Poremećaji pažnje se definiraju kao poremećaji mozga obilježeni čestim obrascima nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti, do te mjere da ometa razvoj i funkcioniranje djece

Simptomi uključuju odustajanje od zadatka, poteškoće u održavanju fokusa, neorganizacija, prkos, stalno kretanje, nemir, prisluškivanje, govorenje i nemogućnost odgađanja trenutnog zadovoljstva.

Zvuči kao svaka odrasla osoba koja pije puno kave, i koja je zaglavila na tvrdom stolcu na nekom dosadnom radnom sastanku dok se igra na svojem pametnom telefonu i potpuno se odvojila od predavača i sadržaja koji se predstavlja.

Današnji osnovni i srednjoškolski nastavni plan i program i dalje se zasnivaju na pamćenju činjenica (koje su uglavnom netočne), ispunjavanje “praznina”, provođenje kvizova i testova s​višestrukim izborom te podizanje ruku za odgovore na pitanja koja postavljaju učitelji.

U međuvremenu, većina školskih doručaka i ručkova (uključujući ono što većina djece donosi od kuće) puni su hrane koja se sastoji od visokog fruktoznog kukuruznog sirupa, umjetnih boja, umjetnih okusa, koncentrirane soli, pesticida i fluorida.

Djeca i tinejdžeri konzumiraju kolače, žitarice natopljene šećerom, gazirana i energetska pića, a da ne znaju štetne posljedice na ponašanje.

Osim toga, djeca jedu bombone tijekom cijelog dana, neki nose od kuće, a ostatak dobivaju od učitelja koji koriste genetski modificirane poslastice kao nagradu za “dobro ponašanje”. Kako ironično.

Koje je godine Kristofer Kolumbo stigao u Ameriku i koji je način podjele brojeva 2437 i 389? Ne znate. Koga briga.

Prije svega, spominjemo ono što djeca uče u školi ovih dana, i kako je većina kurikuluma topovska hrana, uključujući zastarjele “vještine” i “strategije” koje se uopće ne primjenjuju na stvarni svijet ni u kojem obliku.

Osim ako se ne pojavi na showu “Kolo sreće”, trivijalnost uopće nije važna. Što se tiče dugih podjela, nitko ne treba znati da su dinosauri uopće mrtvi. Imamo računala, pametne uređaje, pa čak i satove s računalima.

Djeca se ne bi trebala baviti učenjem, osim ako se ne bave suradnjom, kreativnošću, komunikacijom, kritičkim mišljenjem i građanstvom (5 načina učenja iz 21. stoljeća).

Trulo memorijsko učenje potiče bilo kojeg čovjeka da poludi. Djeca su briljantna, a nema nastavnog plana i programa na svijetu koji se ne temelji na pamćenju, dosadnim listama i testovima s​višestrukim izborom, koji će ih održati tihima, mirnima i “potaknut će pažnju” više od par minuta.

Učenici žele znati odgovore na njihova pitanja poput “Kakve ovo ima veze sa stvarnim svijetom?” i “Kako nam ovo pomaže da postanemo pametniji?”

Svaki “simptom” ADHD-a je simptom slabo isplaniranih obrazovnih sustava, nedostatka veza sa stvarnim svijetom i lošom prehranom

Prema DSM-IV (priručnik američke psihijatrijske udruge koji opisuju dijagnostičke kriterije za ADHD), svako dijete koje ne može dugo zadržati pažnju, koje ne dovršava svoju zadaću ili koje je često ometano od strane “vanjskih podražaja” mora uzimati lijekove na recept za psihu.

Prema DSM-IV, “simptomi moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci …” i moraju uzrokovati “neko oštećenje u najmanje dvije stavke” za dijagnozu poremećaja mozga koji će se primijeniti.

Noviji priručnik DSM-V je još gori i ne nudi jasne smjernice. Da li je psihijatrijski priručnik DSM-IV ponudio bilo kakvu “jasnu” smjernicu? Ono što je jasno je da psihijatri sada mogu dijagnosticirati kod bilo kojeg djeteta ili adolescenta, u bilo kojem trenutku, simptome ADHD-a.

Ono što je jasno je da učenici trebaju obrazovanje o stvarnom svijetu umjesto da pamte činjenice za testove koje zaboravljaju tri dana kasnije.

Ono što je jasno je da znanost dokazuje da umjetne boje hrane, gazirana pića i visoko fruktozni kukuruzni sirup uzrokuju teške reakcije preosjetljivosti, utječu na ponašanje, smanjuju spoznaju, osiromašuju zadržavanje informacija i uzrokuju duševne poteškoće.

Gdje su sve te informacije u psihijatrijskim DSM priručnicima?

U SAD-u je zabilježeno 55-postotno povećanje toksičnih boja u hrani od 2000. godine. Svake se godine godišnje nalazi više od 7 milijuna kilograma boja u hrani, piću, bombonima i lijekovima, a FDA ne štiti potrošače od baraža otrova.

Zaključno, ako vaše dijete “pati” od ADHD simptoma, prije nego što se naletite na medicinsku muljažu i počeli trpati svoje dijete sa SSRI lijekovima koji uzrokuju tešku depresiju, samoubojstvo i destruktivna ubojstva, prebacite svoje dijete na organsku hranu (prestanite kupovati školske obroke) i razgovarajte s ravnateljem i administratorima škole o programu kurikuluma.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, sveprisutan je u školskim učionicama, a o tome se vrlo malo raspravlja

Prema statistici američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) iz 2012, 11 posto djece u dobi između četiri i 17 godina u nekom trenutku U ŽIVOTU ima dijagnozu ADHD-a. Više od šest milijuna djece ima tu dijagnozu, teško je ne pitati se – da li je to zapravo bolest?

Naravno, neka djeca se bore da bi održala pozornost i koncentraciju tijekom školovanja – ali da li to zapravo znači stvarni problem s djetetom?

Možda je više to indikativno za društvo koje jednostavno više ne dopušta djeci da više budu djeca. Ako ste ikada mislili da je loše što djeca koja bi se radije igrala vani nego da sjede za stolom su proglašena “slomljenom” i trebaju piti lijekove, možda imate pravo.

Pišući za The Daily Bell, Joe Jarvis objašnjava da postoji dokaz da ADHD nije ništa drugo nego lažna bolest. Kao što Jarvis objašnjava, dvije države sa najvećom stopom ADHD-a su Arkansas i Kentucky.

Ove države također imaju puno djece koja uživaju u lovu i ribolovu. Jarvis izvještava da popisni podaci iz Arkansasa pokazuju da se 89 posto djece bavi ribolovom i 35 posto lovom.

Slični podaci ankete pokazuju da se u Kentuckyju 86 posto djece bavi ribolovom i 31 posto lovom. “To su najbliži pokazatelji koji govore da su djeca iz Kentuckyja i Arkansasa više zainteresirana za izvanjske aktivnosti i aktivnija nego da su zatvoreni u učionici”, tvrdi on.

Jarvis nadalje napominje da u državama sa najnižom stopom incidencije ADHD-a djeca izgledaju daleko manje zainteresirana za provođenje vremena na otvorenom. U New Jerseyju, samo 45 posto djece ide u ribolov.

Iako to nisu baš dokazi o uzročno-posljedičnom odnosu, to svakako postavlja pitanja o načinu na koji gledamo djecu koja imaju problema sa fokusiranjem i koncentracijom u razred. Jarvis tvrdi da prikupljeni podaci “sugeriraju da države s najvišim stupnjevima dijagnoze ADHD-a imaju tradicionalne vrijednosti javnog obrazovanja najmanje usklađene sa populacijom”.

Valjanost dijagnoze ADHD se već ispituju godinama. Mnogi se pitaju je li to više problem ponašanja nego stvarni kognitivni deficit. Ali možda ni to nije; možda se djeci treba dopustiti da budu djeca – bez lijkova.

Kao što Jarvis napominje, mnogi statistički podaci o ADHD-u su smiješni. Na primjer, dječaci imaju tri puta veću vjerojatnost da dobiju dijagnozu ADHD-a od djevojčica. Djeca iz nestabilnih kućnih okruženja također imaju veći rizik od dijagnosticiranja takozvane bolesti. To su “činjenice” koje farmaceutskoj industriji omogućuju nesmetani pristup “drogiranju” male djece?

Čak i ako želite ići toliko daleko da kažete da je ADHD problem u ponašanju, a ne pravi kognitivni problem, zašto odabrati potencijalno opasne lijekove ispred prirodnijeg pristupa?

Postoje mnoge mogućnosti pomoći djeci koja se bore sa koncentracijom u učionicama, a koje ne uključuju lijekove na recept. Na primjer, mijenjanje prehrane vašeg djeteta, pružajući im više mogućnosti za vježbanje i osiguravanje dovoljno sna, bitni su načini na koje možete pomoći da vaše dijete bude najbolji učenik u školi.

Nedavna istraživanja također su pokazala da su omega-3 masne kiseline ključni nutrijent koji pomaže u rastu mozga i povećava njihov ukupni kognitivni učinak.

U svijetu u kojem djeca (i odrasli) troše manje vremena vani i više vremena u konzumiranju brze hrane, uopće ne čudi da bolja prehrana i aktivniji način života mogu biti jednostavno rješenje mnogih naših suvremenih problema. ( rel="nofollow">NN)

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovo je otkriće šokantno s obzirom na medicinsko, propagandno poricanje bilo kakve povezanosti između cjepiva i autizma

KIGGS je naziv jedne od najvećih ikad provedenih znanstvenih studija o zdravlju djece i mladih u Njemačkoj, ali i cijeloj Europi. Proveo ju je Robert Koch Institut (RKI), odnosno službeni njemački zarazni institut!

Studija je malim koracima kroz godine obuhvatila nevjerojatan broj ispitanika, odnosno njih čak 18 tisuća. U studiji je sudjelovao podjednak broj cijepljenih i necijepljenih ljudi.

Javnost je s nestrpljenjem očekivala rezultate jer se smatra da je ova studija jedna od najrelevantnijih, pogotovo kada je u pitanju cijepljenje. Iako su se trudili matematički ‘naštimati’ studiju, kako tvrde neovisni njemački znanstvenici, rezultati ove studije su toliko jasni da ih nije moguće ni ‘prilagoditi’ masovnoj propagandi.

Naime, statistički podatci studije jasno su pokazali da su necijepljena djeca puno boljeg zdravstvenog stanja nego cijepljena.

U javnost je podatke pustila Angelika Muller, informatičarka koja ih je preuzela sa službenih stranica instituta čim su postali dostupni. Tabelarno ih je prilagodila javnosti na način da zelena boja označava necijepljenu djecu, a crvena cijepljenu.

Rezultati koji su doslovce šokirali europsku javnost pokazuju da su necijepljena djeca čak 10 posto otpornija od cijepljene djece.

Također, pokazala je da necijepljena djeca ne boluju od široko rasprostranjenih alergija na travu, nikal, da ne obolijevaju od neurodermatitisa, skolioze, ADHS-a, ali i da su otporniji na upale uha i upale pluća te da su puno manje skloni infekcijama, kao i autizmu.

Također, studija je dokazala da necijepljena djeca imaju manje problema s vidom i s govornim poteškoćama, za razliku od cijepljene djece.

Cijepljena djece će također imati tri puta veću vjerojatnost od razvoja hiperaktivnosti, a imaju čak 17 puta veću vjerojatnost za razvoj oboljenja štitne žlijezde, izvještava Koop.online.

Najjači dokaz o vezi između cjepiva i razvoja autizma može se naći upravo u rezultatima ove studije. Prema prikupljenim podatcima iz 2011., samo je četvero djece od 8000 necijepljene djece imalo autizam, što je manje od pola posto ukupnog stanovništva.

Stopa autizma u općoj populaciji, prema tablicama njemačke KiGGS studije koja se koristi za usporedbu, iznosi više od 2,24 posto kod djece.

To znači da cijepljena djeca imaju oko tri puta veću vjerojatnost za razvoj autizma u odnosu na necijepljenu djecu. Ovo je otkriće šokantno s obzirom na medicinsko, propagandno poricanje bilo kakve povezanosti između cjepiva i autizma o čemu možete čitati OVDJE!
 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Ricinusovo ulje je jeftin, ali nažalost ne toliko popularan lijek koliko bi trebao biti

Ovaj prirodni lijek ima mnoštvo pozitivnih efekata na zdravlje, a njegove primjene su neograničene. Holistička medicina često je preporučuje ricinusovo ulje za tretiranje bolesti koje su uglavnom otporne na tradicionalne terapije.

Doktor William McGray je detaljno opisao uspjeh u liječenju različitih tegoba sa ricinusovim uljem:

1. Alergije nestaju ako popijete pet kapi ricinusovog ulja svakog jutra.

2. Rane, posjekotine i masnice brzo zacjeljuju kada se mažu ricinusovim uljem.

3. Masiranje trbuha sa ricinusovim uljem zadnja dva mjeseca trudnoće sprječava strije.

4. Ozlijeđeni zglob brzo zacjeljuje ako ga umotate u oblog od ricinusovog ulja i ostavite preko noći.

5. Primjećeno je značajno smanjenje gubitka sluha kapanjem ricinusovog ulja u uho.

6. Kataraktu možete izliječiti kapanjem jedne kapi ulja u oko prije spavanja svake večeri.

7. Primjećen je nestanak pilonidalne ciste primjenom obloga od ricinusovog ulja.

8. Smeđe pjege se mogu izbijeliti mješavinom ricinusovog ulja i sode bikarbone.

9. Olakšajte ozbiljne očne alergije utrljavanjem ricinusovog ulja u kapke prije spavanja.

10. Smanjite bol u donjem dijelu leđa primjenom obloga od ricinusovog ulja jednom tjedno.

11. Olakšajte kronični proljev primjenom obloga na području trbuha.

12. Dnevnom primjenom obloga na vratu tijkom tri mjeseca možete ukloniti čvoriće na glasnim žicama i kroničnu promuklost.

13. Primjećen je kompletan nestanak tinitusa oralnim uzimanjem 6-8 kapi ricinusovog ulja dnevno tokom četiri tjedna.

14. Hiperaktivnost se može liječiti primjenom obloga od ricinusovog ulja na području trbuha.

15. Bradavice nestaju nakon četverotjednog mazanja ricinusovim uljem.

16. Naslage kalcija na tabanima nestaju kod svakodnevne masaže ricinusovim uljem.

17. Primećen je nestanak raka kože nakon nanošenja ricinusovog ulja i sode bikarbone.

18. Hrkanje prestaje nakon dvotjedne primjene obloga sa ricinusovim uljem na abdomenu.

19. Ubodi pčele brzo zacjeljuju nakon nanošenja ricinusovog ulja.

20. Rast kose možete potaknuti svakodnevnom masažom ricinusovim uljem dvadeset minuta prije šamponiranja.

21. Primjećeno je brzo ozdravljenje od hepatitisa korištenjem obloga od ricinusovog ulja.

22. Gljivice na noktima možete eliminirati svakodnevnom upotrebom obloga na oboljelim mjestima.

23. Korištenjem općih obloga, može se liječiti alkoholizam.

24. Redovnom vanjskom primjenom ulja mogu se ukloniti madeži.

25. Primećeno je poboljšanje zdravstvenog stanja kod terminalne faze karcinoma korištenjem obloga sa ricinusovim uljem.

Oblog od ricinusovog ulja

Zbog snažnog djelovanja na cirkulaciju ricinusovo ulje se često koristi u oblozima. Sve što vam je potrebno je hladno prešano ricinusovo ulje, čista gaza, plastična folija, termofor ili boca tople vode i ručnik. Prije i poslije upotrebe obloga kožu očistite otopinom sode bikarbone.

Zagrijanim uljem natopite gazu i stavite na kritično mjesto, prekrijte ga folijom, zatim stavite termofor, omotajte ručnikom i držite minimalno sat vremena. Tijekom ovog vremena opuštajte se i mirujte.

Oblog možete primenjivati 40 dana. Prije svake upotrebe dodajte dovoljno ulja. Oblog uvek ugrijte pre upotrebe. Promjeni li ulje boju ili miris, napravite novi oblog.

 
(narodnamediciina.blogspot.ba/uredio:nsp)

Tekst o životu ljudi rođenih 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina sve se više širi društvenim mrežama. Ukoliko pripadate ovim generacijama, možda ćete se čitanjem narednog teksta prisjetiti lijepih vremena …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes …

Kao djeca, vozili smo se u autu bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnje biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu cockte ili coca-cole s našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga …

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cockte i koka-kola koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se stalno igrali vani …

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.

Nerijetko nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji.

I, nikad nije bilo problema!

Provodili smo čitave dane praveći trkaće daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica, naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom stjecali! Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi …

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i odgojitelja pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole … Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, mobilne telefone, kompjutere, internet, sobe za chat …

Mi smo imali prijatelje i mi smo išli van i družili se s njima!

Padali smo s drveća, znali se izrezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe stripova i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do kuće prijatelja, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. Ustvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DJECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVJELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI …
 

 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Da li znate da Coca Cola-u možemo svrstati u drogu, vrlo je lako navući se na nju, a posljedice su višak kilograma i trbuh kao kod trudnice

Najmoćniji brend na svijetu je Coca Cola. Dnevno se konzumira 2 milijarde njezinih proizvoda u 207 država.

Što mislite odakle slogan, Coca Cola i osmijeh?

To vam neću reći, dovoljno je da vam kažem da je kokain izbačen iz sastojaka Coca Cole još prije sto godina.

Zašto? Zato što nije bio potreban …

Ako bolje razmislite, zapitajte se zašto je receptura Coca Cole tajna i zašto nitko do sad nije uspio kopirati formulu. Trenutno samo dva čovjeka na svijetu zna formulu, i nikad ne putuju istim avionom. Tajna se čuva.

Smatra se da je Coca Cola osmislila većinu reklamnih kampanja koje danas poznajemo. Za ovaj besplatni kupon se misli da je prvi kupon ikada napravljen.

Datum stvaranja Coca Cola-e se smatra 8.05.1886. kada je ljekarnik John Pemberton probao napraviti lijek za glavobolju. John je pomiješao, kao glavne sastojke, ekstakt iz dvije biljke, južno američke Koke i afričke Kole. Ovaj lijek je prodavan po 5 centi.

Ubrzo, lijek je postao iznimno popularan zbog efekata kokaina i kofeina koje je sadržao, i prepisivao se za glavobolju, malaksalost, nedostatak volje, slabost, stomačne tegobe …

Nije ni čudno, jer su tri čaše Coca Cola imale kokaina u sebi identično jednoj dozi današnjih kokainomana. Pacijenti su se osjećali jačim i poletniji, a glavobolja je nestajala.

John Pemberton je od 1888. godina počeo prodavati svoj biznis različitih partnerima, među kojima je bio i biznismen Asa Candler, koji konačno, 1891. otkupljuje sva prava uz ukupne troškove od 2300 dolara.

Početkom 20. (1903.) stoljeća Coca Cola je morala izbaciti kokain iz sastojaka, ali su zato pojačali prisustvo kofeina koji je također stimulator, ali nije zabranjen. Coca Cola sadrži 19,6 mg kofeina u 200 ml tekućine (jedna čaša).

Od tada Coca Cola ima sličnu recepturu koju i dalje čuva u tajnosti, ali se shodno suvremenim trendovima mijenjaju zaslađivači, čisto da Coca Cola ne bi ovisila od cijene šećera na tržištu, ali o tome malo kasnije.

1919. Candler Coca Cola tvrtku prodaje Ernest Woodruff za 25 milijuna dolara.

Danas se vrijednost tvrtke procjenjuje na gotovo 200 milijardi dolara, s godišnjim prihodom od preko 48 milijardi. Zapošljava diljem svijeta 146000 ljudi. Najprepoznatljiviji je brend (97% stanovništva prepoznaje logo). Svake sekunde se popije preko 10000 Coca Cola proizvoda.

Interesantno je to, da je Coca Cola Company država, s godišnjim prihodom od preko 48 milijardi dolara bila bi na 76. mjestu od 195 država, znači moćnija od 120 država.

Coca Cola je korisna i može se upotrijebiti za gomilu stvari. Ajde da se pozabavimo čemu Coca Cola danas može koristiti.

Čemu sve Coca Cola može koristiti?

Skoro da nema na svijetu, tako koristan proizvod kao što je Coca Cola. Opravdno, zbog svega što možete učiniti s Coca Colom ona je stekla reputaciju koju ima.

Očistite zagorjeli lonac sa Coca Colom

U zagorjeli lonac sipajte Coca Colu tako da pokrije zagorjela mjesta, ostavite da djeluje pola sata, i nakon toga spužvom ukloniti nečistoće.

Ovo je moguće, zahvaljujući kiselini koju Coca Cola posjeduje.

Očistite od hrđe i oksidacije stare kovanice, nakit ili escajg Coca Colom

Kiselina kojom Coca Cola obiluje također možete očistiti kovanice i metalne predmete koje zahvatila hrđa i oksidacija, te da im date prvobitni sjaj. Također je možete koristiti ukoliko nemate pored sebe WD, za odvrtanje zahrđalih vijaka.

Coca Cola da vam cvijeće bude jače

Malo Coca Cole u lonac s cvijećem ili vazu, u značajnoj mjeri će vam oporaviti cvijeće. Sve to zahvaljujući šećeru koji se nalazi u Coca Coli.

Uklonite masne mrlje Coca Colom

Fosforna kiselina iz Coca Cole je idealna za uklanjanje masnih mrlja s odjeće. Biće dovoljno da natopite mrlju petnaestak minuta i da kasnije operete tkaninu na uobičajen način. Također možete sa Coca Colom i očistiti i ulje s poda, od garaže recimo. Poprskajte pod i ostavite da djeluje neko vrijeme, pa onda isperite s vodom.

Odmrzavanje vjetrobranskog stakla

Odmrzavanje vjetrobranskog stakla s malo Coca Cole će vam pomoći da skinete led s šoferšajbe.

Coca Cola, spas za opekline od meduza

Trenutno aktualnije od odmrzavanja stakla je saznanje, obzirom da ide uskoro ljeto, da za olakšanje bolova od opeklina meduza možete iskoristiti Coca Colu, naravno ne da je popijete nego polijete na opečeno mjesto.

Lako čišćenje prozora sa Coca Colom

Sa Coca Colom možete očistiti prozore. Limunska kiselina koje ima u Coca Coli omogućuje brzo i lako odmašćivanje.

Očistite svoj akumulator uz pomoć Coca Cole

Kao što ste vidjeli da sa Coca Colom možete očistiti stare novčiće, isto tako Coca Cola je idealno sredstvo za čišćenja klema na akumulatoru.

Coca Cola je i odličan insekticid

Ukoliko imate mnogo buba u nekoj prostoriji ili dvorištu jednostavno sipajte Coca Colu u zdjelu i ostavite. Šećer iz Coca Cole će ih privući, a kiselina ubiti.

Coca Cola za savršene kovrče

Provjetrenu Coca Colu polijte po kosi i poslije par minuta je isperite i vaš kovrče će izgledati savršeno

Žvaka u kosi i Coca Cola

Žvaku uljepljenu u kosi nije lako ukloniti. Ali je tu Coca Cola! Namočite malo to mjesto gdje je žvaka i problem će biti riješen.

Uklonite mrlje od krvi s odjeće i tkanine

Coca Cola uspješno uklanja mrlje od krvi s odjeće i tkanine. Zanimljivo je i to da američka policijska patrola, u nekim saveznim državama, sa sobom nosi po dva galona Coca Cole kako bi učinkovito čistili krv sa asfalta nakon prometnih nezgoda.

Znači upotreba Coca Cole može biti široka, a da li je dobra i za piće, osim što je zarazno ukusna? Da vidimo kakav je njezin učinak nakon unošenja u tijelo.

Što se događa u našem tijelu kad popijemo Coca Colu?

10 minuta nakon što popijemo Coca Colu unosimo otprilike 10 kafenih žličica šećera što je preporučena dnevna doza šećera.

Kad bi odjednom unijeli toliki šećer u organizam bilo bi nam muka. To se ne događa jer dovoljna koncentracija fosfatne kiseline ublažava taj efekt.

20 minuta nakon što popijete Coca Colu količina šećera u krvi naglo skače, uzrokujući inzulinsku eksploziju. Jetra tada reagira tako što sve šećere koje nađe u krvi pretvara u masnoće.

40 minuta nakon što ste popili Coca Colu, kofein je u potpunosti apsorbiran. Šire vam se zjenice, raste vam krvni tlak, vaša jetra pumpa još više šećera u vaš krvotok. Receptori adenozina u mozgu su sada blokirani, što sprječava osjećaj vrtoglavice.

Ubrzo nakon toga vaš mozak pojačano proizvodi serotonin koji vas dovodi u blago euforično stanje.

60 minuta kasnije fosforna kiselina veže kalcij, magnezij i cink iz crijeva, ubrzavajući rad organizma. Kemijski ovo je smjesa velikih količina šećera i zaslađivača, i u ovom razdoblju je povećano urinarno izlučivanje tekućine.

Sada izbacujete sav magnezij, cink i kalcij koji ste prethodno unijeli prehranom tako neophodne vašem organizmu i kostima.

Uz vrlo važne mikroelemente koje ste trebali apsorbirati, vi izbacujete i ogromnu količinu tekućine. Dolazi do šećernog kolapsa i jednostavno morate popraviti stanje. Ako ste navikli na Coca Colu, to će vam biti najlakši način, a bogami, Coca Cola baš prija.

Da li znate da Coca Colu možemo svrstati u drogu, vrlo se lako navući na nju, a posljedice su višak kilograma i trbuh kao kod trudnice.

Koje sve kemijske tvari se nalaze u Coca Coli?

Sve bi bilo lijepo da je ovo piće prirodno i da ne sadrži mnoge kemikalije.

FENILALANIN (Phenylalanine) – Utječe na lučenje SEROTONINA (hormona sreće) i izaziva ovisnost.

FOSFORNA KISELINA (Phosphoric acid) – E338 – Smanjuje gustoću kostiju, jer veže kalcij i magnezij i stvara soli koje se ne apsorbiraju. Također izaziva bolesti bubrega, kao i stvaranje kamena.

NATRIJ CIKLAMAT (Sodium cyclamate) – E952 – Umjetni zaslađivač koji je 1969. ZABRANJEN, jer je otkriveno da formira kancerogenu tvar u organizmu.

ACESULFAM K (Acesulfame potassium) – E950 – Umjetni zaslađivač za koji se tvrdi da nije dovoljno testiran prije puštanja u uporabu i za koji se sumnja da je kancerogen.

ASPARTAM (Aspartame) – E951 – Sumnja se da je štetan za mozak i da izaziva tumor.

KOFEIN (Caffeine) – izaziva ovisnost.

NATRIJ CITRAT (Sodium citrate / Trisodium citrate) – Regulator okusa je u stvari anestetik (za jezik) i antikoagulant

NATRIJ BENZOAT (Sodium benzoate) – E211 – Konzervans, koji moze reagirati s Vitaminom C i formira Benzen, čija su kancerogena svojstva poznata. Također utvrđeno je da ova kemikalija izaziva stanično oštećenje, jer utječe na DNK mitohondrije.

2007. je otkriveno da natrij benzoat (E211) izaziva hiperaktivnost i smanjenje inteligencije kod djece.

Prema ovim istraživanjima IQ opada i do 5.5% posto. U Coca Coli su izjavili da će obustaviti uporabu E211 “čim se pronađe adekvatna zamjena”. Naravno, nije Coca Cola jedina koja ima ove sastojke u sebi, ali “Zero Coca Cola” u sebi nema ništa drugo.

ASPARTAM – E-951 – Jedan od najopasnijih, a na žalost i najdostupnijih dodataka hrani. Naime aspartam je umjetni zaslađivač koji je 2000. puta slađi od šećera (1 kg aspartama zamjenjuje 2 tone šećera), a istodobno je niskokaloričan. Zbog toga je idealan za sve “sugarfree” proizvode (tipa Orbit žvake, Coca Cola, Pepsi i ostale gazirane sokove).

Problem nastaje kad se unosi u organizam, jer ovaj zaslađivač na temperaturi ljudskog tijela postaje otrovan kao npr. cijanid. Najgore je to što ima zakašnjelo djelovanje (tj. Posljedice se osjete godinama nakon uzimanja, jer se konstantno taloži u organizmu). A izravni je izazivač multipleks skleroze i lupusa (a po nekima i raka).

E sad, to je sve bilo i bit će, ali što novo doba donosi?

Novo doba. Zaslađivači bez šećera. GMO šećer

Pored sve muke i ovisnosti koju nam ovo, najpopularnije piće, donosi, u novjije doba imamo problem i sa zaslađivačima koji su zbog profita GMO.

Da bi Coca Cola bila jeftinija, umjesto šećera koristi visoko fruktozni kukuruzni sirup (high fructose corn syrup – HFCS) koji se dobiva od genetski modificiranog (GMO) kukuruza. U svijetu se vrši veliki pritisak na Coca Colu da se ona etiketira kao GMO.

Aspartam je također još jedan zaslađivač koji je GMO, a proizvodi se uz pomoć GMO bakterije.

Mnoge studije HFCS dovode u vezu sa teškim oboljenjem dijabetesom tipa 2. Istraživači sa Sveučilišta Oxford su došli do zaključka da je dijabetes tipa 2. za 20% zastupljeniji u zemljama u kojima se koristi HFCS u hrani i pićima.

Bojilo 4-MEI (metilimidazol) je kancerogeno

Bojilo 4-MEI (metilimidazol) je u Kaliforniji stavljeno na listu kancerogenih proizvoda tako da će Coca Cola i Pepsi morati mijenjati recept. To jest ukloniti sastojak 4-MEI koji se pored ovih pića nalazi i u soja sosevima i nekim vrstama piva.

Testiranja na životinjama su pokazala da ovo sredstvo može potencijalno biti kancerogeno i izazvati teška oboljenja, kao što su rak pluća, rak jetre, leukemija …
 
Coca Cola u Indiji, kao pesticid

 
(web-tribune.com,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Najznačajniji cilj biotehnološke industrije su djeca i omladina.

Alister Crowley, sotonist, mason i operativac Iluminata, o djeci je rekao sljedeće: “Dajte mi ih prije osme, jer poslije je kasno.” Oni žele uništiti djecu mentalno, emocionalno, fizički i udarno što je ranije moguće, kako bi ih doživotno “zaključali” u Mjesečevu matricu i diskonektirali ih od slobodne svijesti.

Evo poražavajuće statistike – jedno na desetoro američke djece prima lijek ritalin, koji izaziva promjene svijesti, a jedno drugo istraživanje kaže da se to događa kod 1 na 8 djece. Napraviti ćemo malu pauzu da uzmete dah. ŠTO? Ritalin je derivat kokaina! Evo još nekih nevjerojatnih brojki: liječnici u Velikoj Britaniji su 1993. godine izdali 3.500 recepata za ritalin; do 1996. godine već ih je bilo 26.500; 2006. godine britanski Nacionalni zdravstveni servis (ne uključujući privatnu praksu) izdao je 250.000 recepata, a 2007. godine brojka je dostigla 461.000. Rast je bio toliki da je čak i jedan vladin predstavnik rekao da bi ga trebalo malo obuzdati.

Omladinu drogirati!

Uz ritalin, napravljeni su i drugi slični lijekovi kako bi se udovoljilo opsesiji, kao i proračunatom zlokobnom planu, da mlade treba drogirati.

Među njima su: aderal, koncerta, metadat CD, ritalin, fokalin i stratera (atomoksetin). Kao što i pretpostavljate i tvrtka Eli Lily, koja se dovodi u vezu sa obitelji Bush, je umiješana u to. Još jedan lijek koji se daje djeci je risperdal koji se upotrebljavao da bi se od političkih zatvorenika u Sovjetskom Savezu izvlačile informacije. David Healy, vodeći stručnjak za psihofarmakologiju i profesor psihijatrije na Sveučilištu u Cardiffu u Walesu, rekao je sljedeće:

“Ljudi koji su uzimali risperdal bi svakome sve priznali. Kada razmislite o davanju ovog lijeka djeci, dobivate potpuno nova pravila igre”.

Da na sekundu razmislimo o tome: dozvoljavamo da se djeci daju lijekovi koji su davani političkim zatvorenicima u Sovjetskom Savezu zbog kojih su oni svakome sve priznavali. Studija, objavljena u siječnju 2010. godine, u časopisu Journal of American Academy of Child & Adolescent Psychiatry otkrila je da su risperdal i ostali “antipsihotički” lijekovi davani djeci čak od dvije godine starosti.

U njemu se kaže i da se broj slučajeva u kojima su ti lijekovi davani djeci između dvije i pet godina udvostručio posljednjih godina – što je u skladu s planom da omladina počne s drogiranjem što je ranije moguće. Lijekovi izazivaju isti efekt kao amfetamini i kokain. Oni su, naravno, nelegalni iako farmaceutske tvrtke i njihovi sluge i glumci, koje nazivamo “doktorima”, prilično legalno prepisuju slične lijekove djeci kao bombon na Božić. Ti lijekovi imaju i moguće zdravstvene posljedice, kao što su srčane smetnje i dijabetes. Oni se opisuju, kao i svi negativni učinci lijekova, kao “nuspojave”, ali oni nisu prosto “sporedni učinci”. Radi se o ozbiljnim efektima i u tome nema ničeg “sporednog”.

“Problem” koji promovira “Velika Farmacija” kako bi potaknula zloupotrebu lijekova kod djece je nešto što oni nazivaju “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost” ili ADHD. Profesor Hili je rekao sljedeće:

“Farmaceutske kompanije provode aktivnu kampanju kako bi uvjerile ljude da postoji i ADHD kod odraslih. Odraslima koji imaju proleme se kaže da imaju ADHD i za to im se pripisuju lijekovi. Farmaceutske tvrtke agresivno reklamiraju takve lijekove. Kako doktor može odbiti prepisati neki lijek za koga je “klinički potvrđeno” da pomaže?”

Odgovor na to bi bio – tako što razmišlja svojom glavom. Ima sve više dokaza da ti lijekovi čak i ne utječu na “stanje” za koje se tvrdi da ga liječe i mnogo je mišljenja stručanjaka sa iskustvom da ne postoji nešto što se naziva “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost”, osim onoga koji izazivaju dodaci prehrani, kao što ćemo ubrzo i objasniti. U tom slučaju, imamo na dijelu situaciju problem-rekacija-rješenje, baš kao što je i “oružje za masovno uništenje” u Iraku. To je široko rasprostranjena tehnika koju koristi Velika Farma, kada stalno izmišlja nove bolesti i sindrome kako bi opravdala potrebu za još većom količinom lijekova i cjepiva. Ona zarađuje milijarde i milijarde time što čini ljude fizički, mentalno i emocionalno bolesnim, a da bi osigurala sve veći profit, potrebno joj je još više bolesti ili, uz pomoć tehnike No problem-reakcija-rješenje, percepcija javnosti da se nove bolesti javljaju.

Izmisliti bolesti

To uključuje i izmišljanje “novih” koje zapravo ne postoje. Mike Lamer, iz Shen klinike na otoku White, kaže da farmaceutske tvrtke mnoge prirodne odgovore tijela, koji su neophodni da bi ljudi ostali zdravi, tretiraju kao “bolest”. On kaže da je jutarnja mučnina način na koje tijelo izbacuje toksine kako ne bi naudili djetetu. Bilo kakav “lijek” koji bi to “izliječio” bi utjecao na to da tijelo zadrži ono čega bi se trebalo osloboditi. Mike kaže da se u tim uvjetima neki pobačaji dešavaju zbog toga što tijelo odbaci trudnoću, jer sustav prosto postaje isuviše toksičan. Pogledajte što se dogodilo kada su tisuće trudnih žena uzele lijek talidomid, kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina da bi se oslobodile simptoma jutarnje mučnine. Rađale su djecu s velikim defektima, uključujući i djecu bez ruku. Taj slučaj je opisan kao “jedna od najvećih medicinskih tragedija modernih vremena”.

Mnoga stanja na koja se danas gleda kao na problem ili na “bolest” koju farmaceutski kartel treba liječiti predstavljaju nešto što tijelo samo radi kako bi ispravilo disbalanse i reagiralo na potencijalni problem, kaže Mike. ADHD uglavnom znači da vam je škola toliko dosadna da se ne možete koncentrirati na sva sranja u koja žele da povjerujete. I sam sam patio od toga po ovoj definiciji, ali sam uvijek sasvim dobro mogao koncentrirati kada bih kroz prozor gledao utakmicu na sportskom terenu. Stado koje čine doktori, psihijatri, nastavnici i ostali roboti jedne države odgovaraju na ovu “bolest” tako što “žrtvama” daju odgovarajuće lijekove Velike Farme, poput Ritalina (poznatog i kao metilfenidat) koji kemijski prespaja mozak i središnji živčani sustav.

Ovo su neki od nuspojava … bolje reći, neki od efekata: Nervoza i nesanica, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, vrtoglavica, tahikardija, glavobolje, promjene srčanog ritma i krvnog tlaka, osip i svrbež kože, bol u trbuhu, gubitak težine, probavni problemi, toksična psihoza, psihotične epizode, sindrom ovisnosti od lijeka, tremor i mišićni grčevi, groznice, konvulzije i glavobolje (mogu biti ozbiljne), nepravilni rad srca i disanje (mogu biti ozbiljni i ugroziti život), uznemirenost, nemir, paranoja, halucinacije i priviđenja, pretjerano ponavljanje određenih pokreta i beznačajnih aktivnosti, žmarci (osjećanje da vam insekti ili crvi gmižu pod kožom), kao i ozbiljna depresija nakon prestanka uzimanja lijeka.

Pa, evo vam, dragi moji, stavite u sebe ovo, a ja ću vam donijeti čašu vode. Doktor najbolje zna. To prepisuju djeci danas kao konfete, kao i ostale slične lijekove, a sve je to dio proračunatog rata protiv naše djece.

Vrhunac svega – čipiranje beba!

Izvješće objavljeno u kolovozu 2009. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, časopis Američkog medicinskog udruženja, otkrio je da anti-depresivi poput Ritalina, prozaca i sličnih izmišljotina predstavljaju najprepisivanije lijekove u Sjedinjenim Državama.

Nakon 1996. godine, upotreba tih lijekova je kulminirala. Procenujuje se da 27 milijuna ljudi uzima ove prepisane lijekove koji utječu na promjenu svijesti. Prepisuju se i djeci još od šeste godine. Neki roditelji zapravo daju svojoj djeci ritalin koji su nabavili putem Interneta, kako bi im “pomogli da se koncentriraju” tijekom učenja i ispita. To je već zloupotreba djece. Također, djeci roditelji daju lijekove zbog brige da im djeci nije “dosadno, da nisu nemirna i rastrojena”. Čovječe, tko bi to pomislio kad imaju takve roditelje?

Jedan čudan momak, po imenu profesor John Haris, “stručnjak za bioetiku” u britanskom Sveučilištu u Manchesteru, ohrabrio je uporabu Ritalina za odrasle, kao i za djecu, i usporedio ga je s “sintetičkom sunčevom svjetlošću” – ekvivalentom onoga što su svjetlost vatre, svjetlost lampe ili električna svjetlost prema Suncu. Rekao je da bi ga odrasli trebali uzimajti da bi “povećali svoju moždanu snagu”. Pa, pretpostavljam da bi onda trebali da ga uzimaju.

Jedna studija objavljena u siječnju 2010. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, također otkriva ozbiljan porast u prepisivanju dva ili više psihijatrijskih lijekova koji se uzimaju u kombinaciji – nešto što je poznato pod nazivom “psihotropnim polifarmacija”. Istraživači su proučavali lijekove koji su prepisivani odraslima u razdoblju između 1996. i 2006. godine, tijekom 13.000 posjeta liječniku u Sjedinjenim Državama. Otkrili su da je postotak posjeta u kojima je prepisano dva ili više lijekova porastao sa 42,6% posto na 59,8% posto, a postotak prepisivanja tri ili više lijekova je skočio s 16,9% posto na 33,2% posto.

Broj prepisanih lijekova tijekom svakog odlaska liječniku se u prosjeku povećao za 40,1% posto. Čak iako ne uzimate ove lijekove izravno, dobivate ih kumulativno uzimanjem vode. Istraživanje Associated press-a pokazalo je da su antibiotici, antikonvulzanti, stabilizatori ponašanja, spolni hormoni i široki spektar drugih lijekova pronađeni u zalihama pitke vode za najmanje 41 milijun Amerikanaca. Situacija je prosta – što više drogirate stanovništvo, ono više izlučuje mokraćom u zalihe koje koriste ostali – a sve je to planirano. Postoji još jedan aspekt ovog masovnog drogiranja društva od vitalnog značaja, a predvidio ga je Aldous Huxley, član Fabijanskog društva i autor djela “Vrli novi svijet” 1959. godine: … čini mi se prilično vjerojatnim da će u nekoj od sljedećih generacija doći do farmakoloških metoda koji će učiniti da ljudi zavole svoje ropstvo i naprave … neku vrstu bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima, zapravo, biti oduzeta sloboda, ali da će uživati ​​u njemu, jer će ih propaganda ili ispiranje mozga farmakološkim metodama učiniti nevoljnim da se protiv njega pobune.

Upravo se to događa danas. Plan je da se svaka nova beba mikročipira pri rođenju, a tada bude podvrgnuta obveznom cijepljenju i lijekovima koje će dobivati ​​doživotno, omogućujući potpunu kontrolu države od kolijevke, pa do groba.

Izolirajte ih u pet osjetila, a onda programirajte njihove diskonektirane umove tako što ćete kontrolirati izvore informacija – zvanične medije i ono što prolazi pod velom “edukacije”. Onima koji ne žele biti isprogramirani i inzistiraju na tome da se ponašaju drugačije od mase, biće dijagnosticiran ADHD i biti će stavljeni na droge koje će im pomutiti um. Zavjera oko uvođenja globalne kontrole je usmjerena na svakoga, ali joj je glavni fokus na djecu i omladinu koji će biti odrasli kada bi trebalo uvesti svjetski diktatorat. Stalno smo svjedoci toga da su mladi ljudi koji pomahnitalo vrše masakre u školama, sveučilištima i na drugim mjestima oni kojima su prepisivani ovi lijekovi koji utječu na um.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

Ako poznajete nekoga tko ima dijete s dijagnozom poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), velike su šanse da je to dijete zapravo sasvim u redu. Barem je tako pred smrt tvrdio pokojni psihijatar i pionir autizma, ali i otac ADHD-a, Leon Eisenberg. Ukoliko je to bilo rasterećenje duše i iskrenost pred odlazak na onaj svijet, to bi značilo da su milijuni djece ovisni o jakim lijekovima – bespotrebno, piše Natural News.

Zašto je tome tako, objasnio je dr. Jay Parkinson:

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

“ADHD je prevara koja je smišljena da se milioni djece širom svijeta navuku na lijekove”, rekao je dr. Edward C.Hamlyn.

Oko 20 miliona Američke djece trenutno uzima opasne ali vrlo skupe lijekove. “Sjetite se da postoje dva načina da proizvođači lijekova profitiraju, proizvedu nove lijekove ili izmisle nove bolesti za koje bi se određeni lijekovi koristili”, piše Dr. Jay Perkinson o lažnoj pozadini priče o ovoj bolesti.

Internacionalna komisija za ljudska prava donijela je sljedeći zaključak:

‘Psihijatrijsko – farmaceutska industrija troši milijarde dolara godišnje kako bi uvjerila javnost, zakonodavce i medije da su psihijatrijski poremećaji kao što su bipolarni poremećaj, depresija, poremećaj deficita pažnje (ADD / ADHD), posttraumatski stres itd., medicinske bolesti u rangu s provjerljivim medicinskih stanjima poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Ipak, za razliku od stvarnih medicinskih bolesti, ne postoje znanstveni testovi za provjeru liječničkog postojanje bilo kakvog psihičkog poremećaja.’

Poznati američki psihijatri Peter Breggin i Sami Timimi na ove zaključke i analize nadovezali su se izjavivši kako će se ‘obojica boriti protiv patologiziranja simptoma ADHD-a za koji tvrde da je više društveni fenomen nego što je uistinu poremećaj’.

“Otac ADHD-a” svojom izjavom šokirao službenu medicinu

Izjava dr. Eisenberga, kojeg smatraju “ocem ADHD-a”, posebno je šokantna za službenu medicinu, jer je on, ranije u svojoj karijeri, bio najveći zagovornik propisivanja lijekova za ADHD.

Eisenberg, koji je preminuo 2009. u dobi od 87 godina, slovi za oca ADHD-a, jer je tijekom pedesetih i šezdesetih uvelike pridonio definiciji ovog poremećaja i određivanju terapije za njega.

Prvi je proveo biološki utemeljena istraživanja o teškoćama u razvoju djece i kliničke pokuse djelovanja psihijatrijskih lijekova na djecu.

Njegovu je kritiku prenio njemački magazin Der Spiegel, kojemu je umirovljeni liječnik rekao da nikad ne bi pomislio da će njegovo otkriće ADHD-a  “postati toliko popularno.” “Genetska predispozicija za ADHD je jako preuveličana. Dječji bi psihijatri trebali temeljito utvrditi psihosocijalne uzroke koji su doveli do problematičnog ponašanja”, iznio je.

Pravilno dijagnosticiranje zahtijeva puno vremena. A tableta se može propisati vrlo brzo”, dodao je, uzdišući.

Nedostatak pažnje nije bolest

Ovaj je psihijatar i autor brojnih istraživanja o ADHD-u pretkraj života izjavio da liječnici olako dijagnosticiraju ovaj kontroverzni poremećaj te da nepotrebno propisuju djeci lijekove. Istina je da neka djeca teško održavaju koncentraciju i da se brzo zasite svega što rade. Međutim ovo ne mora značiti da su ta djeca bolesna.

U medicinskoj zajednici i izvan nje ima mnogo kritičara ADHD-a i načina na koji medicina pristupa djeci koja se teško koncentriraju i održavaju pažnju. U SAD-u čak deset posto desetogodišnjaka svakodnevno uzima lijekove protiv ADHD-a. Po mišljenju oponenata ADHD-a, to ne odražava stvarnu rasprostranjenost ovog poremećaja. Neki pak misle da je ta bolest izmišljena.

Manipulacija dijagnozama i lijekovima

U šezdesetima, mentalni su poremećaji među djecom bili skoro nepoznati. Danas službeni izvori tvrde da je svako osmo dijete u SAD-u mentalno bolesno, a da 5,4 milijuna američke djece ima simptome ADHD-a. Ti su podaci potakli američkog psihologa dr. Jeromea Kagana da  prošlog ljeta optuži liječnike i farmaceute za manipulaciju dijagnozama i lijekovima. Po njegovom saznanju, lijekovi kao što su Ritalin propisuju se mnogo češće nego što bi trebali, a ADHD je “izmišljotina”.

“I prije pedeset godina bilo je sedmogodišnjaka kojima je u školi bilo dosadno te su ometali nastavu. U to vrijeme, takvo smo dijete zvali lijenčinom. Danas se kaže da trpi od ADHD-a. Zato je broj djece sa psihijatrijskom dijagnozom narastao”, primijetio je Kagan.

“Svako dijete kojemu ne ide dobro u školi šalju pedijatru, a pedijatar kaže, ‘to je ADHD, evo vam Ritalin.’

Zapravo, 90 posto te djece nema nikakav poremećaj. Problem je u sljedećem: ako je liječnicima dostupan lijek, oni će postaviti odgovarajuću dijagnozu.

Sve za profit farmaceuta

Neki su kritičari ADHD-a još oštriji od dr. Kagana. Dr. Jay Parkinson vjeruje da većina djece kojima je dijagnosticiran ADHD nemaju nikakvih zdravstvenih smetnji. Po njemu, problem je u društvu, a osobito obrazovnom sustavu, koji je neprilagođen djeci drukčijoj od prosjeka. Portal Natural News piše da moderna psihijatrija i farmaceutska industrija profitiraju tako što djeci propisuju nepotrebna stimulativna sredstva poput Ritalina i Adderalla.

Teorija o dopaminu

Službena je medicina razvila nekoliko teorija o uzroku ADHD-a, a najzastupljenija je ona o neurotransmiterima dopamina. Dopamin je prirodna tvar koju stvaraju neuroni. Dopamin između ostalog pomaže ljudima da se zainteresiraju, motiviraju i koncentriraju na vanjski podražaj – primjerice, na neki zadatak. Nekim ljudima, međutim, neuroni luče manje dopamina. Medicina tvrdi da oni zbog toga brzo gube zanimanje za određeni zadatak pa im pažnja luta u potrazi za novim podražajima.

Što rade lijekovi

Zanimljivo je da stimulativna sredstva ne čine djecu fizički aktivnijom, nego im aktiviraju mozak. Pod utjecajem tih sredstava, dijete se uspijeva duže usredotočiti na isti predmet, umjesto da traži vanjske poticaje.  Međutim, velik dio nepažljive i pretjerano aktivne djece mogao bi i bez lijekova naučiti da obrati pažnju na zadatak i da se disciplinirano zadrži na njemu. No, kao što je rekao dr. Eisenberg u trenutku iskrenosti, liječnicima je mnogo lakše propisati lijek nego se pozabaviti s djetetom i njegovim problematičnim okruženjem.

Što kaže WIKIPEDIJA?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

U SAD-u postoje lijekovi koji mogu “smiriti” hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao “nenormalno”.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su “pravi” hiperaktivni ljudi.

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: “Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu”. Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: “Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju”.
 
Pogledajte što na svjetskom kongresu kažu psihijatri, koliko su ljudi izliječili:
 

 
 
(naturalnews.com,dnevno.hr,alternativa-za-vas.com, hr.wikipedia.org/uredio: nsp)

Cjepiva protiv gripe gotovo da su beskorisna u sprječavanju bolesti, a slabe imunološki sustav, čineći svoje žrtve sklonije bolestima. Tijelu mogu biti potrebne godine da bi se popravila ozbiljna oštećenja živčanog sustava nanesena injekcijama, ako ih se uopće može popraviti.

U nuspojave ovog cjepiva protiv gripe ubrajaju se glavobolja, bolovi u mišićima, groznica, iscrpljenost i vrlo teška, pogodite što – gripa, a ponekad čak i upala pluća. Evo što dr. Joseph Mercola kaže o ovim proizvodima koji liječnicima i farmaceutima donose gomilu novca:

«Kad prokopate po povijesti cjepiva (želite li pravu priču strave pogledajte što se dogodilo s cjepivom Svinjske gripe) i znanstvenim istraživanjima (posebice u Europi), brzo postaje jasno da nitko uistinu ne zna što ovi otrovni kokteli kemikalija i mikroorganizama čine ljudskom tijelu. …Čuo sam da neki autori tvrde kako postoji izravna veza između broja primljenih cjepiva protiv gripe i broja slučajeva Alzheimerove bolesti zbog prisutnosti aluminija i žive u svakoj injekciji protiv gripe.»

Kad vam se liječnik približi s injekcijom u ruci, imajte na umu da je njen sadržaj napravljen od tekućine pilećeg embrija u kojeg je inokuliran živi virus gripe. Ovo se, zatim, tretira formaldehidom (tekućina za balzamiranje) s ciljem deaktiviranja virusa. Zatim se dodaje živa za očuvanje kemijskog sastava. Ali to nije sve – u sredstvo za raskuživanje dodaju se antifriz (etilen-glikol) i fenol, a ponekad se čak neopaženo provuku i životinjski virusi.

Cjepivo sadrži i aluminij koji pridonosi nastanku Alzheimerove bolesti. Moj savjet vam je da održavate svoj imunološki sustav snažnim kroz pridržavanje strogih prehrambenih navika i da sezonu gripe prebrodite necijepljeni i zdravi.

Još uvijek se želite cijepiti protiv gripe ili nečeg sličnog? Onda neka bude tako; to je vaš život i vaša odluka. Međutim, nešto je posve drugo kad žrtvena janjad industrije cjepiva postanu male, bespomoćne bebe. Ispričat ću vam samo jedan primjer dvoličnosti koja se čini endemičnom pojavom među «brižnim» farmaceutskim divovima.

Nedavno je otkriveno da kompanija Eli Lilly & Co. već godinama zna da njihovo sredstvo za konzerviranje cjepiva na bazi žive, thimerosal, kod novorođenčadi izaziva neurološka oštećenja. Thimerosal je najrašireniji konzervans za cjepiva i biološke pripravke koji se prodaje u Americi kao i većini drugih zemalja. Najčešće se koristi kao pomoć u sprječavanju kvarenja cjepiva, za deaktiviranje bakterija koje su sastavni dio formula nekoliko cjepiva, te za sprječavanje bakterijske kontaminacije finalnog proizvoda. Međutim, pojavila su se izvješća koja thimerosal povezuju s trovanjem malih beba živom – što često dovodi do autizma.

Da Lilly sve ove godine zna za ovu opasnost izašlo je na vidjelo tek kao rezultat istražnog postupka u nizu koordiniranih sudskih tužbi protiv kompanije Lilly, koje su u SAD-u podignute u ime beba kojima je narušeno zdravlje. Lilly ga, međutim, i dalje koristi, kao što to čine i druge farmaceutske kompanije, a čak je sama kompanija 1999. liječnicima istaknula upozorenje koje kaže:

«Prvenstveno fizički i reproduktivni učinci: djelovanje na živčani i reproduktivni sustav. ..

Učinci uključuju promjene na fetusu…

Može doći do trovanja živom…

Izlaganje kod djece može dovesti od blage do teške mentalne retardacije…

Preosjetljivost na živu zdravstveno je stanje koje se pogoršava izloženošću…

Prema CERCLA-i (Akt o zaštiti okoliša, op. prev.) ‘opasna supstanca – odlagati u spremnike za toksični otpad…»

Otkriveni dokazi dolaze iz Lillyinog vlastitog arhiva i pokazuju da su u nekih 70 godina brojni, vrlo ugledni znanstvenici dostavili kompaniji mnogo radova koji izražavaju zabrinutost za sigurnost primjene njihovog cjepiva. Dokumenti jasno pokazuju da se još od travnja 1930. zna da je thimerosal opasan. U svojoj silnoj gorljivosti da promovira i reklamira ovaj proizvod, u rujnu 1930. Eli Lilly je tajno sponzorirala istraživanje o «toksičnosti za ljude» na pacijentima za koje se već znalo da umiru od meningokokalnog meningitisa.

Prema Andrei Watersu, višem odvjetničkom partneru u firmi koja se bavi sudskim tužbama, «Lilly je nakon toga desetljećima višestruko citirala ovo istraživanje kao dokaz da thimerosal ima nisku toksičnost i da nije štetan za ljude. Nikad znanstvenoj zajednici ili javnosti nisu objavili krajnje upitnu prirodu prvobitnog istraživanja.»

Waters dodaje da su, dok je Eli Lilly ulagala sve napore kako bi spriječila da se rezultati njezina upitnog tajnog istraživanja pojave u medicinskoj i znanstvenoj literaturi, ostali znanstvenici od 30-tih godina do danas dostavili Lilly brojne znanstvene radove koji ukazuju na njihovu zabrinutost za thimerosal, te njegovu potencijalnu opasnost za ljude koji dođu u dodir sa supstancom, ili im ona bude ubrizgana injekcijom. Dokazi jasno pokazuju da se kompaniji Eli Lilly višestruko ukazivalo da njezini zaključci o niskoj toksičnosti nisu pouzdani i da je kompanija propustila proslijediti ovu informaciju na odgovarajuća savezna državna tijela i ustanove za javno zdravstvo.

Međutim, njima jednostavno nije bilo stalo, a zasigurno im nije stalo ni danas. Oni imaju moćne prijatelje koji se brinu za njihove interese kao o «pitanju od nacionalne sigurnosti». Neposredno nakon što je predsjednik Bush potpisao stupanje na snagu Zakona o domovinskoj sigurnosti (navodnu antiterorističku mjeru) neimenovani član Kongresa u posljednji je tren u Zakon ubacio odredbu koja doslovno blokira sudske tužbe podignute protiv najvećih farmaceutskih kompanija poput Lilly.

Sve je bilo obavijeno velom tajne dok Dick Armey, vođa većine Donjeg doma, nije izjavio CBSNewsu da on stoji iza ovog poteza. «To je pitanje nacionalne sigurnosti. Potrebna su nam njihova cjepiva bude li zemlja napadnuta biološkim oružjem.», izjavio je Armey, očito zabrinut da bi, ako bi ove velike kompanije bankrotirale zbog gubitka parnica, Amerika ostala bez obrane protiv biološkog naoružanja!

Je li tek puka slučajnost da je Lilly glavni donator kampanje Republikanske stranke, da u Washingtonu ima veliki lobi i veze s Bijelom kućom koje uključuju i imenovanje glavnog izvršnog direktora kompanije, Sidney Taurela, članom Savjetodavnog vijeća za domovinsku sigurnost Bijele kuće. Ili to da, prouzročivši epidemiju neuroloških poremećaja kod novorođenčadi, Lilly sada zarađuje nove milijarde proizvodeći lijekove koji će liječiti ove poremećaje?

Pitajte svog liječnika

A što je s liječnicima? Upozoravaju li oni majke da cjepiva mogu uništiti zdravlje njihovih beba ili ih ubiti? Mislim da ne. Što mislite o sljedećoj vijesti objavljenoj na www.redflagweekly.com:

8. srpnja 2002.

LIJEČNICI DOBIVAJU NAGRADNI BONUS NA DAVANJE CJEPIVA PROTIV OSPICA, MUMPSA I RUBEOLE

Sto je sljedeće na redu? Čini se da se liječnike opće prakse u Velikoj Britaniji plaća za skupljanje pacijenata koje će cijepiti protiv ospica, mumpsa i rubeole. Ako se 90% pacijenata koji se liječe kod dotičnog liječnika cijepi, on dobiva 2.865,00 funti ali, ako ih se cijepi samo 70%, mito za komercijalne usluge pada na 955,00 funti.

Čini se da su liječnici sada zabrinuti da možda pred pacijentima ruše svoj ugled. Sigurno, posebno otkako je cjepivo za ospice, mumps i rubeolu postalo tako upitno.

Recimo to izravno: dobivaju dodatni novac za postizanje vakcinacijske norme? Nije li to SUKOB INTERESA? Ili su britanski liječnici preglupi da bi to shvatili?

Pitam se je li ovakva korumpirana praksa prisutna i u Australiji, Americi, Kanadi i Europi? Možda i je, ali nisam za to pronašla dokaze. Zašto ne pitate svog liječnika?

U Indijani, (saveznoj američkoj državi gdje se, gle slučajnosti, nalazi glavno sjedište Eli & Lilly Co) u kojoj je sad obavezno cijepljenje protiv osam bolesti prije polaska djeteta u školu, broj autistične djece porastao je sa 116 djece 1989. godine na 3.789 u 2001. Lokalni kongresmen Dan Burton opisao je što se dogodilo njegovom unuku: «Ubrzo nakon primanja ture cjepiva za djecu postao je drugo dijete.

Više nije govorio. Nikoga nije gledao u oči. Beskonačno dugo bi plakao lupajući glavom. Počeo je trčati uokolo mlatarajući rukama. Danas znamo da pati od negativne reakcije na cjepivo.»

Žrtve farmaceuta

Želite li da se to dogodi i vašem djetetu? Vašim unucima? Bilo kojem djetetu, bilo gdje? Coulter i Fisher u Pucnju u tami kažu: «Program cijepljenja djece jedini je mogući uzrok masovne epidemije kliničkog i subkliničkog encefalitis a.» Autori pružaju čvrste dokaze da DPT cjepivo (kombinirano cjepivo za difteriju, magareći kašalj i tetanus, op. prev.) dovodi do encefalitisa, i tvrde da cjepiva za djecu u SAD-u go¬dišnje uzrokuju između 12.000 i 15.000 slučajeva neuroloških oštećenja.

Međutim, ono što je doista zastrašujuće je da «jedno od petero djece pretrpi određeni stupanj oštećenja». To znači da bi milijuni «teške» djece, djece koja boluju od ADHD-a, djece s problemima u ponašanju za koje nije moguće utvrditi uzrok, koji zagorčavaju život svojim roditeljima i učiteljima, jednostavno mogli biti dodatne žrtve farmaceuta. Ne postoje istraživanja koja bi bilo dokazala bilo opovrgla ovu hipotezu; tko bi ih financirao?

Sigurna sam, međutim, ujedno: kad sam bila mlada nije bilo lude djece koja trče uokolo, za slučajeve ubojica tinejđžerske dobi nikad nitko nije čuo, a nije bilo ni obaveznog cijepljenja u djetinjstvu. Istina, bilo je tu i tamo i djece s problemima s disciplinom, ali ravnatelji i očevi s opasačima bi ih brzo doveli u red. Njihove poremećaje nisu prouzročili lijekovi i zatrovana prehrambena industrija, pa ih se moglo prizvati pameti.

Kako je u relativno kratkom vremenu zapadni svijet mogao otići tako daleko u krivom smjeru? Odgovor je jednostavan, naravno, a krivnju možemo pripisati farmaceutskim kompanijama koje su dograbile kontrolu nad državnim vlastima, podmitile (finim iznosima) i zamaglile svijest liječnicima, a zapadnjake od samostalnih osoba pretvorile u slabiće ovisne o lijekovima.

Što je tako strašno u razbolijevanju od ospica, magarećeg kašlja i mumpsa? Jednom kad ih prebolimo stječemo doživotni imunitet, te imamo organizam koji nije teško oštećen smrtonosnim cjepivima. Razumije se, uz ovakav pristup majke, ili članovi šire obitelji koji su u to vrijeme također činili dio obitelji, trebali su biti kod kuće da bi se brinuli za nas. Danas majke rade, djedovi i bake venu u staračkim domovima do grla nakljukani lijekovima, a u vrtićima polude počne li dijete pokazivati znakove bolesti.

Ima i suosjećajnih liječnika, a Udruga američkih liječnika i kirurga to je nedavno i dokazala kad je jednoglasno izglasala moratorij na obavezno cijepljenje. Evo jednog dijela izjave: «Cijepljenje bi sc trebalo temeljiti na odluci u potpunosti informiranog roditelja, a ne da ga nameću zdravstveni djelatnici koji žarko žele poštivati nerazumne zakone o cijepljenju.»

Logično, ali kako će se roditelji informirati, i što da učine kad im škole ne dozvole upis djece?

U listopadu 2000. u The Anstralianu osvanulo je sljedeće pismo:
Australske vlasti opet kasne i nemaju novaca za zaštitu zdravlja svojih građana. Prije dvije godine Novi Zeland je zabranio donacije krvi zbog opasnosti od prijenosa Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Sto je učinila Australija? Ništa! Prije godinu dana Amerika je povukla iz upotrebe cjepivo protiv hepatitisa B koje sadrži živu zbog potencijalne opasnosti od oštećenja mozga male djece. Što je učinila Australija? Bilo bi bolje da nije učinila ništa; upravo smo to cjepivo stavili na listu cjepiva predviđenih za malu djecu! Naše vlasti i ministar zdravstva ponovno su po tko zna koji put pokazali da po pitanju pribavljanja Australcima najboljih i najsigurnijih lijekova i cjepiva spavaju za volanom. John Howard i dr. Wooldridge, probudite se dok još uvijek imate narod kojim ćete upravljati.

Meryl W. Dorey, Predsjednica, Tlie Australian Vaccination Network www.avn.org.au

Dakle, dr. Wooldridge više nije na čelu Ministarstva zdravstva, ali, na žalost, nismo doživjeli nikakve pozitivne pomake od nijednog od njegovih nasljednika. Što je, pobogu, farmaceutima u glavi – stavljati živu, jedan od najsmrtonosnijih otrova našeg planeta u injekcije?

Zar nitko ne može zaustaviti ove ego-manijake opsjednute profitom?

Glavni razlog propasti Rimskog carstva nakon šest stoljeća svjetske dominacije bila je zamjena kame¬nih akvedukata za dovod i opskrbu pitkom vodom olovnim cijevima. Rimski inženjeri, najbolji na svijetu, pretvorili su svoje sugrađane u neurološke bogalje. Danas nas naši «najbolji i najpametniji» vode istom svršetku kroz programe cijepljenja djece, dovevši do današnje pošasti hiperaktivnosti, teškoća u učenju, autizma, poremećaja apetita i impulzivnog nasilnog ponašanja.
– prof. dr. sci. Harris L. Coulter
*****************

 
(izvor: Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti, Elaine Hollingsworth Direktorica Australskog zdravstvenog centra Hipokrat)

Istraživanja pokazuju kako se u popularnoj brzoj hrani vrlo često mogu pronaći sastojci koji se povezuju s rizikom od ozbiljnih bolesti poput raznih vrsta karcinoma. Iako takvi sastojci nisu zastupljeni u velikim količinama, ipak je dobro znati kakve sve opasnosti vrebaju iz omiljenih vam namirnica

Milijuni ljudi diljem svijeta svakodnevno konzumiraju hamburgere, pržene krumpiriće i sokove. Većina njih vjeruje da su svi sastojci takvih namirnica sigurni te da ni na koji način ne ugrožavaju zdravlje. Ipak, ta većina trebala bi još jednom razmisliti jer u brzoj hrani vrebaju mnogi opasni aditivi.

Butil hidroksi toluen

Ovaj komplicirani naziv zapravo se odnosi na konzervans koji se koristi u hrani za ljude te u hrani za pse, a može ga se pronaći i u kozmetičkim proizvodima. U Americi su ga pronašli u hamburgerima jednog popularnog lanca brze hrane. Iako su dopuštene tek minimalne količine tog konzervansa, neki se ne drže pravila, a nije poželjna čak ni mala količina s obzirom na to da je riječ o sastojku koji je dokazano kancerogen.

Karamel boja

Pronađena je u gaziranim pićima, ali i nekim vrstama prženih krumpirića. Karamel boja je zapravo skupina boja koje su izrađene od različitih kemikalija i hrane. Neki boje su bezopasne, a neke baš i nisu. One koje su dobivene u procesu u kojemu se koristi šećer i amonijak sadržavaju kemijske spojeve koji se povezuju s povećanim rizikom od raka pluća u miševa. Znanstvenici smatraju da ti spojevi mogu biti opasni i za ljudska pluća. Danas se karamel boja najčešće koristi u gaziranim pićima.

Umjetne boje – žuta 5 i 6

Ove umjetne boje mogu se pronaći u nekim ledenim čajevima, kao i u nekim slasticama.
Inače, umjetna bojila se koriste u proizvodima poput pekarskih proizvoda i pića. Mnoga od njih odobrile su razne zdravstvene organizacije i u načelu u malim količinama ne štete. No neka istraživanja daju naslutiti da čak i male količine umjetne boje, a posebno žute 5 i 6, izazivaju hiperaktivnost kod djece. Dobro je zato pažljivo čitati deklaracije proizvoda ako želite izbjeći probleme.

Kalijev acesulfam

Kalijev acesulfam je zapravo umjetno sladilo koje se može pronaći nekim dijetalnim napicima, odnosno u light verzijama popularnih sokova. Stavlja se u napitke da poboljša okus, a neki stručnjaci tvrde da je potencijalno opasan. Naime, u nekim istraživanjima pokazalo se da umjetno sladilo može povećati rizik od karcinoma. Stručnjaci naglašavaju kako su potrebna daljnja istraživanja.

Natrijev nitrit

To je začin i konzervans koji se zna koristiti u suhomesnatim proizvodima, uključujući i slanine, hrenovke i šunke. Natrijev nitrit stručnjaci povezuju s povećanim rizikom od raka, uz napomenu kako ništa konkretno nije dokazano, odnosno da su potrebna daljnja istraživanja. U svakom slučaju, namirnice s tim začinom zasigurno ne ulaze u kategoriju zdrave hrane. Postoje istraživanja koja pokazuju da takve namirnice mogu uzrokovati probleme sa srcem.
 
(tportal.hr, youtube.com/uredio:nsp)