Iako se možda čini očigledanno da pješačenje kroz šumu ili planinarenje može očistiti um, tijelo i dušu, znanost sada otkriva da planinarenje zapravo može promijeniti vaš mozak … na bolje!

Pješačenje u prirodi može zaustaviti negativne i opsesivnu misli.

Osim gotovo trenutnog osjećaja mira i zadovoljstva koji prati vrijeme na otvorenom, pješačenje u prirodi može smanjiti prekomjerno razmišljanje.

Mnogi od nas često se nađu u “konzumiranju” negativnih misli, što nas odvodi od uživanja u sadašnjem trenutku, u najboljem slučaju, i vodi nas na put do depresije i anksioznosti u najgorem slučaju.

No, nedavna studija objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences otkrila je da provođenje vremena u prirodi uvelike smanjuje te opsesivne, negativne misli.

Za provođenje ove studije, istraživači su usporedili sudionike istraživanja koji su pješačili kroz urbani ili prirodni okoliš.

Otkrili su da oni koji su hodali 90 minuta u prirodnom okruženju doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari i također smanjene neuronske aktivnosti u subgenualnom prefrontalnom korteksu, području mozga vezanom za duševne bolesti.

Oni koji su prošli kroz urbani okoliš, međutim, nisu doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari.

Znanstvenici tvrde da povećana urbanizacija usko korelira s povećanim slučajevima depresije i drugih mentalnih bolesti.

Uzimajući vremena da se redovito uklonimo iz urbanim sredinama i provedemo više vremena u prirodi, može imati velike koristi na naše psihičko (i fizičko) blagostanje.

Planinarenje je vrijeme kada niste povezani s tehnologijom i potiče kreativno rješavanje problema

Studija provedena od strane psihologa Ruth Ann Atchley i David L. Stryer otkrila je da se kreativno rješavanje problema može drastično poboljšati odspajanjem sa tehnologijom i ponovnog povezivanja s prirodom.

Sudionici ovog istraživanja su otišli sa ruksacima kroz prirodu u trajanju oko 4 dana, i za to vrijeme se nisu smjeli koristiti bilo koju tehnologiju.

Oni su bili zamoljeni da obavljaju zadatke koji zahtijevaju kreativno razmišljanje i složen problem rješavanja, a istraživači su otkrili da su se njihove performanse rješavanja problema i zadataka poboljšale za 50% nakon ovog “tech-free” planinaranog izleta.

Istraživači ove studije su napomenuti da su i tehnologija i urbana šuma nevjerojatno destruktivne, stalno zahtijevajući pažnju i sprečavaju nas da se usredotočimo, i time mogu smanjiti naše kognitivne funkcije.

Lijepo dugo pješačenje, bez tehnologije, može smanjiti mentalni umor, smiriti um i potaknuti na kreativno razmišljanje.

Planinarenje na otvorenom može smanjiti ADHD u djece

Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) je sve više i više zajednički nazivnik među djecom. Djeca koja imaju ADHD imaju poteškoće sa kontrolom impulsa i usredotočen boravak, oni se ometaju lako, i pretjerano su hiperaktivna.

Dok odgajanje djece koja imaju ADHD može biti teško za roditelje, uobičajeno rješenje je opredjeljivanje za lijekove na recept – može donesti više zla nego dobra, posebno kada prirodno rješenje može biti jednako dobro.

Studija provedena od strane Frances E Kup, PhD, i Andrea Faber Taylor, dr.sc., pokazala je da izlaganje djece s ADHD-om “zelenim” aktivnostima na otvorenom smanjuje simptome ADHD-a značajno.

Pješačenje u prirodi je dobra vježba i osnažuje mozak

Mi već znamo da je vježbanje fantastično za naše cjelokupno zdravlje. Planinarenje je izvrstan način da se potroši između 400-700 kalorija po satu, ovisno o dužini i težini pješačenja, no lakše je za zglobove od ostalih aktivnosti kao što je npr. trčanje.

Istraživači s University of British Columbia otkrili da aerobna tjelovježba povećava volumen hipokampusa – dio mozga koji je povezan s prostornim i epizodnim pamćenjem – kod žena u dobi od 70. godina starosti.

Takve vježbe ne samo da poboljšavaju gubitak pamćenja, već pomažu u spriječavanju gubitak pamćenja, isto tako

Istraživači su također otkrili da tjelovježva također može smanjiti stres i anksioznost, potaknuti samopoštovanje i pustiti endorfine. Mnogi ljudi uzimaju lijekove da riješili svaki od tih problema, ali rješenje za ove bolesti može biti puno jednostavnija nego što mislite!

Kako možete početi početi sa planinarenjem?

Srećom, planinarenje je jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih sportova u koji se možete uključiti, i može imati velike koristi za cijelu obitelj, uključujući i bake!

Počnite sa malim udaljenostima i testirajte svoje sposobnosti. Učinite ono što vam paše – i ako to znači samo hodanje po stazi u parku, to je u redu.

Svaka vježba na otvorenom je bolje nego ništa. Možete jednostavno pronaći karte staza oko svog doma na internetu, a ima dosta aplikacije pametnih telefona koji bi vam mogli pomoći.

No preporučujemo isključiti telefon dok planinarite, ipak, tako da možete dobiti najviše koristi od pješačenja (iako može biti dobro sa nosite mobitel sa sobom u slučaju nužde).

Pobrinite se da imate neke dobre čvrste planinarske cipele, šešir i bocu s vodom, i biti sigurni da imate slojevitu odjeću, tako da možete skinuti odjeću i jednostavno se zagrijati i ohladiti.

Krenite na izlet!
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sudeći prema navodima stručnjaka, svi činoci suvremenog života, od napredne tehnologije do naših navika u vezi s konzumiranjem hrane, mogu smanjiti naš IQ. Pogledajte koje sve aktivnosti negativno utječu na rad našeg mozga

Multitasking

“Naš mozak jednostavno nije prilagođen multitaskingu, mi možemo u potpunosti biti fokusirani u određenom trenutku na obavljanje samo jednog posla. Kad ljudi misle da obavljaju više stvari odjednom, oni se zapravo samo brzo prebacuju s jedne aktivnosti na drugu, što uzrokuje brže trošenje glukoze (moždanog goriva), zamaranje i konfuziju, a organizam preplavljuju hormoni kortizol i adrenalin. Čak i najjednostavnije stvari kao što je čitanje emaila tijekom obavljanja nekog zadatka može smanjiti vaš IQ za 10 bodova”, navodi neurolog Earl Miller sa Tehnološkog instituta u Massachusettsu.

Kozumiranje velike količine masne hrane

Hrana krcata zasićenim masnoćama poput slanine, kruha namazanog maslacem ili prženih jaja utječe negativno na funkciju dopamina u mogu, neurotransmitera zaduženog za motivaciju. istraživanja su pokazala da masna hrana narušava kognitivnu fleksibilnost, usporava reakcije organizma, oštećuje pamćenje i uzrokuje nastanak negativnih osjećaja i depresije kod štakora i drugih životinja.

Odgovore na sva pitanja tražite odmah na internetu

Imati u svakom trenutku na rasoplaganju neograničen izvor informacija može biti i blagoslov i prokletstvo. Naime, ovakvo ponašanje negativno utječe na dio mozga zvan hipokampus, zadužen za pohranu nove memorije. Istraživanje Sveučilišta u Kolumbiji pokazalo je da smo u današnje vrijeme znatno skloniji pamćenju toga gdje smo pohranili podatke nego pamćenju uskladištenog sadržaja.

Jedete suviše voća

UCLA istraživanje iz 2012. godine, provedeno na štakorima, pokazalo je da fruktoza – prosti šećer koji ulazi u sastav voća, meda i povrća, učinkovito usporava rad mozga tako što ometa inzulin, zadužen za pretvaranje šećera u energiju potrebnu za pravilno funkcioniranje mozga. Ovaj efekt poništava konzumiranje omega-3 masnih kiselina kojom je bogato ulje lana, kao i oskus, haringa i pastrva.

Previše gledate televiziju

Iako za to još uvijek nema sasvim pouzdan dokaz, znanstvenici smatraju da nas gledanje TV reality emisija i drugih programa sličnog sadržaja, uvelike zaglupljuje. U austrijskom istraživanju u kojem je sudjelovala 81 osoba, znanstvenik Markus Apel ustanovio je da su znatno bolje rješavali ispitivanja oni ispitanici koji prethodno nisu gledali televiziju. Apel smatra da ono što vidimo u čujemo oblikuje naše ponašanje. Drugim riječima – ono smo što gledamo.

“Jet lag” i druge vrste poremećaja

Svakom tko je nekada prešao veliku razdaljinu avionom poznat je osjećaj konfuzije nakon stupanja u drugu vremensku zonu i poremećaja biološkog ritma. I dok je većini poznato da simptomi traju dan-dva, znanstvenici Zaravo smatraju da ovaj efekt traje nekoliko tjedana.

Žvakanje žvake

Donedavno je žvakanje žvake predstavljalo dobur stvar, u neurološkom smislu – u pitanju je fizička vježba koja povećava dotok krvi u mozak i poboljšava kognitivne funkcije osiguravajući mozgu na taj način dodatnu energiju. Ali, nedavni eksperiment ‘bacio je u vodu’ ovu teoriju – žvakanje žvake zapravo je ometalo sudionike u učenju i rješavanju problema.
 
(vestinet.rsuredio:NSP)

ONO ŠTO PAMTIMO ČUVA SE U VIDU ELEKTRIČNIH IMPULSA I KEMIJSKIH SIGNALA

Ljudski mozak – prema istraživanjima neurofiziologa iz američkog Instituta “Salk” – može primiti približno deset puta više informacija nego što se dosad smatralo.

Kako objavljuje internet izdanje Elif, može primiti nekoliko petabajta različitih podataka, što znači – cijeli sadašnji sadržaj interneta.

Suradnik spomenutog instituta Terry Sejnowski dodatno je objasnio: “Ovo je prava bomba za neurofiziologiju. Pronašli smo ključ za razumijevanje kako funkcioniraju neuroni hipokampusa, odnosno centra za pamćenje.”

Razjasnili smo vezu između niske razine energetske potrošnje i visoke učinkovitosti. Prema najsuzdržanijim procjenama, kapacitet našeg pamćenja je približno deset puta veći i usporediv je s razmjerima cijele globalne mreže”.

Institut “Salk” nalazi se u američkom gradu La Jolla, a Sejnowski naglašava da se sva naša sjećanja nalaze u posebnom dijelu mozga koji neurofiziolozima nazivaju hipokampusom. U njemu se zapamćeno čuva u vidu električnih impulsa koji se prenose od jednog neurona ka drugom, a i u formi kemijskih signala koje međusobno razmjenjuju živčane stanice.

Sejnowski i njegove kolege – da bi razjasnili kako protječu ti procesi – napravili su potpuni računalni model dijela hipokampusa veličine jedne krvne stanice. Ispostavilo se da je simulacija rada čak i jednog tako maleckog dijela mozga vrlo složen računalni zadatak zbog ogromnog broja spojeva međunervnih stanica.

Promatrajući funkcioniranje sinapsi – živčanih završetaka – američki neurofiziolozi su otkrili nešto vrlo neobično.

Pokazalo se da je cijeli niz živčanih stanica bio povezan s jednim te istim “susjedima”, ali ne jednom, već s nekoliko sinapsi približno jednake veličine i obima. Iz toga su izveli zaključak da one prenose po dvije kopije jednog te istog signala.

S druge strane, sinapse koje povezuju neuron s drugim stanicama bile su drugih veličina. To je omogućilo američkim znanstvenicima da odrede “volumen” pojedinačnog neurona, odredivši tipični broj sinapsi različitih veličina na svakoj nervnoj stanici u hipokampusu.

Sejnowski i njegove kolege su utvrdili da neuroni sadrže neočekivano mnogo sinapsi različitih veličina, odnosno – čak 26 tipova živčanih završetaka, a svaki se razlikovao po obimu od susjednih za 8,3 posto.

Iz ovoga su izveli zaključak da svaki neuron može u sebi čuvati 4,7 bita raznih informacija (26 = 2 ^ 4,7).

Kako sve ovo funkcionira?

Tajna je u tome što sinapse ne prenose informacije garantirano, već sa šansom (biti prenijete) od približno 60 posto.

Pouzdanost prenošenja informacija i podataka osigurava se višekratnim ponavljanjem signala i posebnim sustavom “autobaždarenja” sinapsi čije se razmjere svake dvije sekunde povećavaju ili smanjuju, ovisno od zahtjeva (i signala) koji dolaze iz drugih dijelova mozga.

Zahvaljujući ovome, hipokampus je u stanju primiti 5-20 petabajta podataka, što je usporedivo s mogućnostima interneta.

Sejnowski – imajući upravo ovo u vidu – naglašava da je ljudski mozak najmoćniji kompjuter koji troši samo 20 wata energije, pri čemu naš živčani sustav operira količinama podataka koji su nedostupni čak i za suvremene superkompjutore.

Amerikanci računaju da će ova njihova otkrića biti inspiracija za pokušaj da se mogućnosti ljudskog mozga iskoriste za pravljenje super učinkovitih računalnih strojeva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Istraživači MIT-ovog tima za snove su uspješno manipulirali snove štakora, a uskoro bi mogli manipulirati onime što teče kroz ljudske umove noću.

U izuzetno jezivom otkriću, znanstvenici na Massachusetts Institute of Technology (MIT) su uspjeli utjecati na ono što životinje sanjaju primjenjujući audio kuru povezanu sa događajima iz prethodnog dana.

Ne čudi, ali eksperiment je uključivao trčanje kroz labirint.

Neuroznanstvenik Matt Wilson sa Sveučilišta u Picoweru za učenje i pamćenje, rekao je za io9.com, da je njegova ekipa iskoristila način na koji hipokampus mozga kodira samo-iskušane događaje u memoriju.

Oni su već znali da kada spavamo, hipokampus je zauzet ponavljanjem brojnih današnjih događaja i time konsolidirajući naše pamćenje, ali oni nisu znali jesu li se ta “ponavljanja” mogla manipulirati pod utjecajem značajka okoliša.

Wilson je trenirao skupinu štakora koju je pokrenuo kroz labirint pomoću dva različita audio signala.

Snovi štakora: Znanstvenici su u novoj studiji uspješno manipulirali snove štakora

Revolucionarno: Znanstvenici su rekli da ovaj “inženjering snova” otvara vrata više invazivne kontrole obrade memorije tijekom spavanja u budućnosti

Jedan od znakovno naznačene hrane ih je čekao na lijevoj strani, a drugi zvuk je značio da bi štakori mogli naći zalogaj unutar labirinta, ako se okrenu desno.

Znanstvenici su snimili moždanu aktivnost glodavaca kad je on navigirao kroz labirint. Oni također kasnije snimli valove mozga, kad su štakori spavali.

Koristeći korelacijsku analizu, potvrdili su da su štakori sanjali podvige prethodnog dana, ali kada su istraživači pustili audio signale iz eksperimenta, otkrili su da su se štakorovi snovi promijenili.

MIT: Znanstvenici su pretili skupinu štakora u labirintu i kasnije, kada su spavali

Oni su sada sanjali o dijelu labirinta povezanog s tim signalom.

To se pokazalo da se sadržaj snova može mijenjati izvana na taj način da se ponovo uključe određena sjećanja dok spavamo.

Wilson je rekao da je ovo otkriće “san  svakog inženjera” koji otvara vrata više invazivne kontrole obrade memorije tijekom spavanja.

On je rekao da se otvorila čak i mogućnost poboljšanja određenih sjećanja, mijenjanje ili čak blokiranje sjećanja od strane naših umova.
 
(dailymail.co.uk/uredio:nsp)