Jabuke iz supermarketa se oblažu koktelom kemikalija, a zatim ostavljaju da u hladnjači leže godinu dana prije nego što stignu do supermarketa, otkrila je istraga o sigurnosti hrane

U SAD-u jabuke općenito dozrijevaju između kolovoza i rujna. Poljoprivrednici biraju jabuke kad su još nezrele, tretiraju ih kemikalijom zvanom 1-metilciklopropen, stavljaju vosak preko njih, pakiraju, slažu na palete, a zatim ih čuvaju u hladnjačama prosječno 9-12 mjeseci.

Mislim da bismo trebali biti zahvalni. Nekada se se jabuke špricale sa 1-metilciklopropenom (također poznatim kao 1-MCP), a jabuke za hladno skladištenje se prskaju fungicidom.

“Jabuke koje nisu namijenjene svježem tržištu pohranjuju se na niskim temperaturama, uz nisku razinu kisika i visoku razinu ugljičnog dioksida. Iako to usporava prirodnu proizvodnju etilena kod jabuke i njegove učinke, a često se moraju primijeniti fungicidi kako bi se spriječilo razmnožavanje gljivica. No, od svog komercijalnog nastupa 2002. godine pod nazivom “SmartFresh”, kemikalija 1-MCP je u nekim slučajevima smanjila potrebu za takvim tretmanom.”

Zapravo, razvoj i upotreba kemikalije 1-MCP omogućila je da se jabuke još duže mogu skladištiti u hladnjačama.

“U prosjeku, tretirane jabuke su ostale čvrste 3 do 6 mjeseci dulje od neobrađenih kada su bile postavljene u uvjetima čuvanja u kontroliranoj atmosferi. Crvene ukusne jabuke, primjerice, ostale su hrskave 2 do 3 tjedna duže od neobrađenih nakon vađenja iz skladišta.”

KOLIKO DUGO SE ČUVAJU PRIJE PRODAJE?

Nakon što smo saznali da se jabuke koje su ležale u hladnjači 12 mjeseci obično nazivaju “rođendanskim jabukama” unutar industrije, jedna australska istraživačka novinska organizacija odlučila je napraviti test kako bi vidjela koliko su stare jabuke na njihovim policama trgovina.

Prikupili su uzorke iz glavnih australskih supermarketa i poslali ih u laboratorij Sydney Postharvest Laboratory na testiranje.

Rezultati?

“Analize su pokazale da su uzorci supermarketa Woolworths stari oko 10 mjeseci, dok su proizvodi iz supermarketa Norton Street i Coles proveli 9 mjeseci u skladištu.”

ALI ŠTO JE SA AMERIČKIM TRŽIŠTEM? Prema riječima Martina Lindstroma, autora Brandwasheda, prosječna jabuka u supermarketima je stara 14 mjeseci.

TREBATE LI SE BRINUTI O STAROSTI VAŠEG PROIZVODA?

Ako želite jesti jabuke tijekom cijele godine, bez obzira na godišnje doba, možda vam je drago čuti da su suvremeni inženjering i znanost ovladali umjetnošću držanja jabuka “svježim” godinu dana ili više.

Osim dijetalnih vlakana i šećera, jabuke su bogat izvor polifenola – antioksidanata koji mogu pomoći u borbi protiv raka i poboljšati oporavak nakon vježbanja smanjenjem mišićnog umora.

Ipak, prema ovoj studiji, antioksidacijska aktivnost u jabukama postupno pada nakon tri mjeseca čuvanja na hladnoći. Jabuka koja se skladišti gotovo godinu dana? Gotovo da u njoj nema preostalih antioksidanata.

To vrijedi i za većinu povrća i voća: što su manje svježe, to imaju manje hranjivih tvari.

Kupite svježe. Nemojte pretpostavljati da ćete jesti jabuke tijekom cijele godine. Kupite u sezoni. Kupite od lokalnog poljoprivrednika kada je to moguće. Nakon što kupite jabuke, pohranite ih u špajzi umjesto u hladnjaku.

Brzo pojedite ili uklonite trule jabuke kao što stara izreka svakako kaže, “jedna loša jabuka kvari gomilu.”

Nemojte pretpostavljati da će kupovina organskih jabuka automatski značiti da kupujete i svježe jabuke. Iako SmartFresh (1-MCP) trenutno nije odobren za uporabu na organskim jabukama, ekološki uzgajivači i dalje koriste odobrene ne-sintetičke fungicide i hladno skladište kontrolirane atmosfere kako bi postigli sličan učinak.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama?

S obzirom da Hrvatska nema niti jednog metra plodne zemlje, nema ljudi koji bi uzgajali hranu, nema volje za uzgajanje hrane, nema bliske susjede od kojih bi uvozila koliko-toliko provjereno zdravu hranu, odlučili se uvoziti hranu iz ni više ni manje skoro 70% svjetskih država.

Sva ta hrana niti je podložna analizama (ako državne inspekcije uopće znaju kako napraviti analizu na GMO hranu) niti nema novaca za sve te analize. Znači, hranu koju jedu Hrvati je zdravstveno ispravna, ali pitanje da li je genetski ispravna?!

Gdje su većina GMO usjeva uzgaja?

Prvih deset zemalja koji sade GMO usjeve je povećala više od 1 milijuna hektara u 2011: SAD (69 milijuna hektara), Brazil (30,3 milijuna), Argentina (23,7 milijuna), Indija (10,6 milijuna), Kanada (10,4 milijuna), Kina ( 3,9 milijuna), Paragvaj (2,8 milijuna), Pakistan (2,6 milijuna), Južna Afrika (2,3 milijuna) i Urugvaj (1,3 milijuna).

Brazil, na primjer, je dramatično proširio svoju sadnju GM usjeva. U sezoni 2010-2011, više od tri četvrtine zemlje koji se koristi u brazilu za sadnju soje su zasadili GMO sjeme soje, a to se predvidilo porastom za 13% u sezoni 2011/2012.

GMO hrana u Hrvatskoj

Od parole o spajanju zelene i plave Hrvatske prema kojoj je trebalo osigurati trpeze pune domaće hrane, pogotovo u turističkoj sezoni, nije ostalo gotovo ništa. Jer, u prošloj smo godini imali jedan jedini prehrambeni proizvod koji smo više izvozili nego uvozili – marmeladu!

U prvom tromjesečju ove godine u plusu je i izvoz pića, alkohola i octa. Izvezeno je tako 94.054 tone pića ili dvaput više nego lani u istom razdoblju te žitarica, kojih je izvezeno više od 103 tone, a uvezeno 32 tone, prenosi Slobodna Dalmacija.

Svi ostali prehrambeni proizvodi uvoze se u neusporedivo većim količinama nego što se izvoze. Primjerice, lani smo uvezli preko 29.000 tona krumpira, a izvezli samo tri.

Roba koju mi izvozimo u pravilu je prvoklasna jer drugačiju ne možemo ni prodati na europskom tržištu, ali ona koju uvozimo vrlo često nije takva. Puno je tu smeća koje se nije moglo nigdje prodati pa se našlo na policama naših trgovačkih lanaca. Evo, uzmite samo jabuke, na deklaraciji ne piše kad su ubrane.

Uvozimo jabuke iz hladnjača stare godinu dana, čija je nutritivna vrijednost nula, nemaju ni okusa ni mirisa, a one koje mi izvozimo moraju biti sočne i taj čas ubrane.

Pogledajte samo smrznuto meso. Na njemu piše rok trajanja, ali ne i kad je i zaklano. Sve što je starije od šest mjeseci i što se ne može prodati u razvijenim zemljama EU-a naći ćete na našim policama. To nije otrovno, ali svakako nije svježe ni zdravo – žali se Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

U godinu dana otkako smo članica Europske unije povećali smo uvoz za 240 milijuna dolara. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prva tri mjeseca ove godine uvezeno je poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 685.619.138 dolara, a izvoz je bio težak 377.957.922 dolara.

Meso i klaonički proizvodi financijski su najveća stavka u uvozu hrane. Najviše svinjetine uvozimo iz Nizozemske (5300 tona) i Njemačke (2170 tona), a lani smo uvezli čak iz dalekog Brazila 325 tona smrznutoga goveđeg vrata i plećke.

Zamrznuto meso uvozimo sa svih strana, od susjednih Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, preko Španjolske, Francuske, Poljske, Rumunjske, Litve, Kine, SAD-a, Novog Zelanda, Australije, Urugvaja….

Janjetinu najviše uvozimo iz Makedonije (501 tona), Bugarske (489 tona) i Rumunjske (395 tona), a 17 tona smrznute janjetine stiglo je s Novog Zelanda. Kokošje meso uvozimo također iz cijelog svijeta, najviše od Mađara, Poljaka i Slovenaca, a 5320 tona smrznutih pilića doputovalo je i iz dalekog Brazila.

Iz Belgije, Francuske, Italije i Nizozemske uvozimo žablje batake, iz Italije, Njemačke i Španjolske šparoge, dok su gljive uvoz iz Italije ili Mađarske.

Zanimljivo je svakako da konzervirane masline osim iz Italije, uvozimo i iz zemalja u kojima one ne uspijevaju, ali zato imaju razvijenu prerađivačku industriju, kao što su Češka, Slovačka i Velika Britanija.

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama kao što su Nizozemska, Danska i Njemačke, ali ima i onih dalekih poput Vijetnama, Ugande, Zimbabvea, Barbadosa, Brazila, Perua, Novog Zelanda, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Australije.

Iz Brazila uvozimo kokosov orah, soju, palmino ulje, šećer žvakaće gume, bombone, šljive, duhan…, iz Novog Zelanda zamrznutu ovčetinu, janjetinu, škarpine, lignje, med, iz Perua lignje, grašak, grah, sardine, inćune, sipe, šećer iz šećerne trske. Indijski oraščići, kava, papar, riža, tuna, prženi bademi, pistacije i ananas stižu nam iz Vijetnama.Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uglavnom uvozimo začine – papar, cimet, kardamon, sjeme kumina, đumbir, anis, a iz Irana kurkumu. Grah uvozimo iz Kirgistana, Perua, Urugvaja, Argentine, SAD-a i Kanada, a najviše iz Kine. (većinom GMO grah s obzirom na zemlju podrijetla !!!)

Dvostruko više nego što ih izvozimo, uvozimo crveni luk, češnjak i poriluk. Lani smo ih uvezli 17.637 tona, a izvezli 819 tona. Kapulu najviše uvozimo iz Austrije (preko 7000 tona) i Nizozemske (5500 tona), a bijeli i crveni kupus te krastavce iz susjedne BIH i Makedonije.

Uvozimo 1800 tona češnjaka, a glavni izvoznik jeftinog češnjaka je Kina. Makar kineski češnjak ni po okusu ni po mirisu nije ni sjena šarcu iz Ljubitovice, kao ni onome i zadarskog zaleđa, cijena diktira njegov uvoz.

I s češnjakom je kao i s drugim voćem i povrćem. Nemamo dovoljno kapaciteta ni hladnjača da u njima čuvano naš urod, kao ni kvalitetnog otkupa jer raznim trgovačkim lobijima više odgovara jeftin uvoz. Izvozimo prvoklasno, a uvozimo bofl.

Ako glave na Markovu trgu ne shvate da je proizvodnja hrane strateški interes svake države, pa tako i naše, bez obzira na to što smo sad članica EU-a, ostat ćemo bez proizvodnje i biti ovisni o jeftinom uvozu jer drugu skuplju i kvalitetniju hranu naši građani ne mogu platiti – objašnjava Brlošić za Slobodnu Dalmaciju.

Poražavajuće brojke

686 milijuna dolara – uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prva tri mjeseca

378 milijuna dolara – izvoz u prva tri mjeseca

29.000 tona krumpira – lani uvezeno

1800 tona češnjaka uvezeno, pretežito kineskog

5320 tona smrznutih pilića iz Brazila

125 zemalja prodalo nam je hranu lani

Svakome 30 kg stranog povrća

Svaki je građanin u prosjeku lani pojeo 29,7 kilograma povrća i 43,5 kilograma voća iz uvoza. Uvoznih jabuka i krušaka pojeli smo 6,4 kilograma po stanovniku, a platili smo ih oko 19,5 milijuna dolara ili 39 posto više nego godinu prije.

Goveđeg mesa uvezli smo 20 posto više u 2013. nego u 2012. godini, mesa peradi 23 posto više, a svinjetine 27 posto više u odnosu na 2012.
 
(jutarnji/uredio: nsp)