtu moćnog aparata njemačkih nacionalsocijalista. 

Vrlo smo brzo uvidjeli da Brunhilde ima potencijal da priču drži samostalno. U početku nas je brinuo aspekt njezinih godina, ali tijekom preliminarnih razgovora ispostavilo se da je vrlo bistra, k tome i dobra pripovjedačica. Ubrzo nas je impresionirala jer smo shvatili koliko detalja može prizvati u sjećanje – kazali su redatelji filma.

Rođena u siječnju 1911., koncem turbulentnih 20-ih godina prošlog stoljeća u Berlinu Brunhilde je otpočela karijeru radeći kao tajnica židovskog odvjetnika dr. Huga Goldberga koji je 1933. prisiljen na emigraciju. Potom je tipkala memoare desničarskog veterana Wulfa Bleya, člana Nacionalsocijalističke stranke koji joj je nakon dobro obavljenog posla pomogao pri zapošljavanju na berlinskoj radiopostaji. Kako bi dobila posao, dotad apolitična Brunhilde pristupila je nacistima.

“Zašto ne bih? Pa svi su to radili”, rekla je. U konačnici, prebačena je u ministarstvo propagande k Josephu Goebbelsu.

“Bila sam počašćena tim pozivom. Samo bi me zarazna bolest zadržala! Bila je to nagrada za najbržu tipkačicu na Radio Berlinu.” Goebbelsa opisuje prilično šarmantnim – opis je to dijametralno suprotstavljen njegovim strašnim zločinima i govorima.

Hitlera je, svjedoči, štovao poput kakvog mesije, a njegove eksplozije bijesa – kao rezultat frustrirajućeg narcizma – sijale su strah hodnicima ministarstva. “Bio je nevjerojatno tašt. Polagao je pažnju na svaki detalj svoje pojave, svakog je dana išao na manikuru”.

No ona je, tvrdi, bila samo tajnica koja je malo znala o brutalnim zločinima za vrijeme holokausta. “Ljudi koji danas kažu da bi učinili više za one siromašne, progonjene Židove … ja stvarno vjerujem da iskreno to misle. No oni to nisu učinili tada. Cijela zemlja bila je pod nekom kupolom. Mi sami živjeli smo u ogromnom koncentracijskom logoru.” Stoga nikada nije osjećala krivnju.

“Jedino ako završite tako da krivite cijelu njemačku populaciju”, kaže. U posljednjim danima Hitlerova režima Brunhilde se skrivala u podrumu ministarstva propagande gdje je svjedočila Goebbelsovim posljednjim satima, a sovjetske trupe ondje su je i zarobile. Nakon pet godina zatvora izišla je na slobodu, a uspjela je s godinama pronaći posao kao tajnica šefova Njemačkog radija. Živjela je mirno u pokrajini Bavarskoj sve do nedavne smrti 27. siječnja, u snu, baš na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

– Brunhilde Pomsel nije podržavala naciste, o tome joj vjerujemo. Bila je apolitična, no i to je snažna optužba. U filmu ne propitujemo njezinu krivnju ili nevinost. Riječ je daleko više o generalnom problemu osobne odgovornosti ili morala. Brunhilde je iskrena, ne trudi se stvari učiniti boljima no što jesu niti iskazuje lažno kajanje, što je vrlo često slučaj sa svjedocima iz tog razdoblja.

Željeli smo ispričati priču o sljedbenicima i profiterima, licemjerima i onima koji su sklanjali pogled. Oni koji su obraćali pozornost samo na svoje vlastite sudbine bili su istinski nositelji ove okrutne diktature. Željeli smo ovim filmom pokazati da rat i tiranija ne dolaze niotkuda, da se društvena klima može promijeniti vrlo brzo, da zlo nije uvijek prepoznatljivo i da svoja moralna načela moramo preispitivati neprekidno – kazali su autori filma dodajući da njezina aktivnost, ali još više neaktivnost može biti ogledalo i upozorenje za naše sadašnje društvo, za sve nas.

– Jer na djelu je nevjerojatna analogija s današnjim događajima. Trenutačno smo na izlasku iz ekonomske krize i suočavamo se s golemim brojem izbjeglica što proizvodi tjeskobu na mnogo načina u zapadnom društvu. Odjednom desničarski sloganipostaju društveno prihvatljivi, s tom razlikom što sada nije riječ o jednoj državi, već o cijelom kontinentu koji naginje udesno. Čuju se apeli za jakim vođama.

Uistinu je zabrinjavajuće što smo, izgleda, tako malo naučili iz bliske prošlosti… Danas mnogi rezoniraju da je opasnost od velikog rata i fašizma nadiđena. Brunhilde Pomsel u filmu vrlo jasno tvrdi suprotno. “Njemački život” tjera gledatelje da se zapitaju što bi činili na njezinu mjestu, bi li zbog karijere i straha za goli život žrtvovali osobne moralne principe. Njezina iznimna biografija i putovanje u prošlost vode do uznemirujućeg pitanja: jesmo li načisto oko našeg morala i humanosti?
 

 
(vecernji.hr)

Google je napravio jedan od najjačih udaraca na alternativne medije kojih posljednjih godina, zahvaljujući razvitku interneta, ima sve više

Najveći pretraživač na svijetu tako je promijenio svoje algoritme koji više neće na vrh stranice izbacivati stranice koje se bave negiranjem holokausta, piše NBC News.

Do takve su odluke u Googleu došli kad su shvatili da pretraga “Je li se holokaust dogodio” izbacuje isključivo neargumentirane članke koji tvrde da do jednog od najvećih zločina u povijesti nikada nije došlo.

Na samom vrhu pretrage do prije nekoliko dana bila je jedna rasistička stranica.

“Razumjeti koje stranice najbolje odgovaraju na neko pitanje je vrlo izazovan problem i ponekad nam treba vremena da to shvatimo”, rekao je Googleov glasnogovornik koji nije konkretno govorio o ovom slučaju.

Dodao je i da je Google poboljšao svoje algoritme koji će sada izbacivati “kvalitetniji” sadržaj.

Ovaj slučaj postao je aktualan kad se Breman Museum, muzej židovske ostavštine iz Atlante, požalio da moraju platiti kako bi se pri pretragama pojavljivali ispred neonacističkog portala koji širi teorije zavjere.

Google, kao najjači pretraživač na svijetu, uživa veliko povjerenje ljudi diljem svijeta pa je njegova obaveza i odgovornost da spriječi širenje neprovjerenih i lažnih teorija koje su se posljednjih godina namnožile, ali tko će odlučivati što je lažno, a što je istina, s obzirom da su baš masovni mediji izvor propagande, lažnih vijesti i svega onoga što nema veze sa objektvinim izvještavanjem.

 
(index.hr)

Reći da je on “kontroverzna figura” – znači, ne reći ništa novo. Nijedan drugi investitor na svijetu ne izaziva kod ljudi tako kontradiktorni osjećaji, kao čovjek koji je rođen u Mađarskoj i koji se obogatio u Americi – George Soros.

Između ostalog, on je poznat kao čovjek, koji je za jedan dan zaradio milijardu dolara na spekulacijama protiv britanske funte.

Jedno je sigurno: Europa mu ne da mira. Soros je preživio holokaust a kasnije je pobjegao od komunista. Angelu Merkel je kritizirao zato što je, po njegovom mišljenju, svojom pretjeranom strogošću tijekom krize u eurozoni riskirala uništavanje EU. Ali njena politika gostoprimstva prema izbjeglicama ga je jednostavno zadivila. “Je li to ona ista kancelarka”? - Samo na početku se pitao Soros.

Wirtschaftswoche: Gospodine Soros, časopis Time je nedavno izabrao Angelu Merkel za osobu godine, uz to ju je nazvao “kancelarom slobodnog svijeta”. Da li joj je time ukazano previše časti?

Soros: Naravno da nije. Ja i dalje smatram da je njena ekonomska politika u Europi fundamentalno pogrešna. Ali, ona je za mene već odavno neprikosnoveni lider u Europi i samim tim lider slobodnog svijeta – naročito otad se zbog ukrajinskog konflikta snažno usprotivila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Prije toga sam je smatrao sposobnim političarom koji obraća previše pažnje na rezultate anketa. Ali, po pitanju odnosa s Rusijom javno mnijenje joj je odjednom postalo potpuno nebitno. Da, i nakon početka migrantske krize, Merkel je brzo shvatila, da ona može uništiti EU – prvo slobodne granice u Schengenskoj zoni, a zatim i slobodno unutarnje tržište.

Ranije su Merkelovu smatrali opreznom, a sada je odjednom postala beskrajno odlučna. Mnoge Nijemce ta činjenica nervira.

Osobno, veoma cijenim tu njenu odlučnost – možda zato što me ona podsjeća na mene iz vremena kada sam bio investitor. Naravno, sada postoji mnogo razloga za zabrinutost. Sve dok god se EU bori s krizom, ona će je samo očvrsnuti i napraviti još jačom. Ali, problem je što se ona sada susreće ne s jednom, već s pet ili čak šest kriza istovremeno.

Hajmo nabrojti: grčka kriza, kriza eura, kriza u odnosima s Rusijom, kriza u Ukrajini, mogućnost “Breksita” (izlazak Velike Britanije iz EU), migracijska kriza. Što nije nabrojano?

Treba dodati i sirijski konflikt koji je i doveo do migrantske krize. Osim toga, ozbiljno se zaoštrila debata o migracionoj politici nakon terorističkih napada u Parizu. A hoće li se pojaviti još jedna kriza, ovisi od Nijemaca.

Na što konkretno mislite?

Ako je netko u stanju spriječiti raspad Europe, onda su to samo Nijemci. Za vrijeme Merkelice oni su se pretvorili u pravog europskog hegemona, ali do sada ih taj status ništa nije koštao, bez obzira na to koliko su neki Nijemci proklinjali kredite namijenjene Grčkoj. Savršeno je očigledno da su Nijemci izvukli najveću ekonomsku korist od stvaranja monetarne unije. Međutim, hegemoni bi se trebali brinuti ne samo o svojim interesima, već i o interesima onih koji im vjeruju. Međutim, da li će Njemačka preuzeti na sebe tu odgovornost, koju je preuzela Amerika 1945. godine? Na ovo pitanje moraju odgovoriti isključivo Nijemci.

Merkelicu bi to moglo koštati kancelarske stolice.

U kontekstu migracijske krize – riječ je o principima. Kako mi se čini, ona je apsolutno svjesna ovog rizika. Osobno, bio sam vrlo dirnut njezinim akcijama. Ja sam preživio rat, holokaust i komuniste, i sam sam bio izbjeglica. Ja sam donirao milijarde dolara kako bi pretvorio Europu u društvo otvoreno za sve – jedinstveno u cijelom svijetu. S moje točke gledišta, Merkel djeluje sjećajući se svog djetinjstva u obitelji pastora i ne-slobodnog života u DDR.

Bavili ste se razvojem demokracije, prije svega u Istočnoj Europi. Zašto je upravo tamo mržnja prema izbjeglicama tako jaka?

Mađarski premijer Viktor Orban se ne slaže s vodećom ulogom Merkelove u Europi, uz to nastoji i da podrije principe na kojima se zasniva Europa. To se može usporediti sa škarama: ruski predsjednik Vladimir Putin napada EU izvana, a Orban iznutra. Vidjeli ste, kako je Orban na nedavnom kongresu HSU (Kršćansko-socijalna unija – politička partija u Njemačkoj), zajedno s Horstom Seehofer napadao Merkelovu?

Ali, ne možemo postojanjem samo jednog Orbana objasniti val ksenofobije u Istočnoj Europi.

Orban – nije jedini. Jaroslaw Kaczynski (Jaroslaw Kaczynski), čija je stranka upravo pobijedila na izborima u Poljskoj, ima vrlo slične stavove. Poljska, sa etničke i vjerske točke gledišta – to je jedna od najhomogenijih zemljama u Europi. Ako će netko u katoličkoj Poljskoj, biti “drugi”, to će biti muslimanski migranti. I Kaczynski je uspješno tijekom kampanje te “druge” predstavio đavolima.

EU može primijeniti sankcije protiv vlada Poljske i Mađarske. Da li je stvar zaista tako ozbiljna?

Vlasti obje zemlje teže ka nekoj vrsti mješavine etničke i vjerske izolacije manjina u cilju jačanja vlastite vlasti. To me podsjeća na vrijeme između Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su admiral Miklos Horthy u Mađarskoj i maršal Jozef Pilsudski u Poljskoj pokušali staviti pod kontrolu sve demokratske institucije. Upravo ka tome teže i aktualni vladari.

Što zaista prijeti EU izvana?

Važno je napomenuti da su prije 25 godina upravo “slomljeni” SSSR i EU, koja je bila tek stala na svoje noge, predstavljali dva velika suvremena modela državne uprave. Sovjetski Savez je težio ujedinjenju proletera svih zemalja, a EU je težila mirnoj integraciji i razvoju zasnovanom na načelima slobodnog i otvorenog društva.

Sada su oba modela ostala u prošlosti?

Na mjestu Sovjetskog Saveza sada je Putinova Rusija, koja ponovo ima tendenciju da postane svjetska sila. A u Europskoj uniji ponovo pobjeđuju nacionalističke tendencije. Merkelica izgleda još uvijek vjeruje u otvoreno društvo. Ka njemu također teže ljudi koji se bore za demokraciju i slobodu u Ukrajini. Međutim, ove vrijednosti u današnjoj Europskoj uniji više ne postoje. Da li je moguće promatrati Europu kao ravnopravnog i dobrovoljnog partnera? Bojim se više ne!

Zašto ste odustali od burzovnog posla?

To je prilično jednostavno: ja sam zabrinut za čovječanstvo. Možda mislite da pretjerujem, ali cijeloj našoj zapadnoj civilizaciji prijeti izumiranje. Uz pomoć znanstvenog znanja čovjeka je stavio prirodu pod svoju kontrolu. Istovremeno, on nije uvijek u stanju kontrolirati čak ni samog sebe.

Može li Grčka postati atraktivna za privatne investitore?

Ne – sve dok Grčka ostane u eurozoni. Dok god bude imala euro, nikada neće biti u stanju se oporaviti od krize, jer će tečaj eura uvijek biti previsok, a ona nikada neće postati konkurentna.

Zar niste zabrinuti, da bi se upravo sada, usred krize, u Velikoj Britaniji mogao održati referendumu o izlasku iz EU?

Bez Velike Britanije EU bi postala mnogo slabija. Uostalom, ona je uvijek igrala ulogu svojevrsne protuteže – samim tim što je njena ekonomija mnogo više tržišno orijentirana nego francuska ekonomija.

Ali, većina Britanaca izgleda želi izlazak iz EU.

Samo zato što se cijela ova kampanja oko “Breksita” vodi kao obmanjivanje javnosti. Velika Britanija danas može “provaliti” najbolji posao u svojoj povijesti. Ova zemlja ima pristup tržištu, na koje odlazi polovica svih britanskih izvoza. Istovremeno euro-kriza ne utječe na njenu ekonomiju. I izlagati je opasnosti bilo bi glupo.

Europa – i cijeli svijet – su dovoljno dugo mogle računati na ubrzani rast Kine. Sada je on ostao u prošlosti?

Kina i dalje ostaje glavna država u svijetu. Ona i dalje raspolaže ogromnim deviznim rezervama i uživa povjerenje investitora. Oni su sigurni, da će režim suočen s toliko izazova, pronaći pravo rješenje.

Da li su ove prednosti dovoljno velike da bi se spriječio ekonomski kolaps?

Nažalost, Kina sada suviše brzo “gori” svoje devizne rezerve. Uz to, investitori postupno počinju sumnjati, jer je kinesko rukovodstvo napravila mnogo grešaka. Dovoljno je spomenuti velike dugove banaka i državnih poduzeća, ili ekološke probleme. Trenutnim povjerenjem Kina će moći koristiti još oko tri godine, ali onda će se suočiti s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti.

Mnogi optužuju predsjednika Barack Obamu zbog pretjerane delikatnosti u odnosima s Vladimirom Putinom.

I oni su apsolutno u pravu. Obama je po svaku cijenu želio izbjeći konfrontaciju s Rusijom.Međutim, on se je morao hitno i odlučno usprotiviti Putinovom miješanju u sukobe na Bliskom istoku, prije svega u Siriji. Može se reći da je turski predsjednik Recep Erdogan učinio Obami veliku uslugu, naredivši obaranje ruskog vojnog aviona. Zato što je tada Putin momentalno shvatio da će njegovo “igranje vatrom” u Siriji imati negativne posljedice. I onda je iznenada počeo baviti pronalaženjem političkog rješenja.

Ali, nažalost, sada će biti vrlo teško naći bilo kakvo rješenje za situaciju u Siriji, kao i za borbu protiv terorista Islamske države. Ta grupacija je pokazala Ahilovu petu zapadnog društva – strah od smrti. Oni pothranjuju taj strah i na taj način pokušavaju nas natjeraju da odustanemo od politike tolerancije i otvorenosti. Ali, ako krenemo putem koji zagovara američki republikanski predsjednički kandidat Donald Trump – sami ćemo okrenuti vodu na vodenicu terorista.

Obojica ste – milijarderi, obojica živite u New Yorku. Da li se znate sa Trumpom?

Prije mnogo godina, on me je pitao da li želim postati glavni zakupac jednog od njegovih nebodera. On je želio da ja odredim bilo koju cijenu. Ali ja sam samo rekao: “Ja to sebi ne mogu priuštiti”. On je – opasniji od Georgea Busha mlađeg. Bush, je barem, posjetio džamiju nakon terorističkih napada 11. rujna, kako bi pokazao svijetu da Amerika neće voditi rat protiv islama. Trump želi muslimanima zabraniti ulazak u SAD.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Zaklada Rockefeller je i između dva svjetska rata bila zagovornik eugenike, ali je nakon rata i holokausta, ideja o rasnoj čistoći postala nepopularna, pa je eugenika pod okriljem Rockefellerovih i Bushevih ’70-ih godina preobražena u stvaranje GMO-a, tj. genetski modificirane hrane

U prvom nastavku ove priče, koja povezuje američku geostrategiju, depopulacijsku politiku i GMO-tehnologije, spomenuto je kako je bivši predsjednik SAD-a George Herbert Walker Bush, kroz predsjedničku komisiju o biotehnologiji donio odluku da su sve genetički modificirane biljke (patentirane biljke i sjemenje poput soje i drugih biljnih vrsta, genetički modificirana soja, paradajz, kukuruz ili riža) “gotovo poput normalnog” kukuruza, riže, paradajza ili soje, što je značilo otvorena vrata za GMO, jer nije bilo potrebno istraživati nikakve potencijalne negativne učinke na ljudsko zdravlje ili okoliš. Jedan od razloga za takvu odluku sigurno se krije u poznatoj tvrdnji Henry Kissingera – “Ako kontroliraš hranu, kontrolirat ćeš ljude”.

No, cijeli taj koloplet imena, ljudi i događaja povezan je i s Američkim eugeničkim društvom, utemeljenim tijekom ’20-ih godina, kojim su dominirale iste obitelji koje će i sljedećih desetljeća oblikovati američku i svjetsku politiku – od Zaklade Rockefeller do obitelji Bush, koje su još u razdoblju između dva svjetska rata bile veliki zagovornici eugenike. Od iste zaklade koja je zagovarala eugeniku, ’70-ih je krenulo i stvaranje GMO-a, tj. genetski modificirane hrane.

Naime, nakon rata i holokausta, ideja o rasnoj čistoći postala je nepopularna, pa je ime Američkog eugeničkog društva promijenjeno, a eugenika postupno preobražena u genetiku. Cijeli projekt ljudskoga genoma, ideja da se kompleksnost života može svesti na gen, potiče upravo od tada. Zamisao se čini funkcionalna – ako pronađete formulu gena i ako možete unijeti strane elemente i strani DNK u genom riže, kukuruza ili drugih biljaka i životinja, pa možda čak i ljudi – mogli biste stvoriti sve što želite.

Depopulacijska politika u Trećem svijetu

Početkom ’70-tih, Kissinger je bio vrlo aktivan u diplomaciji na Bliskom istoku, kako bi organizirao događaje oko arapsko-izraelskih ratova i prvog naftnog šoka i time doveo do 400-postotnog povećanja cijena nafte. No, u isto vrijeme je od predsjednika Nixona dobio zadatak da provede istraživanje o nacionalnoj sigurnosti u suradnji s američkim Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom obrane, Vijećem nacionalne sigurnosti i Ministarstvom zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Njegov je zadatak, te 1974. i 1975., bio – stvoriti prvu službenu strategiju populacije, kao dio službene američke vanjske politike i politike nacionalne sigurnosti.

Tu je studiju Kissinger započeo kao Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a kasnije je postao ministar vanjskih poslova. On je glavni potpisnik dokumenta “Memorandum o istraživanju nacionalne sigurnosti MSSN 200”, u kojem se kaže da je službena politika SAD-a – kontrola populacije u zemljama u razvoju Trećeg svijeta koje imaju ključne sirovine za gospodarstvo SAD-a. Dokument obuhvaća trinaest prioritetnih država u kojima je cilj američke vanjske politike bio dramatično smanjiti rast populacije – Indonezija, Filipini, Brazil i još neke druge zemlje.

Zanimljivo je, da se upravo tih trinaest zemalja poklapalo s onim zemljama za koje je bila zainteresirana Rockfellerova zaklada za razvoj GMO-a. Ubrzo ćemo vidjeti i zašto.

Obrazloženje u “Memorandumu MSSN 200” je bilo da su te zemlje bogate sirovinama koje su potrebne američkom gospodarstvu ili NATO-u, zbog nacionalne i gospodarske sigurnosti. Ako u tim zemljama dođe do stanovitog porasta populacije, onda će političari iz zemalja, poput Indonezije, biti pod sve većim pritiskom da se pobrinu za svoju populaciju, pa je cilj službene vanjske politike SAD-a – znatno smanjivanje rasta populacije u zemljama Trećeg svijeta.

Kada je predsjednik Gerald Ford 1975. potpisao taj dokument, to je postala službena američka vanjska politika, a ne samo preporuka. Krajem ’70-ih, SAD je iskoristio svoj veliki utjecaj u Svjetskoj banci, MMF-u i UN-u kako bi to postao službeni uvjet za zemlju Trećeg svijeta koja prima hitnu financijsku pomoć od Svjetske banke ili Međunarodnog monetarnog fonda.

Portoriko: neljudska sterilizacija žena

“Memorandum o istraživanju nacionalne sigurnosti MSSN 200” bio je klasificiran kao dokument nacionalne sigurnosti. Tek je 1991., na temelju Zakona o slobodi informiranja, jedna katolička organizacija uspjela skinuti s tih dokumenata oznaku tajnosti i objaviti ih. I drugi s time povezani događaji su u međuvremenu, sticajem okolnosti, došli pred oči javnosti.

No, tragom interesa za depopulacijsku politiku i veze s GMO-om, moramo se vratiti i do vremena kada je jedan od braće Rockefeller (bili su četvorica), John D. Rockfeller III., unuk osnivača naftne kompanije, stvorio ideju kontrole rađanja, ideologiju i pokret koji je trebao spriječiti rast pučanstva. Taj je projekt obitelj Rockefeller pokrenula u drugoj polovici ’60-ih, stvaranjem Populacijskog vijeća, a John D. Rockefeller je u Portoriku započeo prvi masovni eksperiment sterilizacije žena u fertilnoj dobi. Portoriko je bio neka vrst laboratorija s pokusnim kunićima, gdje su se testirale i provodile sve vrste neljudskih metoda sterilizacije nad ženama, uglavnom siromašnima i neukima, koje nisu imale pojma što oni rade s njima.

Slični projekt se nekoliko desetljeća kasnije provodio i u Meksiku i u Nikaragvi. No, tamo je grupa, koja se zvala Meksički odbor za život (meksička katolička organizacija), bila sumnjičava kada je Svjetska zdravstvena organizacija poručila da želi provesti masovno cijepljenje protiv tetanusa, jer je to bolest do koje dolazi infekcijom zahrđalim čavlom, a ne masovna epidemija. Sumnju je potaknula i činjenica da su u Nikaragvi i Meksiku odabrane samo žene u fertilnoj dobi, između 14 i 55 godina. Jer, zašto ne cijepiti i muškarce i dječake, i oni se mogu ubosti na čavao?

Tako je grupa Comite Pro Vida de Mexico provela laboratorijske analize koje su pokazale da su cjepiva sadržavala kemijsku supstancu koja je kod trudnica urokovala spontane pobačaje. Odmah je podignuta galama, ali je većina glavnih svjetskih medija tu priču potpuno zanemarila. Organizacija se obratila i predstavnicima Svjetske zdravstvene organizacije. No, oni su odvratili da im ne vjeruju, jer da je riječ o samo jednoj od katoličkih organizacija koje se bore protiv pobačaja i koje dižu galamu oko svačega, ali da se ne radi ni o čemu ozbiljnom.

Potom je ta organizacija podastrijela laboratorijske rezultate na tiskovnoj konferenciji, a i na druge je načine ustrajala i pritisnula Svjetsku zdravstvenu organizaciju sve dok ona nije priznala da se u cjepivu nalazio neki takav sastojak. Njihovo je objašnjenje bilo da je riječ o slučajnoj kontaminaciji, kao posljedici – neispravnog postupka u laboratoriju.

No, organizacija Comite Pro Vida de Mexico i dalje je istraživala, pa je otkrila da su obitelj Rockefeller, sveučilište Uppsala u Švedskoj i još nekoliko drugih organizacija, dvadeset godina ranije tajno ubacivali tu supstancu u cjepivo protiv tetanusa za pučanstvo Trećeg svijeta. Drugim riječima, Rockefellerova organizacija financirala je rad Svjetske zdravstvene organizacije, kako bi se razvilo cjepivo protiv tetanusa koje bi prouzrokovalo pobačaje kod trudnica.

Ucjenjivanje cijelih nacija

Treba li onda čuditi što će u sljedećim desetljećima to isto biti napravljeno i s GMO-om?

Po pitanju veza Rockefellera s GMO-om, upravo je Zaklada Rockefeller bila ta koja je u Aziji započela pokuse s (propalim) projektom razvijanja zlatne riže kroz genetski inženjering, navodno za – sprječavanje gladi u svijetu. Naime, čitav genetski inženjering je i stvoren sredstvima Rockefellerovih zaklada i Zaklade Ford.

Manipulacije DNA-om i genetski inženjering u SAD-u su započeli početkom ’70-ih jer su te grupe ljudi u genetskoj modifikaciji vidjele barem dvije stvari (možda ih ima i više) – mogućnost kontrole rasta stanovništva i mogućnost kontroliranja zaliha hrane o kojima ljudi svakodnevno ovise. Nešto takvo nikad prije u ljudskoj povijesti nije bilo moguće – uvijek ste mogli preživjeti ako ste imali svoj mali vrt. Ali, preinačena genetska sekvenca riže u Aziji i Meksiku, kao i žita na Bliskom istoku, dala je potencijalnu mogućnost tim privatnim kompanijama bliskim Pentagonu, da zagospodare prehrambenim lancima. No, cijelo vrijeme se provlači i motiv – depopulacijske politike.

Naime, tvrtka Epicyte iz San Diega je 2001. objavila na konferenciji za novinare da je uspjela razviti cijeli staklenik spermicidnog kukuruza. Rečeno je da će to biti iznimno učinkovit i jeftin način da se zaustavi porast stanovništva u zemljama u kojima je kukuruz ključni dio ljudske prehrane, jer muškarci koji budu jeli taj kukuruz – neće moći imati djecu.

Vijesti su bile eksplozivne, ali je (ili možda baš zbog toga) tvrtka – iznenada nestala. Preuzela ju je mala tvrtka u Sjevernoj Karolini, a poslije je u tišini sklopljen ugovor s Dow Chemicalom, britanskom kompanijom koja se bavi sjemenjem sa sjedištem u Švicarskoj.

Iz dosadašnjih postupaka može se zaključiti da promicanje GMO kao strateškog alata ima dva cilja – zaustavljanje rasta populacije i kontroliranje hrane, tj. kontroliranje gladi. Ako bi tri-četiri privatne korporacije – koje su usko povezane sa službama nacionalne sigurnosti američke Vlade, a možda čak i britanskom Vladom ili NATO savezom – uspjele ostvariti svoje namjere da kontroliraju opskrbu sjemenjem soje, riže, pšenice i drugih važnih usjeva od strateške važnosti za cijeli hranidbeni lanac života na ovom planetu, onda bi one mogle dominirati i ucjenjivati cijele nacije. Do danas, jedna od najtragičnijih žrtava moći GMO-a je – Argentina.

Uništenje argentinske poljoprivrede

Naime, vlada Carlosa Menema je negdje sredinom ’90-ih potpisala tajni sporazum o kojem se nije raspravljalo u parlamentu niti u javnosti, a niti su sudjelovali argentinski biolozi. Tako je Vlada dala isključivu licencu za genetski modificiranu soju Monsantove korporacije, pa se zemlja, koja je ’60-ih i ’70-ih imala bogatu i raznoliku poljoprivredu i puno malih poljoprivrednika – brzo promijenila.

Raznolikosti i mali poljoprivrednici su uništeni, a velike korporacije, od kojih su mnoge bile strane osiguravajuće tvrtke (najveći vlasnik bio je Sorošev fond iz New Yorka) sada su bili najveći vlasnici zemlje. Uzgajali su soju za izvoz, što nije pripomoglo zdravoj prehrani Argentinaca, a i uništilo je tradicionalnu argentinsku poljoprivredu. No, to je bio tek početak…

Krajem ’90-ih dogodila se velika kontroverza oko Monsantovog sjemena zvanog “Terminator” koje bi automatski počinilo “samoubojstvo” nakon jedne godine. Time bi se osiguralo da se zemljoradnici svake godine moraju vratiti Monsantu i platiti određenu svotu za njihovu tehnologiju, herbicide i sjeme. No, Zaklada Rockefeller je odmah intervenirala kada je čula za plan tvrtke Monsanto, pa se predsjednik Zaklade, Gordon Conway, na godišnjem sastanku članova odbora u St. Louisu, sastao i s direktorima Monsanta i upozorio ih da na nekoliko godina – dignu ruke projekta “Terminator”!

Ne bojte se, nije postao humanist, nego im je obrazložio da bi izlazak na tržište sa sjemenom “Terminatior” doveo u opasnost cijelu strategiju GMO-a, ako svijet prerano posumnja o njihovim pravim namjerama. Conway je naveo direktore Monsanta da održe konferenciju za novinare i objave svijetu da neće prodavati sjeme “Terminator”, što dosta govori o razmjerima utjecaja Rockefellerove fondacije u tim krugovima.

Naravno, Monsanto nije odustao od projekta “Terminator”, nego je odlučio da ga neće prodavati – privremeno. Već četiri godine kasnije Monsantovi su znanstvenici na znanstvenim konferencijama počeli objavljivati radove iz kojih je bilo jasno (pa čak je to i rečeno) da nisu odustali od tog projekta. Istodobno je američko Ministarstvo poljoprivrede izjavilo da ne vidi razlog zašto bi trebalo obustaviti istraživanja “Terminatora”.

Iz navedenoga slijedi da, kad je riječ o GMO-u, nisu važni niti progres, niti sprječavanje gladi u svijetu, pa čak niti novac. Naime, Jeffrey Smith, aktivist protiv GMO-a, autor je knjige “Sjeme Obmane”, u kojoj je detaljno prikazao sve dosad istražene zdravstvene posljedice GMO-a (koje obrazovne knjige i emisije u potpunosti negiraju i čak otvoreno lažu govoreći da nikad nije zabilježena niti jedna epidemija bolesti kao posljedica korištenja GMO-a), na kraju knjige optimistično kaže da GMO industrija svake godine gubi – dvije milijarde dolara. U knjizi je uskliknuo, da to znači da oni (aktivisti protiv GMO-a) – pobjeđuju!

Gube li miljarde dolara – uzalud?

No, bojim se da je došao do pogrešnog zaključka. Jer, pravo pitanje glasi: Zašto bi netko uporno gubio tolike milijarde dolara uzalud? Osim ako se iza tih ulaganja ne krije – neki drugi cilj…

Na onoj okomitoj ljestvici u tekstu iz prošlog broja, iznad novca se nalazi – moć. No, ima stepenica i iznad težnje za moći, koje mogu dati objašnjenja za agresivno invazivno promicanje GMO-a, ali ta objašnjenja nenaviknutom uhu mogu zvučati, možda, previše neobično. No, i to je samo pitanje vremena. No, neosporno je, kako god interpretirali svijet, da su tri od četiri najveće svjetske korporacije koje kontroliraju patentirano genetski modificirano sjeme – Monsanto, Dow i Pioneer Hybrid.

Monsanto je još tijekom Vijetnamskog rata proizvodio bojne otrove za uništavanje džungle kako bi se raščistio put američkim vojnicima, čime su otrovani i mnogi vojnici, a potom je jednostavno – oprao ruke od odgovornosti. Predsjednik Bush stariji je u Bijeloj kući 1992., održao privatni sastanak upravo s predstavnicima Monsanta, koji su mu objasnili kako bi GMO mogao pomoći američkoj prevlasti u svijetu.

U tom trenutku, Bush je potpisao odredbu koju gotovo nitko tada nije pročitao, u kojoj je GMO proglasio “u bitnim točkama jednakim” običnoj riži, običnoj soji ili običnom kukuruzu. Zbog toga, rekao je tada Bush stariji, ne trebamo posebna zdravstvena i medicinska ispitivanja i testove da vidimo je li to sigurno za ljude i životinje, jer je riječ o više-manje istoj stvari – samo smo malo promijenili genetsku strukturu kukuruza…

U tom svjetlu je, pak, zanimljivo da ta ista privatna poduzeća, poput Monsanta, zahtijevaju licencne pristojbe za ekskluzivno razvijeno genetsko sjeme i tvrde da su genetskim inženjeringom riže, stvorili novi proizvod. S jedne strane, Monsanto kaže da je njihova “GMO-riža ista kao obična riža koja se kultivira već tisućama godina u Pakistanu i Afganistanu, pa nisu potrebna istraživanja zdravstvenih učinaka, a s druge strane govori da imaju jedinstveni patent koji žele zaštititi”. Ne može biti jedno i drugo u isto vrijeme, zar ne?

Ili možda može – u ovom svijetu obmana, odvlačenja pažnje i upravljanja ljudskim mislima…
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)