“Odlučio sam otvoriti vatikanske arhive za razdoblje pontifikata Pia XII. i to od 2. ožujka 2020. na osamdesetu obljetnicu dolaska na Petrovu stolicu Eugenia Pacellia”

Odlučio sam otvoriti vatikanske arhive za razdoblje pontifikata Pia XII. i to od 2. ožujka 2020. na osamdesetu obljetnicu dolaska na Petrovu stolicu Eugenia Pacellia”, kazao je u ponedjeljak papa Franjo koji je primio upravitelje Vatikanskog tajnog arhiva.

“Crkva se ne plaši povijesti, dapače, voli je i htjela bi je voljeti više i bolje kao što je voli Bog! Dakle s istim povjerenjem mojih prethodnika otvaram arhiv i istražiteljima povjeravam to blago dokumenata”, kazao je Franjo.

Za godinu dana će istražitelji moći konzultirati dokumente vezane za papu Pia XII., čiji je pontifikat trajao od 1939. do 1958., dakle prije, u vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Pio XII. je bio optuživan i da nije dovoljno učinio za zaštitu Židova. Podsjetimo da je papa Pacelli 1953. imenovao Stepinca kardinalom.

Otvaranjem arhiva o pontifikatu Pia XII. zasigurno će se doznati i neki do sada ne znani detalji iz odnosa zagrebačkog nadbiskupa Stepinca s Vatikanom. Papa Franjo je uz najavu otvaranja Vatikanskog tajnog arhiva (to mu je službeni naziv, prema nije odavno tajnim), koji ima 85 kilometara polica punih dokumenata, za razdoblje pontifikata Pia XII. kazao kako su to bile “najtužnije i najamne godine XX. stoljeća”.

Pio XII. je kroz te godine vodio Petrovu barku, kao i kroz prve godine obnove država poslije Drugog svjetskog rata.

O Piju XII. i njegovu liku, njegovim činima, su “istrage vodili toliki stručnjaci”, te je bio “čak i kritiziran možda i zbog nekih predrasuda i pretjerivanja”, kazao je Franjo i naglasio kako je danas ta osoba koja je imala pastoralne, teološke i diplomatske kvalitete, revaluirana i postavljena pod ispravno svijetlo.

Franjo je kazao kako su djelomičnu konzultaciju dokumentacije o Piu XII. otvorili Pavao VI. i Ivan Pavao II., a sada je nakon konzultacije sa svojim suradnicima odlučio potpuno njezino otvaranje.

“Ozbiljno i objektivno povijesno istraživanje znat će ocijeniti u svojem ispravnom svijetlu, s primjerenom kritikom, ključne trenutke toga pontifikata i bez sumnje i trenutke velikih poteškoća, mučnih odluka, ljudskog i kršćanskog opreza, koji bi nekima mogli izgledati kao povučenost a bili su, međutim, pokušaji s kojima se često ljudski jako bori kako bi se držao upaljenim, tijekom razdoblja duboke tmine i okrutnosti, plamičak humanitarne inicijative sakrivene ali aktivne diplomacije nade u moguća otvaranja srdaca”, kazao je papa Franjo.

U tim njegovim riječima je oslikana drama kroz koju su prolazili papa Pio XII., kao i mnogi biskupi i nadbiskupi u Europi.

(vecernji.hr)

Dvadeset i sedam Belgijanaca i dalje primaju između 425 i 1,275 eura (482 do 1.446 dolara) od njemačke vlade, prema flamanskim novinama De Morgen

Gotovo 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, određeni broj Belgijanaca koji su obećali odanost Hitleru još uvijek dobivaju ono što im je obećao nacistički vođa – bonuse odanosti koji nikada nisu bili oporezovani, izvještavaju lokalni mediji.

Mirovina je bila jamčena za njihovu “vjernost, odanost i poslušnost” Adolfu Hitleru prema dekretu iz doba nacista koji je još uvijek na snazi​ 74 godine nakon pada Trećeg Reicha.

De Morgen je citirao istraživača Alvina de Conincka, koji je objasnio da su se oni koji su se kvalificirali za ‘Hitlerovu mirovinu’ nalazili u graničnim područjima Belgije koji su tijekom nacističke okupacije stekli njemačko državljanstvo.

Ostali su bili Belgijanci koji su se pridružili Waffen-SS-u – oružanom zrakoplovstvu SS-a ili drugim granama njemačke vojske.

Belgijanci koji su tijekom okupacije bili prisiljeni raditi u Njemačkoj dobili su naknadu od samo 50 eura mjesečno, kazao je, a 27 primatelja Hitlerove naknade za odanost nikada nisu bili oporezovani za ovaj dodatni prihod, budući da njemačko veleposlanstvo nije prijavilo njihova imena belgijskoj vladi.

Razotkrivanje ovih podataka je izazvalo uzbunu u Belgiji, pri čemu su lokalni zastupnici zahtijevali kraj bizarnog aranžmana mirovina. U utorak je u parlament uvedena rezolucija kojom se od vlade traži da “hitno riješi taj problem diplomatskim sredstvima”.

Ti ljudi, međutim, nisu jedini koji primaju ovu vrstu doplatka. U 2015. godini, pokazalo se da se oko 100.000 eura njemačkog novca poreznih obveznika isplaćuje Španjolcima koji su se prijavili za zloglasnu Plavu diviziju koja se borila protiv Crvene armije između 1941. i 1944. godine. Novac je podijeljen između 41 veterana, 8 udovica i siročadi.

“Apsolutna je sramota misliti da njemačka vlada još uvijek isplaćuje mirovine nacističkim dobrovoljcima” – rekao je zastupnik Jon Inarritu iz ljevičarske baskijske stranke Amaiur. “To nema smisla, nije u skladu s pravom EU-a i služi za ponižavanje žrtava fašizma” – kazao je.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poljska, Mađarska, Hrvatska i Litva dobile su „crvenu“ ocjenu, što ukazuje na to da te zemlje imaju ozbiljnu nesposobnost da „se pomire i ostave na miru svoju tragičnu povijest”

Nova studija sugerira da je poricanje holokausta najgore u istočnoj Europi, gdje “revizionističke” vlade pokrenute osjećajem “žrtve” pokušavaju izbrisati krivnju svoje zemlje u masakru Židova.

Studija, objavljena 25. siječnja – samo nekoliko dana prije Dana sjećanja na Holokaust – ukazuje na neobuzdane razine povijesnog revizionizma u vezi s masovnim istrebljenjem Židova pod nacističkom vlašću u istočnim dijelovima Europske unije.

Projekt uspomene na holokaust proveli su istraživači sa sveučilišta Yale i Grinnell Colleges, a podržala ga je Europska unija progresivnog judaizma (EUPJ), krovna organizacija koja povezuje više od 170 progresivnih židovskih zajednica u 17 zemalja.

“Revizionizam” se ovdje odnosi na ljude koji umanjuju suučesništvo svoje vlade, umanjujući broj žrtava, ili tvrdeći da se događaji holokausta uopće nisu dogodili.

Na temelju njihovih nalaza, studija je zemljama dodijelila zelenu, žutu ili crvenu ocjenu, ukazujući na „napredak, oprez ili probleme“ u njihovom odnosu prema povijesti holokausta.

Poljska, Mađarska, Hrvatska i Litva dobile su „crvenu“ ocjenu, što ukazuje na to da te zemlje imaju ozbiljnu nesposobnost da „se pomire i prožive svoju tragičnu povijest.”

Poljska je posebno upućena na zadatak vezano za ovu studiju. Autori opisuju ovu zemlju kao zemlju koju vodi “desničarska nacionalistička vlada” koja se bavi “konkurentnom viktimizacijom, naglašavajući iskustvo poljskih žrtava u odnosu na židovske žrtve.“

Osim povećanja razine antisemitizma i kontinuiranog smanjenja obrazovanja o holokaustu, zemlja je došla pod velike krtike zbog zakona koji je usvojen u siječnju prošle godine, kojim se navodi da je nezakonito implicirati poljsku državu u zločinima nacista.

S druge strane, Rumunjska i Češka su dobile zelenu ocjenu, te su prikazane kao uzorni primjerci. Rumunjska vlada pohvaljena je zbog zahtjeva za obveznim obrazovanjem o holokaustu za svoje vojno osoblje i uspostavljanjem neovisne komisije za proučavanje holokausta.

Dok se ovaj dio izvješća usredotočio na zemlje Istočne Europe, ostatak kontinenta se nije pokazao mnogo boljim u nedavnim sličnim studijama.

Jedna studija objavljena otprilike u isto vrijeme pokazala je da usprkos dostupnim dokazima, 1 od 20 Britanaca ne vjeruje da se holokaust uopće dogodio, piše RT.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stradali diktator svoju je zemlju ostavio u ruševinama, ali kada je bio na vlasti – bio je nedodirljiv

Desetljeće je prošlo otkada je sada već svrgnuti diktator Libije Moamer al Gaddafi pri UN-u održao govor u kojem se dotakao i Jugoslavije.

“Nijedna zemlja nije bila miroljubiva kao Jugoslavija, izgrađena korak po korak i dio po dio nakon što ju je Hitler uništio. Onda smo je mi uništili, uradili smo isto što i Hitler. Tito ju je izgradio ciglu po ciglu, a onda smo stigli mi i srušili je svojim imperijalističkim osobnim interesima. Kako možemo biti spokojni nakon toga? Ako je mirna zemlja poput Jugoslavije bila suočena s takvom tragedijom, Generalna skupština bi trebalo da pokrene istragu i da odluči koga osuditi na Međunarodnom sudu”

… rekao je tada Gaddafi čija je zemlja, dobivala tehničku pomoć i određen broj vojnih instruktora, dok je s druge strane naša zemlja dobivala naftu.

Kada su nafta i Gaddafi u pitanju valja se prisjetiti još nekih anegdota.

Možda najbolji opis rješavanja poslova kod Gadafija ponudio je bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić koji je godinama surađivao s libijskim diktatorom.

“Evo, ispričat ću vam što se dogodilo tijekom jednog drugog posjeta Libiji, prije kojeg me nazvao Franjo Gregurić, tadašnji direktor Ine, i zamolio da pokušam pomoći riješiti dug od 25 milijuna dolara, koliko je jedna libijska državna kompanija dugovala Ini. Kada sam se sreo s Gadafijem, rekao sam mu: “Slušaj, pukovniče, jedna tvoja kompanija duguje Ini 25 milijuna dolara.” Gadafi je bez komentara podignuo telefonsku slušalicu i nekome rekao: “Nemojte da g. Mesić još koji puta mora postavljati pitanje tog novca!” Dug je istog trena bio riješen”, ispričao je Mesić u razgovoru za Večernji list.

Ne treba zaboraviti da je i Nicolas Sarkozy, bivši francuski predsjednik, svojedobno završio u pritvoru zbog primanja milijuna eura od ubijenog libijskog diktatora koji je imao čitav niz korupcijskih afera. Pogledajte govor u UN-u:

(express.hr)

Papa je istaknuo potrebu da mladi budu upoznati s ratovima 20. stoljeća, kako ne bi ponovili greške te kako bi znali kako se populizam širi

Papa Franjo se u utorak u propovijedi založio za toleranciju prema izbjeglicama i upozorio na opasnosti populizma, spomenuvši i Adolfa Hitlera.

Istaknuo je potrebu da mladi budu upoznati s ratovima 20. stoljeća, kako ne bi ponovili greške te kako bi znali kako se populizam širi.

“Sjetimo se Hitlerove ’32 i ’33 godine, rekao je, “čovjeka koji je obećavao razvoj Njemačke..oni moraju znati kako problemi počinju”, upozorio je Papa.

On je govorio na promociji knjige o mudrostima starijih ljudi, tijekom koje su mu nazočni postavljali pitanja.

Papa Franjo je izložio analizu populizma i nasljeđa svjetskih ratova nakon što mu je jedna starija žena koja migrante uči talijanski rekla da je zgrožena stavovima prema izbjeglicama.

Papa je rekao da Biblija upućuje na srdačno dočekivanje migranata, ali je također rekao da vlade imaju pravo ograničiti imigraciju.

“Vlada mora biti otvorena prema primanju i integraciji ali ima pravo biti oprezna i reći koji broj migranata može primiti”, objasnio je.

“Zato je važno za cijelu Europu da odredi uvjete za rješenje tog problema, tako da zemlje koje su na prvoj crti poput Italije, Španjolske i Grčke ne budu prepuštene neproporcionalnoj raspodjeli izbjeglica”, zaključio je papa Franjo.

(24sata.hr)

Hitler je u njima vidio oslonac društva, a naprosto nije smatrao da one trebaju raditi, već im je zadatak bio rađati što više djece

Kao i u svemu drugome u životu, nacisti su vrlo dobro znali što žele od svojih žena i nisu se nimalo libili to direktno tražiti.

Najbitnija uloga žena je svakako bila ona majčinska, koja bi za posljedicu povećavala arijevsku rasu, donijela više radne snage i omogućila Nijemcima da zavladaju svijetom kao superiorni.

Jedan od prvih zakona koje je Hitler donio bio je onaj iz 1933., tzv. Zakon o poticanju na brak. Prema njemu, država je pozajmljivala 1000 maraka, što je tada iznosilo prosječni devetomjesečni prihod. Čak 800 tisuća novopečenih bračnih parova to je objeručke prihvatilo.

Osim toga, postojao je i način kako se moglo izbjeći vraćanje novca – rođenje jednog djeteta smanjivalo je dug za 25 posto, dvoje djece 50 posto, a s njih četvero cijeli bi dug bio izravnan – što je bio vrlo učinkovit način poticanja nataliteta.

Postojao je i dugoročni cilj – kako je Njemačka rasla bilo joj je potrebno sve više vojnika, jer je rastuća populacija zahtijevala da mladi dječaci postanu vojnici, a mlade žene majke. Da se ideja “lebensrauma” ostvari, Njemačkoj je bilo potrebno toliko veliko stanovništvo koje može popuniti ogromne praznine istočne Europe.

Ta je politika uzela toliki zamah da se 1943. razmišljalo i o uvođenju zakona prema kojem bi svaka plodna žena morala imati četvero djece, od kojih bi njihovi očevi morali biti “rasno čisti”. Heinrich Himmler, vođa SS, bio je velik zagovaratelj te ideje.

Otac te djece nakon ispunjenja kvote s jednom ženom tada bi bio “pušten” iz braka kako bi mogao oploditi još žena.

Ipak, zakon nije nikad odobren jer se strahovalo da bi rezultirao društvenom anarhijom. Na rođendan svoje majke 12. kolovoza, Hitler koji je cijeli život veličao i patio za njom, odlučio je dodjeljivati tzv. Majčinski križ ženama koje su izrodile najviše djece.

Zlatni križ bi dobile žene koje su rodile čak osmero djece, srebrni se dobivao za šestero djece, dok je brončani bio namijenjen onima sa “samo” četvero djece. Izuzev nekoliko specifičnih poslova, Hitler nije vidio nikakvog smisla u tome da žene rade, njihova je uloga bila biti odlične majke i supruge svom mužu, a to su mogle biti jedino ako su apsolutno posvećene kućanstvu, djeci i njemu.

Od najranije dobi djevojčice se u školama učilo kako se sve “dobre Nijemice” trebaju udati mlade te usrećiti svom supruga. “Misija je žena da budu lijepe i donose djecu na svijet. To uopće nije tako nemoderno kako se čini.

Ženka ptića uljepšava se za svog mužjaka i za njega nese jaja. U zamjenu, mužjak se brine o njoj skupljajući hranu i čuva je od neprijatelja” – Joseph Goebbels 1929. U Weimarskoj Njemačkoj bilo je oko 100 tisuća ženskih učiteljica, 3000 doktorica te oko 13 tisuća glazbenica.

Već kroz nekoliko mjeseci nakon Hitlerovog dolaska na vlast, brojne žene doktorice i državne službenice su dobile otkaz, a to je isto slijedilo i odvjetnicama. Početkom Drugog svjetskog rata rijetke su žene imale posao s punim radnim vremenom.

Ipak, zbog nedostatka osposobljenih ljudi, 1937. je donijet zakon prema kojem su žene morale odraditi “godinu dužnosti”, u kojoj su patriotski trebale besplatno raditi kako bi pomogle nacističkom “ekonomskom čudu”.

Kao kućanicana i majkama, život im se mogao lagano kontrolirati, a savjetovalo im se da ne nose šminku ili hlače. Nije bilo dopušteno bojati kosu ili nositi minival, jer se vjerovalo kako to može imati loš utjecaj na zdravlje, a posljedično i na plodnost.

Ženama se strogo zabranjivalo mršavjeti – jer se smatralo kako je jača građa najbolja za donošenje zdrave i jake djece na svijet, a mršave žene će imati puno komplikacija u trudnoći. Iz istog razloga nije se smatralo dobrim da puše.

Pogledajte video:
 

 
(express.hr)

Povjesničar i pisac Nikolaj Starikov otkrio je pravi cilj Drugog svjetskog rata. Po njegovom mišljenju, Adolf Hitler se zapravo borio za američke interese, ali sam to nije znao

„Najveća korist i najveće političko umijeće – to je kada se netko bori za naše interese, misleći da se bori za svoje.

U biti u Drugom svjetskom ratu dolar je postao svjetska rezervna valuta. Što god da je Hitler mislio da se njemački vojnici bore od Staljingrada do pustinje Afrike, oni su umirali za to da dolar postane svjetska valuta. Vidimo rezultat“, objasnio je ekspert za televiziju „Zvezda“.

Istraživači i povjesničari i dalje se spore oko razloga i okolnosti dolaska na vlast Adolfa Hitlera.

Mnogi se slažu sa tim da karizmatičnost, umijeće političkih govora, politička volja i intuicija koje je posjedovao furer nisu bile nedovoljne da dosegnu takve visine.

Jedan broj eksperata pretpostavlja da su glavni sponzori Hitlera i Njemačke nacional-socijalističke radničke partije bili financijatori iz Velike Britanije i SAD, dok je sam Hitler od samog početka svoje političke djelatnosti bio samo nečiji „projekt“ za ujedinjenje Europe protiv SSSR-a.

Među Hitlerovim sponzorima su bili njemački gospodarstvenik Fritz Thyssen koji je preminuo 8. veljače 1951. u Buenos Airesu u Argentini i jedan od rukovodilaca „Deutsche Bank“ Oskar Wasserman.

Mnogo povjesničara i istraživača su sigurni da su naciste financirali Rothschildi i Rockefelleri.
 
(sputniknews.com)

Glasnogovornik češkog predsjednika Miloša Zemana u četvrtak je usporedio Europsku uniju s Trećim Reichom Adolfa Hitlera u kritici regulacije tog saveza o sigurnosti hrane kojom je zabranjen sastojak kojeg europska agencija smatra opasnim po zdravlje

Jiri Ovčaček tu je izjavu dao tijekom osvrta na slučaj sastojka koji se nalazi u češkom alkoholnom piću na bazi krumpira, lokalno poznatog pod nazivom “rum”, no koje se ne smije tako nazvati zbog zabrane EU-a kojom je utvrđeno da se to ime može koristiti samo za pića od šećerne trske od koje se radi tradicionalni rum.

Piće “tuzemak” koristi kemikaliju rum-eter koja daje umjetni okus tog pića, a Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) tvrdi da je ona kancerogena, piše portal Prague.tv.

EFSA je donijela odluku da se korištenje tog sastojka treba ukinuti i od travnja 2015. postupno zamijeniti jer sadrži tvari koje oštećuju stanice tijela.

Ovčaček je na svojoj Facebook stranici podijelio članak češkog informativnog portala, dodavši kako je “Imperij odlučio da neće biti ‘tuzemaka’ (češkog ruma) za piće u protektoratu”.

Riječ “Imperij” u češkom kontekstu drugo je ime za Hitlerov Treći Reich, dok je “protektorat” referenca na naziv pod kojim je Češka bila poznata tijekom nacističkog režima u Drugom svjetskom ratu.

Ovčaček je dodao kako takvo djelovanje od strane nekih u EU-u uništava njezinu reputaciju.

“To pokazuje apsolutnu neosjetljivost Europske komisije”, smatra glasnogovornik.

Njegovi komentari su već ranije dovodili do kontroverzi, poput napada na premijera Bohuslava Sobotku, neke njegove ministre, pa čak i na češke medije.

Češki predsjednik Miloš Zeman sebe predstavlja eurofilom i pobornikom federalnog uređenja EU-a, no iznosio je i proruske i protuimigrantske stavove, te radi na izgradnji odnosa s Kinom, što je u kontrastu s prozapadnjačkom vanjskom politikom Češke koju je uspostavio pokojni predsjednik Vaclav Havel.
 
(jutarnji.hr)

Zamjenik japanskog premijera je bio prisiljen se ispričati nakon što je rekao da je Adolf Hitler imao „prave motive”

Zamjenik japanskog premijera Taro Aso zgrozio je svjetsku javnost izjavama u kojima hvali motive njemačkog nacističkog lidera Adolfa Hitlera, a nakon brojnih kritika povukao je svoj komentar kao neprikladan

Taro Aso je izazvao zgražanje i kod kuće i u inozemstvu, a centar Simon Wiesenthal sa sjedištem u SAD je osudio njegove primjedbe rekavši da su bile „vrlo opasne”.

Aso je izjavio na sastanku njegove frakcije vladajuće Liberalno-demokratske partije: „Ja ne dovodim u pitanje svoje motive (da budem političar). No, rezultati su važni. Hitler, koji je ubio milijune ljudi, nije bio dobar, čak i ako su njegovi motivi bili pravi”.

On je sada povukao svoju izjavu rekavši da je namjeravao naglasiti važnost postizanja rezultata.

Simon Wiesenthal centar, globalna organizacija za ljudska prava koja se bori protiv antisemitizma, mržnje i terorizma, rekao je da bi Asovi komentari mogao pokvariti ugled Japana.

„Ovo je samo posljednja stvar na zabrinjavajućem popisu ‘pogrešnih izjava’ i [one] su vrlo opasne”, rekao je direktor Centra, rabin Abraham Cooper, navodi se u priopćenju u utorak.

„Ove riječi bi mogle naštetiti ugledu Japanaa u samom trenutku kada svi Amerikanci žele pokazati svoju solidarnost s Japanom, sestrinskom demokracijom i saveznikom, osvrćući se na lansiranje raketa od strane Kim Jong-una u Sjevernoj Koreji”, dodao je.

Kazunori Yamanoi, predsjednik odbora oporbene Demokratske stranke, rekao da je Asova primjedba bila „ozbiljan gaf.”

Komentar „je bio izuzetno sramotan jer dolazi od strane ministra Vlade. Ja ne mogu pomoći, ali sumnjam u njegovu stručnost (kao ministr)„ – dodao je Yamanoi za Kyodo News.

U srijedu je Aso bio prisiljen obratiti se javnosti, rekavši: „Ja sam očigledan primjer lošeg političara. Žalosno je da je [komentar] bio pogrešno shvaćen i prouzročio nesporazum.”

„Jasno je da je Hitler bio u krivu što se tiče svojih motiva. Želim povući svoj komentar, jer je neprimjereno da ga citiram kao primjer„ – priznao je.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Internet ‘detektivi’ su nedavno otkrili neobjavljenu knjigu Adolf Hitlera, napisanu 1928. godine, koja nosi misteriozni naziv „Novi svjetski poredak”

Samo dva primjerka od 200 stranica rukopisa su izvorno izrađena, a samo jedan od njih nikada nije javno objavljen.

Ovo predstavlja Hitlerovu drugu knjigu, pisanu samo nekoliko godina nakon što je napisao poznati Mein Kampf.

Pod strogom tajnom Hitlerovog naloga, dokument je stavljen u sklonište protiv zračnih napada 1935. godine, gdje je ostao sve dok ga nije otkrio američki časnik u 1945.

Autentičnost ove knjige je potvrdio Josef Berg (bivši zaposlenik nacističke izdavačke kuće Eher Verlag) i Telford Taylor (bivši brigadni general USAR i glavni savjetnik na suđenjima u Nürnbergu za ratne zločine), koji je nakon analize rukopisa, napomenuo:

„Ako Hitlerova knjiga iz 1928. čita bez pozadine u godinama koje su slijedile, to bi trebalo zanimati samo ne znanstvenike, već i opće čitateljstvo.”

Knjigu možete pročitati OVDJE.
 
NoviSvjetskiPoredak.com